Dakle, što se bloga tiče posjete su skočile uglavnom zato što je Google opet proradio. Hvala mu. Valjda je taj bot konačno skužio koliko je ovaj blog značajan za čovječanstvo.
Ja sam pak shvatio koji sam narcisoidni ovisnik o potvrđivanju vlastite važnosti. Fakat me lovio bad od nečitanosti ... eto sad sam vam to priznao i neću nikada više. Ako me negdje citirate poreći ću da sam to ikada napisao. Jesmo se razumjeli?
To sa Guglom bila bi vijest od koje bih iscijedio jedno dva-tri dobra posta o tome što vam je na umu kad tipkate po guglu pa natrapavate na moj blog.
Međutim, imam puno važnije vijesti.
Još nisam stigao ovu vijest proširiti među našim najdražima, ali vjerujem da ćemo naći načina saopćiti im vijesti prije nego što to i sami pročitaju na blogu...
Naime, od jeseni ovaj se blog više neće baviti svojom najvažnijom temom. Nećete tu više moći čitati zabilješke neutrina iz Londona.
Ako ste ovdje zbog toga zalazili - žao mi je narode - svoju ćete porciju londonskih priča morati crpiti kod xiole, zvrka ili nekog drugog dopisnika iz ove metropole.
Kuda ćemo?
Opcija je više od nekoliko.
Postoji mogućnost da obitelj uselim ovamo:
Druga je mogućnost da ih odvedem u predjele s ovakvim pogledom:
A ne treba zaboraviti da se čovjek uvijek može odlučiti i za ovako nešto ...
Ali zapravo - ne znam kuda ćemo.
Ovaj vikend predstoje nam interni pregovori, razmatranje opcija i izbacivanje onoga što nikako ne dolazi u obzir.
A onda slijedi nekoliko tjedana pregovaranja sa čvorom u želucu.
Gdje god na kraju završili, bit će to ozbiljna promjena. Oćeš stila, oćeš jezika, kulture, običaja. Neka su mjesta bliža najdražima, neka dalja. Neka su "na kraj svijeta" ali jedno je za sada sigurno - "Što god bilo nas ćemo troje skupa ..."
Unaprijed vas molim da mi oprostite ako se budem javljao tek napreskokce, ali predstoji mi hrpa mailova koje moram poslati kako bih prikupio informacije sa raznih meridijana. Puno je toga o čemu moram misliti i puno je odgovora koje moram ishoditi. Javljat ću vam kako stvari napreduju ...
Postovi
14 komentara:
nevjerojatno kako je svijet mali, guglajući nešto o obilježavanju obljetnice sveučilišne biblioteke, naiđoh na neutrinov blog.
pa još i na katalog knjiga.
poz.
poznanica
Aha, Dubai, Kazakhstan, Zagreb. I ja se selim ove godine. Samo ne znam jos gdje.
pa to je baš kewl.
@ poznanica - hm, poznanica? Pa javi se poznanice - mail ti je s lijeve strane ...
@ xiola - he, he, dva od tri - nisi losa u gadjanju ... znao sam da ce jedna biti preteska jer je netipicna ...
@ jimbo - to ti mene zezas?
Ok, shvaćamo! Bar ja! Nije to lako, ali rekao si dvije ključne stvari. Jedna je točna, a s drugom se ne slažem. Kamo god krenuli, krećete zajedno, utroje - to je super i to je točno. Ono s čime se ne slažem jeste da biste mogli završiti i "na kraj svijeta". Nema kraja svijeta! Danas je to sve tu negdje.
Želim ti da doneseš pravu odluku, a još više da se prilikom promišljanja, odlučivanja, odbacivanja, prihvaćanja, razmatranja... ne nerviraš, ne uzbuđuješ, ne brineš unaprijed, ne paničariš, da budeš smiren, mudar i razborit.
Javi kako napreduješ!
Priznajem: prve dvije slike ne prepoznajem (ni ne trudim se) pa glasam za treću!!!
Eh Vlasta moja, kraj svijeta je tamo gdje se nekome cini da je. Zato ga i jesam stavio u navodnike.
No ja znam neke kojima je i ovaj otok bio "kraj svijeta", a zamisli tek kad pobrojim druge destinacije...
zezam? pa kewl je čovjeće, mjenjaš sredinu i blog se mjenja ono pantha rei... to je baš kewl!
Sa istom firmom?
Ili totalna promjena radne sredine i zemlje.
Sto kaze najmlada Neutrinka, jel moli da se ne selite zbog prijatelja?
nadam se da ces zadrzati istu adresu bloga pa cu znati hdje si otisao. Sretno, ma sto god odlucio.
Firma je ista, mala neutrinka je prvo malo zalila za drustvom, ali onda se sjetila da se drustvo ionako mijenja svake godine (ona ide u takvu skolu) i postavila je jedini uvjet, a to je da smije imati windows messenger na novom kompu gdje god otisli ...
A blog ostaje tu gdje jest ... on barem nije geografski uvjetovan ...
glasam za trece! ona prva zgrada je rel. lijepa, a generalni dojam govori o nekom standardu, ali mi je mrvu babilonski nekako... a ovo drugo - hahaha, sta je to, filmski set iz turske verzije Star Treka? :)))
ajoj. sve kaj mi ovog trenutka pada na pamet je - sretno!
ps. khm, o opciji 3 dobro razmislite. :D)))
pps. vidis, zgodna tema za neki post. mala neutrinka i moj (ex. kockar) junior nemaju problema glede & unatoc promjena.
Znači teleportacija slijedi uskoro. Samo čuvaj živce a sve ostalo će se sačuvat samo od sebe.
Divim ti se... Putovati svijetom i ne postavljati si granice je nešto najdivnije. Osobno, tome težim otkako znam za sebe, ali trenutno nisam umogućnosti realizirati te svoje velike planove. - Pozdrav! :)
@ jimbo - uh previdjeh tvoj odgovor ... elem, učinilo mi se da me zezaš ... a blog se neće previše promijeniti. I dalje ću drobiti o sebi, samo što ću ja biti negdje drugdje ...
@ ovajonaj - eh, ti i moja mama glasate za treće. Još kad bi vas se nešto pitalo :-)) :D :D :D
@ zli_girl - opcija tri mi je uvijek zlatna rezerva. lijepo je znati da se uvijek možeš vratiti, ali mene vuče "nekamo" ...
@ ponoćna strina - uf ta ti je dobra ... već osjećam čvorove u želucu. Najgore je što točno znam pojedine etape koje su preda mnom i unaprijed me oblijeva hladan znoj ...
@ off recenzija - eh, "diviš mi se" ... pomalo čudan izbor riječi. Ja bih rekao da mi zavidiš. Nema smisla diviti se nekome zato što mu je uspjelo ubaciti sjekiru u med ...
Objavi komentar