Najprije bih zahvalio svima koji su komentirali moj post od ponedjeljka - kako na mom blogu tako i na
tkokoga.
Volio bih samo malo pojasniti moje stavove glede državne mature općenito, a onda i oko prosvjeda jer mi se čini da je tu više od nekoliko razina problema.
Najprije bih rekao da je po mom mišljenju državna matura
potrebna i dobra stvar.
Kad bi svi maturanti na državnoj razini polagali ispit jednake strukture i jednake težine to bi, vjerujem, imalo više dobrih nego loših strana. Uglavnom došlo bi do transparentnosti i motiviranosti na svim razinama.
MOTIVIRANOSTU prvom redu, motiviraju se
učenici (a koliko je to bitno vidi se i po tome što su u stanju postići kad su motivirani :-) )
Ako je na kraju školovanja zid kojeg učenik mora svojim objektivnim znanjem preskočiti, a ne može se provući "na lijepe oči" ili na "pusti me ili ćeš me gledati još jednu godinu" i slično - onda su učenici motivirani da gradivo zbilja savladaju. Što znači da se rješavamo onog ponekad prisutnog stava "samo me pusti da prođem". Ili onih nemilih scena gdje učenici
prave smijuriju od učitelja jer znaju da će im on na kraju pod pritiskom morati podijeliti ocjene kakve žele.
Također, dobija se i vrlo jasan i jednoznačan odgovor na vječito pitanje - zašto mi moramo npr. učiti kvadratne jednadžbe, kome to u životu treba?
Eto, mora se jer je to gradivo koje se pita na državnoj maturi. A tko je želi proći - mora to naučiti ...
Uz to, učenici bi i sami mogli saznati koji predmeti im trebaju u životu, shvatiti gdje im je obrazovanje manjkavo, pa se i sami pobrinuti da neophodna znanja steknu nezavisno od škole koju pohađaju.
Npr, ako netko zna da rezultati njegove škole u matematici nisu sjajni, a želi proći matematiku na državnoj sa odlikom - ima jasan znak da se mora početi dodatno spremati za maturu. Ali i da mora pritisnuti svojeg nastavnika u školi da neke probleme dodatno objasni.
Onda, motivirani su i
nastavniciAko, naime, imate punu učionicu onih koji gradivo žele savladati - onda je puno lakše raditi nego ako imate punu učionicu onih kojima je svejedno. Pa kad vidite da djeca od vas očekuju kvalitetu, sigurno da vas to motivira da kvalitetu i postignete.
Sa druge strane, i onim lošijim nastavnicima, onima koji bi svoje samo odverglali postavlja se zahtjev da gradivo zbilja objasne.
Vjerujem da se svakome može zalomiti neki nemoguć razred u kojem sjede sve sami panjevi koje ne možeš ništa naučiti, ali ako ti se višekratno desi da ti učenici popadaju na maturi ili imaju niske ocjene - onda vjerovatno s tobom nešto baš i nije u redu.
Pa je tu motivacija
školske uprave.
Tu mislim na ravnatelje i "stručni stožer" škole. Naime, ako je stanje sa seminarima i nastavničkim obrazovanjem zbilja tako kriminalno kako ga opisuje Strina (a vjerujem da jest), onda je važno pripomenuti da je sa državnom maturom i ravanteljima bitno da im učenici prolaze maturu - odnosno postaje im važno kakve rezultate postiže škola.
I ravnatelji će se truditi da im nastavnici budu što bolji, da imaju što bolje uvjete itd.
I konačno, motivirani su i
vlasnici škola i ministarstvo.
Naime, čak i škole koje nisu privatne imaju svoje vlasnike i zainteresirane strane u vidu predstavnika lokalne samouprave koji ih financiraju. Pa onda, kad u jednoj općini škole slabo rade, to se odmah vidi i predstavlja nešto što je izravan pokazatelj da u zajedici nešto ne štima. Što znači da je i na toj razini povećan intres da se školama omoguće bolji uvjeti. Da se nađu sredstva za financiranje poboljšavanja uvjeta, da se unaprijede učitelji, da se općenito skine dogma vječitih prepucavanja oko toga što je istina a što samo fama.
