Što ja o tome mislim - ostavka, mljevinarstvo, šefovi, vrijeme i turistička sezona

Lijepo vele da svako ima mišljenje.

Zapravo oni koji to kažu mišljenje uspoređuju s anusom, ali meni je ta usporedba malkice degutantna pa ne bih baš s njom započinjao post.

Hm.

Već jesam.

E sad, nema veze - ajmo dalje.

Dakle kad već svi imaju mišljenje imam ga dakako i ja. A s obzirom da ja volim svoje mišljenje dijeliti sa ostatkom svijeta - sad ste nagrabusili ...

Dakle, Sanader.

Lik i djelo. Opća situacija i sve što se oko toga mota.

Ni meni kao ni, vjerujem, ogoromnom broju građana Hrvatske i šire uopće nije jasno koji se vrag zbiva.

Najprije sam se pitao - koliko je Sanaderova ostavka uopće nekome bitna. Ne mislim tu na novine i novinare. Oni žive od premlaćivanja slame i ponavljanja jednih te istih prežvakanih frazetina i stajališta (ima engleski tjednik Private eye sjajan izraz za to - "churnalism" - što dolazi od churning - tj. mljevenje i jurnalism - tj, novinarstvo - u mom slobodnom prijevodu MLJEVINARSTVO).

Ako dakle zanemarimo na trenutak proizvode onih koji profesionalno melju, tj. mljevinara - građane Hrvatske vidim ovako:

Na izbore je 2007 izašlo oko 2 i pol milijuna ljudi iliti oko 59,5% upisanih birača, tako veli Wikipedija. Od toga je (prema rezultatima izbornog povjerenstva) HDZ dobio nekih 42% glasova iliti nešto preko milion ljudi. Nije to ni tako malo.

Dakle, oko 1,7 milijuna ljudi živo se fućkalo ko će biti premijer (jer bi inače izašli na izbore) pa ne mislim da ih to zanima i sada. Ako spadate u tih 1,7 miliona - sorry, ovo nije post o nečemu što bi vas zanimalo.

Slijedećih milion i pol glasalo je protiv HDZ-a i Sanadera, pa bi sad trebali biti zadovoljni.

Ali mi se baš nešto i ne čini da se slavi po ulicama i trgovima.

A mislim da znam i zašto. Nekako je bolje da znaš s kime imaš posla nego da ne znaš što ti se sprema.

Jer, koliko god Sanaderu predbacivali Verone i satove i govor na Rivi i prenemaganja i bezvezno inzstiranje na ZERP-u i podilaženje ovima i onima - ipak je on transformirao HDZ.

Pa da ništa drugo nije uspio učiniti - to mu je zasluga. Svi oni Ivići Pašalići, Tuđman sinovi, Ivankovići, Đodani, Milasi ... sve te političke kreature nekako su nestali iz dnevnih boravaka.

Naravno da mi ne pada na pamet zagovarati neke druge kreature koje je oko sebe odlučio ili morao zadržati, a koji nisu baš reprezentativni primjerci morala, vizije ili inteligencije. Neke od njih je čak i predložio za najviša mjesta u državi - no ono što je bitno, osim tu i tamo ponekog tvrdokornog zatucanog funkcionerčića - HDZ se počeo odricati najcrnjih dana hrvatske povijesti.

Slike poput ove više nisu uobičajena pojava u Hrvatskoj (barem koliko je meni poznato - ispravite me ako griješim), a idiote poput roditelja ove dječice sve je rjeđe glasno čuti da prosipaju svoje gadarije - osim po forumima.




Koliko god to normalnom čovjeku bilo normalno u današnje vrijeme i u današnjem svijetu - za hrvatske prilike, nije to mali civilizacijski pomak.

'Poklič 'Za dom spremni!' nije domoljubni. On je to nekada bio dok Pavelićev režim nije ubijao ljude druge rase, nacionalnosti i vjere, pa čak i iste nacionalnosti.

Pod tim pokličem su ubijani ljudi.

Mi u Hrvatskoj želimo razvijati duh suradnje i tolerancije'

Pročitajte si ponovo te riječi.

Pa još jednom.

Ne sjećam se da je itko od današnjih oporbenih političara (onih koji se zbilja nadaju vlasti) - imao petlje ovako nešto javno izjaviti. Možda su to privatno mislili, možda su se nelagodno vrpoljili kad bi gdjegdje čuli ili vidjeli nešto iz tih zloćudnih vremena - ali rijetko sam ih čuo stvari ovako staviti na svoje mjesto.

Pogotovo dok su bili na vlasti.

A možete li si zamisliti Jadranku Kosor ili Ivića Pašalića da to izjavljuju?

Pa onda, uza sve one petljancije sa Gotovinom - ostaje činjenica da je bjegunac optužen za ratni zločin u Haag pospremljen upravo za njegova mandata.

Uđosmo u NATO, pokrenuli pregovore o pristupanju u EU ... sve za njegovog mandata

Kad malo stanem pa pogledam unazad otkud je počeo i sa kime - nije ni loše ...

Ne mislim da je onih tri miliona ljudi koji nisu glasali za njega bilo u krivu, ali kad pogledam malo - on bi mogao biti najbolji premijer kojeg smo do sada imali.

Ne velim, mnogi njegovi prethodnici nisu imali odriješene ruke, jer im ih je vezivao polupredsjednički sustav - ali kad nema boljih on je najbolji.

I znam da Sanadera optužuju da je pozer, da je ljigav i pun sebe. Sve je to možda istina, ali meni se sviđa da je furao neke stvari koje se meni čine važne - odmak od crnila i EU. DA li je u to zbilja vjerovao ili ne - nije ni važno. Ima dosta onih koji zbilja vjeruju u to što je on navodno pozirao, ali se za potrebe vlasti (pa makar i u nekom selu) sližu i sa crnim vragom... meni je to gora varijanta.

Neuspjeha mu i promašaja ima podosta - no, ne znam - pokažite mi boljeg ...

A kad pogledam tko sad nastupa, kad pomislim što i tko bi se sad sve mogao dokopati vlasti i moći ... uf ...

Svi se sad igraju tko će u vladu, tko bi bio bolji, kakva će bit Jadranka - mene je ovih 15 godina radnog staža naučilo jednu stvar - novi šef je uvijek gori od prethodnog. Ne naoko nego stvarno. Obično rmbaš za nekog idiota koji to uopće ne cijeni, koji se muči potpisati na ravnu crtu, kojemu moraš crtati svaku složeniju misao i kad čuješ da odlazi podigneš oči k nebu i kažeš - "hvala ti blože, slijedeći može biti samo bolji."

I onda tek skužiš koliko si blesav - jer novi je triput gori.

Bilo da je živčana picajzla, bilo da je dvolična hulja, apatična napuhnuta ljenčina ... uvijek, ali baš uvijek kad mi se šef mijenjao onaj koji je dolazio bio je gori od prethodnog ...

Izuzetak su nove grupe u kojima se počinje od nule gdje to pravilo, ni ne može vrijediti.

(jel se iz ovoga dade zaključiti da sam nedavno dobio novog šefa?)

I sad, što će me dočekati kad se za koji tjedan doklatim u Hrvatsku?

Atyrau ove nedjelje

Ovdje je već mjesec dana sunčano i vruće sa temperaturama zakucanima preko 35 stupnjeva, pa me razmišljanje o ljetnoj fjaci, guštanju i ljepotama Jadrana ozbiljno načelo. Nedjelje trgovinama kod vas više nisu neradne, a ni ja više ne dolazim iz Londona pa da me svaka neljubaznost nervira ...

Reklo bi se da ljeto ima sve predispozicije da pruži malo olakšanja nakon trauma prvog dijela godine i sad ovo sa Sanaderom ...

Pa zar ću opet trčkarati po novine i obavezno gledati svake vijesti da vidim kakva je sad glupost izvaljena u zauzimanju mjesta u utrci prema prijevremenim izborima. Hoću li opet morati gutati novinske naslove koji urlaju idiotluke tipova isklijalih ispod nekog kamena?

E neš ti takav odmor ...

Yessssssssssssss - gotovo je sa nedjeljnim naguravanjima u redu za kruh!

Konačno su jednoglasno zapjevali suci Ustavnog suda i otpremili u ropotarnicu i drugu verziju priglupog zakona o radu nedjeljom.

Crko zakon!

Kao što ste vjerovatno mogli zaključiti iz ovog i ovog posta, mene je taj zakon prilično iritirao.

Iritirao bi me više da sam živio u Hrvatskoj pa da sam se svakog tjedna iznova morao podsjećati na njegovu glupost.

Ne mogu shvatiti da studenti mogu izaći na ulice, seljaci svake godine, maturanti, homoseksualci, anti-homoseksualci - a gomila istih tih prosvjednika kao i onih neobuhvaćenih u ranijim prosvjedima - bez problema se nagura nedjeljom u onih nekoliko dućana koji rade ili pred pekarnicama. Svi kunu gužvu, i vrućinu, neki se čak sjete da zakon eto ništa nije promijenio - ali nitko da bi rekao "dosta!".

Stajao sam ovog svibnja na plus 32 u jednom takvom dućanu (naravno Konzum) koji je zahvaljujući iznimnom statusu da se nalazi u krugu tržnice smio raditi nedjeljom. Mali dućančić, dimenzioniran za kupovinu količina koje čovjek može staviti u jednu vrećicu, bio je opsjednut ogromnom ljudskom zmijurinom koja se protezala svim prostorima na kojima se moglo stajati.

Čim otvoriš vrata već si stao u red za blagajnu. Nema šanse da kreneš pogledati po dućanu ima li ovog ili onog. Lijepo staneš u red i polako, jako polako - zahvaljujući svojoj dobroj sreći da su se ljudi u tvojoj neposrednoj blizini jutros sjetili okupati pa je zrak podnošljiv - gmižeš kroz police u toj ljudskoj zmijurini i skupljaš artikle s popisa.

Svi se znojimo, svima je vruće. Na koncu se nađeš i pred blagajnicom. Žena koja ne diže pogleda s pokretne trake pred njom. Žena koja radi kao stroj sa onim pipkalom, kad pipkalo zataji okretno kucka po tipkovnici i unosi kilometarsku brojku u blagajnu - žuri se i ne zastaje ni trenutka. Zna i ona da u redu sigurno stoji neki živčenjak koji bi svaki njen predah dočekao kakvom otrovnom primjedbom.

Radi žena 100 na sat.

A nedjelja je.

I kafići oko njenog dućana rade.

I štandovi na placu rade.

I kumice.


A sad ćemo vidjeti što će biti slijedeći idiotski korak kojim će se pkušati pomoći ljudima koje iskorištavaju poslodavci.

Kakav će sad genijalan prijedlog iznjedriti Predsjednica sindikata trgovine Dragica Mišeljić. To je ona gospođa koja je iz petnih žila zagovarala ovaj zakon pa već jednom ostala ZAPREPAŠTENA kad su joj rekli da trgovci i dalje rade nedjlejom, slažući police, a samo kupci ne mogu u trgovine ...

Shvatila je ona već tada “Očito smo svi skupa maloumni kad smo tolike godine radili ovakav zakon”.

Baš me zanima što bi sada imala za reći ... ne samo da su maloumni nego i neustavni.



Druga stvar koja me u zadnje vrijeme opasno nervira u vezi ovog zakona je što sam u mnogim člancima i blogovima pronašao provlačenje teza kojima se idiotski zakon o zabrani rada nedjeljom izjednačava sa zabranom pušenja u zatvorenim javnim mjestima.

Kao, zabrana jedno, zabrana drugo - pa ajmo ukinuti oba.

Zabrana pušenja navodno isto ugrožava nečija ljudska ili ustavna prava.

Ma hajte molim vas!

Zabrana pušenja u javnim zatvorenim prostorima štiti samo i jedino zdravlje nepušača. Baš kao što zabrana brze vožnje u gradovima štiti zdravlje pješaka i drugih sudionika u prometu.

Kod prebrze vožnje također se nekome uskraćuju prava da na određenom području čini što ga je volja. Pa opet nitko ne vrišti da mu fašistička država nameće svoje orme ili da moraju postojati gradovi gdje će jurcanje biti dopušteno, pa neka si pješaci i oni koji žele sporu vožnju biraju gdje će stanovati i raditi ...

Tom logikom ne može se ni zabraniti parkiranje na zelenim površinama (ustavno pravo, nek se označe zelene površine na kojima se smije parkirati pa tko ne želi gledati aute na travi nek ode negdje gdje ih nema itd.)

Ili, zašto je zabranjeno mokriti u parkovima? Kako meni netko može zabraniti da se snuždim po lijehi s cvijećem? Kao da će cvijeću nešto biti od toga? Ajmo lijepo označiti dijelove parka u kojima je zabranjeno piškiti - npr. u dječje pješčanike - a u ostalima kako tko hoće. Pa ako vam se sjedi na tlu možete birati izmađu "označene" travice i dječjeg pješčanika ...

