Kako smo zeznuli Božić 4

Hm baš sam se zalaufao ... mogao bih ja ovako do ljeta ... u ovom nastavku pričam o slijedećem:

Genijalna ideja nepoznatog autora * Detaljan opis hrane (izbjeći na prazan želudac) * Ogled o ukrasnim papirima

Ja se osjećam osobito zaslužnim za večeru na Badnje veče jer sam još uvijek uvjeren da je ideja bila moja. Vele da najvještije žene uspijevaju svoje muževe uvjeriti da su genijalne ideje samo njihove. Nemam pojma da li je to točno. Gospođa ne piše blog pa ne mogu ni provjeriti. Znam da sam listajući Sainsburyjev katalog božićnih delicija došao na briljantnu ideju da ove godine izbacimo sva pečenja i dugokuhajuće papice od kojih gospođu ni ne vidim tijekom badnjaka a i kad izađe sva je reš od isijavanja pećnice i bijesna jer se nešto nije diglo/spustilo/zakuhalo/skrutilo ili se pak je prolilo/progrusalo/sleglo/rastopilo.

Ovako je dan ranije zgotovila francusku salatu koje se nismo mogli odreći i u suradnji s malom neutrinkom ispekla kolač.

Dogovorili smo se, naime, da ćemo ove godine za Badnjak nabaviti Party delicije. Raznorazne grickalice koje sam probao po uredskim i manje uredskim božićnim i nekim drugim zabavama a od kojih su moje cure probale tek tu i tamo ponešto. Tako smo jedno veče sjedili i pričali što bi sve mogli kupiti za tu večeru i za koji dan gospođa je već sve imala u smočnici. U subotu smo kupili dva mala pleha za pećnicu kako bi mogao paralelno raditi na više malih jela

Na sam Badnjak trebalo mi je 54 minute (!) da sve ispečem/podgrijem i to paralelno razgovarajući na telefon.

A klopali smo (molim ne čitati ako ste na dijeti):

Pohani camebert

male ražnjiće tajlandske Satay piletine

malo vece raznjiće ljute japanske Yakitori piletine prelivene slatkim sokom

Ljutkaste pohane jalapeno papričice punjene svježim sirom

"Volovane" (Vol-au-vents) tj. male bunare od lisnatog tijesta punjene kremama od gljiva ili sira

sir omotan slaninom
Pohani kozji sir
party kobasičice umotane u slaninu
Sir i vrhnje
francusku salatu

Na žalost nemam slika za ovih pet zadnjih jela a i ove koje imam sam skupio po internetu više kao ilustraciju nego što je sve zbilja baš tako izgledalo ...

Prasnuli smo crackere, pijuckali vino, klopali, ispucavali party popperse i jedva dočekali da počne ceremonija svečanog otvaranja poklona.

Hrpetinu poklona kojom smo ove godine odlučili razmaziti dijete rasporedili smo još ranije na tri dijela - Badnjak, Božićno jutro i Novu godinu - djelomično kako bismo ispoštovali sve obiteljske tradicije iz prošlog stoljeća, a djelomično kako bismo spriječili da se dijete umori raspakiravajući sve te mašnice i ukrasne papire.

Apropos ukrasnih papira moram ovdje još jednom izraziti svoju potpunu neopterećenost istim. Za razliku od nekih koje poznajem ... Uopće me ne dira u kakav će mi papir biti zamotan poklon, kakvu će mašnicu imati (zar baš mora imati mašnicu?) i kakav će biti konac na kojem će visiti kartica s mojim imenom... neću reći da je to tipično muško-žensko pitanje, ali pada mi na pamet neka od humorističnih serija (mislim da su bili Couplings) u kojima cijelo društvo kupuje neki namještaj i postavlja se pitanje koje boje moraju biti jastučići koji idu uz kauč. I onda se razvija teorija (sve sam uvjereniji da su to bili Couplings) po kojoj žene gnjave s tim koji dezen i koja boja za jastučiće,a muškarci ih uopće ne doživljavaju jer su njima ti jastučići ionako nešto što moraš posegnuti rukom odostraga i maknuti ispod tura da bi sjeo ko čovjek ... Tako je i meni s ukrasnim papirom - to je nešto što se mora maknuti s puta kako bi se domogao onog nečeg priželjkivanog ili iznenađujućeg što je unutra...