Pa dobro, dokle ćemo o izborima?

Sad mi to već ozbiljno ide na živce ...

Dajte dosta više s tim izborima.

Kužim ja da svatko od nas ima svoje mišljenje, ali nije kugla stala ako su se nama dogodili izbori.

Najprije su svi blogeri koje pratim na neki način popratili kampanju. Ili komentarima vijesti, ili parafraziranjem predizbornih plakata ili vlastitim uratcima na tu temu. Do bijesa čak sam i kod Blogowskog naišao na Mrakov film - a on bar nije direktno zainetersiran za izbore u RH (Blogowski - ne Mrak)

Toplo sam se nadao da će sa prolaskom izbora, pasti još par komentara na tu temu i onda - ajmo dalje ...

Ali nećeš majci! Ajmo sada drndati po tome tko će s kim u koaliciju, pa kome će Mesić dati mandat, pa tko će se ogrebati za koju fotelju ... a kugla se i dalje vrti i nikom ništa.

Kakve veze ima kome će Mesić prvom dati mandat? Tako i ovako će mandatar morati dobiti podršku kroz sabor. I ako je ne dobije, mandatar će biti onaj drugi. Sasvim irelevantno pitanje prvenstva kojega se totalno bespotrebno mistificira.

Koliko je svejedno tko će biti slijedeći premijer najbolje se vidi po samim rezultatima izbora.

Postoji nešto što se zove kolektivni intelekt i u ovom slučaju taj nam je intelekt izgleda poručio da nema nikakve razlike tko će voditi Hrvatsku u slijedeće četiri godine.

Zašto onda i dalje trošiti energiju i vrijeme na mlaćenje tih praznih megabajtova?

Ajmo pričati o kulturi, školstvu, zdravstvu, ajmo smisliti kako ćemo pritisnuti grad Veliku Goricu da riješi problem parkiranja invalida, ajmo vidjeti gdje će i zašto biti novi stadion Dinama, ajmo pisati o nezaposlenosti i sudstvu. Ajmo pisati o konkretnim stvarima i na konkretne teme. Ajmo vidjeti možemo li ustrojiti efikasan način praćenja stranke na vlasti i kontrole nad njihovim postupcima. Ajmo vidjeti zašto splitski MUP još ništa nije poduzeo glede prolazaka kroz crveno. Svedimo probleme na ključne osobe sa imenom i prezimenom. Raspitajmo se je li policija otkrila tko je prebio ovog čovjeka i ako nije - zašto nije.


Ajmo pisati što konkretno poduzimamo za rješavanje nekog problema.

Jer, splitski će vozači i 13. u decembru (na prvi dan proljeća) proći kroz crveno baš kao i do tada bez obzira da li mandatar vlade bio Milanović ili Sanader.

A ja bih volio da je tada tamo patrola koja će upozoriti, spriječiti i - ako treba - kazniti.

Država mora funkcionirati u svim svojim segmentima bez obzira koja stranka imala vlast u općini, gradu, županiji ili državi. Kad tome nije tako - pokušajmo to mijenjati.

Ne velim da je loše pisati o izborima - velim da mi se čini da se pretjeruje. Izbori su važan dogadjaj ali nikakva promjena stranke na vlasti neće donijeti nikakav boljitak dokle god javnost ne shvati da joj je dužnost da kontrolira vlast jer se ni jedna vlast neće efikasno kontrolirati sama od sebe.

Tako sam htio završiti ovaj post kad ugledam još jednu nebulozu u današnjem jutarnjem - Crkva nije zadovoljna izborima? i smatra da izborni zakon treba mijenjati! WTF?!? I jos jednom WTF na kvadrat?!?!

:smajli koji to zapravo nije i koji u nevjerici preokreće očima:

Koja depra ...

Umak



Danas nema posta.

Gospođa je kriva.

Natjerala me da vježbamo.

Zapravo, da budem iskren, natjerao sam ja nju.


Prošlog četvrtka sam bio neuobičajeno očajan. Nikako mi nije išlo. Ni sa jednom partnericom, koliko god se mijenjale, nisam uspio uskladiti pokrete.

Kako god se okretali, uvijek nam je završavalo nekako s krive strane i pogrešno.

Nism znao što mi je. Nemam obično posebnih problema sa koordinacijom pokreta, ali nikako da nađem pravi ritam. ako i potrefim gdje mi u danom trenutku moraju biti ruke, zaboravim druge dijelove tijela i začas i partnerica i ja ostanemo zagledani sa onim kiselim izrazom lica. "Nisi ti kriv - ja sam". Ili još gore - "svakome se desi ..."

Čak ni sa gospođom mi nije išlo, a ona i ja se ipak dobro kužimo i instinktivno se znamo. Kad krenem rukom obično točno znam kad ću je dodirnuti i gdje će me dočekati njena ruka ili njen struk. No jednostavno nije išlo ...

Tako da sam nakon seanse prošlog četvrtka dao ultimatum:

Ako ne budemo vježbali preko tjedna ja više tamo ne idem. Pa neću se više sramotiti!!

I večeras, kad je malena otišla na spavanje, gospođa je odlučila da je krajne vrijeme da spasi što se spasiti dade... ugasila je TV, pustili smo laganu latino glazbu i vježbali skoro cijeli sat ...

Ona se, eno, sad gore tušira - a ja pišem ovu ispriku što danas nema posta.


Što ćete - umak.

Smart thinking - Mudro razmišljanje ili potpuna glupost?

Netko mi je nedavno poslao ovu forvardušu:

Subject: Smart thinking ...


Father : "I want you to marry a girl of my choice"
Son : "I will choose my own bride!"
Father : "But the girl is Bill Gates's daughter."
Son : "Well, in that case...ok"
Next - Father approaches Bill Gates.
Father : "I have a husband for your daughter."
Bill Gates : "But my daughter is too young to marry!"
Father : "But this young man is a vice-president of the World Bank."
Bill Gates : "Ah, in that case...ok"
Finally Father goes to see the president of the World Bank.
Father : "I have a young man to be recommended as a vice-president."
President : "But I already have more vice- presidents than I need!"
Father : "But this young man is Bill Gates's son-in-law."
President : "Ah, in that case...ok"


This is how business is done!!


Moral: Even If we have nothing,we can get Anything. But our attitude should be positive.

Think smart.




Iliti u prijevodu:


Predmet: Mudro razmišljanje ...


Otac : "Hoću da se oženiš djevojkom koju ti izaberem"
Sin : "Ali ja si želim sam izabrati ženu!"

Otac : "Djevojka je kćerka Billa Gatesa."
Sin : "Ah, u tom slučaju...ok"

Zatim - Otac ode Billu Gatesu.

Otac : "Imam muža za tvoju kćerku."
Bill Gates : "Ali moja kćerka je premlada za udaju."
Otac : "Ovaj mladić je potpredsjednik Svjetske Banke."
Bill Gates : "Ah, u tom slučaju...ok"

Naposlijetku, otac ode predsjedniku Svjetske Banke.

Otac : "Imam jednog mladića s preporukom za mjesto potpredsjednika."
Predsjednik: "Ali ja već imam više potpredsejdnika nego što mi treba!"
Otac : "Ali ovaj mladić je zet Bill Gatesa."
Predsjednik: "Ah, u tom slučaju ...ok"

Eto kako se rade poslovi!!

Pouka: Čak i ako nemamo ništa, možemo imati sve. Ali naš stav mora biti pozitivan.

Mudro razmišljaj.



Ne znam, inače mi idu na živce te New Age mantre, ali ova mi je posebno bedasta.


Pouka je: Laži i varaj na sve strane i dobro se ogrebi oko nekoga tko je uspio.




Ako na tren zanemarimo očitu nemogućnost da netko samo tako s ulice uleti Gatesu i predsjedniku Svjetske banke s ovakvim nebuloznim prijedlozima, ako zanemarimo da će Gatesova najstarija kćer ove godine napuniti 11 pa je svaki brak osim što je moralno neprihvatljiv još i pravno nemoguć u većini pravnih sustava na planeti, ostaje nam da pogledamo kakve je posljedice izazvalo očevo "mudro razmišljanje":

Sin (zjenica oka tatinog) je zaglavio u braku iz koristoljublja sa djetetom koje nikad nije ni upoznao, sa jednim amoralnim puncem koji je spreman svoju rođenu maloljetnu kćerku prisiliti na takav brak. Upitno je koliko mu se popravila financijska situacija. Sigurno je morao potpisati neki predbračni ugovor po kojem će proći ko Kevin Federline ako bude umakao sa strane.

Gates. Dobro kog vraga će Gatesu zet potpredsjednik Svjetske Banke? Mislim Gates moze isfinancirati neki bankin projekt, može samostalno pokriti deficit neke jako zadužene srednjeafričke države i to samo svojom prošlotjednom zaradom (karikiram, da ne bi netko mislio), ali što će njemu zet u SB? Uvjeren sam da je on sa predsjednikom na ti i da ga ovaj svako malo zivka na kojekakva događanja i snubi za kojekakve projekte ...

Predsjednik banke. E sad, njemu bi Gatesov zet dobro došao i njega potpuno kužim u cijeloj priči. Možda nešto uspije iskamčiti ...

Gatesova kćer. Jadno dijete. Nemam riječi ...