Jedan sjajan post na tu temu objavio je Babl.

I nije mi jasno kako se neki inače dosta bistri ljudi poput Viktora Ivančića sa tako zapjenjenom argumentacijom priključuju napadima na Zakon o zabrani pušenja itd. Kao anti-pušači su histerični ... pušači su jadna, ugrožena vrsta koju progoni i napucava kako se tko sjeti.

Pa još paralela sa konc-logorima ... ajme meni ...


Danas je prvi dan ljeta. Izađite na čisti zrak - u dobro rsshlađeni kafić :-)

Studenti prosvjeduju, a ja da ne komentiram - ma hajte molim vas

Taman sam sjeo pisati jedan neobavezni i lagni postić kad ugledam vijesti na Jutarnjem i Indexu.

Studenti blokirali Filozofski fakultet u Zagrebu i bune se protiv mogućeg uvođenja naplaćivanja studija.

U trenutku dok ovo pišem ni meni samom nije još sasvim jasno podržavam li ja taj prosvjed ili ne. Znam da ta moja nedoumica nije najveći problem s kojim se trenutno suočava čovječanstvo, ali meni je to dovoljno zanimljivo da se upustim u malu raspravu sa samim sobom kako bih si malo osvijetlio slučaj sa raznih strana i tako konačno definirao na kojoj strani stojim.

Pa da vidimo - kakva me razmišljanja okupiraju?

Besplatni studij nije zaista besplatan


No, ovo je valjda svakom jasno. Kad pričamo o besplatnom studiju ne mislimo da ono zbilja ništa ne košta - da profesori žive od zraka i da komunalije bivaju nadoknađene nekom providnošću, da zgrade nastaju i održavaju se spontanim prirodnim procesima u kojima ništa ne sagorijeva, ništa ne zagađuje i ništa ne biva potrošeno.

Naravno da besplatno školovanje podrazumijeva besplatno za studenta - a da račun na koncu podmire porezni obveznici.

A da stvar bude bolja, podrazumijevamo da ni u ovome nismo sasvim dosljedni jer će jadni studoš ipak morati sam platiti knjige, fotokopije skripti, traperice u kojima će sjediti na predavanjima ili na stepenicama pred faksom (u zavsnosti od vremenskih prilika) i onaj novi mob bez kojeg se nikako ne može pojaviti u kantini.

Postoji li pravo na besplatno studiranje?

Uf, baš ne volim kad rasprava krene u ove vode i krivo mi je da se potee ovakva argumentacija.

Čvrsto vjerujem da ne postoji pravo na besplatni studij, ma koliko puta ponovili da je to civilizacijski doseg.

Podosta sam o tome pisao kad su se ono studenti filozofskog (sic!) bunili protiv upisnih kvota i prava djece branitelja na izravni upis. Prvi post, drugi i treći.

A opet, s druge strane - osnovno i srednje obrazovanje JEST besplatno, pa zašto bi se onda besplatno školovanje tu zaustavilo?

Činjenica je da Povelja o ljudskim pravima traži da osnovno školstvo bude obavezno i besplatno, dok za visoko školstvo traži samo da bude dostupno svima na osnovu zasluga (tj. valjda uspjeha u ranijem školovanju). Tako da sa formalne strane pravo na besplatni studij ne postoji kao općepriznato ljudsko pravo - baš kao što ne postoji niti pravi na besplatni javni prijevoz umirovljenika. To je nešto što društvo plati ili ne plati već prema tome koliko ima love i što su mu prioriteti.

Ako bismo prihvatili tezu da je besplatni studij ljudsko pravo, zar ne bismo onda pred društvo postavili cilj da studij osigura SVAKOME tko to želi, a ne samo za onih par stotina/tisuća povlaštenih koji su upali na fakultet po ocjenama i prijemnom?

Zar ne bi onda društvo moralo omogućiti da svaki potencijalni student ima mogućnost upisati koji god fakultet poželi - baš kao što se mora omogućiti da svako dijete može pohađati osnovnu školu?

Tako da, iako mislim da bi besplatno visoko školovanje možda i mogao biti civilizacijski doseg - to sigurno nije LJUDSKO PRAVO.


Ja sam završio besplatni fakultet

Koliko god to izgledalo kao bezvezni argument - praviti od sebe neko mjerilo stvari - ja sam subjektivan, pa moram stvar gledati i iz svoje perspektive: prilično sam zadovoljan kako mi je život do sada ispao - dosegao sam neku razinu profesionalnog i životnog standarda s kojom sam prilično zadovoljan. Uvijek se može bolje, ali dovoljno mi je samo baciti oko na sliku čovječanstva oko sebe i odmah mi je moje stanje jako dobro.

Bez sumnje, da nisam završio besplatni fakultet - sigurno ne bih bio tu gdje jesam (a meni je Kazahstan baš cool - da se razumijemo, baš kao što mi je London bio turbo cool).

Ono što želim reći je da se i kao proizvod besplatnog školovanja može biti sasvim zadovoljan u životu, može se razviti prilična lepeza interesa, može se pisati jedan ovako turbo-zanimljiv blog ;-) ...

Da su mi starci morali platiti školovanje i da nisu imali love - blogtepita gdje bih sad bio.

No, ako su mi starci imali love - ne bi li bilo u redu da sam si platio studij sam, umjesto da su me financirali hrvatski porezni obveznici kojima to nisam nikako vratio jer živim vani i podižem porezne prihode nekoliko drugih država?

A i da živim u Hrvatskoj, imao bih veća primanja kao VSS nego većina onih koji su me stipendirali - u svakom slučaju natprosječna, pa bi tako oni prosječni zapravo ulagali u moje blagostanje.


Što je loše u dugogodišnjem studiranju?


Protivnici besplatnog studija rado spominju da se njime omogućava da netko studira i po deset godina, otežući svoj studentski status, ne pridonoseći društvu i štoviše uživajući brojne povlastice.

Ne dijelim baš previše to mišljenje. Onaj tko studira dugo, očito ionako ima love da si priušti takav status. Da im je frka - završili bi u roku i našli posao sa punom plaćom, doprinosima, Božićnicom i regresom za godišnji odmor. Imali bi bolovanja i neradne subote, kreditnu sposobnost, pravo na minus na tekućem računu i kreditne kartice. Sve ono što kao nezaposleni, ili zaposleni preko student servisa nemaju.

Ako preživljavaju bez svega toga, onda ih netko uzdržava a taj bi to činio i da se studij plaća.

Roditelji vječitih studenata bi se možda mogli zalagati za ukidanje besplatnog studija, ali ne vidim da šire društvo blogznakako zbog njega pati.

U krajnjoj liniji, ako se misli na nelojalnu konkurenciju studenata na tržištu rada, koji radom preko student servisa pomažu sivoj ekonomiji ili oduzimaju radna mjesta nekvalificiranim radnicima ili onima sa srednjom stručnom spremom - postavljam si pitanje: Zašto je uopće potrebno imati povlastice prilikom rada preko student-servisa? Bilo za poslodavca bilo za zaposlenika?

Zašto bi netko radio isti posao za čavle a netko za plaću?

No da se vratim na temu - ne mislim da su loši rezultati hrvatskog gospodarstva uzrokovani ili pospješeni prevelikim brojem vječitih studenata.


Plaćanje studija kao garancija kvalitete

Često se čuje da bi sve blo drugačije kad bi se obrazovanje plaćalo, jer da bi se onda i profesori morali pomučiti da studente nečemu nauče, koristeći napredne metode i frcajući entuzijazmom.

Aha. Pazi da ne bi.

Baš kao što i komercijalna televizija podiže kvalitetu produkcije domaćeg dokumentarnog filma.

Vele da se diplome sa naših sveučilišta vani slabo priznaju, da su profesori ljenčine i da se izvlače od posla.

Kako bi činjenica da se studij plaća to promijenila? Pa i ovi što ih uhvatiše u aferi indeks su svoje ispite uredno platili pa to nikako nije imalo pozitivne efekte na hrvatsko visoko obrazovanje.

A valjda se misli da bi profesori rekli: "nije u redu da ja ovdje džabalebarim dok mi studenti koji PLAĆAJU sjede u auli" ... mada nekako više vjerujem da bi rekli "svakog se dana rodi po jedan novi naivac" ...

Što bi spriječilo komercijalne fakultete da štancaju diplome, da poentiraju na najnižim strastima (bankarstvo je tako seksi jer se sve sponzoruše objese na mladog japija a naš vam faks garantira takvu budućnost), da uvozi jeftine i zaglupljujuće obrazovne metode ("potcrtaj broj dvadeset")

Prosvjed ometa nastavu

To je istina.

Zbilja vjerovatno ima studenata kojima prosvjed smeta. Nekima je i direktno naškodio (kao onima kojima je prekinut i poništen pismeni ispit iz engleskog deset minuta prije kraja).

Jesu li oni kolateralne žrtve u borbi za veće dobro ili predstavnici one tihe većine koja kao i obično nastrada dok se neki busaju u prsa revolucionarnošću ili patriotizmom?

Može li se ukazati na neki problem a da pri tome nitko ne nastrada?

Ako stanem na stranu studenata, onda moram reći da je prosvjed OK (barem po onome što sam o njemu do sada pročitao). Nema uništavanja i nema nasilja. Postoje neka pravila igre koja su si prosvjednici sami nametnuli i to mi se čini baš cool od njih. A ako ne stanem na njihovu stranu onda bi me smetao svaki oblik prosvjeda jer bi bio pokazatelj ljudske gluposti.

No, da li bi se itko zbilja zapitao i jedno od ovih pitanja o kojima ja tu već satima razglabam (ja naime pišem sporije nego što vi čitate) da su prosvjednici odlučili otpjevati "Give peace a chance" na livadi na Sljemenu?

Jer, i okupljanje pred Ministarstvom bi bilo ometanje prometa i normalnog poslovanja okolnih trgovina i ureda. Kao i prolazak kroz grad sa transparentima i zviždaljkama.

Na Markov se trg ionako ne može, televizije su prezazuzete Farmom i Gotovčevima, 101 ili se ne sluša ili je irelevantan, novine uglavnom prepričavaju ono što ste propustili ili nedovoljno proživjeli na televiziji, a internetske kampanje u nas su važne samo u glavama njihovih pokretača koji su uvjereni da Sanader vrisne svaki put kad golobradi "Blue Angel 1996" iz Vinkovaca klikne na gumbić "Potpisujem" na websiteu www.peticije_za_zgubidane.com


Zaključak


Ah, što ja znam. Nekako sam sklon podržati studentski prosvjed.

Mislim da država mora smoći love da omogući studiranje što većem broju ljudi koji to želi. (Ako je takav bad da se za to nema love, ja sam se evo spreman odreći mosta na Pelješac!)

Ako već nekome mora zatvoriti vrata, neka vani ostanu oni koji su manje bistri i manje marljivi i manje sposobni. Radije nego da ostanu oni koji su siromašniji.

I znam da će mi cinici reći da će sirotinja ionako ostati vani jer "para sve vrti" i na faks se upisuje po babu i po stričevima.

Čak i ako je tako, kako bi se to promijenilo kad bi se fakultet plaćao?



U pisanju ovog komentara koristio sam slijedeću literaturu:

Vijest u Jutarnjem
Vijest na Indexu
Komentar Jovana Dragišića na Indexu
Vijest u Novom Listu

Severina, Kerum, Hebrang i Dunja Brozović Rončević - svi u istom postu. (Factory food i gnjide).

Jedini način da pohvatam sve one teme o kojima bih htio pisati je da ih sažmem u jedan poduži post o svemu i svačemu - evo onda jedan takav informativno političko zabavnoglazbeni i naravno poučni ...

Otvorih brdo prozora u browseru jutros da krenem čitati što je nova. Vrijeme je idealno, u Hrvatskoj je tek prošlo 4. Cure još spavaju, a ja sam se povukao u dnevnu sobu da im ne smetam kuckanjem.

Pa gledam, malo ... još od jučer me muči onaj članak o jezičnoj policiji što ga pročitah jučer na Jutarnjem.

Petar Selem, Milan Moguš, Mislav Ježić, Stjepan Babić, Dunja Brozović Rončević ... koji je vrag tim ljudima? Vidim sve dobro uhljebljeni (ukrušeni?) ljudi - te akademici, te predsjednici ovoga ili onoga, te institutlije ...

A opet, kad bih živio od nečega toliko ispraznog i nepotrebnog kao što je jezična regulacija, vjerovatno bih se i ja trudio zubima i noktima ne bih li sebi, svojoj struci i svojoj ustanovi dao neku važnost ...

Čuj molim te, jedan je išao tražiti vlasnika obližnje zalogajnice da promijeni ime tvrtke jer da mu nije hvatsko? Ej?! Pa jel si možeš to misliti? Od svih Croatia banki, Ti mobajla, VIP-ova, Konzuma, Cinestarova, Importannea, Kaptol centara, caffea, barova, snack-barova, restauranata hot-dogova, popcornova, sauvignona i taverni - ovome je genijalcu zapela za oko neka uboga prčvarnica čijeg vlasnika nije uspio nagovoriti da promijeni ime svojeg ugostiteljskog objekta.

