Poetika jedanaestog dana

Dugo sam ovu sliku imao na desktopu na poslu. Smiruje me.

Svaki me put podjseti na mir ljeta i prebaci me na trenutak u neki sasvim drugi film.

Volim taj osjecaj kad se gombam sa nekim dopisom ili tablicom, pa onda otvorim desktop i ugledam ovo ...

Uvijek zastanem i raznjezim se ...

Onda takav raznjezen puno lakse funkcioniram.

A ja sam danas mozda upravo u toj uvali. Mozda i nisam, ali nadam se da sam u nirvani...

More

I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru


(J. Pupacic)