Otvorim si blog da malo ispucam neke svoje potrebe i da se njime bavim kao hobijem.
I kaj se desi? Je, sad me gospodja tjera da napisem post!!!
Kaze da vam se dugo nisam javio, i jesam li vec napisao gdje sam bio i gdje sam sad i jesam li odgovoro na komentare ... k vragu pa to mi gore neg na poslu ... tamo barem mogu muljat, ovdje ne smijem.
U svakom slucaju, evo vam pocetak posta kojeg sam emajlao doma da ga tu dovrsim.
Nisam ga dovrsio jer sam se bavio drugim stvarima.
Uredjivao sam dizajn mog buduceg bloga, uvalio sam 30 postova u blog editor na svim mojim blogovima kako biste vi imali sto citati dok sam na godisnjem, cak sam otrpio i jednosatni kvar na bradbandu mojeg provajdera ... (oni imaju sluzbu korisnika i tamo sam odmah dobio informaciju)
Evo vam sad pocetak tog posta sa objasnjenjem gdje sam bio, da mene progonite vise, a nastavak ce kad uzmognem (mozda sutra, mozda u ponedjeljak ...)
Bijah odsutan a nije godisnji.
Poslalo me sluzbeno u jedan od evropskih i svjetskih modnih centara.
Casna rijec, stajao sam na aerodromu u redu ispred nekog tipa koji je na sav glas uvjeravao drstvo kako mu je XYZ (ovo XYZ samo zato sto ja nisam zapamtio ime, a ne zbog tajnovitosti) "najgori dizajner s kojim je radio". Neko pre**ravanje tipa - "onaj mi je grozan, onaj mi je uzasan, ali onoga fizicki ne mogu podnijeti ..."
Na zalost, moju malo vise a vasu malo manje, isao sam poslovno. A moj posao ima veze s modom kao ... hm ... pa kao moj posao s modom :-))
Tako sam u ponedjeljak ranom zorom podranio na prvi let za Milano i sletio tamo nesto iza devet. Osim sto je bilo jedno 10 stupnjeva toplije nego u Londonu kad sam ga napustao i osim sto mi je nakon Heathrowa, Frankfurta, Munchena, Amsterdama i slicnih aerodroma svaki drugi aerodrom "provincijski" - milanski Linate odusevio me ovaj put jos jednim veselim dogadjajem.
Strajkali su naime taksisti.
Cetvrti dan.
Nije dakle bilo sanse da prekinu strajk za 15 minuta koliko bih mozda izdrzao cekati na tom suncu...
Ispred terminala - prometni kolaps. Auti i autobusi bucno namotani u kruznom toku.
Ljubazni stricek u fluorescentnom plasticnom odijelu za tren oka mi je sazeo sve opcije za dolazak do mojeg odredista:
a.) krenuti pjeske preko polja - ja s poslovnim kofercicem na kotacice + lap-topom (koji je valjda tezi od kofera) - dobra fora
b.) ukrcati se na gradski autobus - tek malo bolje od varijante pod a
c.) dogovoriti prijevoz sa usluznim djelatnikom agencije za najam vozila sa vozacem.
Molim obratiti paznju da iz nekog razloga najam vozila sa vozacem nije isto sto i uzimanje taksija. Nemam pojma zasto.
Toliko za sada ...
0 komentara:
Objavi komentar