Ako ste slučajno na poslu ovog dosadnog kolovoškog dana

Ne znam jeste li primijetili kako sam ja u stvari plodan autor?

Noći gubim na pisanje postova, ali to nije ni približno tako loše kao što je loša činjenica da sam svoj najvjerniji čitatelj ...

I dok se ja lijepo negdje toćam u nekoj uvalici na Cresu ili nešto dobro krkam kod Radišića pored Grožnjana ili u kakvoj drugoj dobroj oštariji, ako ovdje netko naiđe - ostavljam jedan moj kratki stari post - nije reprezentativan primjerak ničega, ali je kratak, moj i bio mi je pri ruci:


LJUBAVNI JADI JEDNE 10-GODIŠNJAKINJE


Jedno dijete, koje neću sada imenovati, obratilo mi se neki dan sa strašnim problemom. Ja sam očajan u prepričavanju razgovora, ali ću se za vas potruditi:

U priči mi je otkrila kako se svadi sa frendicom iz razreda, a koja joj se onda mota oko "dečka" ne bi li je razljutila. I ja normalno kao stariji i pametniji savjetujem:

JA: Pusti je, nju on ne interesira zbilja. Ona je samo vidjela da je tebi stalo pa te sad provocira.

ONA: Tata (ups - sad sam se izdao ... dobro, radi se o maloj neutrinki), ja mislim da se njemu sviđa da se nas dvije oko njega svadimo...

JA: (uh kad je ovo dijete počelo sa mnom o tim stvarima razgovarati?) ...Hm ... pa ... vjerovatno je ... štoviše ... kako ne ...

ONA: Ali tata, što ako ja nju stvarno pustim da se tako druži s njim ...

JA: ... (već slutim kuda ovo ide - ipak “great minds think alike”) ... Da? ...

ONA: ... i što ako on onda zaključi da se ona njemu više sviđa? (I gleda me sa onim okicama molećivim)

JA: ... eh pa onda ... hm ... pusti ga k vragu ... kaj te briga ...

ONA: (dok se cijela jedna Peručka akumulacija naočigled stvara u dnu oka spremna da na najmanji poticaj jurne niz lice kao bujica) ... ali ja onda neću imati dečka...

JA: ... ovaj ... ehm ... (kroz glavu sumanuto šibaju mogući odgovori: “Pa što onda?” – odviše šturo, “Ma doći će drugi.”- plitko, “Nije te ni bio vrijedan” – koncept koji ni meni nije sasvim jasan) ... pa ...

ONA: (ne čekajući odgovor, hvala blogu) ... ja hoću imati dečka ... on je MOJ dečko ... JA SAM GA PRVA POKUPILA ...

E tu više nisam mogao izdržati. Prasnuo sam u smijeh i zagrlio moju princezu ...

-----------------------------------------------------------

Jučer je isti taj pao u nemilost.

(A kad se sjetim koliko sam se ja napatio pogađajuci što curice misle o meni ... trebao sam se pitati što misle o meni DANAS)

ONA: Znaš, on se jako opustio ... meni je ono otklizio, kao u onoj reklami kad teta ispusti stričeka iz ruke

JA: Kako to misliš?

ONA: Pa tako, prošle godine kad je tek došao, ja sam sa njime radila engleski i pomagala mu sa čitanjem. I on je onda čitao izvrsno kad se pogleda kako je pričao engleski.... sad se bogami opustio, ne da mu se vježbati... i sad on priča ovako (drži ruku u razini ramena), ali mu je čitanje tek tu (i stavi ruku u razinu pojasa) ...

JA: ... opet pentam nešto bezveze kao “Ma možda malo pretjeruješ”, pa “Možda mu je dosadno...”

ONA: A danas na matematici sam vidjela da prepisuje.

JA: Da? Kako to misliš?

ONA: Imali smo test i učiteljica nam onda nakon testa piše na ploču rezultate, a mi si moramo pregledati i staviti one ...kvačice ili minusiće (tak to ona zove)

JA: I?

ONA: I vidla sam da on nije pisao rješenja kad i svi mi, nego kad učiteljica napiše na ploči, on napiše sebi i stavi si kvačicu! A to je glupo to uvijek G. radi...(jedan drugi iz njenog razreda)

JA: Hm da ... to stvarno ... i - kako ti je otklizio?

ONA: Pa tako, sve manje mi je ono ... znaš ... kaj će meni takav dečko ...

JA: Kakav to, kaj misliš?

ONA: ... pa koji nije baš ... ono ... pametan

JA: ... misliš – koji je bedast?

ONA: Pa da.

JA: Pa mozda nije dečko bedast, možda je samo lijen (opet ja na muškoj strani)

ONA: Pa to je isto. Kaj će ti glava ako je ne koristiš?

JA: Hm ... imaš pravo ...

ONA: Ja neću bedastog dečka. Dat ću mu tjedan dana da se sabere.


Sunce tatino pametno ... da sam ja bar bio tako bistar sa 10 godina ...

--------------------------------

A o ljubavnim jadima jedne četrnaestogodišnjakinje ne smijem niti pisnuti jer ne bi više sa mnom ni riječi prozborila ...