Otac. E sad se vraćamo na problem uletanja. Dakle, da bi uopće mogao doći do Gatesa i predsjednika SB čovjek mora biti prisutan u krugovima u kojima se oni kreću. Što znači da i sam mora biti dobro potkožen. Malo je vjerovatno da bi u bilo kojoj varijanti Gates "pao" na bračnu ponudu koju mu iznese njegov vodoinstalater, dostavljač ili slučajni prolaznik. Predsjednik svjetske banke slično je nedodirljiv pa zapravo imamo situaciju u kojoj netko već prilično bogat uvaljuje svog sina u gornju situaciju ...

Bez veze.

Ne znam da li je gore što je pričica nemoralna, što je nerealna ili što je glupa...

Uh jedva čekam da vidim tko će je slijedeći puknuti na blog ili mi je ponovo proslijediti ...

Nastavljamo gdje smo stali prošlog tjedna - neki dobri filmovi


Prošli tjedan sam počeo pisati o filmovima koje smo pogledali u prošlih mjesec dana. Nisam htio dužiti pa sam objavio samo prvi dio, a ovo je drugi. Nadam se da vam neću pokvariti užitak ako neki od njih niste gledali.

Inače, mislim da je bolje da ja čitam što o izborima pišu drugi, nego da vas još i ja zamaram sa tom temom, kad sasvim sigurno ne mogu napisati ništa pametnije ili bolje od onoga što u ovom trenutku pišu mnogi vrijedni blogeri koji se time više bave. Ako vas zanima neki od njih - virnite u moj tag-a-feed na ljevoj strani.

Neću ni o izvlačenju parova za svjetsko nogometno prvenstvo - dosta je nogometa za neko vrijeme. Bit će prilike ...

Htio sam ovog ponedjeljka započeti sa jednom ozbiljnom temom, ali mislim da nema smisla potrošiti dobru temu sad kad su izbori u žiži interesa. Pretpostavljam da vam je glava puna političkih parola pa je možda bolje da vam ponudim laku zabavu.

Tako da vam neću pisati o filmu kojeg sam odgledao u nedjeljno popodne jer ćete za to morati malo napregnuti moždane.

Sad samo lagani pregled filmova koje smo nedavno odgledali. kako rekoh, prvi dio vam je na gornjem linku. Ovdje ide drugi dio ...


Mistress of Spices

Meni je film odličan.

Sad, ja nisam objektivan. U očekivanju da mi pošalju moj prvi pravi bollywoodski film obožavam sve filmove kojima se indijski motivi provlače.

A Aishwaryiu Rai bih gledao i kako broji pijesak ...

Film je romantično sladak do boli. Nemojte ga gledati ukoliko vas živciraju filmovi kod kojih nakon prvih 20 minuta znate kako će završiti. Sve je predvidljivo, ali je priča svejedno lijepa, i kamera je sjajna, a jesam li vam rekao da je Aishwarzia Rai lijepa?

Eh da, pojavljuje se i onaj tip iz "Practice" (Pravda za sve)- Dylan McDermott - ali mene on nije uopće zanimao ... ja sam film uzeo zbog glumice.

Ocean's Twelve

Drugi nastavak sad već trilogije o gospodinu Oceanu i društvu. Iako nisam očekivao blogznašto, prvi dio (Oceanovih 11) mi je bio dosta zgodan. Iako pretjeran, kad se ufuraš - nije loš.
Ovaj međutim zamara. Imam dojam da je režiser nasilno odlučio isfurati nešto sa filmom što nije imao snage ni volje, a blogami ni znanja. Skokove u vremenu efektno izvodi Jergović u svojim knjigama, ali tamo imaš vremena pohvatati konce, a ovdje te se pokušava zbuniti skokovima te mjesec dana unaprijed te dva dana unazad ... a na kraju skužiš da te režiser zapravo prevario ...
I to mi debelo skida ocjenu filma.
Iako je naivan i likovi plošni i radnja pretjerana - svejedno se osjetiš prevareno kad ti na kraju serviraju da su i tebe prevarili ...


Take The Lead Ovo je film od kojeg nisam očekivao skoro ništa a jako me ugodno iznenadio.

Priča vuče na neku klišeiziranu bajku. Newyorška škola sa gomilom djece, razred propalica, dilera i siledžija. A on je učitelj plesa. Ballroom dancing.

Hoće li rap kulturom okružena mladež pasti pred ljepotom Tanga?

Jel'da ima sve preduvjete da bude ljigava filgud drama?

Pa mjestimično zbilja jest preslatka, ali Banderas je čisto OK, plavuša s kojom pleše tango (Katya Virshilas) je ... jako dobra plesačica :-))


A najbolja je fora da je film snimljen po stvarnoj priči ...

Pierre Dulaine, kojeg u filmu glumi Banderas je stvarni lik, stvarni učitelj plesa. On kaže "Ne želim reći da je današnji svijet neciviliziran, ali vjerujem da nema dovoljno uljuđenosti u životu i to je ono što moj program uči. Ako možemo usaditi pristojnost u djecu od 10 ili 11 godina - dovoljno rano u životu - možemo je uzgajati i razviti u njima. To će ih samo učiniti boljim ljudima..."

Ma samo zbog te poruke isplati se vidjeti film. I preporučiti ga.


Wedding Crashers

Ovo sam uspješno eskivirao. Gospođa veli da je zbilja loš.

Pirates Of The Caribbean - The Curse Of The Black Pearl

Mala je neutrinka dorasla do toga da bira i igrane filmove ... kad sam joj rekao da smije i ona imati svoju listu kao iz topa je ispalila ovaj.

Znala je da inače nema šanse da ga gospođa ili ja uzmemo.

I bili smo u pravu. Gdje su oni gusarski filmovi iz doba kad sam ja bio klinac? Oni koje se moglo vidjeti nedjeljom ujutro, one sa mačevanjem, akrobacijama, duhovitim dosjetkama pritom, dresiranim majmunima, nijemim pomoćnicima glavnog lika i ostalim pripadajućim detaljima?

Ili sam to samo ja odrastao?

U svakom slučaju, mala sad hoće i drugi dio ... pa nek mi još netko veli da zna što je dobro!


Something's gotta give


Izvrsni Jack Nichholson. Ne baš prtjerano uvjerljiva Diane Keaton. Scenario mjestimično bezvezan sa totalno neuvjerljivim i nategnutim dijalogom, ili Keatoničinim monolozima.

Ali isplati se pogledati zbog Nicholsona.

K vragu, taj će glumiti dok se ne raspadne.

I biti sjajan pritom.


-----------


A kad slijedeći put budem pisao o filmu tema će biti - Devdas.

Još malo engleskog humora - da budem bar jednom aktualan.

Dobih jučer brdo forvarduša na temu utakmice ... sorry ako vas davim s nogometom, ali ovih dana me svi oko toga zapitkuju ...

Dakle, proizvođač uređaja za satelitsku navigaciju hitno je morao povući iz prodaje 150,000 svojih aparata.

Naime, Englesku se ne može naći u Evropi!!


Ovako je izgledao izlazak engleske repke sa Wembleya u subotu:











A ovo su novi engleski selektor i njegov pomoćnik










Pivo Carlsberg ima tematsku seriju reklama koja mi je baš zanimljiva.

Ima jedna na ovom linku u kojoj frajer dolazi unajmiti sobu i otkriva da mu je soba nevjerovatna sa balkonom koji je zapravo loža na stadionu, a cimeri su mu djevojke iz snova koje ne podnose melodrame a obožavaju nogomet i nogometne legende. Jedna je čak i vrhunski pizza majstor. Poruka je - "Carlsberg se ne bavi cimerima, ali da se bavi to bi vjerovatno bili najbolji cimeri na svijetu" ... natpis kaže - Carlsberg, vjerovatno najbolje pivo na svijetu.


Ima jedna u kojoj Carlsberg ne radi karaoke, ali kad bi radio to bi vjerovatno bile najbolje karaoke na svijetu ... pa ima jedna u kojoj Carlsberg ne radi dostavu, ali kad bi radio to bi vjerovatno bila najbolja dostava na svijetu ... i jedna u kojoj ne radi odmore, ali kad bi radio to bi vjerovatno bili najbolji odmori na svijetu


I onda dobijem ovo e-mailom















Ukratko, Carlsberg, se ne bavi golmanima - ali kad bi se bavio, to sigurno ne bi bio Scot Carsson...






Najbolja je fora, ona objavljena "u suradnji sa škotskim nogometnim savezom":





Poruka kaže u slobodnom prijevodu "Dođite u Hrvatsku - koji ćete k*** drugo raditi ovog ljeta"







Na kraju još samo slikica onoga o čemu sam samo čitao - naslovnica ruskog sportskog dnevnika:





Toliko od mene za danas.


Vi pazite da predizborno šutite danas, a ja se ionako predizborno nisam bavio pričanjem.

Jao što sam im radio!! Jao što sam im radio!!

Nisam išao u ured u kockicama kako su to neki predlagali ali sam se vrhunski zezao.

Prvi ljudi koje sam jučer ujutro susreo na ulazu u zgradu pitali su me onako urotnički - jesi li gledao utakmicu jučer? A ja "Ne. Kakvu utakmicu? Zar je bila neka utakmica?!?" :-)))

Zvonili telefoni cijeli dan. Zovu ljudi i čestitaju. Kolege iz ureda, sa drugih lokacija, čak i neki iz drugih firmi ... nadavao sam se intervjua više nego Bilić.