I sad bi majstor uvodio zakon o jeziku da se na vlasnika sruči kazna božja jer mu se lokal zove Factory food ...

Selem veli da se Francuzima ne bi moglo dogoditi da im se novine zovu news. Vidla žaba ... to što u franuskoj vijeće ismijavanih sitnousnih šašavaca rasteže javne rasprave nikako ne znači da su baš oni primjer kojeg treba slijediti.

Činjenica koja po meni najbolje govori o svoj ispraznosti postojanja tih kojekakvih jezičnih komiteta je ta da se svi oni - u svim zemljama gdje ih ima - ubiše u borbi protiv Engleskog.

A engleski je jedini koji nema nikakvu normativu. Nikakvu akademiju koja mu izmišlja pravila, nikakvo vijeće koje propisuje što jest engleska riječ a što nije, nikakvo vijeće narcisoidnih zgubidana koji bi se usudili petljati u nazive udruga i manifestacija, njihovo poslovanje i financiranje.

Dunja Brozović Rončević bi ukinula financiranje priredbi jer joj se ne sviđa kako se priredba zove. E pa ja mislim da bi trebalo uskratiti financiranje svima koji za državne pare valjaju ovakve gluposti - i što ćemo sad?!

Uf, baš sam se raznjupao ...

Onda se javio još jedan genij, Hebrang, sa svojim slinavljenjem kako je zastupnicima teško jer nemaju ni parking ni mobitel...

Kaže Andy da imaju najmanje plaće u Evropi.

Pa možda ste i najbjedniji u Evropi? Možda ste najnesposobniji, najkorumpiraniji, najgramziviji ... možda vam rejting odgovara učinku?

Možda ste i razlog da ni mi drugi zbog vas nismo u Evropi ... niti smo sa Evropom usporedivi.

Što se uopće uvaženi zastupnik i bivši ministra ima uspoređivati sa Evropom?

Uspoređuj se sa svojom okolinom - usporedi se sa Kerumovim i Todorićevim blagajnicama pa onda nešto zucni. Nemaš ti ni troškove kao evropski zastupnik ... Uh, pardon, zabravio sam ... ima on evropske troškove ... stalno zaboravljam da se liječi vani ...

Sram ga bilo.

Videospot za pjesmu „Gade!", Severinin treći singl s albuma „Zdravo Marijo! - nije loš spot ... ČPR ovo nije ovdje radi dizanja tiraže. Edo Maajka je jednu pjesmu nazvao "Severina" jer je htio u njoj nešto važno reći, a znao je da to pola ljudi ne bi ni čulo da se pjesma nije zvala Severininim imenom. Meni je spot ovdje samo kao glazbeni predah ...

Kad već maločas spomenuh Keruma - koji je tek to ljigavac!!!

Na stranu sve te priče o čovjeku iz naroda, političkom redikulu, dječačkom zaljubljeniku u "brzo auto" - sve se to dade utrpati u predizborne marifetluke, prepucavanja i pretjerivanja.

Ali da se čovjek koji raspe dvjestotinjak tisuća na ferrari onda ide prostituirati uvozeći auto na TUĐU BRANITELJSKU POVLASTICU.

Pa zemljo, otvori se!

S jedne se strane penisiraš kako si pun para i možeš si priuštiti što nitko nema, a onda se grčiš da izbjegneš par kuna poreza i carinskih davanja.

Trenutak da nešto ponovimo:

Gnjide = jajašca ušiju (stidnih i onih na glavi). Čvrsto se zakelje na kosu i može ih se odstraniti samo kemijskim preparatima i češljanjem finim češljem čeličnih zubaca ...




Toliko od mene za danas...

Sretan vam praznik, ako ne znate koji - sramite se!

Jedna od najtužnijih stvari u novijoj hrvatskoj povijesti mi je marginalizacija dana žena.

To jeftino prepucavanje o komunjarskom predznaku ovoga dana i potpuni gubitak perspektive ispunjavaju žaljenjem.

Točno je da je Lenjin proglasio Dan žena kao nacionalni praznik i točno je da je on i danas praznik u mnogim zemljama "istočnog bloka". Točno je i da je Klata Zetkin bila zastupnica komunističke partije Njemačke - ali ono što dan žena obilježava i ono iz čega je nastao daleko nadilazi samu ideju jedne partije.

To što je Lincoln bio republikanac ne znači da je demokratima robovlasništvo super, zar ne?

Dan žena obilježava se od 1908.

Prije 101. godinu, ako ste bli žena niste imali pravo glasa (osim ako niste živjeli u Novom Zelandu, Finskoj ili Australiji).

U mnogim zemljama niste mogli raditi, niste mogli kupiti kuću, niste mogli kupovati vrijednosnice, imati djecu izvan braka ... uopće, vaše je postojanje bilo definirano muškarcem u vašem životu - bio vam on otac ili muž.

Sve ono što danas sablažnjivo predbacujemo Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Vatikanu - prije 100 godina bilo je norma u gotovo cijelom svijetu.

To što su danas žene bliže ravnopravnosti nego ikada ranije, zasluga je onih žena (i muškaraca) koji su se za prava žena borili i kojima je Međunarodni dan žena i posvećen.  Prilika je to da se svi skupa podsjetimo gdje smo kao čovječanstvo bili i kuda želimo stići.

Prilika je to, naravno, da se preispita društvena savjest, da se ukaže na preostale probleme, ali i da se proslavi doprinos kojeg žene imaju u razvoju civilizacije.

U čas praznika, u Kazahstanu se sutra ne radi,

Meni se ne čini da je to nazadno, a vama?

 

Ženama se već danima dijele buketi cvijeća, od hotela je gospođa dobila prigodni kalendar, a i žene poklanjaju ruže jedne drugima ...

Sretan vam dakle praznik!

S praznikom!

Meiram zabin!

Što je to sa ovim tjednom? Pune vijesti zločinaca

Počelo je sa najvećim - Karadžićem.

Na vijest da su ga uhvatili zalijepio sam se za monitor i samo tragao od sajta do sajta za nekom novom informacijom.

No, prave su vijesti stigle tek slijedećeg dana. Znam da znate pa vam ih neću prepričavati.

Ne znam što bih vjerovao. Naravno da se nije svih 13 godina pretvarao da je iscjeljitelj, naravno da su srpske tajne službe znale gdje je, ali je zanimljivo ako je istina da je ljetovao na Čiovu.

No, drago mi je da su ga uhvatili i nadam se da će mu odrapiti najmaksimalniju kaznu i to puno-puno prije nego što rikne od starosti.

Po Beogradu se izgleda skupljaju grupice ljudi i nešto kao protestiraju. Ovdje ih prikazuju na televiziji i naprosto vidiš da paradiraju malo za kamere, a malo od vlastite gluposti.

I dobro je da je tako. Srbima izgleda više nije ni do rata ni do ratovanja ni do heroja ni do zločinaca.

Sad se možemo u miru okrenuti domaćim zbivanjima.

A kad tamo, da ti pamet stane ....

U bolnici umro osuđeni ratni zločinac, pardon - intendant kazališta u Jasenovcu.

I dobro sad, desi se da stariji zatvorenici umru u bolnici. Jasno da u civilizziranom društvu ne možeš čak ni ratnog zločinca pustiti da krepa u zatvorskoj ćeliji, bez obzira što u njega nije bilo samilosti za druge. Bez obzira što nije bilo ni kajanja.

No, oni živi su mnogo veći problem...

Prenosi tako Jutarnji dijelove mise odslužene na Šakićevom pogrebu:

"Sud koji je osudio Dinka Šakića osudio je Hrvatsku i hrvatski narod. Ako je Dinko i učinio nešto što nije bilo u skladu s božjim zakonom, sigurni smo da mu je Bog sve oprostio"

Pa kad se zemlja nije raspukla i progutala ga nakon te gadosti, Pater Lasić nastavio je baljezgati u istom stilu - onanirajući nad "elitnim hrvatskim oružanim snagama, ustaškom pokretu koji je 10. travnja 1941. obnovio hrvatsku državu" zaneseni se pater raskravio do kraja:

"To je razlog da se svaki pošteni Hrvat ponosi imenom Dinka Šakića. Ponosan sam što sam ga u bolnici Dubrava na odru vidio u ustaškoj odori!"

Boga očito ili nema ili je danas imao prečeg posla u nekoj drugoj svemirskoj dimenziji, ali se nadam da je ostavio namješten tajmer pa da će uskoro pogledati snimku ove mise zadušnice.

A pitam se hoće li tu biti štogod posla i za nekog drugog.

Mene, recimo, jako zanima što o ovom lirskom izričaju misle nadređeni patera Lasića. Jel to možda u redu sa stajališta crkvenih otaca ovako se opraštati od osuđenih ratnih zločinaca?

A baš me zanima što će reći iz KB Dubrava na ovo? U njih se dakle, po riječima jednog svećenika bez problema može dragog pokojnika ukrasiti ustaškom uniformom.

Ako vam zatreba mehaničko srce, možete cijelu Hrvatsku dići na noge, ali KB Dubrava će svoje pomno sakriti. No zato - ako poželite jednog osuđenog zapovjednika konclogora ukrasiti uniformom u kojoj je izvršio toliko lijepih smaknuća, mrcvarenja i sakaćenja - nema problema. Ljudi smo, zar ne?

Za nepovjerovat.

Na kraju krajeva - nije li ono Hrvatska u nekim svojim papirusinama zapisala da nema bombona za one koji veličaju ustaštvo i sve tako nešto?


No, nećete vjerovati - taj isti pater Lasić se bez policijske pratnje uspio nacrtati na dočeku trećeg zločinca u današnjem postu.

Naime, jučer je u Hrvatsku deportiran Zvonko Bušić.

Nemam pojma kako vi zovete čovjeka koji podmetne pravi pravcati pakleni stroj na željezničku stanicu pa onda otme avion sa 86 putnika i natjera ga na 33-satnu putešestviju preko pola zemaljske kugle u pet-šest etapa. Možda se to vama čini romantično ili rodoljubno, ali meni je taj tip terorist vulgaris.

Može on sad pričati da je bombu bilo lako demostirati, ali meni ostaje zujati u glavi da je bomba bila postavljena na željezničkoj stanici (dakle među gomilom ljudi - da ne velim civila - da ne velim Amerikanaca, koji sa zlopaćenjem Hrvatske u Jugoslaviji imaju veze ko krava sa baletom), da je bomba bila tako bezopasna da je ubila Billa Murraya - policajca koji ju je pokušao deaktivirati na policijskom poligonu (a čije ime ćete uzalud tražiti u izvješćima sa svečanog dočeka na zagrebačkom aerodromu), da je njegovom kolegi spalila oči, a još dvojicu policajaca ranila.

Dječja igračka - zar ne?

A i onih 86 putnika koji su te 1976. poletjeli iz New yorka sa željom da za par sati slete u Chicagu, sasvim sigurno su sa oduševljenjem pozdravili grupicu simpatičnih stranaca koji su prisilili pilota da odleti malo do Montreala, pa na Island, pa do Londona, pa na kraju do Pariza. Uopće ne sumnjam da su putnici vrištali od sreće sa svakim novim satom svoje otmice, a njihove obitelji vjerovatno su zavidno slušale kakve prekrasne destinacije njihovi najdraži eto imaju priliku posjetiti zahvaljujući grupici romantičnih rodoljuba.

Tko zna u koje bi ih daljnje egzotične krajeve ti dragi ljudi odveli da glupi francuski policajci nisu prvo avionu propucali gume, pa onda krenuli pregovarati o uvjetima predaje ...

Onda je tipu sud odrapio kaznu robije u vrhunski čuvanom zatvoru. Pa je nakon par godina prebačen u zatvor nešto ležernijeg tipa zbog dobrog vladanja. I što taj romantični rodoljub napravi? Pa naravno, prokopa tunel i pobjegne. Onda se policajci malo zabavljaju postavljajući blokade na cestama, dva dana tragajući za odbjeglim teroristom, sveudilj se sigurno šeretski cerekajući - utekao im je tip koji je u zatvoru bio jer zna postavljati eksplozivne naprave na javna mjesta gdje se okuplja veliki broj ljudi - koja dobra fora!

I sad je on nekakav mučenik? Hrvatski rodoljub? Velikan? Heroj?

Jel i na takvog tipa svaki Hrvat mora biti ponosan?

Na njegovom websajtu vele da bih. Vele da je tip, eto žrtvovao svoju slobodu za Hrvatsku. Kažu da je čak i sudac rekao da se radi o silno plemenitom tipu, koji se eto malo zanio. Sad, kažu i da se žena poginulog policajca Murraya puno više ljutila na navodno nesposobni nepažljivu policijsku upravu nego na našeg Zvonka - iako neki noviji članci toj tvrdnji baš i ne idu u prilog.