Jer kad krene priča o tome kako roditelji i učenici drže neke škole boljima od drugih - mnogi prozvani imaju odstupnicu pa tvrde da nije istina, da su to samo naklapanja, da se radi o pojedinačnim slučajevima koje ne treba generalizirati itd.
Ali kad se lokalnog moćnika suoči sa činjenicom da škole u njegovoj regiji zaostaju za državnim prosjekom onda se radi o suočavanju i sa mjerljivim rezultatima njegovog rada na tom području.
TRANSPARENTNOSTNestaje problem
različitog vrednovanja jednakog znanja u različitim skolama. Odličan rezultat iz npr. hrvatskog značio bi uvijek isto, bez obzira da li učenik dolazio iz stroge škole ili iz one u kojoj je lakse zaraditi odličnu ocjenu.
Iz osobnog iskustva znam da sam sa svojim dobrim iz engleskog kroz srednju bio jedini u grupi na fakultetu koji je bio u stanju normalno pohvatati informacije koje nam je iznijela profesorica engleskog. Žena je ušla u dvoranu i konstantno pričala na engleskom - pozdravila nas je, dala informacije o tome kako se polaže ispit, gdje joj je ured, kad su konzultacije, što ćemo raditi, kako itd. Ja ko svaki pravi štrebar lijepo si zapisao sve te podatke - kad se žena zaustavila i videći da ostatak dvorane nema pojma o čemu je pričala zadnjih 15 minuta, obratila se meni (još uvijek na engleskom) da ako bih bio ljubazan kolegama prevesti što je to ona rekla.
I ja ustadoh (ajme srama, prvi dani faksa, znate kako je) i sa svog papira lijepo ljudima ispričam kad su rokovi itd. itd.
Zabavno je bilo što su onda oni počeli meni postavljati pitanja na hrvatskom (tipa, što ako prođem pismeni pa padnem na usmenom - moram li ponovno na pismeni itd.) kao da ja znam išta više o tome od onoga što sam im pročitao.
Poanta ove ilustracije nije u tome da pokaže kako sam ja silno pametan ili kako fenomenalno govorim engleski (a oboje je inače točno ;-) ) nego da sam ja došao sa dvojkama i trojkama iz engleskog kroz srednju, a mnogi od njih su bili odlikaši.
Na svu sreću, meni moje slabe ocjene nisu uskratile mogućnost školovanja, ali mogle su - baš kao što i danas nekome tko je izabrao težu školu njegove trice smanjuju vjerovatnost da se upiše na faks.
A državna matura taj problem može riješiti.
Javni rezultati državne mature dali bi
jasnu sliku i roditeljima.
Ovdje postoji nekoliko državnih ispita kroz školovanje. Neki su više orjentacijski a neki služe stjecanju kvalifikacija (odgovarajuće državnoj maturi na primjer). Rezultati svih su dostupni na internetu za svaku školu. Moguće je dakle saznati kakve rezultate koja škola postiže u podučavanju jezika, matematike i znanosti. A roditeljima je to prilično važna stvar u životu.
Ako jedna škola ima "postotak šuta" 97%, a druga 50%, roditelj - ako može birati uvijek radije bira onu bolju. Tu se baš ne mora slagati sa djetetom, ali to je drugi par rukava.
Osim toga, ovime bi bilo moguće uočiti koje su to škole koje imaju
objektivnih problema. Onda bi postalo pitanje društva (ministarstava i lokalne uprave) da probleme riješe. Bez obzira da li se radilo o školama koje imaju previše učenika, specifičnu socijalnu strukturu, manjak nastavnika ili bilo koji drugi problem kojeg ne bi bilo fer ostaviti na rješavanje samo predmetnom nastavniku ili ravnatelju.