Sad tek kužim kako mora biti glupo glumcima kad imaju one reklamne kampanje pa rade intervjue od 10 minuta da ih svatko "ekskluzivno" pita jedno te isto ... ne bi čovjek vjerovao kako brzo dodija slušati komplimente. Ali, neka - hrabro sam izdržao. Rekoh, kad je Ćorluka mogao zaustaviti Colea, a Šimunić i Šimić Croucha - što ne bih ja mogao otrpiti tridesetak i kusur telefonskih poziva.

Plus Božićni ručak.

Naime, za jučer je moja firma organizirala Božićni ručak.



Poklopilo se da smo prošli tjedan odvalili veliki korak u projektu na kojem radim pa je društvo na vrhu odlučilo spojiti dva događaja i izvući se samo sa jednim ručkom. Škrtice.

No kako reče jedan govornik - ovaj projekt u povijesti nije nikad ništa napravio PRIJE rokova, pa ako je ovo Božićni ručak - onda mora da je povodom Božića 2004. ...

No, Božićni ili ne - bila je to prilika da se nas stotinjak skupi u finom restoranu, nešto fino prigrize, ali i da se napriča i nazeza. A nekako mi je najnormalnije bilo da temu vučem na - he-he-he ... nogomet ... :-)

Našlo se tu i par rusofilnih Kazahstanaca, klasično anglofobno raspoloženih Škota i Iraca i za tren oka smo naše jadne engleske kolege totalno ispalili...

Što da vam pričam - vic na vic, te se stvari ionako ne daju prepričati, a niti sam ih uspio popamtiti (znate ono kad vam netko cijelo vece priča viceve a vi se ujutro ne možete sjetiti niti jednoga) ...



Kad smo se nasitili zezanja na temu nogometa, papka s kišobranom ("Wally with a brolly" jučerašnji naslov kojim je Daily Mail popratio sliku sada već bivšeg engleskog selektora) i golmanskih vještina svih engleskih reprezentativnih golmana od Seamana naovamo, kad su počeli moliti za milost i da ne pričamo više o nogometu ponudio sam spasonosno rješenje:

"Dajte ljudi, zbilja je dosta o nogometu!"

Ajmo pričati o nečem što vam ide ... recimo Rugby!

I naravno, salve smijeha. Neki kiselo, neki od srca (već ovisi koliko im teško pada nedavni engleski poraz u finalu svjetskog).

Ja se pravim da sam se tek sad sjetio toga ..."Uf ne Rugby ...to još boli ... daj ajmo - Crickett!"

I opet cerekanje (Englezi svake godine igraju sa Australijom meč za "Ashes" iliti pepeo i lani su teško poraženi. Sa Australijom igraju jer Indiji i Pakistanu ionako ne mogu ni primirisati - ovi ih rasturaju sa vrtićkom momčadi) ... sad već i Englezi vide kud to ide.

Ubacuje se kolega Škot - ma imate Formulu jedan ...

I cerek svih u krugu.

Ovdje je i jedan od Engleza uletio sa "Znate li koja je razlika između Lewisa Hamiltona i engleske nogometne repke?"

Ne?

Hamilton još uvijek ima svog McLarena! :-)))

Svi se cere, a Englezi vrte glavama u nevjerici - dobro ima li uopće neki sport u kojem smo mi dobri??!?

Na to završih sa - ma nema veze, dečki uvijek vam ostaje - Tenis!

I tu se društvo rasprsne u grohotu ...

Naime, nacionalni ponos - Wimbledonski trunir nije u rukama Engleza već desetljećima. Bez obzira na svakogodišnju histeriju oko Henmana i tek započetu oko Murraya (koji ionako nije Englez što Škoti uvijek s veseljem naglašavaju) - u tenisu su već godinama suhi ...

Tu su Englezi izvršili desant sa vječito aktualnim pitanjem oko skorog preseljenja ureda (vidi gore ticker sa aviončićem) pa je razgovor naizgled ušao u "sigurne vode"

Onda je kolega Rus sa zanimanjem krenuo tražiti razloge zašto engleski umivaonici imaju one dvije pipe - jednu za toplu i jednu za hladnu vodu.



Tu sam objasnio da je to relikt starog običaja da se umivaonik napuni vodom pa se iz njega čovjek umiva (ne zovu me džabe wikipedija...).

Obadvojica smo se beljili na tako stečenu higijenu, Rus se iščuđavao zašto tako nešto još uvijek postoji, kad je toliko lakše koristiti mješalicu kao sav ostali svijet... a jedan je engleski kolega pokušavao dometnuti nešto kao "hm, vidiš, kako je to neobično - meni je to tako prirodno da nikad nisam razmišljao da bi to nekome moglo biti čudno..."

I Rus i ja se okrenemo i izvalimo u glas - To ti je prirodno? I onda se čudite da nemate pojma o nogometu?!?



No da budem iskren, svi su mi čestitali na sjajnoj igri - čak i Englezi. U početku mi je bilo malo neugodno, ali na kraju sam se osjećao kao da sam ja osobno proigrao Olića ili barem zviznuo onu šutinu sa 30 metara za konačan rezultat ...

Na kraju dana. Da budem iskren - ne znam gdje bih mogao sudjelovati u ovakvom vatrometu ismijavanja nogometaša zemlje domaćina, a da baš nikome od prisutnih nije prekipjelo ... i oni su se cerili i nemalo sudjelovali u šalama na vlastiti račun ...

Kako rekoh jučer - volim ja te moje Engleze ...

Jao što ću im danas raditi!!! Jao što ću im danas raditi!!!


Volim ja ove moje Engleze.

I susjede i kolege na poslu.

Ali kako ću ih zezati danas u uredu ...

Jucer je sve bilo u znaku utakmice, kolege iz cijele firme su me zvali (ja sam im tu jedini Hrvat pri ruci).

Kažem jednom, "Skoro sam ti rekao "Sretno" ali sam se predomislio ... nema smisla da te lažem ..."

Drugi upriliči čitav igrokaz gdje kao fol u drugoj sobi priča s nekim na mobitel tipa "Oćeš gledati utakmicu večeras ... ma razbit ćemo ih 6:0 ..."

Bojao sam se samo dvije stvari - da će naši izaći sa nekom luzerskom taktičkom postavom i principima čuvanja rezultata naših klasičnih trenerskih veličina i ono drugo - da će naši navijači napraviti neki izgred zbog kojeg ću se sramiti.

A kako je bilo - vidjeli ste. Čini se da su čak i navijači ostali cool.

Obitelj neutrino ste možda mogli i čuti do Zagreba ... fala blogu na dobrim susjedima, nitko mi nije kamenovao prozore kad smo urlali nakon golova ...



Poslije tekme - malo sam se naslađivao na engleskim sajtovima.

Na Guardianu je duhovit bio prijenos iz minute u minutu ...

U 33. min (naši vode 2:0): "Čujem da je Marcelo Lippi slobodan. Zašto ne bismo njega zaposlili, onda engleski igrači mogu provesti ljeto učeći talijanski kad ionako neće imati pametnijeg posla."

Malo tko se tako dobro smije na svoj račun kao Englezi ...



I malo tko će se tako spremno obrušiti na svoje:

Nakon prvog poluvremena, Engleska će učiniti uslugu TV gledateljima na cijelom kontinentu pošteđujući ih svojeg prisustva na Euru 2008.

I pristojno komentiraju - na Guardianu "penal je možda bio, ali ne najčišći" ... na BBC-u "radi se o mekom penalu" ...


Guardianov komentator osvrnuo se gorko:
Ono što je neoprostivo je da engleski nogomet stagnira, dopuštajući tolikim zemljama da nas preteknu u smislu osnovnih vještina i inteligencije. Večerašnja hrvatska predstava na Wembleyu mora biti poziv na buđenje, baš kao što je to bila Mađarska pobjeda 6-3 na istom mjestu 1953. Vrijeme je da dovedemo još jednog stranca. U stvari, vrijeme je da ih dovedemo mnogo: ne samo da treniraju nacionalnu vrstu nego i da podijele svoje znanje na svim razinama igre u ovoj zemlji.


Buzzinfootballblog se pita - Kad je nestanak struje dobra stvar? i odmah odgovara - Kad ne moraš gledati prvo poluvrijeme debakla Engleska - Hrvatska. A što je najgore kad se struja vrati? To što onda gledaš drugo poluvrijeme ...



Na BBC-jevim stranicamaa korisnici ocijenili najboljima Olića, Kranjčara, Petrića, Edoarda i Modrića. Meni je sjajan bio i Ćorluka (nisam mu još sasvim oprostio onu video snimku sa "Svinjo debela") ... i Srna ... ma svi!


Najljepše je ipak bilo poslije utakmice gledati u studiju engleske igračke legende a današnje komentatore Linekera, Hansena, Shearera i Iana Wrighta (čiji je posinak igrao desno krilo u prvom poluvremenu i namučio Šimunića) koji u zanosu često znaju ispasti umišljeni. Jučer su nakon utakmice bili pokisli. Utučeni.