I takvog je tipa sve u svemu nekadašnja moralna vertikala - Budiša - išao čekati na aerodrom?!? Za Thompsona se ne čudim, a blogami ni za Škoru. Bandić je valjda bio spriječen nekim strašnim događajem kad je ovakvu veselicu propustio ...

Ako Jelavića ikad puste iz Njemačke valjda i on može računati na bar 500 ljudi na aerodromu.

Najbolja je fora da se Bušić žali jer su eto neki htjeli da u Hrvatsku dođe noću - kao lopov. A on je ipak terorist i ubojica...



No, četvrti zločinac u ovom postu ipak neće doći u Hrvatsku. Za sada.

Ilija Brčić, zapovjednik JNA mornarice i tip koji je na splitskom sudu u odsutnosti osuđen na 15 godina robije uhićen je lani u Italiji, ali su sad Talijani odlučili da nam ga ipak neče izručiti.

Jer da su nam ljudska prava u jadnom stanju. I da nam sudstvo ne valja.

E sad, baš su se našli pravi prodivaniti koju o pravosuđu, ali što ćeš kad nam se sudstvo zbilja može podičiti sa nekoliko osebujnih presuda i njihovih objašnjenja - oćeš onom o grijehu predaka koje osuđenik mora ispaštati, oćeš onom da je nabijanje vlastitog palca u tuđi čmar usporedivo s rukovanjem, oćeš odavanju počasti uspjesima nogometne repke na suđenju za ratni zločin ...

Da nam je bilo tko drugi uskratio izručenje ne bi me ništa čudilo, ali talijani ...

No, svejedno - što rade diplomatska predstavništva, ministarstva, vlada?


Ah ništa, očito ništa ...

Sačuvaj blože kuge, gladi rata i ... susjeda nehrvata

Sve se danas raspisalo o Karadžiću. te gdje je bio, te što je pisao, što je podučavao.

Ja sam sve pažljivo pročitao (o njemu, nisam čitao njegove članke o istosti nečega i nečeg drugog) ali mi se ne da na tu temu. Ništa ja tu novoga i pametnijega nemam za reći. Tu mi je temu sjajno ilustracijom popratio Sadakov učenik i ja bolje od toga ne mogu.

Ali sam malo šetajući blogovljem ni sam ne znam kako završio čitajući post nekog tipa kojeg strašno žulja činjenica da će od slijedeće godine svi građani EU imati pravo na kupovinu nekretnina u Hrvatskoj. I to, svega ti - bez ikakvih ograničenja! I još gore - pod istim uvjetima kao da su građani Hrvatske. Svinjarija!!!

Rekao bi sad čovjek da će početi sa argumentima poput reciprociteta - kao, u Luxemburgu građani Hrvatske ne smiju kupiti gradsku palaču ili neki drugi nadriznanstveni pristup.

Međutim ne, čovjek je lijepo - bez pardona - ogolio svoju netrpeljivost do kostiju:

Da li ću morati slušati jodlanje od susjeda Slovenca sa prvog kata, gajde od Škota sa trećeg kata i buzuki od Grka iz prizemlja? Još mi samo to treba. Pun mi je kurac i narodnjaka od susjeda Hrvata. Hoće li me susjed John zvati u pet poslijepodne na čaj ili će me Hans iz susjednog ulaza zvati na kobasice i krigle bavarskog piva?

?!?!

Fakat, oće to ispalit čovjeka. Taman se navikneš mrzit cijeli svijet a neko te đubre stranjsko pozove na čaj ili nedajblože na kobasice i pivo!

A i sasvim se drugačije čovjek iznervira kad mu susjed u dva u noći zatuli neku rodijačku ili narodnjačku - nego kad opali buzuki. Opće je poznata i činjenica da svaki Škot sa sobom nosi uredno smotane gajde e ne bi li sa njima zatulio u neko doba...

Al ajde, i ksenofobi su ljudi ...

Teško bi bilo čovjeku objasniti da će svi ti Škoti, Slovenci i Grci puno vjerovatnije utišati i onog susjeda Hrvata koji ga muči narodnjacima - a onda opet - očito je da i nije problem u buci nego u strancima.

Ipak, nije mi baš sasvim jasno - zašto taj tip misli da je u redu da mi država određuje kome ću ja prodati svoj stan? Zašto bih ja bio na gubitku, ako on mrzi strance?

Njegovo zalaganje za zatvaranje tržišta znači da ću ja kad poželim prodati stan imati na izbor samo lokalne mešetare koji će mi, logično, rušiti cijenu stana do iznemoglosti.

Slijedeći tu nakaradnu logiku, zašto bi stranci uopće išta smjeli kupovati kod nas?

Kakva je razlika, kupovali nekretnine ili štatijaznam - paradajze?!?

Jer kako ta ružna dotepenska njuška smije tamaniti naše rotkvice i kiselo zelje? Znate li da u Hrvatskoj stranac sasvim legalno smije kupiti kištru Jamničke?

I legalno je i bez ikakva ograničenja smije polokati pa čak i miješati sa švapskim rizlingom!


Mdah. Zanimljivo je to ipak ...

Zagolica me ponekad malo pokušati skužiti na koji način rade ti mozgovi. U vrijeme današnje. Pa još i na internetu - mediju koji tako POVEZUJE. Ježi ga, kako izbjeći strance na blogu, na primjer ...


Ima u Pazinu jedan zanimljiv kontejner za smeće kojeg se svako toliko, evo već godinu dana, prisjećam.

Pokušavali smo nekako saznati kad se zapravo može u obilazak lokalnog muzeja pa kad nam u tu brižno čuvanu tajnu nije uspjelo proniknuti, na povratku do auta uslikao sam barem kontejner sa poučnim natpisom:



"Ja i moj kompa kontejner
Igramo pošteno
Igramo fer
Da ni turisti
Bilo bi Super"


Poželio bih da stihoklepac, skupa sa svojim kompom kontejnerom, spozna što bi od njegova grada i regije uopće ostalo da nije turizma i turista - ali ne mogu biti tako okrutan. Zašto kažnjavati tolike razumne i vrijedne ljude zbog nekog adolescentskog vica?


Često sam puta naletio na tu smiješnu ksenofobnu crtu upravo kod ljudi koji najviše ovise o turistima/strancima.

I nikad je zapravo nisam uspio shvatiti.




(Citat sa bloga Vin.bloger.hr preuzet je bez traženja dopuštenja vlasnika bloga u skladu sa člankom 90 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima)

O ženama biskupima, očevima ubojicama i ministarstvu demagogije

Prelijećem po novostima u pauzi za ručak.

Church leaders fear summer of strife over women and gay clergy (guardian.co.uk)

Anglikanska se crkva, iako mnogo otvorenija novotarijama nego, npr., katolička - duboko potresa ovih dana.

Novinske je stupce punila vijest da su se vjenčala dva svećenika postavši tako prvi istospolni bračni par u crkvenoj zajednici. No, to se vjenčanje zapravo nije dogodilo. Naime, anglikanska crkva ne poznaje institut posvećivanja civilnih brakova - a obred koji su oni izveli nije vjenčanje jer crkva (još) ne dopušta istospolne brakove. Dakle, oni jesu u civilnom braku, a ujedno su i svećenici - no međutim kako nisu crkveno vjenčani - nikom ništa ... ipak, zanimljiv slučaj.

Savršeni apsurd. Posebno je zanimljivo zamisliti se u ulozi župljana takvog svećenika ...

No, slijedeći veliki problem očekuje se na skoroj biskupskoj konferenciji. Naime, raspravljat će se o ženama-biskupima.

Od 1993. žene mogu postati svećenici u anglikanskoj crkvi i od tada naovamo broj im stalno raste. Poznata vam je humoristička serija Vicar of Dibley , nadam se.

E sad je problem što bi uskoro (za par godina) neke svećenice mogle "napredovati u struci" i postati biskupi. (Uf, kako bi se to onda zvalo na hrvatskom? Biskupica? Biskupkinja? Biskupa? Biskupovka?)

To napredovanje bi moglo imati katastrofalne rezultate po samu crkvu jer je oko 1000 najkonzervativnijih svećenika (od ukupno 18000 koliko ih ima) najavilo istupanje iz crkve ako žena postane biskup(ica). Kad je crkva donijela odluku da se žene smiju zarediti 512 svećenika to nije moglo podnijeti i istupili su iz crkve (72-jica su se poslije ipak vratili). Zgodno je da je ovima koji su istupili crkva/poslodavac morala isplatiti 27,4 milijuna funti otpremnine. (Ah kako ja volim te normalne Engleze...)

Sad se doduše ne spominju otpremnine, ali nesumnjivo je da će i to doći na red.

Bilo kako bilo, zanimljiva ptanja za razmišljanje o ravnopravnosti, civilizacijskim pomacima i sličnom.


Druga vijest nema veze s prvom i baš me potresla.

52-godisnji Brian Philcox prolazio je kroz neugodan razvod od žene sa kojom je imao dvoje djece. Prijatelji su ga čuli govoriti da će radije spaliti kuću nego djecu i kuću prepustiti "njoj". Navodno je pokušavao kontaktirati i organizaciju "Fathers for justice" (Očevi za pravdu) koja se bori protiv seksističkih sudskih odluka po kojima žene češće dobivaju skrbništvo nad djecom, samo zato što su žene.

No bez obzira na sve izjave po kojima je djecu silno volio, Brian je u nedjelju zatvorio sebe i djecu u svoj landrover, upalio motor i otrovao i njih i sebe ugljičnim monoksidom.

Prethodno je ostavio i neke lažne bombe, prijeteće poruke i slično, ali sve to nije ono što me štrecnulo u ovoj priči.

Tip je ubio svoju djecu

I to zato što bi valjda izgubio skrbništvo nad njima ... to nikako ne mogu razumjeti. Pokušavam već neko vrijeme dokučiti kakva je to pomaknuta logika morala biti, ali kako možeš uništiti one koje toliko voliš?

U nedjelju je ovdje bio Dan očeva.

Ja sam dobio svoju čestitku, šalicu i novi parfem. Brian je svoju djecu ubio. Zašto do vraga?

Kako je to bolje nego da ih je pustio da žive sa majkom pa makar ona bila najgora gadura?

--------------------------------

Treća vijest je lakša


Brownovi minsitri neće ove godine dobiti redovitu povišicu.

Naime, svake godine u državnim službenicima se plaće revidiraju prema stopi inflacije. To je automatski čin kojim se jednostavno prepoznaje ono što je činjenica - da plaća dogovorena prošle godine, sad više nema istu realnu vrijednost. To je nešto što ne treba posebno tražiti, ne treba štrajkati, ne treba se boriti. Uređena država zna koliko je inflacija i zna da ne može očekivati da će njezini djelatnici taj teret snositi. Nije li to lijepo?

Ono što je posebnost ove godine je - Brownovi ministri su se odrekli te povišice - tj. podnijet će inflatorni udar na svoje plaće. Žele time ponukati i druge da se i oni odreknu svojih povišica. Kao, teško je, treba zasukati rukave, stisnuti remen i slično ... kriza nezadrživo nastupa.

Blago nama.

Jest da je živa demagogija jerbo ministri su i ovdje dobro potkoženi a pokušat će uštedjeti milione ako se i medicinske sestre odreknu svoje povišice - ali barem bolje zvuči nego kad čitam kako je kriza, kako država nema para za ovo ili ono, a saborski zastupnici si izglasaju veće plaće ...

Pitam se rastu li cijene i u Kazakhstanu...

Opet sam čitao novine, tko vam je sad kriv

Kad uhvatim malo vremena krenem čitati hrvatske novine po internetu i svaki put se sve više zapitkujem - k vragu, kakva je to Hrvatska zemlja postala?

Jesam li ja možda zaboravio neke stvari, jesam li se uzoholio, pokondirio?

I ne mislim tu samo na najnoviji izgred gdje su trojica ne-toliko-pijanih mamlaza šakama, nogama i potezanjem za kosu obračunali sa jednom gospođom od 60 godina u samom centru grada i u pol bijela dana.

Ne mislim tu samo ni na najnoviju omiljenu vijest svih novina o premlacivanju još jednog novinara. Nakon svih onih bankara, nogometnih menadžera, novinara i drugih koji su ubijeni ili "samo" prebijeni" eto još jednog slučaja koji će ostati neriješen. Još jednom će se svi zgražati u kakvoj to zemlji žive. Vidim da su već počele provale poput "Ovo je napad na slobodnu riječ" i slični izljevi praznih parola.

Nisu dakle ti pojedinačni slučajevi nasilja i ekscesa ono što me zbilja muči.

Na kraju krajeva, u bilo kojem gradu na svijetu u bilo koje doba dana može vam se dogoditi da vas prebiju ni krive ni dužne. Mogu vas opljačkati, mogu vas ubiti, mogu vas silovati - to je jednostavno rizik života među drugim ljudima kojeg je nemoguće sasvim otkloniti pa taman da policajac stoji na svakom uglu.