Kao i svako rješenje, državna matura ima i loših strana, a to je najčešće "učenje za maturu" odnosno podređenost svega krajnjem cilju što se može negativno odraziti na kvalitetu nastave općenito i na zapostavljanje predmeta i znanja koji se na pojavljuju ili ne uspoređuju na državnoj maturi. No, kako rekoh, loših je strana po mom sudu manje nego dobrih.
E sad, kad sam sve to napisao, moram podvući da govorim o konceptu općenito - ne o hrvatskom modelu jer nemam detaljan uvid u to kako je državna matura zamišljena i što je na njoj do sada učinjneo u RH.
Htio sam samo reći da se ne slažem sa stavom po kojem je državna matura nešto nepotrebno i da imamo i prečih briga. Ona bi mogla poslužiti kao poluga za pokretanje mnogih drugih stvari koje u obrazovnoj vertikali ne štimaju. Kao na primjer prelazak na sveučilište ili zapošljavanje koji bi također dobili jasno mjerilo savladanih znanja.
Model državne mature mora u sebi sadržavati i cijeli niz rješenja specifičnih situacija kao npr. naknadno polaganje mature. UK A-levels možete polagati u cijelom svijetu u više-manje svim konzularnim predstavništvima u isto vrijeme. Na ispit možete izlaziti svake godine. Sad nisam siguran postoje li i kakva su eventualna ograničenja, ali koliko znam - nema ih.
To bi značilo da i 37-godišnjak poput mene koji želi upisati astrofiziku može pripremiti ispit za A-level iz fizike i ako ga prođe može zatražiti upis na odgovarajući fakultet kojemu je to uvjet za upis.
Iskustvo me uči da vjerujem da je državna matura pripremljena traljavo. Čujem to od profesora, čujem od ravnatelja, čuli smo eto nedavno i od učenika. Samo djelatnici ministarstva tvrde da je sve u najboljem redu i bez greške odrađeno.
Bilo kako bilo, moj post nije težio braniti rad ministra ili ministarstva.
Mene su iznenadile i na komentar ponukale dvije stvari. Pojedini sadržaji prisutni na prosvjedu i potom njegovi rezultati.
Što se sadržaja tiče, mislim da sam bio prilično jasan - iako mi vele da sam prestrog ili da nisam shvatio. Moguće je da nisam nešto shvatio (na kraju krajeva i napisao sam da su mi pogledi vjerovatno iščašeni), a vjerovatno sam i prestrog.
Privlačenje paznje mi je OK, ali nisu li važni i rezultati takvog privlačenja pažnje? Da su npr. maturanti (pardon, srednjoškolci i njihovi istomišljenici koji su tog dana prosvjedovali) pred ministarstvom raščetvorili Primorčevog pekinezera (pod pretpostavkom da je isti vlasnik jednog od tih pasa) definitivno bi skrenuli pažnju i izazvali neku reakciju - pitanje je samo da li bi to baš bila ona pažnja i ona reakcija kakvu prosvjed budućih maturanata (
Purgeru može li ovako?) zaslužuje.
Naravno da ne bi. Taj bi krvoločni čin izazvao sveopće zgražanje i osudu prosvjeda. Fino, znači skretanje pažnje ima smisla kad je u funkciji onoga sto želimo postići i kad nije u sukobu sa zadanim ciljem.
E sad promotrimo transparent "Jebeš ovu državu" u svjetlu postizanja ciljeva. Na koji način će taj transparent pomoći da se nagovori državu da odustane od mature?
Ili, ako je transparent "Jebeš drzavnu maturu" ja se u skladu sa svime što sam napisao u prvom dijelu ovog posta moram ograditi od takvog transparenta i uskratiti podršku organiziranom prosvjedu čiji je dio. Ja mislim da je državna matura sasvim u redu kao ideja.