Hansen, koji mi posebno ide na živce jer je sav napuhan kao pijetlić kad pobjeđuju (još mu nisam oprostio komentare nakon što su nas rasturili na Evropskom 2004.) bez zadrške je priznao
Bili su nadmašeni u razmišljanju, igri i borbenosti i ovo je zbilja niska točka u engleskoj nogometnoj povijesti jer bili su očajni, zbilja očajni.

I Shearer je spremno dodao - Činjenica je da Engleska večerašnjom igorm ne zaslužuje prolaz.

Ian Wright je zaključio - Svaki put kad je Hrvatska kretala u napad mislio sam da će zabiti ...


Oh, kako će slatko biti sutra ući u ured ...






Hvala Slavenu Biliću na nekalkuliranju i na sjajnoj taktici i hvala svim igračima - bili su sjajni ...


Još jedan citat sa Guardiana

Slaven Bilic, (...), pokazao je kako se to radi. Hrvatski timski rad je bio prekrasan, njihovo poštenje u pružanju maksimuma kad jemjesto na Euru 2008. već bilo osigurano mora biti pohvaljeno a pojedinci, poput strijelca odlučujućeg pogotka Mladen Petrića, imali su virtuoznost u 77 minuti kad je bio potreban spektakularni doprinos da riješi utakmicu.

Nakon pobjede dobili smo SMS iz Zagreba - Kako je danas biti Hrvat u Londonu?
Ma bilo je sjajno, ali danas će biti još bolje :-))

Rafalno ocjenjivanje filmova - jer vi to niste tražili


Oho, vidim jučer vas je više bilo zainteresirano za glasanje nego za komentiranje ... wow!

Neka, neka - ako još niste slobodno vi odglasajte za temu nekog od budućih postova. Još bh od toga mogao napraviti trajnu karakteristiku ovog bloga...

Elem, sad jedan post kojeg nisam ponudio na glasanje jer sam se bojao da neće biti zainteresiranih a ja sam baš htio ovo objaviti.

Pisao sam, naime, nedavno o onoj Lovefilm usluzi najma filmova. A sad ću vam otkriti što smo pogledali u ovih mjesec dana koliko koristimo uslugu (post je možda malo predugačak u jednom komadu pa sam ga podjielio u dva - sutra ide drugi):


OPREZ U OVOM SE TEKSTU NALAZE SPOILERI. FILMOVI SU STARI ALI NEMOJTE POSLIJE REĆI DA VAS NISAM UPOZORIO...


I Love Lucy - Lucy Plays Cupid

Mala je neutrinka kod frendice gledala neki dio ove američke TV komedije iz 60-ih, pa si je to poželjela kao jednu od prvih stvari ... uopće je ne kužim, ali to je njena stvar ...


The Devil wears Prada ovo je gospođa ispalila kao iz topa. To valjda zato što ga nismao htjeli ići gledati u kino. To je jedan od onih naslova o kojima se puno priča, a žao ti ga kupiti i kad imaš priliku. Ovako - besplatno je, pa zašto ne bi.

Pogledao sam ga i nije ni tako očajan film kao što sam mislio.

Malo me mučilo da će biti neka teška pomodna glupost izokrenutih moralnih vrijednosti, ali nije. Jest da je limunadast, jest da je malo plitak, ali nisam ni očekivao ništa duboko. Na kraju krajeva nije pobijedila modna industrija, a to mi je drago ... ups, sorry ako sam vam sad pokvario doživljaj filma kojeg još niste pogledali...


Over The Hedge

Maloj se neutrinki nije svidjelo. Veli da je to film za manju djecu ...



Matchstick Men

Ovo je s moje liste - izabrah ga zato jer sam ga gledao u avionu i bio mi je sjajan pa sam htio da ga i gospođa vidi ... film je odlična priča o prevarantu sa psihološkim problemima - a fenomenalno ga je odglumio William Hurt Nicholas Cage (ispravila gospođa neutrino).
Obavezno pogledati.








Starter For 10

Ne znam sjećate li se ovog momka?


On se zove James McAvoy. Pisao sam o njegovom novom filmu sa Keirom Knightley ovdje, a ovo je njegov raniji film. Lijepa romantična priča, duhovita i ne pretjerano pretenciozna. Krasni kadrovi za uživanje u filmu.

Jedan od onih damama za kišne dane ... za zavući se pod dekicu i uživati u romantici.


Madagaskar

Mala neutrinka veli da nije loš, a ja sam zaspao na pola. Nije me oduševio (dok sam bio budan). Ja inače volim crtiće ali ovaj mi je bio malo tanak ... a i crtež mi nije nešto.


Confetti

Oh, ovaj je film pravo otkriće. Izvrsna engleska romantična komedija. Sa hrpom engleskih glumaca koji nisu planetarno popularni ali su zato vrhunski u svojim ulogama. Bizarno natjecanje parova u borbi za titulu najoriginalnijeg vjenčanja. Sniman u stilu popularnih televizijskih reality emisija odlična je, originalna i duhovita komedija. Humor ipak nije Pythonovskog tipa, ali zbilja dobar i vedar film. Pustite neka vas bolja polovica nagovori da ga pogledate - neće vam biti žao...

Izvrsna fora na DVD-u je što možete izabrati svojeg pobjednika ako vam se ne sviđa odluka žirija ...




Extras

Mislim da je ova serija sad počela ići i kod nas (jel se zove Statisti?).

Glavna faca je Ricky Gervais. On je prije nekoliko godina ovdje izazvao pravu revoluciju svojim prvim (pa muško) serijalom "The office" gdje je uzeo formu reality TV dokumentarca i snimio dvije-tri urnebesne sezone.

Njegov zaštitni znak je u smješatnju svojih junaka u neugodne situacije. Ne u idiotski neugodne poput padanja sa četvrtog kata ili gađanja pitama. Neugodne situacije koje vam svakodnevno padnu na pamet u najobičnijim situacijama - "Joj, dobro da onoj debeloj nisam rekoa da ne volim debele". E ali Rickzjevi likovi zbilja izvale stvari i onda ih je zbilja sram. Zapravo ste cijelo vrijeme u situaciji da se bojite što će slijedeće lik koji vam je drag izvaliti - i što on gore zapetljava stvar to se vi više cerekate ...

U ovoj novoj seriji Ricky Gervais je statist koji se pokušava probiti. U svakoj epizodi pojavljuje se po jedna planetarna zvijezda (Kate Winslett, Patrick Stewart, Ben Stiller, Samuel L Jackson).

Meni je druga serija ipak bolja od prve. U ovoj seriji su dvije epizode koje su me malo ispunile nelagodom - prešao mi je granicu dobrog ukusa u epizodama o ratnom filmu i sa djevojkom koja boluje od cerebralne paralize.

Ostale su, međutim, uobičajeno Gervaisovski briljantne.


Tim Burton's Corpse Bride

Ne znam kako se to ikome može svidjeti. Ali mala neutrinka veli da je njoj baš lijep crtić. Zgroz. Ja sam samo tu i tamo bacio pogled i nije mi se ništa svidjelo, ali tko sam ja da jednoj uskoro-dvanaestogodišnjakinji govorim što valja ...


Tu ćemo sad malo predahnuti da bismo sutra mogli nastaviti odmorni.

Jeste li gledali nešto od ovoga i vi? Koliko se podudaramo u mišljenjima?

Pokušavam ući u novu dimenziju - čekam vaš izbor ...

Dragi moji

Dobrodošli na novi korak u interaktivnosti ovog bloga.

Ovaj sam vikend bio vrijedan i napisao si nekoliko postova, tako da se na poslu mogu mirno posvetiti poslu, kod kuće obitelji, a da vas ne zapustim ...

Time sam si uspio malo smanjiti količinu nekih polugotovih postova koji već dugo čame u blogeditoru i nikako da ugledaju svjetlo dana.

Ipak, ostalo mi je još brdo tema po raznim spremištima, pa mi je palo na pamet da omogućim izbor onima koje zapravo najviše i zanima što objavljujem.

Izbor je dakle na vama.

Ovdje je nasumice nabacano deset tema. Za neke imam već skoro gotove postove, za neke imam tek naslov. Zanima me što vas zanima.

Ono što dobije najviše glasova bit će objavljeno slijedeći tjedan.

No, na vašu žalost - ono što ne odaberete svejedno ćete čitati samo ne tako skoro :-))

Da bi vam bilo lakše birati evo kratke najave svakog od postova:

Jedan zapis na temu ljeta 2007. - ovog ljeta smo otkrili svakakve ljepote u putešestvijama po Istri - uključujući i gastornomske užitke. Znači fotke i opisi klope zagarantirani!

Stonehenge - kako je nastao i sto je tad postojalo na zemlji? - Nakon posjeta Stonehengeu malo me zainteresirao nastanak, legende i posebno, pokušao sam ga smjestiti u vremenu. Zahvaljujući jednoj posjeti British Museu - to mi je i uspjelo

Hampton Court - Po mom mišljenju najljepša kraljevska palača. Kuhinje Henryka osmog (ne mogu ja a da ne pričam o hrani), duhovi i vrtovi. Dosta slika cvjetnih perivoja i zanimljiva povijest često pregrađivanje palače.

Pokloni mi svoj - logo - Komentar sa vremenskim odmakom. Počeo sam pisati post kad je novi logo londonske Olimpijade tek objavljen, a sad ga mogu i dovršiti ...

Googlarije - kod Etotako, znane i kao Artmistakes neki dan dobih ideju za novi post na temu guglarija. Eto prilike da ga i napišem ...

