Nice bloke this Stroke

---------------------------------------------------------------
Misao dana:

Mama maloljetnog zapadnohercegovačkog čudnovatog kljunaša okrenula se prema meni
i pogledala me onako, brižno.

---------------------------------------------------------------

Za danas imam za vas posebnu poslasticu.

Blog kojeg je tesko opisati u nekoliko rijeci. Blog kojeg je uopce tesko opisati...

Zapravo bi to trebalo biti trik pitanje na filozofskom "Opisite Strokeov blog u 500 rijeci"...

I svatko tko ne napise 500 puta NEMOGUCE - pao je ...

Njegov je blog negacija mnogo cega, iako objavljuje mahom price - one su redovito nekako istrgnute, krhotine nekih radnji ili razmisljanja, namjerno nedovrsene, a unutar sebe kao da nastoje izbjeci logicni slijed uzroka i posljedica ...

Rekao bi covjek da je lako tako pisati - nadrljas nesto bezveze i to je to.

E pa, nije.

Jer ono sto Stroke ima a neki oponasatelj lika i djela ne - je sjajna sposobnost da te zadrzi.

On ZNA da sece na ivici nerazumijevanja ali ga nije briga jer istovremeno ZNA da su mu citatelji zakaceni, navuceni na nekoliko uvodnih recenica koje su na nacin koji vam ne znam tocno opisati zasvirale neke strune prepoznavanja, dotakle neku poznatu uspomenu ili dozivljeni osjecaj i zbog toga jednostavno morate doci do kraja teksta.

Stroke vam pri tome majstorski servira sve nove i nove zaplete obicno do potpuno neocekivanog kraja.

Onda, kad procitate, ostavljeni ste sami sebi da povezete pokidane niti i spletete mrezu u koju ste ulovljeni. Jednostavno, morate doci po jos. Po svoju dozu Strokewskog ...




E sad, sto je meni uzor u tom blogu? Zasto je Stroke medju intervjuiranima?

Ne radi se o tome da mu zavidim na stilu, jer ne mislim da bih ikad mogao tako pisati. Ali njegov me stil uvijek neodoljivo podsjeti na one stihove

"sta bi dao da mozes ovako
dici ruke a puk da te slijedi
dal bi i ti u svom srcu plak'o
kao sto se moje srce ledi"

Ne znam dal bih htio biti na njegovom mjestu, ali me zanimalo sto taj covjek misli o blogu. Sto on za njega znaci i zasto je takav kakav je. Stroke je odgovarao u svom stilu. A vi zakljucujte sami je li jos nesto ostalo za reci i povezite pokidane niti ...

1. Trazeci prvi post na tvom blogu shvatio sam zasto si uzeo nick Stroke, ali jos uvijek ne znamkako ti je uopce palo na pamet pisati blog? Pisac koji zeli doci do publike ili nesto drugo?

Da, nick je nastao po uzoru na americki bend "The Strokes". Medjutim, htio sam da taj nick utjelovljuje sav onaj moj bijes i srdzbu koji su se godinama nakupljali.

Cilj mi je bio izvrsiti nekakav spisateljski udar(STROKE) na sve ono sto me opterecuje u svakodnevnom zivotu putem pisanja kao oruzja kojeg sam uvijek nosio i cuvao zatomljenog negdje u dubinama duse. Mislim da je blog bio sasvim pravi izbor za pocetak gdje bih u interakciji sa publikom mogao osjetiti
koliko moj stil pisanja, a i same ideje privlace mase. Da, to je na pocetku trebao biti samo eksperiment koji bi mi koristio kao smjerokaz za kasnije pisanje. Pisem iz potrebe neopterecen vremenskim intervalima objavljivanja. Ovdje sam pronasao slobodu koja mi odgovara.

Ako vrijedim, publika ce sama doci.

2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volio da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" nemislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)

Jako tesko pitanje. Mozda ce ti izgledati cudno ali mene za pisanje najvise inspirira glazba. Kombiniram glazbu sa percepcijom nekih stvarnih dogadjaja, a onda sve to prelijem u posudu sa fikcijom i dobijem odredjeni rezultat. Nekim ljudima se to svidja sto mi je osobito drago. Lagao bih kada bih rekao suprotno.

Na blogu haer koncepcijski mi najvise "leze" dva bloga: od Tajpvrajtera i Mufase (Lava Africkog). Oni su na mojoj listi daleko ispred svih, ali ima tu jos mnostvo izvrsnih autora koje rado citam, a da ne spominjem koliko kvalitetnih blogera ima koje ponekad zapostavim zbog nedostatka vremena.