Veli moj ljutiti čitatelj da bi bilo licemjerno ne reći sto misliš. No ja nekako ne vjerujem da je itko od prosvjednika nekome poželio koitus sa državom kao takvom ili pak maturom - čak i kad to ne bi bili tek bestjelesni pojmovi, pa je očito da se tu ne radi o izricanju misli, nego o izricanju stava. A vulgarno izrečenim stavovima se rijetko postižu željeni ciljevi. Lijepa riječ i željezna vrata otvara znao je reći moj dida i uvjerio sam se dovoljno puta da je to istina. Psovka je prigodna možda za završetak dijaloga, ali nikako za njegov početak.
Transparent sa Modrićem mi je promašen na logičkoj razini (mada mi vele da sam ja zadnji koji bi smio o logici raspravljati). Naime, radi se o potpuno disparatnim pojmovima. Modrić i škola, Modrić i državna matura imaju veze kao i poslovična krava sa baletom. Nit je LM to što jest zahvaljujući školi, nit je njegov uspjeh na bilo koji način pokazatelj u kojem se smjeru treba razvijati hrvatsko školstvo.
"
Luka Modrić je bogat iako nema zimske gume" moglo bi se na primjer napisati na transparent kojim bi se od Ministarstva prometa pomorstva i veza tražilo ukidanje mrske zakonske obdredbe o obaveznoj zimskoj opremi. I bilo bi jednako duhovito i jednako bi privuklo pažnju, ali bi bilo i jednako bez veze s temom prosvjeda. Ili "
Zdravko Mamić je bogat iako ne plaća porez" ... hm, ne - ovo mi se omkalo, priznajem. Taj transparent ima smisla, a i pripada u jednu sasvim drugu priču ...
I konačno, bas kao sto je možda nekome zbilja bilo duhovito pisati ne ču - meni je bilo duhovito upravo na tome poentirati.
A sad o rezultatima prosvjeda.
Oni mi eto, zamućuju sliku.
Kad David udari na Golijata, kad se mnogo malih složi i slične metafore imaju smisla kad Golijat pruža otpor, a snijeg zbilja zaustavi lokomotivu. Ali ako pobjeda dođe kao naručena i previše jednostavno onda se čovjek mora zapitati, kako sad to? Isto kao kad Dinamo pobijedi Vojvodinu sa 7-1 baš onda kad mu treba u zadnjom kolu prvenstva ... možda je stvarno bio toliko bolji ...
Veli Trill da sam je iznenadio jer da je mislila da ću nakon svih mojih akcija (pisma Krašu ili jubituu) biti oduševljen djecom i njihovim pokušajima demokracije na djelu.
Ne znam, ja valjda imam tu neku šašavu narav pa se držim malo mimo struje. Kad se svi oduševljavaju nad pobjedom goloruke dječice, meni upada u oči da su dječicu spremno i raširenih ruku dočekali u minstarstvu, da je matura odgođena na neko vrijeme, a da je najveća frka oće li nekolicina učenika u Požegi dobiti tri neopravdana sata.
Mogli bismo se zabavljati teorijama da li je bilo zakulisnih igara ili ne, tko su im akteri i koji su im ciljevi, ali meni se to ni inače ne da. Meni sve uvijek zvuči uvjerljivo i moguće, a čuo sam ih barem pet šest verzija na ovu temu.
Najmanje mi uvjerljivo i moguće pak zvuči da su sad svi odjednom puhnuli u travku i postali dobri, a da do sada nisu znali da je stvar bila pripremana traljavo. Mislim, gospodin koji je sad maturu odgodio nije jučer postao ministar pa da nije mogao prije saznati kako taj grandiozni projekt napreduje ...
Pa zato pomalo i sumnjam da se baš radi o nekoj velikoj pobjedi demokracije. Međutim, sasvim mi je OK što su se budući maturanti odazvali pozivu. Da, to je bila ipak nekakva škola demokracije, nekakva škola važnosti politke - možda sad i odaziv na biralištima budućih maturanata bude nešto bolji. Naime, izgleda da ipak znaju tko i kako donosi odluke važne za njihovu budućnost. A možda ce skužiti i kako se na te odluke utječe - manje slikovito i bez zviždaljke i transparenata.