Broj četiri na top ljestvici besplatnih mjesta u Londonu - Ovdje sam najavio top ljestvicu pet mjesta koje savjetujem za obilazak u Londonu. Krajnje je vrijeme da počnem završavati tu listu. Ako vas zanima - naravno.

Košćata reklama, obilne obline i čudo od djeteta - Eh ovdje malo grintam na temu pomodne mršavosti i analiziram jednu korpulentnu pjevačicu.

Banksy - umjetnik grafita - ovo je post kojeg već dugo pruiželjkujem napisati. Nisam još vidio uživo niti jedan Banksyjev grafit, ali mislim da već dota o njemu pročitah da bih mogao složiti jedan zgodan postić ...

Dover castle - Zapis sa našeg nedavnog izleta u Dover. Što je to Doverski zamak, što je bio, što smo tamo vidjeli i kako to sve skupa izgleda.

Bijele stijene doverske - Po uzoru na čuvenu pjesmu, morali smo obići i čuvene stijene. Puno slika i poneki zgodan detalj.

Eto, sad vi birajte ...


Predlozite temu jednog od slijedecih postova na ovom blogu

Jedan zapis na temu ljeta 2007.

Stonehenge - kako je nastao i sto je tad postojalo na zemlji?

Hampton Court

Pokloni mi svoj - logo

Googlarije

Broj cetiri na top ljestvici besplatnih mjesta u Londonu

Koscata reklama, obilne obline i cudo od djeteta

Banksy - umjetnik grafita

Dover castle

Bijele stijene doverske

pollcode.com free polls


E da, odaberite jedan ili više odgovora. Kad odaberete kliknite na "Vote"

Baš me zanima kakvi će biti rezultati ...

Sav sam nestrpljiv k'o pred zadaćnicu u školi ...

A mislili ste da sam izgubljen slučaj ... no izgleda da nas ima više.

Čitam malo odgovore na moje nedavne postove oko teenagerskog nasilja na youtubeu, pa oko onog dilera, pa oko Pišekice i ružnog skandiranja i sve si više mislim - jesmo li se mi blogeri možda pomalo ulijenili?

Ja sam sasvim sigurno neobjektivan jer nemam pregled nad cijelom blogosferom, ali dosta surfam pa mi se čini da mogu ponešto i sažeti.

Fali mi postova sa akcijama.

Da se razumijemo, ne nagovaram vas ni na što ovim postom, ali zapitajte se - koliko ste puta naletjeli na nešto (bilo u svakodnevnom zivotu ili na netu) što vas muči, što vam se čini nepravedno ili nepošteno? Nešto što bi, uvjereni ste, mediji trebali objaviti kad se ne bi bavili samo sa glupostima poput izborne kampanje i estrade.

Nekoliko komentara na taj moj zadnji post nabacilo se kamenjem na medije koji od naše kulture prave jednodnevne naslovnice sa što stravičnijim pričama za jednokratnu uporabu ili pak promoviraju "cice i guzice" pristup (talijani bi rekli "culo-tette").

No, pitam se - da li smo u pravu kad se ljutimo na medije?

Jesmo li i mi blogeri krivi za takvo stanje?

Sve više mislim da dio krivnje leži i na nama.

Naime, ne samo po sve brojnijim zakonima koji se donose u svijetu oko nas - MI smo novinari. MI smo izdavači. MI smo stvaraoci vijesti.

Naše članke čitaju ljudi (danas će ovaj tekst vidjeti skoro stotinu posjetitelja), ali mi se zavlačimo u svoje ljušture i ne da nam se zapravo pisati o stvarima koje nas muče.

Dobro, ima stvari koje spadaju u privatnu sferu, ima stvari koje bi nas deprimirale (i čitatelje nam) pa nam blog dođe kao naša čahurica gdje slobodno razmahujemo onime sto nas veseli i neki od nas ne vole u tu ljepotu unositi stravu stvarnog života.

No, svejedno - ima nas podosta koji pišemo o svemu i svačemu, ali nam se nekako ne da uhvatiti neki pravi problem za rogove i možda pokušati pridonijeti njegovom rješavanju.

Da se razumijemo - obožavam rant i zabavno mi je čitati odlično napisane tekstove koji se svode na njurganje iliti brontulanje, ali bilo bi normalno da kad se skupi kritična masa nešto pukne i provali neka ideja.

A toga mi fali.

Zato mi je kao sjajno osvježenje došao blog kojeg sam nedavno otkrio (nije mi bilo teško - našao sam ga na naslovnici blog.hr-a).

Radi se o blogu Prolaz kroz crveno grupe ljudi iz Splita.

Jednostavno im je išlo na živce svakodnevno gledati hrpe vozača koji u njihovom gradu uporno prolaze kroz crveno.

Uzeli su digitalac i počeli slikati.



Rezultat je blog koji pokazuje koliko je stanje ozbiljno i koliki je zapravo nemar prometne policije. Jer, kad bi vozače bilo strah kažnjavanja ne bi prolazili kroz crveno ni kad policije nema na vidiku.

Nevjerovatno je u kolikom broju i kako bezobzirno se prolazi kroz crveno, kao da semafor ni ne postoji.

Sad, Zagrepčani će reći - to može samo u Splitu. Splićani će reći to je zato što su sve kamere samo u Zagrebu i svi će imati jednako pravo i jednako krivo.

Jedan drugi bloger kojeg želim ovdje preporučiti je djus koji je ponukan splitskim blogerima uzeo kameru pa uslikao automobile u garaži koji nepropisno zauzimaju mjesta za invalide.

I u par minuta ih je pronašao jedno more ...



Djus inače ima i ozbiljan projekt vezan uz rješavanje problema parkiranja u Velikoj Gorici, a detalje o tome možete pronaći na njegovom blogu.

To je primjer što se sve s blogom moze učiniti.

Skidam kapu vlasnicima oba gornja bloga. Njima u čast otvaram novi stupac na svom blogu. Tu linkam na njihove blogove kao blogove koje podržavam jer imaju jasan cilj kojeg blogom žele postići, a ja taj cilj držim plemenitim.

Ako znate za još neki takav blog koji konkretnom akcijom pokušava učiniti nešto za opće dobro, molim vas da mi ostavite link bilo u komentarima bilo na e-mail.

Osim toga, zanima me što mislite da bi splitski blogeri trebali učiniti sa svojim slikama? Ja mislim da bi ih trebali poslati mailom na policijsku upravu Split, MUP, HAK i još par adresa (opet ja sasvojim vječitim mailovima) ... što vi mislite?

Možemo li kako pomoći djusu oko parkiranja?

------------------------------------------------

A za kraj samo kratka obavijest o onim filmovima tučnjava s kojima vas gnjavim već neko vrijeme.

Do sada je uklonjeno ukupno 13 filmova. Ako se i vi želite uključiti možete tražiti uklanjanje klikanjem na "flag" na slijedećim linkovima - ima ih još samo osam:

Prvi, Drugi, Treći, Četvrti, Peti, Šesti, Sedmi, Osmi

Hvala svima koji su se uključili bilo dojavom Youtubeu bilo pisanjem o ovim mojim postovima.



Sad ste ovo pročitali, pa skoknite do Djusa ... ili ćete prvo pogledati Prolaz kroz crveno?

Dugačak post, a nije moj ... samo prevodim




Piše The Economist u članku pod naslovom Hrvatska sanja o bijegu od uobičajenih Balkanskih problema:

Svakog studenog Evropska komisija donosi izvješće o kandidatima za članstvo u Evropskoj zajednici sa zapadnog Balkana. Ta se izvješća iščekuju, slično školskim svjedodžbama, sa napetošću. Ove godine Kosovo i Bosna su najgori u razredu. Srbijino vladanje još nije na nivou. Hrvatska je na vrhu - ali bi mogla više.

Nadolazeći tjedni bit će užurbani na Balkanu. 17. studenog kosovski Albanci izlaze na birališta. Tjedan dana kasnije red je na Hrvatsku. Bosanci traže novog premijera. Nadvijajući se nad sve je budućnost Kosova, koje bi uskoro moglo proglasiti jednostranu neovisnost od Srbije. Ipak Hrvatska se nada da bi mogla biti ta koja će se izvući iz Balkanskog mraka.

Hrvati imaju razloga za samozadovoljstvo. Prošlog je mjeseca njihova zemlja izabrana u Vijeće sigurnosti Ujedinjenih Naroda. U travnju bi mogla biti pozvana da se priključi NATO-u. Hrvat je na čelu nove balkanske regionalne grupe utemeljene u Sarajevu Zna li netko o čemu je ovdje riječ? op. Neutrino "Ne radi se više o svjetlu na kraju tunela", kaže Miroslav Kovačević, bliski suradnik premijera, Ive Sanadera. "Mi smo izišli iz tunela. Prije deset godina bili smo stalno na dnevnom redu Vijeća Sigurnosti, a sada smo mi u Vijeću."



Vladimir Drobnjak, voditelj hrvatske misije za pregovore sa EU je također odrješit. On tvrdi da zemlja nastoji biti spremna za priključenje 2009.-e. Ali priznaje da su administrativni kapaciteti veliki problem. Hrvati koji nešto trebaju od države, poput dozvola ili dokumenata, znaju sve o tome. To ih ljuti jednako kao zagušeni pravni sustav i korumpirana birokracija.



