Kako smo zeznuli Božić 1

Zašto ova serija napisa * Božićno gunđalo * Sušta suprotnost * Problemi sa crackerima i ostalim sitnicama u avionskom prijevozu


Odlučio sam napraviti seriju kratkih postova na gore zadanu temu. Seriju - zato što mi se jedan post otegao preko svih granica, a ja želim biti obziran prema svojim čitateljima. Kratkih - opet zato što ne želim biti zamoran, a i zato što zelim kod čitatelja stvoriti želju da se vrate još koji put (hm, to valjda nisam smio ovako otvoreno reći, ali sad što je tu je ...)

Inače, pod ovim vas naslovom neću obradovati sa pričicama što je ove godine pošlo po zlu (jer nije ništa), niti pregrštom savjeta o blagovremenom pripremanju za Božić, razmišljanju unaprijed itd.



Priznat ću odmah na početku da se ove godine puno stvari poklopilo, em je Božić dobro pao, em mi nismo mogli letjeti u Hrvatsku, ali ipak najviše zasluga pripada gospođi koja je, dok sam se ja zabavljao očitim i trenutno gorućim stvarima, u pozadini pomno pripremala Božićnu idilu.

Ja sam, naime, oličenje Bozićnog gunđala (TM). Uglavnom iz svih onih razloga (i još malo više) o kojima je pisala Zrinka u svom prokleto dobrom stilu kojeg ne bih mogao imitirati ni da se tri dana trudim. Kao takvom (gunđalu, a ne nesposobnom) sve mi te Božićne điđe-miđe idu opasno na jetra već tamo negdje polovinom listopada, a do Božića sam pun gorčine pa na svako spominjanje poklona, bora, večere i inog frkćem ko pravo kljuse.

Gospođa, pak, uživa u sitnim ukrasima za bor, slatkim salveticama, će-će vjenčićima, naljepnicama, preslikačima, pomponima, vilinskoj kosi, umjetnom i pravom snijegu, coflekima, mucekima, lampionima i onim šarenim trakama koje se rastegnu s kraja na kraj sobe. I onda, jadna, taman napravi ili nabavi nešto super slatko i kad mi pokaže ja samo frknem i odgunđam nešto nabrušeno.

E pa, ove je godine sve bilo idilično.

Najprije - nismo išli doma za Božić.

Da se razumijemo, doma (u Hrvatskoj) su ljudi koje volimo najviše na svijetu i lagao bih kad bih rekao da nam u ovih par dana nisu gadno nedostajali. I te kako smo se sjetili i mojih i njenih i kako smo lani ovo i kako smo ono.... jednostavno, ove godine smo morali ostati ovdje za praznike i u skladu s u-svakom-zlu-nesto-dobro poslovicom - to je smanjilo pritisak.

Naime, uz sve ono o čemu piše Zrinka mi još tome pridodajemo kupovinu avionskih karata koja i nije posebno stresna osim kad pokušaš kupiti tri karte za ISTI let u predbožićno vrijeme po nekoj prihvatljivoj cijeni.

Onda je tu kupovina Božićnih poklona. Naravno da su svi doma sretni samo da nas vide i zagrle, ali ovo je razdoblje darivanja, zar ne? Pol gušta u svemu tome je donijeti poklone i uživati u radosti koju izazivaju. Pogotovo što smo najvjerovatnije profulali sve rođendane, imendane, krstitke, godišnjice brakova i svega inog.

Tako da mi razbijamo glavu tijekom jeseni što da ponesemo najmilijima što će zadovoljiti kako estetske tako i organoleptičke kriterije, što se neće polomiti tijekom nježnog rukovanja prtljagom kakvo upražnjavaju aerodromski djelatnici, što neće probiti dopuštenu težinu prtljage i što se neće kositi sa pozitivnim zakonskim propisima o prometu roba i usluga te sa propisima o sigurnosti avio-kompanija.

Vjerujte mi, taj poduhvat uopće nije lagan.



Npr. imam silnu želju nekako prošvercati kutiju Christmass crackersa, ali sam u jednom dokumentarcu vidio da su par koji je to pokušao natjerali da ih sve ispucaju na aerodromu ...

7 komentara:

Vlasta kaže...

(konačno) danas se užasno teško otvara ova tvoja stranica, prošla sam sva mjesta na kojima postojiš, ali komentirati se može samo ovjde, (je li to baš pametno?)
Sad sam zaboravila što sam htjela reći. Da, i meni je ove godine prošlo nekako bez uobičajene strke i nervoze. Ponosna sam na sebe jer nikako ne spadam u one što mahnito jure trgovačkim centrima, peku tone kolača, mesa itd. Malo ukrasa me veseli, najviše me vesele šarene lampice koje svjetlucaju u mraku sobe u kojoj sjedim u miru i tišini, eventualno s čašom dobrog crnog vina kojeg lagano pijuckam. Vidim se i čujem s 4-5 najdražih ljudi i gotovo.

(jao, sada ide Stara godina, uzasavam se bučnih dočeka u hotelima i sličnim objektima; moj idelni scenarij je sličan opisanom: lagana glazba, ili lagani zabavni program, čaša dobrog crnog vina (+ malo Istarskog pršuta - btw - u ONOJ raspravi JA sam bila u pravu!! nedavno sam obranila magisterij glede i u svezi :))) Eto, tebi sam prvom rekla:)))

Ana kaže...

oj!

neutrino kaže...

@ vlasta - najprije, cestitam na magisteriju, to je taj dan D koji je uspjesno prosao ... mislio sam da imas neke veze s tom temom jer si se jako emocionalno ukljucila u raspravu - oprosti, ako sam bio pregrub ... A glede ucitavanja stranice, nadam se da je sad bolje - mislim da je onaj jedan preporuceni counter malo podivljao ... sad sam maknuo skriptu i meni se cini da se stanje popravilo ...

@ ana - oj i tebi. Znamo li se?

Vlasta kaže...

Dakle, hvala na čestitkama, da to je bilo to, tema ONE rasprave je, recimo to tako, jedna od kolateralnih tema moga rada, a emocionalno uključivanje u raspravu više je posljedica istrijanstva koje ja doživljavam kao svoje stanje duha (vidi neke tekstove Bookalete). Nisi bio grub, samo malo tvrdoglav :))
(da znaš da sam te se sjetila na obrani, na kraju sam namjerno skrenula raspravu malo na tu stranu, šteta što nisi mogao čuti, pozvat ću te na doktorat:))

Nadam se da se Ana nije prepala duljine mojih kometara pa je u nastojanju da bude što ekonomičnija izrazila sve što je željlela u jednom jedinom uzviku.

neutrino kaže...

@ vlasta - nista se ti ne brini - imas moju stalnu dozvolu za komentare na ovom blogu kakvi ti god padnu na pamet. Ti si jedina koa se ne libi redovito ostaviti komentar i to jako cijenim. Ana ce se nesumnjivo vratiti i napisati i poneku recenicu ...

Jako mi je drago da si me se sjetila na obrani ... sad kad si magistrirala mozemo al pari raspravljati :-)))

Vlasta kaže...

Znači li to da mi sad tek nećeš dozvoliti da pobijedim u raspravama? Naime, o tome se radi - tko će izaći kao pobjednik. JA MORAM UVIJEK pobijediti!! A ti si kavalir!! Zar ne?!

neutrino kaže...

Pa recimo da sam ti do sada davao topa fore (hint: sah), a sad vise necu :-)) Inace ja ti vjerujem u zensku emancipiranost. Mogu ti pridrzati vrata ili ustati kad udjes u sobu, ali ni slucajno te necu stediti u diskusiji ... :p