Pravi Purger veli da Hrvatska nije spremna za uvođenje državne mature jer da se radi po različitim udžbenicima s različitim osnovnim podacima.
Ovo jest pravi problem i govori upravo o onome o čemu ja na žalost premalo znam - pa zato i nisam komentirao. Ne znam što su Primorac i društvo činili po tim pitanjima, ali čak ni ovo ne bi trebao biti pretjeran problem - jednostavno se pitanja na maturi postavljaju samo o podacima koji su jednako prezentirani u svim udžbenicima. Naime, ako se ne varam, postoji neki osnovni set vrijednosti oko kojeg se svi udžbenici slažu, zar ne?
Osuo je PP potom paljbu na licemjerje i na prokletinju od mature koja će eto sjebati život i njemu i njegovoj generaciji.
No, meni se čini da državna matura pa ma kakva ona bila zapravo ne pogoršava stanje - a jedini je uvjet da nema muljanja kojim bi se netko doveo u neravnopravan položaj - znači kad bi ministarstvo odradilo posao informiranja kako spada i kad bi se izbjeglo da netko ima pitanja prije drugih.
Jer, kako
sad stvari stoje?
Matura nije uvjet za upis na faks nego fakulteti organiziraju svoje vlastite prijemne ispite. A što je to drugo nego vrsta mature?
Jednak ispit za sve - bez obzira iz kojeg su udžbenika učili, bez obzira što su učili u školi i kakve su profesore imali. Bez obzira odakle dolaze i koliko su se spremali za ispit.
Ne razumijem zašto je sasvim OK da takav ispit provedu državni fakulteti u srpnju, a nije u redu da ga provede država u svibnju?
Kako će ta dva mjeseca promijeniti planove i kako će drhturenje pred oglasnom pločom fakulteta u iščekivanju da se spusti prag na bilo koji način učiniti tu fakultetsku maturu ista poštenijom, transparentnijom, ravnopravnijom ili boljom?
Zar srednjoškolci danas znaju kako će izgledati prijemni na Ekonomiji 2010? Zar su to znali oni koji su se upisivali 2006?
Djus je pak spomenuo transparent "
mi smo iz privatne, boli nas k....". Ovaj bi post bio puno predugačak kad bih sad krenuo i u analizu odnosa države prema privatnom školstvu i obratno. Zato ću samo reći da je očito da ih ne boli k. kad su došli prosvjedovati. Mogli su naime isto tako ostati sjediti doma.
No, zadnje što sam na ovu temu pročitao u
Jutarnjem potvrđuje mi da je državna matura sve bliža i sve izvjesnija.
Jutarnji je došao (čitaj ukrao) do internog memoranduma ministarstva sa popisom toga što će koji faks tražiti za upis 2010. Mnogi idu bez prijemnih ispita, neki još ne znaju, a ovo bi bio neki sažetak:
Uz obavezna 3 predmeta Hrvatski, Matematiku i strani jezik pri čemu neki traže višu razinu svih neki nižu neki kombiniraju, mnogi će tražiti i položen izborni predmet. Najčešće se kao traženi izborni predmet spominje Informatika (5 puta), te Biologija (medicina) i nešto što se zove politika i gospodarstvo (po 4 puta uglavnom ne ekonomiji). Onda još ide Fizika (ETF i slično) 3 puta, pa dvaput Etika, Logika, Fiozofija, Latinski i povijest. Samo po jedan će fakultet od izbornih predmeta traziti psihologiju, sociologiju, grčki, likovnu umjetnost, drugi strani jezik ili zemljopis.
Da ne bude zabune neki fakulteti su naveli brojne alternativne izborne predmete koje mogu tražiti pa je zato lepeza ovako bogata. Uglavnom se traže ona 4 najčešća i ponešto od ovih sitnijih ...