Ali kad vidim da sustav očito škripi, kad se čini da osnovne norme ne funkcioniraju - počneš se pitati, koliko je uopće išta sigurno?

Kad vidiš da jedan sumnjivi tip bez problema dere 160 kilometara na sat, tamo gdje je ograničenje 60, a za to dobije pišljivih 2000 kuna kazne - moraš početi razmišljati o tome što bi taj morao učiniti da ostane bez dozvole? Bez auta? Bez slobode?

Ja mogu shvatiti da netko prođe kraj znaka ograničenja nešto većom brzinom nego što je dopušteno. Ali kad netko kroz ograničenje 60 prođe sa 160 to nije "slučajno". To nije "desilo se". To nije "nisam vidio znak" ili "mislio sam da idem 60".

Kad netko toliko prekorači brzinu to je kao da kaže "Ja sam BOG na cesti i uopće me se ne tiče kakve znakove vidim pored puta. Nije me briga ni za druge vozače, ni za pješake, ni za pse, mačke, djecu ni kokoši. Ja vozim - ja gazim."

I onda ga uhvate. I umjesto da se sva sila zakona, odredbi i pravila obruši na njega - od prekoračenja brzine, do ugrožavanja života ljudi, ježi ga išao bih do ubojstva u pokušaju - njemu uzmu 2000 kuna i gotovo.

Na stranu to što je njemu 2000 kuna tjedni budžet za mentol bombone - ali zakoni predviđaju i cijeli niz drugih kazni - oduzimanje dozvole, kaznene bodove, ne znam da li i drugo. U članku, nema ničega od toga. Moguće je da je novinar to preskočio i koncentrirao se samo na lovu, ali ako nije novinarska greška, onda je sasvm sigurno proceduralna - dakle sustavna.

A gledam i vijest u Jutarnjem koja kaže

ZAGREB - Slobodan Ljubičić, čelnik Zagrebačkog holdinga i najbliži suradnik Milana Bandića nedavno je u tajnosti zatražio od Hanfe odobrenje za osnivanje “Društva za upravljenje fondovima d.o.o.”, koje mu je potrebno da bi mogao osnovati Zagrebački nekretninski fond, zatvoreni investicijski fond koji će trgovati i upravljati gradskim nekretninama.

Bandić će tako zaobići zagrebačku Skupštinu i Poglavarstvo, koji su dosada upravljali gradskim nekretninama, te će ogromnu ovlast dobiti on. Naime, iako će Društvo za upravljanje fondovima imati upravu i nadzorni odbor, zadnju i najvažniju riječ imati će ZG Holding, odnosno Milan Bandić, koji je jedini član Skupštine Holdinga.

OK, očito je da Jutarnji baš ne ljubi Bandića, ali pitam se da li je ovo uopće moguće? Bilo učiniti, bilo objaviti ...

Ispada pomalo da su gradski prostori i zemljišta privatna prćija gradonačelnika. Pa on onda traži način da poskrivećki nešto organizira da izbjegne savjetovanje sa skupštinom i poglavarstvom?

OK, kužim da je teško nečime ispravno upravljati ako svaku najjednostavniju operaciju moraš naširoko objašnjavati velikom broju ljudi koji su ponekad protiv samo zato što je prijedlog tvoj, tj. opterećeni su strančarenjem ili sitnim jalom, ali s druge strane - demokratski principi zahtijevaju da se rad javno izabranih predstavnika kontrolira. Tj. Skupština baš i postoji kako bi kontrolirala gradonačelnika i sprječavala ga (ili mu dala pravo) da čini krupne, strukturalne, izmjene.

Čak i kad bi Bandić zbilja uspio uhvatiti sve uzde u svoje ruke kroz jednu instituciju kao što je zatvoreni fond - to bi svejedno morao učiniti kroz skupštinu i kroz Poglavarstvo ... ne može im samo tako oduzeti kontrolu.

Znači, ili novinar laže teško objeđujući aktualnog gradonačelnika ili gradonačelnik pokušava u tajnosti provesti nešto nepojmljivo i mimo svih procedura.

Bilo kako bilo, članak ukazuje na sustavne poremećaje.

Ako novinar laže onda to čini jer zna da mu nitko ništa ne može - što znači da je sustav toliko truo da se o svakome tko se krene nečime baviti može napisati bilo što bez da se snosi bilo kakva posljedica. A onda se čovjek zapita - što će se desiti ako ja sutra tom novinaru stanem na žulj? Hoću li čitati objede i pljuvanje po sebi grizući se u nemoći?

Ako pak novinar piše istinu, onda ... onda ... ah, što da pišem dalje ...


Ili pak čitam kako je čovjek umro jer se 6 mjeseci pokušavala skupiti lova za mehaničko srce kojeg nije bilo a jedno je takvo srce bilo udaljeno koji kilometar u drugoj bolnici ...

Pa još bih shvatio da se radi o dvije privatne bolnice koje nisu htjele jedna drugoj priteći u pomoć, mada bi mi to i tada bilo izrazito nemoralno i neljudski. Ali ajde, ta stvar košta velike novce i ravnatelj je bonice u tom slučaju menadžer koji svoje usluge ne može besplatno dijeliti.

Ali u ovom slučaju imamo dvije bolnice koje obje žive na državnim jaslama, koje spremno zavlače ruku u svaku platnu vrećicu svakog poreznog obveznika.

Ravnatelji jedne i druge bolnice ZAJEDNO, svaki mjesec izvlače lovu iz džepa obitelji tog mladića kojeg nisu uspjeli spasiti. Ali sad jedan veli - nisam znao, nije bio naš pacijent.

I to je ono gdje je i opet očito da je sustav totalno u rasulu.

Ne zna se tko što ima, tko otkuda uzima i kako. Brdo je nesposobnih u cijeloj igri. Čovjek se pita - kako i svim tim organizatorima akcija nije palo na pamet da proguglaju jel postoji već takvo srce u Hrvatskoj? Kako to da nitko na Rebru nije znao da Dubrava ima mehaničko srce?

A ako se to znalo, kako to da svaka bolnica vodi svoju listu ljudi kojima treba srce?

Pa jel to država sa minstarstvima, fondovima i sličnim ili neka tombola na seoskom sajmištu?

Što, ako živiš na Šalati i spadaš na Rebro onda si prvi na listi, ali ti to ne vrijedi jer je srce u drugoj bolnici?


Pa gledam prosvjetu, nije nego prošla ona gužva oko državne mature a ravnatelj uprave za srednje školstvo otišao

E da je tip bio zadužen za državnu maturu pa sad smijenjen, još bih i razumio - ali ne - čovjek je na toj dužnosti DVA mjeseca. Dakle odnedavno.

Možda je bolestan, ili ima problema u obitelji, ili mu je daleko putovati na posao - ali ne - on će ostati raditi u istom tom ministarstvu na državnoj plaći kao savjetnik ministra.

Možda nije znao, možda se radi o adminsitrativnoj grešci gdje je jedan stručnjak krivo imenovan za područje koje baš i nije njegovo pa je administraciji trebalo malo vremena da sve formalno ispravi. Ma kakvi - tip je 4 godine bio savjetnik ministra, nema šanse da je do imenovanja doslo greškom!

E sad, opet, možda sam ja blesav - ali kakva je to država gdje se vladina imenovanja dobivaju, pišu brišu i prokreću kako se kome svidi? I ako je već netko zeznuo ministra pa se progurao na posao koji mu se nakon dva mjesevca više ne sviđa - što će taj sad i dalje raditi u ministarstvu? Pa taj u 4 godine savjetodavanja ministru nije uspio skužiti da nije sposoban biti ravnatelj uprave za srednje školstvo ...


Eto, a uvijek su mi išli na živce gastarbajteri koji su se iščuđavali u kakvoj zemlji živimo ...

Kako sam promijenio web-site Ujedinjenih Naroda

Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.

Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:

"Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice."


Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.

Pa sam čak i mjesec dana kasnije dobio odgovor iz Ministarstva gdje su rekli da će se pobrinuti da se to ispravi.


Ja sam u ovih proteklih godinu dana par puta bio na stranicama visoke komisije, pa ništa.

I već kad sam se nabrusio da ću ponovno pisati - otvorim neki dan stranicu i gle - prijevod je promijenjen i sad su dijakritike na svojim mjestima.


Pa sam krenuo slaviti.

Pa sam stao.

S jedne strane, neš ti veličanstvenog dosega - javio sam jednom webmasteru da mu ne valjaju stranice na jeziku koji on ionako ne razumije.

S druge strane, u ovu je operaciju moralo biti uključeno ministarstvo, stalna misija pri Ujedinjenim Narodima, ne znam jel Mesić osobno morao lektorirati ili odobriti tekst ... Nema više instance na ovoj planeti od Ujedinjenih Naroda. A Deklaracija o ljudskim pravima je temeljni civilizacijski dokument.

Ja sam eto zaslužan što će i Wikipedia morati mijenjati svoj upis o nepostojanju službenog prijevoda Deklaracije na Hrvatski...

Ne znam, ja sam nekako ponosan, a opet nisam siguran jel bih baš trebao biti...

Što vi mislite? Jel to nešto što bi čovjek trebao staviti na banner "Neutrino - bloger kojeg slušaju i u UN-u" (Mrak se može sakriti sa svojom pollitikom koju čitaju u Saboru ;-) ) ili "Neutrino - borac za ljudska prava na hrvatskom" ...



A, ako se nekom da istjerivati mak na konac mogao bi pitati u ministarstvu zašto je hrvatski prijevod skenirani pdf file a nije normalan tekst kao kod brojnih drugih naroda. Htio sam naime copy/pasteati dio teksta deklaracije u ovaj tekst, ali ne ide ... baš je skenirano ...

Tako deklaracija na hrvatskom, baš kao i na Tamilskom ili na Hindiju dolazi kao slika, a ne kao tekst, pri čemu njihovi tekstovi nisu u pdf formatu kojeg treba posebno skidati ...

Arapski je prijevod tekst - evo sam ga kopirao tu dolje:

المادة 19
لكل شخص الحق في حرية الرأي والتعبير. ويشمل هذا الحق حرية اعتناق الآراء دون أي تدخل، واستقاء الأنباء والأفكار وتلقيها وإذاعتها بأية وسيلة كانت دون تقيد بالحدود الجغرافية.


Kineski i japanski su također objavljeni kao tekst, ali naravno zahtijevaju posebno dekodiranje.


I tako - ima na tim sranicam Ujedninjenih Naroda još posla za nekog tko se želi dokazivati. Ja ću se posvetiti smišljanju natpisa za svoj banner. Ako se osjećate nadahnuti, slobodno pripomozite ...

Drž drž državna ... ma je, opet ja na istu temu ...

Najprije bih zahvalio svima koji su komentirali moj post od ponedjeljka - kako na mom blogu tako i na tkokoga.

Volio bih samo malo pojasniti moje stavove glede državne mature općenito, a onda i oko prosvjeda jer mi se čini da je tu više od nekoliko razina problema.

Najprije bih rekao da je po mom mišljenju državna matura potrebna i dobra stvar.

Kad bi svi maturanti na državnoj razini polagali ispit jednake strukture i jednake težine to bi, vjerujem, imalo više dobrih nego loših strana. Uglavnom došlo bi do transparentnosti i motiviranosti na svim razinama.

MOTIVIRANOST

U prvom redu, motiviraju se učenici (a koliko je to bitno vidi se i po tome što su u stanju postići kad su motivirani :-) )

Ako je na kraju školovanja zid kojeg učenik mora svojim objektivnim znanjem preskočiti, a ne može se provući "na lijepe oči" ili na "pusti me ili ćeš me gledati još jednu godinu" i slično - onda su učenici motivirani da gradivo zbilja savladaju. Što znači da se rješavamo onog ponekad prisutnog stava "samo me pusti da prođem". Ili onih nemilih scena gdje učenici prave smijuriju od učitelja jer znaju da će im on na kraju pod pritiskom morati podijeliti ocjene kakve žele.

Također, dobija se i vrlo jasan i jednoznačan odgovor na vječito pitanje - zašto mi moramo npr. učiti kvadratne jednadžbe, kome to u životu treba?

Eto, mora se jer je to gradivo koje se pita na državnoj maturi. A tko je želi proći - mora to naučiti ...

Uz to, učenici bi i sami mogli saznati koji predmeti im trebaju u životu, shvatiti gdje im je obrazovanje manjkavo, pa se i sami pobrinuti da neophodna znanja steknu nezavisno od škole koju pohađaju.

Npr, ako netko zna da rezultati njegove škole u matematici nisu sjajni, a želi proći matematiku na državnoj sa odlikom - ima jasan znak da se mora početi dodatno spremati za maturu. Ali i da mora pritisnuti svojeg nastavnika u školi da neke probleme dodatno objasni.