Barem gospodarstvo dobro stoji, s očekivanim rastom za ovu godinu od 5.9%. Nezaposlenost je nedavno dosegla najnižu razinu od završetka rata u Hrvatskoj 1995. Strane investicije se slijevaju. Ali Maša Kovačević, pri UN-ovom programu za razvoj, primjećuje mnoge stvari koje bi mogle ići bolje. Nezaposlenost mladih je 29%. Srpska i romska manjina još se uvijek suočavaju sa ozbiljnom diskriminacijom. Nekadašnje ratne zone ostaju opustošene.



Dvije glavne stranke trče mrtvu trku pred izbore. Vladajuća Hrvatska Demokratska Zajednica pogođena je optužbama za korupciju. Njeni vođe odgovaraju da su otkrića o zloporabama na visokim položajima dokaz da se nešto čini po tom pitanju. Građanska aktivistica Andrea Feldman tvrdi da nije tako. "Nema osjećaja odgovornosti u ovoj vladi," kaže. Izvješće komisije gorko primjećuje da "još nisu podignute optužnice ili postignute osude niti u jednom slučaju korupcije na visokom nivou".



Da li SocijalDemokrati mogu kapitalizirati na tome da dođu do pobjede nije sigurno. Ivica Račan, njihov dugogodišnji lider umro je u travnju, Njegov nasljednik je Zoran Milanović, bivši diplomat, ali interni dogovori učinit će premijerom Ljubu Jurčića, mutniju figuru, ukoliko stranka pobijedi. Hrvatsko članstvo u EU bi trebalo biti sigurno, čak i ako uslijedi nakon 2009. A to je više no što se može reći za bilo koju drugu državu zapadnog Balkana.


Ovo ko da sam ja pisao ...

A nisam časna riječ. Ja sam samo preveo ...





Karikature su sa Zigdikata




Kuda svi tu i mali ... ja ... a zapravo sam se ja i prije ovog sjetio ...

Preko Aristonovog bloga došao sam do ovog zgodnog testa za utvrđivanje vlastite političke pozicije.



Zanimljivo. Mogao bih si ovo staviti kao banner, pa da čovjeku namjerniku odmah bude jasno s kime priča ...

"Oni koji pripadaju ovom polju uvjereni su da društvo može dobro funkcionirati samo ako su istovremeno zaštićene i osobne slobode svakog građanina i temeljna načela socijalne pravednosti. Radi socijalne pravednosti spremni su zanemariti načelo ekonomske efikasnosti, a uvjereni su da čvrste društvene institucije i tradicija ne predstavljaju vrijednost koja bi smjela na bilo koji način ograničavati prava. Teoretičar najbliži njima je John Kenneth Galbraith, a idealno društvo o kome sanjaju nalik je onima u skandinavskim zemljama."

Dobro, ja to možda ne bih baš tako napisao, ali nije loše za početak.

Kao polje nije loše, možda sam samo ispao malo previše lijev i previše liberalan. Ja bih sebe zadržao u tom kvadrantu, ali malo centralnije po obje osi ...

Ispadoh liberalniji od Pusićke i ljevlji od cijele hrvatske političke scene ... u svijetu sam desniji samo od Staljina i Mandelle ...

Sad, nije teško biti ljevlji od hrvatske političke scene, ali zar ni u svijetu nema nikog drugog?

Onda vidjeh da je Cronomy objavio postove u kojima je linkao i na Američki test. Teško žabu u vodu natjerati, pa sam riješio i taj test.

Fakat je vrlo sličan, ali su neka pitanja neobjašnjivo različita. Anyway, ispadoh kako sam i mislio malo umjereniji ...



Economic Left/Right: -4.38
Social Libertarian/Authoritarian: -5.59

Jesam li na hrvatskom radikalniji nego na engleskom?

Je li Hrvatski jezik imanentno radikalniji od engleskog?

Kod ovih testova dosta je važno i pogoditi sva podznačenja koja neka riječ nosi - možda je u tome stvar.

Sve u svemu, u prosjeku - nisam nimalo iznenađen.


Na jutarnjem sam riješio i drugi test - onaj gdje se vidi da li ste za SDP ili HDZ.

Nisam mogao vjerovati da su priređivači uspjeli pronaći 20 točki u kojima se vodeće stranke razlikuju. Pa sam pogledao pitanja malo bolje i otkrio dosta ponavljanja:

Hrvatska mora osigurati teritorijalni kontinuitet na svom krajnjem jugu
Novac poreznih obveznika bolje je uložiti u Slavoniju, nego u most do Pelješca

Ovo su dva pitanja o istoj stvari rekao bih - most do Pelješca.

Građani koji ne žive trajno u Hrvatskoj ne trebaju glasati na izborima
Na izborima u Hrvatskoj trebaju imati pravo glasa svi državljani Republike Hrvatske

Ovo mi je u oba slučaja vezano uz glasanje dijaspore, ili griješim?


Hrvatski proračun je stabilan i ne treba uvoditi nove poreze
Uvođenje poreza na imovinu dovest će do pada standarda građana
Komunalne naknade su socijalistički instrument i treba ih zamijeniti porezom na imovinu
Poslodavci koji svoj profit ulažu u razvoj poduzeća ne trebaju plaćati porez na dobit
Velika zarada na burzi mora biti oporezovana

Sve ovo mi vuče na jednu jedinu temu oko poreza gdje se dvije stranke ponešto razlikuju. Kužim da ima razlika, ali pet pitanja?

Glede pitanja "Razvoj industrije prioritet je hrvatskog gospodarstva" nejasno mi je koja to stranka zagovara stagnaciju industrije na sadašnjoj razini ili prioritet gospodarstva vidi u nečemu drugom?

U svakom slučaju, ispadoh jako sklon SDP-u - čak 70%, ali vjerujem da je test pogrešan. Kako rekoh, čini mi se jako nategnut da stvori utisak razlika koje zapravo ne postoje.

Jučer sam pričao sa nekim Talijanima i zezao ih u menzi. Naime, pitaju oni da li je pasta u juhi na današnjem meniju spaghetti ili noodles (noodles su kineski spaghetti) ... spopao me smijeh.

U oba slučaja radi se o dugačkim rezancima tijesta koji se kuhaju u vreloj vodi. U sirovom stanju razlike su minimalne. S obzirom na začine i dodatke pašta dobiva onaj prepoznatljivi ukus i konzistenciju, ali nikad ne bih bio u stanju otkriti da li su u juhi jedni ili drugi. Uvjeren sam da se i talijansku paštu može pripremati kao prilog kineskim jelima (uz kineske začine naravno) i da 99% ljudi ne bi uopće skužilo razliku. Osim talijana naravno. Kad se sjetim Klarinih špageta - pitam se da li su oni više spaghetti ili noodles ...

Onda sam plasirao onaj podatak koji navodno nije istinit da Eskimi imaju 19 (ili koliko li već) naziva za snijeg.

U oba slučaja (tijesto i snijeg) pričamo o pojavi koja je za većinu ljudi razumljiva vec sa jednom riječi. Rijetko čovjeku zatreba nekakakva razlikovnost unutar skupine, pa da bi išao izmišljati novu riječ.

Na žalost, bojim se da su naše dvije vodeće stranke sve bliže toj situaciji. Nekome spaghetti, nekome noodles, ali u biti - sve je to isto tijesto ...


--------------------


Inače, odlučio sam da ću popuniti rupe u neznanju i početi malo proučavati te ključne ekonomiste u originalu jer me sram da ih do sada baš i nisam proučavao. Svoje sam stavove popabirčio kojegdje, a neki su mi valjda "sami došli" ...

Znači, u program obavezne literature za 2008. spadaju Friedman i Galbraith ...

Bez naslova

London 14. studenog 2007.




Presjeklo me jutros.



Umro je moj ujo.



Ima već godina i godina što se nismo vidjeli. Nekad je posjeta njemu bila obavezna stanica na putu do mora, a onda su ceste nekako promijenile pravce ili smo mi postali brži. Rijetko sam ga obilazio, tek kad bi me cesta zbilja onuda nosila.

U međuvremenu se ujo teško razbolio, pao na brigu kćerki. Kad bi moji otišli k njemu pričali bi mi kako je, prenosili moje pozdrave njemu i njegove pozdrave meni.

Ja sam već godinama vani i ni ne sjećam se točno koje je to godine i kojom prilikom bilo kad smo se zadnji put vidjeli. Znam da smo sjedili vani, gdje i uvijek, znam da smo pričali i smijali se.


Gledam u ekran i pokušavam složiti nekakvu poruku da pošaljem telegramom. Ne ide mi. Što da napišem njegovoj obitelji? Ništa osim onih uobičajenih riječi koje se u ovakvim prilikama pišu tugujućim obiteljima.

Zapravo bih htio pisati njemu, ali to ne ide telegramom. Ne ide više ničime, čak ni internet ne dosiže na onu stranu. A i što bih mu napisao? Da mi je sad žao da ga nisam češće obilazio? Da ga se sjećam sa sjetom?

Sjećam se mog uje, sa česljem zalizanom kosom, na rivi ili u gostioni. Uvijek uredan, uvijek ispeglan, brižljivo obrijan, namirisan, sa zlatnim prstenom. Uvijek u elementu. Obilazeći stolove, versajući na svim zamislivim jezicima, šaleći se i pametujući. Gledajući ga imao si dojam da nema situacije u kojoj se ne bi snašao i nema toga što bi ga ostavilo bez riječi.

