Pametni znaju čemu služi Atlas

Jucer je bio jedan od "onih" trenutaka.

Onih kad je covjek sretan sto ima obitelj i sto se u toj obitelji uzajamno volimo i pruzamo si podrsku.

Bio sam malo umoran i gladan kad sam dosao doma. Nista strasno. I malo sam ljut zadnjih dana na tracerajske novine i tu modno orijentiranu kulturu koju promoviraju (pisat cu o tome u jednom od slijedecih postova, cim se malo saberem i poslozim misli - ako zaboravim, podsjetite me - zaboravio sam opisati onu kravatu od neki dan recimo ...).

Elem, tako sam se malo istresao na kcer. Nista strasno, jedan od onih bliskih susreta, kad je jedno malo pregrubo a drugo malo preosjetljivo.
Kupili smo prije neki dan nas dvoje atlas svijeta. Pokazao sam joj ga na polici u knjizari i pogledali smo ga skupa. Pitao sam je zeli li ga, rekla je da zeli. Poslije ga nije ni otvorila.

Istini za volju kad pjeva "Do they know it's christmas" pred ogledalom on joj dodje kao rekvizit. Zagrli ga kad dodje do stiha "put your arms arround the world" ….

Jucer je u fotelji citala Heat i krenula mi prepricavati neke likove koji su toliko isprazni da ne bi trebali niti postojati. Prigovorio sam joj sto to cita. Rekao sam joj da nek radije pogleda malo atlas. Rekla je da ne zna sto bi s njim. Rekao sam da ga nije ni otvorila. Rekla je da je. Rekao sam ma daj. Otisla je gore.

Gospodja je prigovorila. Branio sam se da nisam nista napravio. I nisam.

Jedna od onih glupih situacija kad smo svi svjesni da smo zabrljali atmosferu. I jedna od onih situacija kad se ne mozes ispricavati jer nemas za sto. Ali svejedno stvari nisu na svom mjestu. Mala je gore prevrtala melodije na sintesajzeru. Cinilo se da bas nije previse pogodjena nasim bliskim susretom.

Nakon vecere otisao sam gore. Ona je sjedila u svojoj "bivsoj spavacoj" sobi. Na stolicu ispred nje stajao je sint. Pored njega otvoren atlas. Ona je upravo trazila na sintu melodiju za francusku …

Boze, ona stvarno ne zna sto bi s tim atlasom …

Odnijeli smo atlas u spavacu sobu. Izvalili se potrbuske na krevet. Upalio sam telku da pratim rezultat - tekma je ionako bila nikakva. Otvorili smo prvu stranicu i … ponijelo nas je. Tumacio sam kako se traze karte pomocu izbornika na pocetku, pricali smo o problemu projekcije kugle na ravnu plohu (trknula je u sobu po loptu i papir pa smo guzvali papir oko lopte, precrtavali sare s lopte i onda razmatali papir da vidimo sto smo dobili), gledali kako razne projekcije razlicito prikazuju Grenland i Australiju…

Onda smo pricali o meridijanima i paralelama. Ekvator je znala, a sjetila se i da je lani stajala na nultom meridijanu … mislim da joj je tek sad kliknulo koliko je ta crta zapravo vazna.

Onda smo se igrali trazenja mjesta na karti pomocu geografske sirine i duzine. Poslao sam je u Kinshasu, a ona mene prvo u Sofiju pa onda u Bukurest.

Kad nam je gospodja donijela frape zazagreno je tumacila "Mama, Zagreb je na cetrdeset i sest stupnjeva … ne celzija nego … nego … SJEVERNE … umm … umm … geografske … umm umm … cekaj, cekaj, nemoj mi reci … SIRINE!!!..."

I gospodja je bila ozarena...

Tako smo proveli jedno lijepo vece skupa.

Bas je lijepo imati obitelj ...