Onda, motivirani su i nastavnici

Ako, naime, imate punu učionicu onih koji gradivo žele savladati - onda je puno lakše raditi nego ako imate punu učionicu onih kojima je svejedno. Pa kad vidite da djeca od vas očekuju kvalitetu, sigurno da vas to motivira da kvalitetu i postignete.

Sa druge strane, i onim lošijim nastavnicima, onima koji bi svoje samo odverglali postavlja se zahtjev da gradivo zbilja objasne.

Vjerujem da se svakome može zalomiti neki nemoguć razred u kojem sjede sve sami panjevi koje ne možeš ništa naučiti, ali ako ti se višekratno desi da ti učenici popadaju na maturi ili imaju niske ocjene - onda vjerovatno s tobom nešto baš i nije u redu.

Pa je tu motivacija školske uprave.

Tu mislim na ravnatelje i "stručni stožer" škole. Naime, ako je stanje sa seminarima i nastavničkim obrazovanjem zbilja tako kriminalno kako ga opisuje Strina (a vjerujem da jest), onda je važno pripomenuti da je sa državnom maturom i ravanteljima bitno da im učenici prolaze maturu - odnosno postaje im važno kakve rezultate postiže škola.

I ravnatelji će se truditi da im nastavnici budu što bolji, da imaju što bolje uvjete itd.

I konačno, motivirani su i vlasnici škola i ministarstvo.

Naime, čak i škole koje nisu privatne imaju svoje vlasnike i zainteresirane strane u vidu predstavnika lokalne samouprave koji ih financiraju. Pa onda, kad u jednoj općini škole slabo rade, to se odmah vidi i predstavlja nešto što je izravan pokazatelj da u zajedici nešto ne štima. Što znači da je i na toj razini povećan intres da se školama omoguće bolji uvjeti. Da se nađu sredstva za financiranje poboljšavanja uvjeta, da se unaprijede učitelji, da se općenito skine dogma vječitih prepucavanja oko toga što je istina a što samo fama.

Jer kad krene priča o tome kako roditelji i učenici drže neke škole boljima od drugih - mnogi prozvani imaju odstupnicu pa tvrde da nije istina, da su to samo naklapanja, da se radi o pojedinačnim slučajevima koje ne treba generalizirati itd.

Ali kad se lokalnog moćnika suoči sa činjenicom da škole u njegovoj regiji zaostaju za državnim prosjekom onda se radi o suočavanju i sa mjerljivim rezultatima njegovog rada na tom području.


TRANSPARENTNOST

Nestaje problem različitog vrednovanja jednakog znanja u različitim skolama. Odličan rezultat iz npr. hrvatskog značio bi uvijek isto, bez obzira da li učenik dolazio iz stroge škole ili iz one u kojoj je lakse zaraditi odličnu ocjenu.

Iz osobnog iskustva znam da sam sa svojim dobrim iz engleskog kroz srednju bio jedini u grupi na fakultetu koji je bio u stanju normalno pohvatati informacije koje nam je iznijela profesorica engleskog. Žena je ušla u dvoranu i konstantno pričala na engleskom - pozdravila nas je, dala informacije o tome kako se polaže ispit, gdje joj je ured, kad su konzultacije, što ćemo raditi, kako itd. Ja ko svaki pravi štrebar lijepo si zapisao sve te podatke - kad se žena zaustavila i videći da ostatak dvorane nema pojma o čemu je pričala zadnjih 15 minuta, obratila se meni (još uvijek na engleskom) da ako bih bio ljubazan kolegama prevesti što je to ona rekla.

I ja ustadoh (ajme srama, prvi dani faksa, znate kako je) i sa svog papira lijepo ljudima ispričam kad su rokovi itd. itd.

Zabavno je bilo što su onda oni počeli meni postavljati pitanja na hrvatskom (tipa, što ako prođem pismeni pa padnem na usmenom - moram li ponovno na pismeni itd.) kao da ja znam išta više o tome od onoga što sam im pročitao.

Poanta ove ilustracije nije u tome da pokaže kako sam ja silno pametan ili kako fenomenalno govorim engleski (a oboje je inače točno ;-) ) nego da sam ja došao sa dvojkama i trojkama iz engleskog kroz srednju, a mnogi od njih su bili odlikaši.

Na svu sreću, meni moje slabe ocjene nisu uskratile mogućnost školovanja, ali mogle su - baš kao što i danas nekome tko je izabrao težu školu njegove trice smanjuju vjerovatnost da se upiše na faks.

A državna matura taj problem može riješiti.

Javni rezultati državne mature dali bi jasnu sliku i roditeljima.

Ovdje postoji nekoliko državnih ispita kroz školovanje. Neki su više orjentacijski a neki služe stjecanju kvalifikacija (odgovarajuće državnoj maturi na primjer). Rezultati svih su dostupni na internetu za svaku školu. Moguće je dakle saznati kakve rezultate koja škola postiže u podučavanju jezika, matematike i znanosti. A roditeljima je to prilično važna stvar u životu.

Ako jedna škola ima "postotak šuta" 97%, a druga 50%, roditelj - ako može birati uvijek radije bira onu bolju. Tu se baš ne mora slagati sa djetetom, ali to je drugi par rukava.

Osim toga, ovime bi bilo moguće uočiti koje su to škole koje imaju objektivnih problema.

Onda bi postalo pitanje društva (ministarstava i lokalne uprave) da probleme riješe. Bez obzira da li se radilo o školama koje imaju previše učenika, specifičnu socijalnu strukturu, manjak nastavnika ili bilo koji drugi problem kojeg ne bi bilo fer ostaviti na rješavanje samo predmetnom nastavniku ili ravnatelju.


Kao i svako rješenje, državna matura ima i loših strana, a to je najčešće "učenje za maturu" odnosno podređenost svega krajnjem cilju što se može negativno odraziti na kvalitetu nastave općenito i na zapostavljanje predmeta i znanja koji se na pojavljuju ili ne uspoređuju na državnoj maturi. No, kako rekoh, loših je strana po mom sudu manje nego dobrih.

E sad, kad sam sve to napisao, moram podvući da govorim o konceptu općenito - ne o hrvatskom modelu jer nemam detaljan uvid u to kako je državna matura zamišljena i što je na njoj do sada učinjneo u RH.

Htio sam samo reći da se ne slažem sa stavom po kojem je državna matura nešto nepotrebno i da imamo i prečih briga. Ona bi mogla poslužiti kao poluga za pokretanje mnogih drugih stvari koje u obrazovnoj vertikali ne štimaju. Kao na primjer prelazak na sveučilište ili zapošljavanje koji bi također dobili jasno mjerilo savladanih znanja.

Model državne mature mora u sebi sadržavati i cijeli niz rješenja specifičnih situacija kao npr. naknadno polaganje mature. UK A-levels možete polagati u cijelom svijetu u više-manje svim konzularnim predstavništvima u isto vrijeme. Na ispit možete izlaziti svake godine. Sad nisam siguran postoje li i kakva su eventualna ograničenja, ali koliko znam - nema ih.

To bi značilo da i 37-godišnjak poput mene koji želi upisati astrofiziku može pripremiti ispit za A-level iz fizike i ako ga prođe može zatražiti upis na odgovarajući fakultet kojemu je to uvjet za upis.


Iskustvo me uči da vjerujem da je državna matura pripremljena traljavo. Čujem to od profesora, čujem od ravnatelja, čuli smo eto nedavno i od učenika. Samo djelatnici ministarstva tvrde da je sve u najboljem redu i bez greške odrađeno.

Bilo kako bilo, moj post nije težio braniti rad ministra ili ministarstva.


Mene su iznenadile i na komentar ponukale dvije stvari. Pojedini sadržaji prisutni na prosvjedu i potom njegovi rezultati.

Što se sadržaja tiče, mislim da sam bio prilično jasan - iako mi vele da sam prestrog ili da nisam shvatio. Moguće je da nisam nešto shvatio (na kraju krajeva i napisao sam da su mi pogledi vjerovatno iščašeni), a vjerovatno sam i prestrog.

Privlačenje paznje mi je OK, ali nisu li važni i rezultati takvog privlačenja pažnje? Da su npr. maturanti (pardon, srednjoškolci i njihovi istomišljenici koji su tog dana prosvjedovali) pred ministarstvom raščetvorili Primorčevog pekinezera (pod pretpostavkom da je isti vlasnik jednog od tih pasa) definitivno bi skrenuli pažnju i izazvali neku reakciju - pitanje je samo da li bi to baš bila ona pažnja i ona reakcija kakvu prosvjed budućih maturanata (Purgeru može li ovako?) zaslužuje.

Naravno da ne bi. Taj bi krvoločni čin izazvao sveopće zgražanje i osudu prosvjeda. Fino, znači skretanje pažnje ima smisla kad je u funkciji onoga sto želimo postići i kad nije u sukobu sa zadanim ciljem.

E sad promotrimo transparent "Jebeš ovu državu" u svjetlu postizanja ciljeva. Na koji način će taj transparent pomoći da se nagovori državu da odustane od mature?

Ili, ako je transparent "Jebeš drzavnu maturu" ja se u skladu sa svime što sam napisao u prvom dijelu ovog posta moram ograditi od takvog transparenta i uskratiti podršku organiziranom prosvjedu čiji je dio. Ja mislim da je državna matura sasvim u redu kao ideja.

Veli moj ljutiti čitatelj da bi bilo licemjerno ne reći sto misliš. No ja nekako ne vjerujem da je itko od prosvjednika nekome poželio koitus sa državom kao takvom ili pak maturom - čak i kad to ne bi bili tek bestjelesni pojmovi, pa je očito da se tu ne radi o izricanju misli, nego o izricanju stava. A vulgarno izrečenim stavovima se rijetko postižu željeni ciljevi. Lijepa riječ i željezna vrata otvara znao je reći moj dida i uvjerio sam se dovoljno puta da je to istina. Psovka je prigodna možda za završetak dijaloga, ali nikako za njegov početak.

Transparent sa Modrićem mi je promašen na logičkoj razini (mada mi vele da sam ja zadnji koji bi smio o logici raspravljati). Naime, radi se o potpuno disparatnim pojmovima. Modrić i škola, Modrić i državna matura imaju veze kao i poslovična krava sa baletom. Nit je LM to što jest zahvaljujući školi, nit je njegov uspjeh na bilo koji način pokazatelj u kojem se smjeru treba razvijati hrvatsko školstvo.

"Luka Modrić je bogat iako nema zimske gume" moglo bi se na primjer napisati na transparent kojim bi se od Ministarstva prometa pomorstva i veza tražilo ukidanje mrske zakonske obdredbe o obaveznoj zimskoj opremi. I bilo bi jednako duhovito i jednako bi privuklo pažnju, ali bi bilo i jednako bez veze s temom prosvjeda. Ili "Zdravko Mamić je bogat iako ne plaća porez" ... hm, ne - ovo mi se omkalo, priznajem. Taj transparent ima smisla, a i pripada u jednu sasvim drugu priču ...

I konačno, bas kao sto je možda nekome zbilja bilo duhovito pisati ne ču - meni je bilo duhovito upravo na tome poentirati.


A sad o rezultatima prosvjeda.

Oni mi eto, zamućuju sliku.

Kad David udari na Golijata, kad se mnogo malih složi i slične metafore imaju smisla kad Golijat pruža otpor, a snijeg zbilja zaustavi lokomotivu. Ali ako pobjeda dođe kao naručena i previše jednostavno onda se čovjek mora zapitati, kako sad to? Isto kao kad Dinamo pobijedi Vojvodinu sa 7-1 baš onda kad mu treba u zadnjom kolu prvenstva ... možda je stvarno bio toliko bolji ...

Veli Trill da sam je iznenadio jer da je mislila da ću nakon svih mojih akcija (pisma Krašu ili jubituu) biti oduševljen djecom i njihovim pokušajima demokracije na djelu.

Ne znam, ja valjda imam tu neku šašavu narav pa se držim malo mimo struje. Kad se svi oduševljavaju nad pobjedom goloruke dječice, meni upada u oči da su dječicu spremno i raširenih ruku dočekali u minstarstvu, da je matura odgođena na neko vrijeme, a da je najveća frka oće li nekolicina učenika u Požegi dobiti tri neopravdana sata.

Mogli bismo se zabavljati teorijama da li je bilo zakulisnih igara ili ne, tko su im akteri i koji su im ciljevi, ali meni se to ni inače ne da. Meni sve uvijek zvuči uvjerljivo i moguće, a čuo sam ih barem pet šest verzija na ovu temu.

Najmanje mi uvjerljivo i moguće pak zvuči da su sad svi odjednom puhnuli u travku i postali dobri, a da do sada nisu znali da je stvar bila pripremana traljavo. Mislim, gospodin koji je sad maturu odgodio nije jučer postao ministar pa da nije mogao prije saznati kako taj grandiozni projekt napreduje ...

