Jao što sam im radio!! Jao što sam im radio!!

Nisam išao u ured u kockicama kako su to neki predlagali ali sam se vrhunski zezao.

Prvi ljudi koje sam jučer ujutro susreo na ulazu u zgradu pitali su me onako urotnički - jesi li gledao utakmicu jučer? A ja "Ne. Kakvu utakmicu? Zar je bila neka utakmica?!?" :-)))

Zvonili telefoni cijeli dan. Zovu ljudi i čestitaju. Kolege iz ureda, sa drugih lokacija, čak i neki iz drugih firmi ... nadavao sam se intervjua više nego Bilić.

Sad tek kužim kako mora biti glupo glumcima kad imaju one reklamne kampanje pa rade intervjue od 10 minuta da ih svatko "ekskluzivno" pita jedno te isto ... ne bi čovjek vjerovao kako brzo dodija slušati komplimente. Ali, neka - hrabro sam izdržao. Rekoh, kad je Ćorluka mogao zaustaviti Colea, a Šimunić i Šimić Croucha - što ne bih ja mogao otrpiti tridesetak i kusur telefonskih poziva.

Plus Božićni ručak.

Naime, za jučer je moja firma organizirala Božićni ručak.



Poklopilo se da smo prošli tjedan odvalili veliki korak u projektu na kojem radim pa je društvo na vrhu odlučilo spojiti dva događaja i izvući se samo sa jednim ručkom. Škrtice.

No kako reče jedan govornik - ovaj projekt u povijesti nije nikad ništa napravio PRIJE rokova, pa ako je ovo Božićni ručak - onda mora da je povodom Božića 2004. ...

No, Božićni ili ne - bila je to prilika da se nas stotinjak skupi u finom restoranu, nešto fino prigrize, ali i da se napriča i nazeza. A nekako mi je najnormalnije bilo da temu vučem na - he-he-he ... nogomet ... :-)

Našlo se tu i par rusofilnih Kazahstanaca, klasično anglofobno raspoloženih Škota i Iraca i za tren oka smo naše jadne engleske kolege totalno ispalili...

Što da vam pričam - vic na vic, te se stvari ionako ne daju prepričati, a niti sam ih uspio popamtiti (znate ono kad vam netko cijelo vece priča viceve a vi se ujutro ne možete sjetiti niti jednoga) ...



Kad smo se nasitili zezanja na temu nogometa, papka s kišobranom ("Wally with a brolly" jučerašnji naslov kojim je Daily Mail popratio sliku sada već bivšeg engleskog selektora) i golmanskih vještina svih engleskih reprezentativnih golmana od Seamana naovamo, kad su počeli moliti za milost i da ne pričamo više o nogometu ponudio sam spasonosno rješenje:

"Dajte ljudi, zbilja je dosta o nogometu!"

Ajmo pričati o nečem što vam ide ... recimo Rugby!

I naravno, salve smijeha. Neki kiselo, neki od srca (već ovisi koliko im teško pada nedavni engleski poraz u finalu svjetskog).

Ja se pravim da sam se tek sad sjetio toga ..."Uf ne Rugby ...to još boli ... daj ajmo - Crickett!"

I opet cerekanje (Englezi svake godine igraju sa Australijom meč za "Ashes" iliti pepeo i lani su teško poraženi. Sa Australijom igraju jer Indiji i Pakistanu ionako ne mogu ni primirisati - ovi ih rasturaju sa vrtićkom momčadi) ... sad već i Englezi vide kud to ide.

Ubacuje se kolega Škot - ma imate Formulu jedan ...

I cerek svih u krugu.

Ovdje je i jedan od Engleza uletio sa "Znate li koja je razlika između Lewisa Hamiltona i engleske nogometne repke?"

Ne?

Hamilton još uvijek ima svog McLarena! :-)))

Svi se cere, a Englezi vrte glavama u nevjerici - dobro ima li uopće neki sport u kojem smo mi dobri??!?

Na to završih sa - ma nema veze, dečki uvijek vam ostaje - Tenis!

I tu se društvo rasprsne u grohotu ...

Naime, nacionalni ponos - Wimbledonski trunir nije u rukama Engleza već desetljećima. Bez obzira na svakogodišnju histeriju oko Henmana i tek započetu oko Murraya (koji ionako nije Englez što Škoti uvijek s veseljem naglašavaju) - u tenisu su već godinama suhi ...

Tu su Englezi izvršili desant sa vječito aktualnim pitanjem oko skorog preseljenja ureda (vidi gore ticker sa aviončićem) pa je razgovor naizgled ušao u "sigurne vode"

Onda je kolega Rus sa zanimanjem krenuo tražiti razloge zašto engleski umivaonici imaju one dvije pipe - jednu za toplu i jednu za hladnu vodu.



Tu sam objasnio da je to relikt starog običaja da se umivaonik napuni vodom pa se iz njega čovjek umiva (ne zovu me džabe wikipedija...).

Obadvojica smo se beljili na tako stečenu higijenu, Rus se iščuđavao zašto tako nešto još uvijek postoji, kad je toliko lakše koristiti mješalicu kao sav ostali svijet... a jedan je engleski kolega pokušavao dometnuti nešto kao "hm, vidiš, kako je to neobično - meni je to tako prirodno da nikad nisam razmišljao da bi to nekome moglo biti čudno..."

I Rus i ja se okrenemo i izvalimo u glas - To ti je prirodno? I onda se čudite da nemate pojma o nogometu?!?



No da budem iskren, svi su mi čestitali na sjajnoj igri - čak i Englezi. U početku mi je bilo malo neugodno, ali na kraju sam se osjećao kao da sam ja osobno proigrao Olića ili barem zviznuo onu šutinu sa 30 metara za konačan rezultat ...

Na kraju dana. Da budem iskren - ne znam gdje bih mogao sudjelovati u ovakvom vatrometu ismijavanja nogometaša zemlje domaćina, a da baš nikome od prisutnih nije prekipjelo ... i oni su se cerili i nemalo sudjelovali u šalama na vlastiti račun ...

Kako rekoh jučer - volim ja te moje Engleze ...