Iznad svega, volio se smijati. Imao je neki poseban izraz lica kad bi spremao šalu, neki vragolast sjaj u oku i nemiran kut usana koji bi uvijek pomalo titrao spreman da se razvuče u "onaj" osmijeh ...

Mene je redovito zafrkavao i nagovarao na kojekakve nepodopštine.

Jednom sam, kao balavac, rekao da je on moj "smiješni ujo". Silno ga je to veselilo.

Nikad to nije zaboravio. Kad god bi se vidjeli on bi se tih riječi sjetio, mojoj se kćerki ponosno predstavio kao "ja sam smiješni ujo tvoga tate", mojima je prepričavao kako sam ga ja onomad tako prozvao ...

Pamtim ga u slikama, sa toplim očima kad sjedne k nama da malo predahne i popriča, sa cigaretom među prstima, uspravnog i odmjerenog kad ozbiljno razgovara s drugima, zaigranog i tajanstvenog kad mene nagovara da pred punom kućom, lupajući po gitari iz sveg glasa otpjevam "Moja žena šila na mašiiiinu...." (a dalje neću jer sam u međuvremenu odrastao). Pamtim glas i poseban način kako je izgovarao moj obiteljski nadimak zatežući ga pomalo kao nitko drugi...

Volio bih da mu je život bio sretniji.

Pamtim ga sa bakinog sprovoda. Bio sam iza njega dok je stajao sa dlanovima okrenutim nebu. Zajedno smo nosili njen kovčeg.

Ja mu ni na pogreb neću doći.




Zbogom - moj smiješni ujo.

Najnovije vijesti o snimkama tučnjava naših tinejdžera.

E pur si muove!

Tako je to nekako uzviknuo Galileo, a tako se otelo i meni kad sam neki dan provjerio svoj post od prošlog ponedjeljka.

Naime, prošlog sam ponedjeljka pisao o filmovima na youtubeu u kojima se hrvatski tinejdžeri nemilosrdno međusobno mlate uz navijanje okupljene gomile i upute djece koja to snimaju mobitelom.

Sablaznila me količina tog nasilja i uživanje u njemu koje ta djeca iskazuju.

Ostavio sam linkove na 15 filmića koje sam našao na Youtubeu i drugim servisima.


Upravo sam provjerio i - devet je tih filmova maknuto!!



Devet od petnaest - nije loše.

Hvala svima koji ste kao i ja kliknuli na flag i time podržali moje uvjerenje da tim snimkama nije mjesto na otvorenim i svima dostupnim internetskimm stranicama.

Ja sam jučer ponovno signalizirao nepodobnost preostalih 6 filmova. Ako i vama dođe volja da to učinite ovdje sam ih linkao:


Prvi - tuča dviju djevojaka u, pretpostavljam Slavonskom Brodu

Drugi - jedina preostala tuča iz Zadra

Treći - opet djevojke pred školom

Četvrti - klinci s Ribnjaka, kad narastu i mobitelom snimaju po mraku ...

Peti - dječaci u Brodu u svlačionici nakon utakmice.

Šesti - ne znam gdje.



Zašto mislim da je potrebno te i druge filmove ukloniti?

Zato što se njihovim snimanjem i postanjem na internetu pojavljuje jedna sasvim druga dimenzija običnih školskih tuča.

Ono što smo svi prošli u fazi odrastanja i što nam je često u tim trenucima bilo izuzetno stresan događaj kojeg smo s vremenom smjestili u njegove prave dimenzije odrastanja i učenja - ovim filmovima nekoj djeci postaje daleko više.

Normalno je da se djeca potuku, normalno je da netko pobijedi i da netko bude poražen. Nije normalno da obojica stalno ostaju u tim ulogama. Nije normalno da se svi vaši kolege neprekidno napajaju vašim porazom. Nije normalno da se tom tučom naslađuju tisuće ljudi putem interneta. Nije normalno da svatko može vidjeti kako ste negdje popili batine.

A naročito nije normalno da je tuča izazvana, inicirana i neprekinuta zato da bi snimka ispala što bolja.

To je prelaženje svih fair-play granica.

Zovite to mobbingom, bullyingom, zovite to bilo kojim fensi imenom, ali to jednostavno nije pošteno.

I zato mislim da takve snimke treba brisati s neta.




A nakon još malo pretrage pronašao sam još filmova na Youtubeu. Ovo su, dakle novi filmovi. I sve sam ih označio kao neprimjerene. Nadam se da će Youtube i njih skinuti.

Navodne frizerke iz Siska

Tuča dječaka na školskom parkiralištu.

Dvojica na jednog i motkom i nogama...

Dvije na jednu, negdje na moru (Trogir?)

Dvije djevojke uz vesele povike "Ubij je!"

Našao sam i još jednu verziju obrisanog filmića.

Dječak protiv djevojčice u razredu.

Eto toliko za danas. Ako i vi mislite da ovim videima nije mjesto na netu - znate što vam je činiti...

Baci sisu 2 iliti čemu onda zgroz


Vidim da je moj prethodni post izazvao određeno zanimanje i popriličan broj komentara.

Odogovor na neke komentare nadilazi formu usputne opaske i - s obzirom da je ovo moj blog - uzeo sam si slobodu da i današnji post posvetim ovoj temi.

Pa, krenimo redom:

Bugenvilija je uzroke neprihvatljivog ponašanja navijača pronašla u brojnim dotepencima koji su iz nekih područja došli u Zagreb. Klasičan je to motiv ruralizacije našeg lijepog grada i uništavanje njegovih lijepih običaja.



Na žalost, ne mogu se složiti.

Naime, ne mislim da su Zagrepčani mog vremena (ili ikojeg u stvari) bili neka razvijena civilizacija džentlmenskog cvijeća kojima se ne bi moglo dogoditi da uvrijede damu. A ne mislim niti da su ljudi rođeni u nekim područjima predodređeni da budu sirovine.

Kako je Jimbo lijepo pokazao generalizacije su nezgodna stvar jer redovito dovode u neugodne situacije ili u nepreciznosti.

Ipak, ima nešto u Bugenvilijinoj opasci da nam je i gradonačelnik na istom nivou - mada ja tu mislim na tip ponašanja a ne na porijeklo.

Jimbo se našao povrijeđen Bugenvilijinim komentarom posebno zato što se poklopio sa nedvnim člankom Denisa Kuljiša. Sad, teško da bi me moglo povrijediti nešto što je napisao Denis Kuljiš - taj mi tip na jednu dobru napiše tri loše, neuvjerljive i pretjerane

Astrodrom nastavlja sa tezom o geografskoj specifičnosti i ovo naziva hrvatskom stvarnosti, što je odmah pobila etotako rekavši da su to vikali i Ceci u Srbiji, a i xiola se nadovezala rekavši da ne bi bolje prošla ni ovdje. Sigurno bi i tu bilo povika tipa 'get yer tits out!'

Mislim da smo s time razjasnili da ovo ponašanje nije specifično za hrvatske zabite krajeve, za Hrvatsku uopće, pa čak ni za Balkan ili istočnu Evropu.

Pomišljao sam da Xioli odgovorim da ovdje mediji ne bi o tome tako pisali, ali onda sam se sjetio brda žutih magazina koji se uovoj zemlji prodaju i sa daleko gorim ispadima i daleko gorim slikama i daleko gadnijim uzvicima.


Dakle i ovdje toga ima.

Pa što se ja bunim?

Bunim se zato što mislim da nije u redu.

Nije u redu u Londonu, nije u redu u Zagrebu. Prepuštanje životinjskim nagonima nije u redu bez obzira gdje se nalazili.


Zeko zna pa je duhovito prokazao navijače kao hrpu nedoje*** nesigurnih prištavaca zbunjenih pogleda koji spavaju s njenim posterom.

Ovo mi se čini jednim prilično važnim momentom u cijeloj priči - radi se o hrpi balavaca koji su jaki u gomili, a u sebi nesigurni i slabi.


Rosie nije ostavila link na svoj blog, ali je ostavila link na reklamu za koju misli da je razlog zašto je zahtijevana sisa.

Sličnu tezu u svojem komentaru provlače i Mastermind i Ponoćna strina - tezu da si je u osnovi sama kriva.

Neću reći da je žena ženi vuk, kako je to rekla Astrodrom, ali ću reći da upravo u toj tezi auto-krivnje vidim najveći problem.

Naime, vjerovatno ćemo se svi složiti da bi ovakvi urlici upućeni nekoj časnoj sestri bili osuđeni od svih čitatelja kao neprimjereni. No kad su upućeni Nikolini Pišek odjednom se stvari mijenjaju jer ona nije samo žena - ona je žena koja je svoju popularnost i sagradila na tome što se sviđa muškarcima i njena pojava izaziva muške uzdahe.

Ali, to je upravo ono o čemu i ja govorim.




Izazovna žena, seksipilna, "seks bomba" izaziva uzdahe, izaziva seksualnu želju i tako je to od pamtivijeka (i prije MM) , ali mi smo dužni ne dopuštati svojim nagonima da nas navode na mučenje drugih.