Pa zato pomalo i sumnjam da se baš radi o nekoj velikoj pobjedi demokracije. Međutim, sasvim mi je OK što su se budući maturanti odazvali pozivu. Da, to je bila ipak nekakva škola demokracije, nekakva škola važnosti politke - možda sad i odaziv na biralištima budućih maturanata bude nešto bolji. Naime, izgleda da ipak znaju tko i kako donosi odluke važne za njihovu budućnost. A možda ce skužiti i kako se na te odluke utječe - manje slikovito i bez zviždaljke i transparenata.

Pravi Purger veli da Hrvatska nije spremna za uvođenje državne mature jer da se radi po različitim udžbenicima s različitim osnovnim podacima.

Ovo jest pravi problem i govori upravo o onome o čemu ja na žalost premalo znam - pa zato i nisam komentirao. Ne znam što su Primorac i društvo činili po tim pitanjima, ali čak ni ovo ne bi trebao biti pretjeran problem - jednostavno se pitanja na maturi postavljaju samo o podacima koji su jednako prezentirani u svim udžbenicima. Naime, ako se ne varam, postoji neki osnovni set vrijednosti oko kojeg se svi udžbenici slažu, zar ne?

Osuo je PP potom paljbu na licemjerje i na prokletinju od mature koja će eto sjebati život i njemu i njegovoj generaciji.

No, meni se čini da državna matura pa ma kakva ona bila zapravo ne pogoršava stanje - a jedini je uvjet da nema muljanja kojim bi se netko doveo u neravnopravan položaj - znači kad bi ministarstvo odradilo posao informiranja kako spada i kad bi se izbjeglo da netko ima pitanja prije drugih.

Jer, kako sad stvari stoje?

Matura nije uvjet za upis na faks nego fakulteti organiziraju svoje vlastite prijemne ispite. A što je to drugo nego vrsta mature?

Jednak ispit za sve - bez obzira iz kojeg su udžbenika učili, bez obzira što su učili u školi i kakve su profesore imali. Bez obzira odakle dolaze i koliko su se spremali za ispit.

Ne razumijem zašto je sasvim OK da takav ispit provedu državni fakulteti u srpnju, a nije u redu da ga provede država u svibnju?

Kako će ta dva mjeseca promijeniti planove i kako će drhturenje pred oglasnom pločom fakulteta u iščekivanju da se spusti prag na bilo koji način učiniti tu fakultetsku maturu ista poštenijom, transparentnijom, ravnopravnijom ili boljom?

Zar srednjoškolci danas znaju kako će izgledati prijemni na Ekonomiji 2010? Zar su to znali oni koji su se upisivali 2006?

Djus je pak spomenuo transparent "mi smo iz privatne, boli nas k....". Ovaj bi post bio puno predugačak kad bih sad krenuo i u analizu odnosa države prema privatnom školstvu i obratno. Zato ću samo reći da je očito da ih ne boli k. kad su došli prosvjedovati. Mogli su naime isto tako ostati sjediti doma.

No, zadnje što sam na ovu temu pročitao u Jutarnjem potvrđuje mi da je državna matura sve bliža i sve izvjesnija.

Jutarnji je došao (čitaj ukrao) do internog memoranduma ministarstva sa popisom toga što će koji faks tražiti za upis 2010. Mnogi idu bez prijemnih ispita, neki još ne znaju, a ovo bi bio neki sažetak:

Uz obavezna 3 predmeta Hrvatski, Matematiku i strani jezik pri čemu neki traže višu razinu svih neki nižu neki kombiniraju, mnogi će tražiti i položen izborni predmet. Najčešće se kao traženi izborni predmet spominje Informatika (5 puta), te Biologija (medicina) i nešto što se zove politika i gospodarstvo (po 4 puta uglavnom ne ekonomiji). Onda još ide Fizika (ETF i slično) 3 puta, pa dvaput Etika, Logika, Fiozofija, Latinski i povijest. Samo po jedan će fakultet od izbornih predmeta traziti psihologiju, sociologiju, grčki, likovnu umjetnost, drugi strani jezik ili zemljopis.

Da ne bude zabune neki fakulteti su naveli brojne alternativne izborne predmete koje mogu tražiti pa je zato lepeza ovako bogata. Uglavnom se traže ona 4 najčešća i ponešto od ovih sitnijih ...

Ponekad se pitam kako ljudi ostanu ozbiljni čitajući novine?

Prošlim sam postom izazavao neuobičajeno velik broj komentara a kako su i prilično opsežni s guštom ću se posvetiti odgovaranju ... čim prođu praznici - ovdje je ponedjeljak naime neradan.

U međuvremenu, moram reagirati na još jednu zanimljivu vijest koju su prenijeli svi portali koje pratim.

Naime što - otvorim neki dan Jutarnji i nađem odmah vijest - dum! PLAVI VULKAN!

Prijedlog da se Dinamu gradi novi stadion.

Najprije da velim - užasno mi je glupo da građani uopće grade stadion jednom sportskom klubu.

Oćeš se natjecat? Oćeš biti europski klub? Fino. Sagradi si stadion!

Ne možeš? Nemaš novaca? Tough luck. Igraj domaću ligu i ne računaj na evropske utakmice.

Da se razumijemo, normalno da država mora ulagati u infrastrukturne projekte, normalno da mora investirati u sportska borilišta. Ali to čini zato da bi GRAĐANI mogli imati pristup sportskim objektima i baviti se sportom. Država ne smije i ne treba financirati infrastrukturu koju će privatno krčmiti grupa obrtnika.

Sve gore navedeno ne odnosi se na Dinamo. Odnosi se na SVAKI klub.

Osim toga, ako se gadno ne varam u Zagrebu ima više od jednog prvoligaša. Zašto se ne bi gradio novi stadion pjesnicima iz Kranjčevićeve?

Što građanin Zagreba koji NIJE navijač Dinama ima od postojanja Dinamovog stadiona?

Osim rashoda naravno?

Oće li njegova djeca moći na stadion besplatno? Neće. Oće li se na stadionu održavati i druge manifestacije? Oće kao i do sada - Hanžeković, jedan koncert godišnje i to je to. A investicija parsto milijuna Eura.

Pa zar su već sve gradske ulice pokrpali, sve potonule kuće nanovo sagradili, razveli kanalizaciju i vodovod, sve vrtiće poizgrađivali, sve škole opskrbili informatičkim učionicama i laboratorijama za kemiju i fiziku, sve bolnice imaju ultrazvukove i defibrilatore, uređaje za dijalizu i mašine koje rade ping?

Mislim, ljudi dragi - tko to ima obraza reći da jedan marginalni nogometni klub ima pravo pokupiti toliku enormnu količinu love za takav kolosalan projekt. Kako će se društvu vratiti tih parsto milijuna eura?

Pa da Dinamo igra besplatno pred punim gledalištem sve sama polufinala lige prvaka do 2050 ne bi vratio tu lovu.

Ako navijači Dinama smatraju da je OK da njihov klub prikuplja sredstva i ima bolji stadion - potpuno su slobodni da pomognu i prilože vlastitu lovu.

Međutim u Zagrebu se organiziralo natjecanje na temu "Tko će gluplje".

Čini se da je progutana sama po sebi iracionalna ideja da Dinamu uopće treba novi astadion.

Sad imamo dva plana od kojih mi nije sasvim lako razlučiti koji je veći idiotizam.

Jedna je fora da se Dinamo iseli iz Maksimira na, recimo, Kajzericu. Za one koji nemaju pojma gdje je što u Zagrebu - nije ni važno. Pomiče se stadion s nosa na bradu - nije u tome bit.

E sad, proveden je natječaj i tamo je pobijedio izvjesni Arhitekt Hrvoje Njirić čija je monstruozna ideja gradnja plavog vulkana. Prema mišljenju stručnjaka to će biti nova ikona grada.



Kaže Jutarnji:

Njirićev rad izraz je izuzetno moćne arhitekture koja se uzdiže iz tla kao artificijelno vulkansko brdo te na futuristički način zatvara gledalište i stvara neponovljivu i nikad viđenu formu. Ako bude realiziran, postat će novi simbol Zagreba koji će promijeniti siluetu grada koja će u obliku vulkana dominirati njegovom vizurom - rekao je Marijan Hržić, predsjednik žirija.

Jel ima tamo i mentalno zdravih?

Gradnjom takvog stadiona Zagreb bi, kaže Hržić, mogao postati destinacija koja će poput sydneyjske opere u grad privlačiti brojne turiste.

Pa kažu još

- Riječ je o sportskoj katedrali prepunoj novih tehnoloških rješenja poput krova nad kojim će kao zeppelin lebdjeti ogroman balon pun helija. Zbog polifunkcionalnosti balona, stadion će moći biti zatvorena dvorana ili otvorena sportska arena - pohvalio je Njirićev rad predsjednik žirija

.

Na lebdećem krovu iz daljine bi se mogao vidjeti rezultat - rekao je Njirić

Ja vrištim od smijeha!

Ogroman balon pun helija? Tehnološki novo rješenje. Privlačit će turiste kao Sydneyska opera? Lebdeći krov za gledanje rezultata?

Provjeravam datum - ne nije prvotravanjski vic. Netko je zbilja zamislio da ... e sad mi fali pristojan glagol jer mi samo prostakluci padaju na pamet.

Dakle da probam ponovo:

Netko je zbilja zamislio da na poljani ISTOVARI kolosalno brdo cementa tamno plave boje iznad kojeg će lebdjeti je*eni zeppelin pun Helija? Zašto zeppelin? da papčine koje ne uspijevaju sa ulice kroz prozor gledati utakmicu na susjedovoj plazmi mogu iz svakog je*enog dijela grada vidjeti koji je rezultat!!!

I ta intergalaktička idiotarija POBIJEDI na natjecaju?

Dobro, u kojoj to dimenziji epohalne gluposti ti ljudi žive? I kako to da se pixeli na mom ekranu nisu još uzvrpoljili i propali u crnu rupu koja se pod silinom ove gluposti neumitno stvorila u vremensko-prostornom kontinuumu ... Kako serveri izdržavaju obrašun sa ovim morem ... ah, dosta - skužili ste ...

Da se razumijemo (opet jednom) - arhitekt moze zamišljati što god hoće, uključivo i krov kojeg će držati sedam milijuna bijelih golubica koje su specijalno istrenirane da ne izbacuju fekalije i da prhnu u zrak svaki put kad temperatura u dvorani/stadionu pređe 25 stupnjeva. Ali da takvo rješenje pobijedi na natječaju kao NAJBOLJE!!!!

No, nije to sve. Arhitekt je za svoje rješenje najvažnijeg problema u gradu utržio nagradu od 140.000 kuna.

Reći ćete - to sam ja zavidan čovjeku. Nisam. Tih 140 tisućica je kap u moru.

Mene čudi da se sad to rješenje gura kao moguće a NITKO JOŠ POJMA NEMA KOLIKO TA PAPAZJANIJA MOŽE KOŠTATI.

Naime, sad kad smo odredili kakvu ljepotu možda uskoro ugledamo u gradskom skylineu, sad idemo pitati neke tri firme da nam daju ponude za koju bi lovu oni to mogli sagraditi ...

Ej.

Znači pobijediš na natječaju bez obzira što si gradio čardak ni na nebu ni na zemlji?

A onda će Zagrepčani demokratski na referendumu moći odlučiti koju od dvije opcije žele da im oderu s leđa.

Jer, ako ste slučajno pomislili da je Plavi Vulkan najveći kretenizam kojeg su u stanju smisliti - grdno se varate...

Ako se građani zeznu pa glasaju protiv plavog pakla odabrat će opciju 2, a to je da se novi stadion gradi na Maksimiru.

Vic je u tome da se novi stadion ne može graditi 100 metara od postojećeg. A ne braco. On se može graditi SAMO na mjestu postojećeg.

Točno tamo i nigdje drugdje.

Sveta gruda hrvatskog nogometa ugravirana je u sve GPS sustave na kugli zemaljskoj i zamislite sad užasa da oni brojni navijači koji svakodnevno pohode taj hram nogometa ne bi li se poklonili svojim idolima - oni dakle nakucaju "Dinamov stadion" u svoje satelitske navigacije i zaustave se blogati dragog 100 metara od željene adrese!!

Užas, zar ne?

A i kako bismo ako pomaknemo stadion ikad više mogli reći - evo, baš ovdje je Boban zveknuo onog srbočetničkokomunjarskonacihuljskogadnog milicajca.

Zato prvo treba Dinamu sagraditi PRIVREMENI stadion gdje će si dečki par godina pikati loptu pred ionako praznim tribinama dok čekaju da im se sagradi pravi stadion na svetoj maksimirskoj lokaciji. Gdje će biti taj privremeni stadion? Pa na Kajzerici naravno!!!!

Ma koji Monty Python - oni su za nas komedijaši ...

A dotle ćemo na Maksimiru isfinancirati "još ljepši i još stariji" stadion.

Cijena cijele priče? Prava sitnica. 420 milijuna Eura.

I to bez cijene rušenja velebnog zdanja koje sad tamo stoji i kojim se dičimo.