3. Objavljujes prilicno cesto. Osim pisanja duhovitih prica. komentara i pjesmica - ima li tvoj blogi neku dublju svrhu? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si sad dosegao maksimum?

Pa i ne objavljujem bas cesto kao prije. Razlog nije inspiracija vec mjeseceve mijene...haha. Da,jednom je blogerica Athena Air dosavsi u moj svijet komentara izjavila da joj je zanimljivije tu nego na vecini blogova na sto sam se grohotom nasmijao, jednom prdnuo i dvaput podrignuo. Pogodila me istina.

"stroke.blog.hr" svakako ima neku dublju svrhu. Cilj mi je da ga sve zene prilikom citanja osjete duboko u sebi.

Kako je moj blog dosegnuo maksimum, a i zima je blizu, razmisljam da organiziram jedno blogersko okupljanje gdje bih
osobno jednim nesvakidasnjim performansom pred odusevljenom svjetinom vlastiti blog polio benzinom i zapalio.

Svi bi se lijepo ugrijali uz svirku Gawruna i Tobitj-Tobitja koji bi za tu prigodu odsvirali novokomponiranu pjesmu o propasti
bloga moga. Slavilo bi se duboko u noc, a bilo bi i neozlijedjenih. Neki bi se cak zapalili iz protesta jer ne bi mogli dalje zivjeti bez moje rijeci na blogu.

4. Kako premoscujes virtualni i stvarni svijet? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko bloga i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?

U danasnje vrijeme stvarni svijet ne zna opstati bez virtualnog. Otkrio sam svoj identitet i to me ni malo ne opterecuje. Nemam se od koga skrivati. Nedavno mi je prijatelj koji cita moj blog rekao kako se "onaj" Stroke i Stroke iz stvarnog zivota poprilicno razlikuju, na sto sam mu odgovorio : "da prijatelju, ali tvoja izjava samo potvrdjuje moju sumnju da me nikada u potpunosti i nisi upoznao".

5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Smatras li broj posjeta tajnom itrebaju li je blogeri tajiti? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?

Pratim sve posjetitelje koji navrate i nastojim svima odgovoriti cijeneci njihovu zelju da me upoznaju kroz sve te objavljene blog price. Pratim zaista raznovrsne blogove. Ponekad mi cak ni sama tematika postova nije bitna koliko pripovjedacka domisljatost samih blogera. Ne volim izdvajati blogere ali ovom prilikom cu spomenuti meni najdrazu blogericu - Xiolu, koja je i tvoja sugradjanka. Njeni postovi me bas uvijek opustaju. Nenadmasna je.

6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesecno trosis na svoj blog? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da bi dobio kada bi se sutra prestao baviti blogom.

Sve manje i manje vremena trosim za bloganje. Ne znam koliko je to dobro, a koliko lose. Ovisi o kutu gledanja. Volim bloganje, volim pisanje. Stvar je cisto u mojoj malo zbrkanijoj organizaciji vremena u zadnje vrijeme.Prestao sam pusiti, ali zato ne trosim manje novca. Postao sam ovisnik o zvakama.

7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije,udobnije ili jednostavnije blogati?

Sto se tice znanja, drzim se one stare Sokratove : "znam da nista ne znam". Tu sam i ucim od svih vas. Osluskujem i pamtim.

8. Sto bi se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Blog bih prestao pisati kada bi mi nesto "skljocnulo" u glavi. Tako sam i prestao pusiti. Samo, josuvijek se pitam : je li bloganje stetno za zdravlje?

9. Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promocijunovih proizvoda?

Nemam nista protiv toga ako se ne bave nekim nezakonitim poslovima, iako sam blog nije nastao da bisluzio u te svrhe. Stvar je do administratora da razmotre koja bi sve ogranicenja trebala postojatina blogu. Osobno svoj blog ne namjeravam koristiti u komercijalne svrhe.

10. Sto mislis koliko je tvoj blog vazan tvojim citateljima i na hrvatskoj blogerskoj sceni, ablogami i sire? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Mislim da jos puno toga mogu reci kroz poboljsanje nijansi svoga pisanja.
Napravio sam kostur, i sada slazem tkivo. Ja sam samo jedan obicni mali covjek iz sanjive doline mandarina. Dodjite na moj blog i upoznajte me.

Ovo je moj novi post.