Naime, dotičnu se gospođicu Pišek pretpostavljam može vidjeti i u gradu, susresti u kafiću ili mimoići na špici. Smije li ju se pri tome zgrabiti za spominjanu sisu? Da li bi se i takav potez mogao opravdati sa - sama je to tražila? Da li bi i to bilo nešto što ide u paketu sa bivanjem "seks-simbolčića"?

Ili da odemo sasvim u krajnost pa zamislimo situaciju u kojoj je neka od tih seksi djevojaka silovana?

Sasvim sam siguran da bi malo tko imao hrabrosti reći - sama si je kriva.

Pa, gdje je ta linija koja određuje koje sve gadosti žena mora otrpjeti zato što je povjerovala da svojom ljepotom može graditi karijeru? Da li skandiranje navijača obavezno mora uhvatiti svaku starletu, manekenku, missicu, TV voditeljicu, glumicu, pjevačicu? Da li raspomamljeni mužjak treba stati samo na skandiranju? Sharon Stone je u glasovitoj sceni pokazala i sam epicentar svoje seksipilnosti - daje li to za pravo svakome tko je sretne da je zgrabi za međunožje?



Drugo važno pitanje je - što ćemo sa ženama koje nisu medijski razvikani seks simboli?

Mastermind je dobro uočila taj problem kad je rekla "No što kada takve cure postave stereotip "normalnog" ponašanja s kojim se onda moraju nositi i djevojke koje se ne svojom voljom nađu u blizini tako dresiranih mužjaka?"

Ja bih pitao općenito - koji je to čin nakon kojeg žena postane sama kriva za ovakve izljeve primitivnosti?

Da li je žena koja se prošeta u minici, dekoltiranoj haljini ili nekoj drugoj izazovnoj odjeći, time dala pravo ostatku svijeta da joj se obraća sa "baci sisu"?



Jer, ako prihvatimo da si je Pišekica sama kriva - zašto ne bismo prihvatili da si je sama kriva i svaka žena koja nosi suknju iznad koljena, otkopčan gornji gumb na bluzi ili ne daj blože - dvodijelni kupaći kostim. I to da si je sama kriva za bilo što što bi je moglo snaći. Ne vidim naime zašto bismo prestali opravdavati primitivce kad s riječi prijeđu na djela...

Tu dolazim do zaključka. Kako reče Mastermind - Vjerujem da niti jednoj djevojci ne može biti ugodna takva situacija, vjerojatno se samo vješto pretvaraju da ne mare.

I to je ono. Osuđujem svako ponašanje koje nekoga nepotrebno dovodi u neugodnu situaciju.

Ne radi se o (neo)puritanizmu i žao mi je da je to paor takvim doživio. Ja ne mislim da bi se ljudi trebali ustručavati bilo čega dokle god svojim činom ne nasrću na druge i ne škode im. Ali kad netko iživljava svoje frustracije na nekome drugom vrijeđajući i ponižavajući - protivim se tome i to nema veze sa puritanizmom. Žena je nastupila u reklami za pivo, slikala se za ovaj ili onaj časopis, pojavila se u ovoj ili onoj emisiji - pa to sve ne znači da je dala za pravo svakom masturbatoru da je isprešlata kad ju sretne ili da ju izvrijeđa kad je ne može doseći.

A vjerujem da bi i mediji morali na to tako gledati.

Ne zaboravimo da smo MI mediji. Ne samo mi kao publika koja te medije kupuje i čita, nego i kao publika koja te medije preporučuje drugima, komentira ili reklamira, a pogotovo kao blogeri koji smo tim iskorakom prestali biti publika i postali i sami mediji.

I nije važno hoće li neki od onih Zekinih prištavih balavaca navratiti ovamo i otići probraćen, ali je, mislim, važno da mi koji ne mislimo da je njihovo ponašanje u redu iskažemo svoje gnušanje nad time.

Otprilike onako kako su to činili i naši susjedi, rođaci ili nepoznati odrasli na cesti kad bi nas vidjeli da radimo svinjarije. Sa prijekorom i upozorenjem - ne sa slijeganjem ramenima i prebacivanjem odgovornosti na neke neodređene medije, odsutne roditelje, korumpiranu vladu ili pak - na žrtve same.

Baci sisu da se igramoooo ...

Index mi je homepage.

To će reći da mi sa njime uvijek počinje surfanje. Uglavnom zato što sam na indexu iskoračio iz pasivnog čitatelja i uključio se u interaktivno korištenje interneta - tj. počeo sam forumašiti.

Pa mi vijesti na indexu uvijek prve dođu pod ruku.

I uvijek me oduševljava "fantastičan" pristup vijestima, a posebno onaj u rubrici fun.

Tako sam i danas otvorivši Explorer istaknutu kao najzanimljiviju vijest ugledao slijedeći naslov:

"Navijači Nikolini Pišek: Baci sisu da se igramooooo..."


Zgroz.




Koja gomila primitivnih nedoraslih majmuna čuči na tim tribinama - pa nije normalno.

Bahate zadrte seljačine koje kad se slučajno zateknu pred ženskom ljepotom nisu u stanju iscijediti niti najprozirniji kompliment, niti najbjednije "wow", a kamoli što drugo.

Ne, vrhunac napora obje moždane stanice koje su se zatekle jučer na cijeloj Dinamovoj tribini bila je odurna vulgarna poruka - baci sisu da se igramo.

Kreteni.

No dobro, da vidimo kako je indexov izvjestitelj opisao događaj:

DOK SU igrači Dinama i Basela u poluvremenu okršaja hvatali zraka, Nikolina Pišek se na Maksimiru uhvatila mikrofona kako bi odradila voditeljsku gažu tijekom nagradne igre, no navijačima je njena atraktivna figura bila puno zanimljivija od milozvučnog glasa i elokventnosti. "Skini se" i "Baci sisu da se igramoooo" samo su neki od povika koji su se čuli s tribina, no Nikolina je, kao i obično, profesionalno odradila posao, a na povike "Skini se" čak je i odgovorila: "Prehladno je".

(...)

Nikolina Pišek na Maksimir je došla u pratnji dečka, ronioca Kristijana Curavića, s kojim je vrijeme prije "gaže" provodila u loži. Curavića, doznajemo, nisu previše uzbudili povici s tribina upućeni njegovoj djevojci - već se navikao da popularnu voditeljicu doživljavaju (a očito i tretiraju) kao seks simbol, a njenu popularnost sad je, eto, doživio u punom sjaju.
(istaknuo neutrino)



Ostatak članka bavi se nevažnom pričom oko izgubljenog mobitela.

I to je to.

Ni traga zgražanju ili nekakvom mišljenju. Ni riječi prijekora ili komentara tog čina.

Ne, oni su vikali, ona je profesionalno odradila posao i čak im smogla snage odgovoriti.

A indexovi urednici su brže bolje briljantnu navijačku poskočicu puknuo u naslov i svi sretni.



To što je jedna djevojka, sama, sinoć stajala pred tribinom na kojoj su tisuće idiota skandirale "skini se" i "baci sisu" nije baš nikakav problem. Nećemo je pitati što ona misli o tom verbalnom silovanju (za mišljenja su zaduženi nogometaši "što mislite o slijedećem Hajdukovom protivniku?") nećemo je pitati niti kako se osjećala u tim trenucima (ma naravno, i ta su pitanja rezervirana za nogometaše "kako ste se osjećali kad ste zabili gol?")

Propustit ćemo se osvrnuti na tu potrebu navijača domesticus vulgaris da zgazi, ponizi, razbije i popljuje sve što bi se moglo činiti imalo boljim od blata u kojemu se sam valja pri čemu nema ni granica ni milosti.

Nećemo dopustiti niti jednu riječ iz koje bi se moglo zaključiti da je takvo vikanje nešto nekulturno ili nešto što treba izbjegavati.

Ne, štoviše, spomenut ćemo da se radi o "punom sjaju" popularnosti jednog seks simbola.

Sramotno izvještavanje

I sasvim je nebitno da li je Nikolina Pišek ovakva ili onakva, da li nam se sviđa ili ne, da li je do popularnosti došla svojim intelektom ili ljepotom. Nevažno je čak i da li je uopće držimo lijepom.

Ona je jučer bila djevojka koja je sama stala pred hrpu budala i svoj posao odradila profesionalno. Što je pri tom mislila, na žalost nikad nećemo saznati.


Najljepša je stvar što je index ovaj svoj članak sa ovako uvredljivim naslovom objavio pod pokroviteljstvom Dove fonda - za podizanje samopouzdanja.

To je fond koji se na stranici koja govori o prekrasnoj večeri koju je provela gospođica Pišek reklamira riječima:



Kakva ironija.

Taj se natpis pojavljuje odmah pored naslova, pogledajte n gornjim slikama - čak izgleda kao da se radi o citatu ...

Poslao sam Dove fondu link na ovaj članak gdje je njihova reklama uz ovakav naslov. De facto su oni svojom željom da razviju samopouzdanje platili članak koji promovira dijametralno suprotno ponašanje.

Svaki moron koji je jučer stajao na tribini i urlao "baci sisu" sad je pun sebe od sreće - jer eno, piše se o njemu.

Kako razviti neko samopouzdanje, kako da žena "shvati koliko je lijepa" i tko da vjeruje da "zaslužuje osjećati se zadovoljnom" kad ovakvo verbalno silovanje ne naiđe ni na riječ osude.