Kako smo zeznuli Bozic 5

Htio sam ovu seriju završiti do Nove godine, ali mi se malo prelilo pa ću imati još jedan nastavak u novoj ... inače u ovom broju izvještavam sa prvih linija bojišnice o sljedećem:

Još jedan aspekt ukrasnih papira * Čime sam darivan * Digresija o posebnim dodacima na DVD-ovima


Dakle, jučer sam spominjao ukrasne papire i moju nezainteresiranost za njihovu egzistenciju. No ipak, treba reći da je lijepo vidjeti te umotane paketiće pod borom jer su čisto dekorativna stvar ...

A najljepši poklon ionako nije bio umotan.

Mala neutrinka je sjela i prateći se na gitari otpjevala nam svoj kantautorski uradak o tome kako nije uopće važno hoće li dobiti aparat za izradu bedževa (nije) ili nintendo DS (ni u ludilu) važno je da smo mi svi skupa i da se volimo... zbilja se potrudila i nisam očekivao da već tako dobro svira. Znao sam da dobro pjeva i da ima smisla, ali ovo je zbilja bilo lijepo ...

Inače, kad sam razmotao sve silno pažljivo umotane poklone na kojima je dezen ukrasnog papira bio pomno usklađen s pripadajućom mašnicom, koncem na kojem je visila kartica s mojim imenom, a da ne velim da je i svaka kartica bila turbo slatka i sjajno ukomponirana s bojom papira i mašne - kad sam dakle razmotao sve to ostao sam silno zadovoljan.

Dobio sam novu super turbo ultra košulju te čak dvije ludo dobre kravate koje popunjavaju upravo one dijelove spektra koje do sada nisam imao (jesam li vam rekao da strašno volim kravate? Ozbiljno, ne zezam se!) i sjajno će nadopuniti moju postojeću garderobu ... tu je uletjelo i brdo pari vječito nedostajućih bijelih čarapa - gospođa je još davno shvatila da je puno lakše svako toliko kupiti gomilu novih čarapa nego mene natjerati da po kući nosim papuče ... dobih i zimski Pimms (da vidimo jel bolji od ljetnog, ako je to uopće moguće) te bocu Baileysa - novi okus s mentom (probao i mogu reći da je sjajan - bojao sam se da će ga pokvariti, ali nisu), filmsku adaptaciju Grishamovog "Kako preskočiti Božić" (jasno vam je valjda zašto) koja se u filmskoj adaptaciji neinventivno zove "Christmass with Cranks" i oba nastavka crtića "Ice Age".

Naime, ja se već godinama uspješno durim jer su cure jednom prilikom odgledale prvi nastavak BEZ MENE i onda ga demonstrativno nisam htio gledati sam kad je bio na telki, pa ih nisam ni vodio u kino kad je počeo igrati drugi nastavak.

Sad sam dobio oba.

I odmah po otvaranju poklona uvalili smo se u dnevnu sobu i odgledali prvi film skupa sa svim dodacima, kratkim komentarima, dokumentarcem o nastanku filma i varijantama na različitim jezicima.

Apropos toga, ja jednostavno moram odgledati sav taj popratni materijal nakon pogledanog filma.

Izbačene scene (uvijek se sjetim da su kod Love actually pola filma ostavili u tim izrezanim scenama, a da u Chicagou cijeli jedan muzički broj postoji samo u izbačenim scenama), traileri, intervjui s glumcima, epizodistima, redateljem, scenografom, onim tipom što nosi onaj cufasti mikrofon koji izgleda kao novi ljubimac Paris Hilton, pa dokumentarci o tome kako je film sniman a nerijetko i kakve je reakcije izazvao (kao npr. kod nedavno odgledanog West side story - 50 years special edition) ... bude tu zbilja sjajnih stvari.

Jedino što nikako ne podnosim su oni redateljski komentari. To nikad nisam odgledao dulje od par minuta... kad se vrti film a meni redatelj ili scenarist ili njih dvojica-trojica pričaju u offu sto su čime htjeli reći - to mi je baš bezveze ... usudio bih se reći da je to gore od komentara Miće Dušanovića kad prenosi tenis...

No, moje gledanje svih dodataka obično izazove zijevanje do razglavljivanja čeljusti kod ostatka publike ili njihovo tiho iskradanje ko fol "na WC" ili "hoće li netko još kolača?" ... no zato ih ja dozivam kad naiđu posebno zanimljivi dijelovi - kao npr. kako nastaje crtani film.

Mada, iskreno govoreći, kad pogledaš jedan-dva takva dokumentarca i kad ti sjedne u glavu činjenica da je tih sat i pol koje si upravo odgledao jedno petstotinjak ljudi što rukom što kompjuterom crtalo brat-bratu dvije-tri godine zabavljajući se po mjesec dana smišljanjem načina na koji će troprsti ljenjivac u ključnoj sceni uzviti desnom obrvom da bi preneo upravo onu dozu podsmješljivog a opet dobrohotnog sažaljenja nad nekim/nečim i iz kojeg će točno ugla u 3D tehnici to izvijanje obrve biti najupečatljivije - kad dakle jednom pojmiš koliko je to animiranje zapravo zahtjevan i zeznut posao da ti je drago što se time ne baviš i da je tvoj posao brazilion puta manje kreativan - onda ti gledanje petog dokumentarca s istom temom postane malo, hm kako bih rekao, ... dosadno?


S obzirom da su svi komentatori mojeg prošlog posta izrazili žaljenje što nema mojih slika na blogu ovdje sam to ispravio. Obje gornje slike sam uslikao ja ... zar nisu fenomenalni uratci? Inače uslikani crtež je originalno autorsko djelo jedne osmogodišnjakinje - radi se o izlošku "Obitelj" iz stalne postave "Mala neutrinka - Rani radovi". Mislim da se jasno razabire utjecaj Simpsonovih ...