U kojeg je već ulupano skoro 100 milijuna Eura


Čitajući iz Londona, ja sam sad apsolutno siguran da građani Zagreba plivaju u lovi. Tu nešto kao fol plaču da je teško da se nema, da stišću krediti i što ti ja znam, a lažljiva gamad sigurno ima besplatni gradski prijevoz, besplatno grijanje, telefonske kompanije NJIMA plaćaju kad zovu s njihove mreze, ulice su popločane mramorom i sterilno čiste, vodovodne cijevi dostavljaju pića po želji uključivo i mlijeko sa željenim udjelom masnoće i sve tako ...


Ukoliko pak stanje nije tako medimliječno, mislim da je krajnje vrijeme da se građani masovno odazovu na referendum i da svakom političaru koji se usudi predlagati bilo koju od dvije opcije zabiju listić "where the sun don't shy". A mogu pokušati i sa maketom stadiona ...



Ajd predlažem da ako nemate drugi komentar iznesete u komentarima svoj prijedlog nakretenskijeg mogućeg rješenja za stadion. Ako imate blog možete i sami sročiti post o tome.

Kao što vidite po pobjedničkom rješenju - možete dati mašti na volju i predložiti bilo što. Cijena nije u pitanju. Recimo da se radi o natječaju "Neutrinov - tko će gluplje"

Ja počinjem i predlažem da se potopi par jutara gradskih površina u i oko Maksimira stvarajući tako umjetno jezero u centru kojeg će se uzdizati moćna stijena specijalno otkinuta za ove potrebe sa Velebita, negdje u visini Senja na primjer (točnu lokaciju treba dodatno odrediti uz pomoć rašljara i baba vračara koji moraju usuglasiti stavove koja če stjenčuga najpovoljnije utjecati na sportske rezultate). E na toj kamenoj gromadi treba na vrhu drmnuti jednu nikad viđenu konstrukciju sa 157,000 sjedećih mjesta u kojima bi navijači ugodno zavaljeni u poluležećem položaju mogli pratiti zbivanja na terenu. Stolice bi naravno bile od ergonomskih materijala sa hidrauličnim ležištima kako bi se kompjuterski moglo sinhronizirati njihovo istovremeno naginjanje i zakretanje prema dijelu igrališta gdje se u tom trenutku odigravaju najzanimljivije aktivnosti.

Od podnožja stjenčuge do stadiona na vrhu specijalno konstruirani potpuno prozirni panoramski liftovi šibaju tisuće navijača gore ili dolje već prema potrebi, vodeći međutim računa o njihovoj opijenosti pogledom i/ili pivom i/ili drugime - pa ih prizemljuju i voze nježno da se ne izazove pretjerano bućkanje ...

A po površini umjetnog jezera navijače i posjetitelje stadiona razvoze hitre elegantno izrađene splavi od drveta japanske trešnje namakanog sedam godina u francuskom konjaku, a u koje su upregnuti specijalno trenirani kanadski lososi vijugajući izmedju lopoča i mirisnih oaza pa u tren oka putnike dovode do najbliže tramvajske stanice.

Tako bi vidiš neki stadion trebalo sagraditi u Zagrebu.

Pa da vidiš kako bi nahrupili turisti da gledaju to čudo.



Kao što se jate u Rumunjskoj oko palače Ceausescu.




BTW referendum je za mjesec dana ...

Kriziram o pivu, nacionalnom ponosu, mlađariji i sličnim dalekim mi temama

Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.

5 godina izvan zemlje nije malo.

Rekli bi ni vrit ni mimo.

Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.

Ja sve više toga - ne znam.

Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko.

Pa najprije ja jedno veče pogledam taj uradak, pa onda drugo jutro u predasima uzmem čitati Strinin post, pa linkane članke, pa komentare ... pa vidim da sam sebi sve više izgledam iščašeno.

Očito je da svi ti ljudi koji tako zažagreno komentiraju jednu televizijsku reklamu, znaju nešto što ja ne znam. Očito je da vide neke efekte te reklame koji meni promiču i očito mi je da su u stanju uočiti paralele reklame sa mnogim drugim pojavama koje ja ne vidim.

Dobro, možda je to zato što nisam uspio odgledati preporučeni film Idiocracy i kanadsku reklamu (nekad moram i raditi), ali nekako sumnjam da je stvar u tome.

Zato ću ovdje samo iznijeti svoje mišljenje, više kao neki zapis o stanju mog iščašenog uma, nego kao pokušaj da sudjelujem ili ne daj blože posredujem među diskutantima.

Ljudi prave reklame iz dva razloga. Jedan je da prodaju proizvod, a drugi je da prodaju ljude koji prave reklame. U slučaju dobre reklame, ljudi koji su reklame naručili bit će sretni, debeli i bogati, pa će oni koji bi htjeli biti kao oni (sretni i bogati - debeli dođe samo od sebe) doći ljudima koji prave reklame da naprave reklame i za njihove proizvode.

Svi znamo da je za reklamu iz oba razloga jako važno da je ljudi vide, primijete i zapamte. Ako pričaju o njoj još i bolje. Ne bih sad piljio o važnosti branda i sličnim fantamazgorijama jer ne vjerujem da se nekome o tome kod mene čita. Meni se sasvim sigurno o tome ne da pisati.

Ukratko, kad se Strina zapita kome je ova reklama namijenjena - onda si je sama i odgovorila - svima. Ona je zamijećena od svih. Apsolutno svih. Oni sa ljevice i oni sa desnice vidjeli su je i zapamtili. Oni iz centra, djeca, žene i starci - vidjeli i zapamtili. Svi kojima srce puca od nabijenosti Hrvatstvom i svi kojima za Hrvatstvo pucaju drugi organi - svi je vidjeli i svi je komentiraju.

Pokušavam se sjetiti koje su druge reklame u sličnoj mjeri zatalasale javnost?

Ona sa Gavrilovićkom prekriženom na ženskim prsima, ona Benettonova sa odjećom poginulog vojnika. Možda one stražnjice svaka sa svojim zaštitnim faktorom ... i koja još?

Dosta se pričalo o onima za Karlo-vačko, pa su se neki bunili na one gdje Japanac pjeva himnu.

U mom iščašenom umu, to bi bilo to. Ne znam jesam li koju propustio?

Pa me to navodi na zaključak da su sve one zapamćene uglavnom zato što se netko osjetio pozvanim da izvijesti ostatak čovječanstva da je uvrijeđen reklamom.

Ali, ja ne kužim tu uvrijeđenost. Ne vidim zašto bi vrijeđala vjernike osim ako nisu licemjerni pa tvrde da ih ne smeta utrpavanje boga u sve i svašta hrvatsko, ali je nepojmljivo da bude vezan uz nogomet, navijanje i pivo.

Ateiste vjerovatno vrijeđa brdo drugih situacija u kojima se Hrvatstvo identificira s pripadnošću katoličkoj vjeri - pa ova reklama opet ne donosi ništa nova i posebno uvredljiva. Ježi ga, ako bi iz te persepktive nešto bilo uvredljivo onda bi to mogli biti ugovori s Vatikanom, a ne riječi izgovorene u reklami.

Optužbe za naci-fascio motive su mi posebno blesave. Čitajući Dežulovićevo prepričavanje Eca - nema što nije nacizam. Oćeš seks, to je naci, oćeš sport - to je naci. Ježi ga, može li se uopće zamisliti neko koordinirano djelovanje većeg broja ljudi a da nije naci? Sletovi su naci, pokretna linija je naci, četa vojnika je naci, potezanje konopa je naci ... dokle? Ova se reklama napuhuje od nacionalnog ponosa kao što to čine i engleske - istina samo onda kad se uspiju plasirati na natjecanje ;-).



Čini to sa motivima koji spadaju u standardni arsenal hrvatskog domoljubnog izričaja. Jesu li glasovi angažiranih glumaca ovakvi ili onakvi - ma mogli bi o tome do preksutra.

Mene su recimo uvijek ispaljivali oni imbecilni "Pomažem ti mamice ... Zar svojom novom haljinom?" glasovi, ili prenavljajući lažno zavodljivi zbljuv-glasovi za hidratantne kreme i uloške s krilcima ... brrr.

Pa me moja iščašenost dalje vodi na razmišljanje o drugim reklamama za pivo koje su gotovo uvijek bile oličenje idiotizma. Svaka ona u kojoj zapjenjeni kreten stavljen u poziciju da bira izmedju piva i koitusa sa zanosnom te raspojasanom djevom na kraju odabere pivo čini mi se tri put gora uvreda za čovječanstvo (oćeš za muškarce ili za žene). Onda je tu hrpa onih koje su jednostavno uvreda za mozak - jel znate onu kad tip doslovno ostane bez glave? Pa onda one uuuuuužasno dugačke i naporne a šatroumjetničke za Stellu ... pa ne znam, opet, jesam li neku propustio. A možda su to reklame samo za englesko tržište, dok se u HR u posljednjih 5 godina vrte neke cool reklame za pivo?

(E sjetio sam se jedne zgodne, kad oni frajeri ugrade gumeni pod u kuhinji da im se boce ne razbijaju kad padnu ... )

I što ću sad? Krenem li ozbiljno uvjeravati kako reklama za Ožujsko nije bad dobit ću po njušci da sam zadojen kapitalističkim pogledom na svijet i propuštam vidjeti kako ova reklama negativno utječe na mladež, razvoj društva, demokracije i slobodne misli, ter položaj manjina, a posebno je opasno što inducira psihopatogeno ponašanje kod određenog dijela osobito podložnog stanovništva.

Ali nije ova reklama jedini slučaj.

Vidim ja da sam u popriličnom raskoraku sa mnogim komentatorima domaćih političkih i drugih događanja.

Mene je, na primjer, zgrozio način na koji su srednjoškolci odgodili državnu maturu.

Ne velim, očito das se radilo o malo jačem projektu kad je navrat nanos skrparen prosvjed šačice učenika uspio poljuljati stupove višegodišnjeg projekta u kojeg je ulupano brdo love i radnih sati kreme hrvatske prosvjetne misli i izvršne vlasti ...

Izlazili radnici na ulice, protestirali tragači za minama, štrajkali učitelji i nikom ništa.

Izašlo par stotina dječice pred ministarstvo i odmah odgoda ...


Ali mene hvata užas kad malo pogledam ČIME su se ta djeca izborila za svoja prava. Jeste vidjeli transparente koje su ta djeca nosila?



Jebeš maturu?




Jebeš ovu državu?

Halo?

Ah, mladost je izrazila svoje nezadovoljstvo načinom na koji ih ovo društvo odgaja tako što je pokazala razinu svoje neodgojenosti.

Blago majci, blago ocu. Pile tatino, vidi ti njega kako se on lijepo javno izrazio. Stavilo dijete transparent na rame i hajd u školu ...


Pa kaže Modrić je bogat i bez državne mature.




Bravo.

Ne mogu sebi doći od snage te argumentacije.

Što ti onda tu protestiraš zlato mamino? Što ne trkneš i ti lijepo pikati loptu, a školu pusti papcima koji za drugo nisu ...



Ovaj sa Ne Čemo mi je posebno drag.

Kužim da je to sad obaveza pisati odvojeno ne ćemo, ali svih mi doboša darkvuda mislio sam da maturanti vec znaju razliku izmedju č i ć!

Ili se to uči tek na faksu?

Ako netko ne če drzavnu maturu, ja sam prilično sklon vjerovati da mu ni godina dana odgode ne če dostajati da popuni rupetine svog neznanja.

No, velim, to je opet tek jedan od mojih iščašenih pogleda


I što sad ja da jadan radim?

Da se bavim engleskom politikom? Kako stoji Gordon Brown na kladionicama ovog tjedna i što mislim o njegovim novim zakonskim prijedlozima?

Da vam pišem kako Englezi komentiraju oslobađanje zatočenika iz austrijskog podruma? Ili nekoga zanimaju izbori za gradonačelnika Londona (tipa koji za čaj i kavu u gradskoj upravi potroši otprilike koliko Zagreb za ceste)? Možda netko želi znati o problemima sa kojima će se susretati engleski navijači kad krenu na "all English" finale lige prvaka u Moskvu? Ili su nekome zanimljiva najnovija nastojanja ureda za odnose s javnošću kraljevske obitelji da trosatnom posjetom princa Williama Afganistanu ponište katastrofalne učinke koje je polučilo objavljivanje vijesti da se narajcani princ producirao parkirajući svoju moćnu mašinu na tratinu svoje dejvojke (pun intended iako treba znati da puno bolje zvuči na engleskom).

Ili da pišem o vremenu koje je ove godine nikad gore - hladno i kišovito - pitat ću maturante da mi posude transparent da izrazim što mislim o globalnom zatopljenju.

Možda o prvenstvu u snookeru koje prenose svaki dan po par sati?

Uf k vragu i kriza identiteta...

Pitam se na što bi ličio ovaj post da sam znao o čemu bih pisao.

(Fotka Roonijeve reklame za Nike je pokupljena sa neta, a fotke demonstracija su sa Jutarnjeg)