Vi kako hocete a ja odoh ...

Ovo je zadnji post prije godisnjeg.

Najprije da dovrsim pricu tamo gdje sam stao.

Ono o Milanu.

Daklem, odlucio sam porazgovarati sa ljubaznim stricekom pod suncanim naocalama naslonjenim na neku skupu mrcinu od tutaca - ne bi li me prevezao do obliznjeg predgradja gdje sam imao sastanciti iducih nekoliko dana..

Sve je islo OK (moze me odvesti, nije zauzet, moze dati racun) sve dok nisam pitao za cijenu. Kad je rekao 100 eura, znao sam da cu morati odabrati mrsku mi opciju b. Normalno bi me taxi dosao oko 20 eura i cak ni moja firma ne bi nikad pokrila ovaj racun.... a da placam iz svog dzepa? No nisam ipak toliko blesav. Kasnit cu na sastanak? Tough luck ...

Ostao mi je dakle mrski autobus. Cak ni dok sam zivio u Milanu nisam bas volio gradski prijevoz i koristio sam ga sto sam manje mogao.

Ljubazni me kontrolor autobusnog prometa uputio da za moju destinaciju moram sici na trecoj stanici i ondje pricekati bus 45 ili 54 (nije se jadan mogao sjetiti koji od ta dva, ali veli vidjet cu lako jer ne stoja oba na toj stanici ...

I tako sam se sa coporom drugih izgubljenih posjetitelja modne prijestolnice Lombardije ugurao u autobus i zapoceo turneju. Odbrojah tri stanice sa stopostotnom sigurnoscu i izadjoh pricekati svoju vezu.

Kad je autobus otisao shvatih da sam u nedodjiji. Sam na pjesackom otoku sirokom kao moj laptop dok sa strane pitchi promet u tri trake... Osim mene nista zivo na svojim nogama niti stoji niti hoda.

Tu nista ni ne staje osim onog busa s kojim sam i dosao.

A sunce bas lijepo pripeklo.

A meni se kosulja lijepo natapa.

Uzivam u osjecaju da mi se hlace pripijaju za bedra ... jupi...

Mjerkam ima li kakve sanse da negdje predjem tu cesturinu. Nema. S druge strane je ograda koja bas ima zadatak smanjiti zelju pjesaka da pretrcavaju cesturinu. Na ogradi pricvrscen buketic. Netko je valjda pokusavao ...

Mjerkam koliko bi moglo biti po tom pjesackom otoku do slijedece stanice. Nemam pojma. Cesta je ravna. U daljini se vidi neki nadvoznjak. Iza njega bi mogla biti stanica. A mogla bi i ne biti.

A auti pitche li pitche.

A meni vruce.

I konacno doplazi slijedeci bus.

Odvezem se jos jednu stanicu. No fala blogu, to je bila ta koja mi je trebala. Cak je i bila u hladu. Onaj ljubazni kontrolor se malo zabrojao. Nije me to sprijecilo da mu se visekratno prisjetim ljubaznog lica i najblizih mu clanova obitelji koje istina nisam upoznao ali sam im svejedno pozelio puno ljubavi. I njihovim kucnim ljubimcima, naravno ...


Nakon svega dvadesetak minuta dosao je i onaj bus kojeg sam trebao (ne sjecam se vise jel bio 45 ili 54 - sto sam ja bolji od onog ljubaznog lika) i slijedecih tri frtalj sata vozao me po predgradjima do onog moga.

Bus je bio prilicno pun. Ljudi su mi bili do pol prsa (jezi ga kad sam visok i po nasim standardima za talijane sam "gigante buono") ...

I otkrio sam jednu stvar. Ovdje ljudi ne smrde. Cak ni u autobusu.

Moguce je da je to neki poseban bus, koji vozi neke posebne ljude, ali moguce je i da su ljudi ovdje skloniji koristenju dezodorana... ne znam - pitat cu nekog tko zivi u Italiji...

Onda sam se prebacio i na treci bus. Ni tu nitko nije smrdio. Kaj je ovim ljudima ...

E onda sam jos malo pjesacio po predgradju punom modernih i negostoljubivih betonsko celicnih zgradurina. Rekao bih i hladnih, ali bi vas to moglo zavarati. Bilo je vruce u blozju roditeljicu ...

I ona je zgrada koju sam trazio bila daleko. I ulaz je naravno bio s druge strane. I unutra me cekalo ... ali to je vec za neku drugu pricu...

Eto. to je bilo to.

Htio sam vam jos reci da je mrak neki dan objavio jedan moj novi post koji jos niste imali prilike citati na ovom blogu.

No to ne znaci da necete.

Ako ga hocete procitati sada (a smijete ostaviti i komentar) - ucinite to slobodno. Link je ovdje. Nece vam biti zao. A i mrakova je ilustracija bas cool ...


I htio sam vam reci da je ovdje posljednjih nekoliko dana jaaaaaako vruce.

I da je gospodja pogledala prognozu za Zagreb za ovaj vikend i da ce biti pakao.

I da je gledala najave nevremena i da ce u Rijeci biti frka u srijedu ...

Mislim, moze li gore?



Narode, ja cu vas citati tek u rujnu, ali spremio sam vam puno zanimljivih stvari dok me nema pa vi slobodno navracajte ovamo i u ljetnoj pauzi.

Ovaj blog prelazi na auto-pilot.

Neutrino is off.