Na silno traženje čitateljstva ja nastavljam sa vijestima

I tako, dok neke ubijaju, a neke uglavnom uzalud traže (uključujući i ubojice) - neke puštaju iz zatvora i neki smo zbog toga zadovoljni. Naime, Ameri su pustili još 18 zatvorenika iz zatvora Guantanamo

Vraćaju se u svoje zemlje gdje će uglavnom biti oslobođeni. Od siječnja 2002. kad su ti "neprijateljski borci" uhvaćeni, prema izjavi Pentagona "otprilike 380" ih je pušteno a utamničeno ih je još "otprilike 395". Pitam se hoće li ikad ikome biti suđeno zbog ovog poigravanja s međunarodnim pravom i ljudskim pravima.

I jedna druga velika nepravda se polako ispravlja. Lonely planet objavio je clanak "Gdje Borat nikad nije bio

Uradak Sashe Barona Cohena koji je bio planetarnim hitom pokrenuo je lavine sučeljavanja i prepucavanja po novinama i drugim medijima. Malo se pričalo o degutantnosti pojedinih scena u samom filmu (nisam gledao ali ono što sam čuo i vidio nije me osobito zainteresiralo) a puno više o tome da li se film ruga Kazahstanu ili Americi. U svakom slučaju, sad je puno više ljudi uopće čulo za Kazahstan. Uy to, polako primjećujem dotok članaka koji si uzimaju u zadatak da informiraju o toj zemlji i svi se neizostavno referiraju na Borata. Naravno da Borat s Kazahstanom nema veze i to postaje sve poznatija činjenica...



A Kazahstan je kao što vjerovatno ne znate, danas jedna od najbrže rastućih ekonomija. Iako vođena povremeno prečvrstom rukom predsjednika Nazarbayeva, zemlja za sada uspješno surfa na valu ogromnih zaliha nafte i plina kojima raspolaže. Enormno velik (kao cijela zapadna Evropa) i enormno prazan (svega 16 miliona stanovnika), strašno nerazvijen i sa problemima jedinstvenima na planeti: od klime sa ogromnim temperaturnim razlikama do nekih nevjerovatnih problema koji proizlaze iz veličine same.

Tako su npr. u opskrbi električnom energijom prisiljeni surađivati s Rusima za sjeverni dio zemlje i sa Uzbekistanom za južni. Nemoguće je zadovoljiti eventualne manjkove na jugu sa eventualnim viškovima na sjeveru jednostavno zbog toga što nisu međusobno povezani. Nema jedinstvene energetske mreže. Zašto je nema? Pa zato što je zemlja toliko velika da je fizički prezahtjevno povezivati tolika prostranstva. A povijesno u SSSR-u to i nije bio takav problem...



Izgleda da Kazahstanci uspješno odolijevaju "kolonizaciji". Naime, shvatili su da moraju dopustiti "velikima" da dođu i rayrade njihova polja, ali se trude držati ih pod pritiskom i ne dopustiti im da samo crpe bogatstva. Naravno da ima i korupcije (političari i lokalni moćnici se omaste svuda), ali se čini da se standard popravlja za sve. Ne jednako, ali da li jednakost igdje postoji?

A politički, Kazahstan se vješto povezuje malo sa Evropom, malo sa Amerikancima, malo sa Kinezima, a ni Iran mu nije mrzak (vijest je da je Iranski ministar vanjskih poslova prosli tjedan obisao jugozapadni Kazahstan). U stvari, Kazahstan kao da se pozicionira u neke "nesvrstane". Nije izolirao Iran, ne zazire prodavati plin Kinezima, ne da se ucjenjivati ... prilično mudro po mom skromnom sudu ...



Kad smo kod Kazahstana i nafte - recimo da je istoj cijena malo pala. Sad je na oko 63 USD/barel. Predviđa se blaga zima u Americi, a to znači manje grijanja, a to znači manja potražnja za naftom i eto gdje se predviđaju viškovi i naravno da cijena pada. S druge strane, OPEC (udruga zemalja koje proizvode naftu) se dogovorio o smanjenju proizvodnje ne bi li zadržao cijenu i spriječio daljnje padove.

Osim vijesti o stanju cijena nafte zanimljiv je razvoj situacije na Sakhalinu .

Tamo su naime Rusi pustili velikima (Exxonu i Shellu) da udju u dva velika projekta kao operatori. I dok na Sakhalinu 1 Exxon izgleda da za sada dobro prolazi, Shellu na Sakhalinu 2 (u kojeg je ušao 90-ih kad je nafta vrijedila 10 USD/barel) baš i ne cvjetaju ruže. Čini se naime da pod pritiskom ruske vlade i prijetnji kaznama, tužbama, penalima i inim, navodno zbog nepoštivanja zahtjeva o zaštiti okoliša, Shell mora prodati kontrolni paket ruskom Gazpromu.




Vrijednost projekta o kojoj se priča je nepojmljiva za nas obične smrtnike (20 milijardi dolara - mogao sam napisati i 50 milijardi a vama to ne bi ništa značilo) ali ono što se meni čini bitnije je to da:

1. i te enormno velike poput Shella se može lupiti po nosu (jest da za to moraš biti velik kao Rusija, ali ipak)

2. zaštita okoliša postaje argument svuda u svijetu a ne samo na zapadu

Naime, već dvije godine Kremlj polako pritišće Shell kao operatora na tom projektu.

Problem su silno narasli troškovi za izgradnju postrojenja u tim vrlo teškim uvjetima (silne hladnoće, nepristupačnost, nepostojeća infrastruktura) a onda su im sjeli za vrat i sa tužbom za odštetu zbog zagađivanja od oko 30 milijardi dolara.

Sada se očekuje da će Gazprom (državna kompanija) ući u vlasničku strukturu.

To bi mogla biti prekretnica koja će imati utjecaja na investicije u Rusiji, ali i raznorazne implikacije vezane uz britansku politiku. Gazprom je naime u pregovorima oko kupovine Centrice - koja je vlasnica British Gasa. Ovdje s druge strane isti Gazprom u petljavini sa Royal Dutch Shellom (koji je formalno britansko nizozemski).

Evropske komisije su se takođjer digle na noge ... vrišti se o Putinovim ucjenama, o vladavini prava i interesima dioničara. No, kao i obično - svaka medalja ima dvije strane - interesantno je da se uglavnom ne komentira da li je zagađivanja zaista bilo ili nije.

Sakhalin 2 je od početka bio projekt - zvijer. Prva ruska razrada offshore polja (to će reći da se naftno polje nalazi ispod morskog dna pa se bušenje i sva proizvodnja obavlja sa specijalno građenih platformi), najveći Shellov projekt, najveća strana investicija u Rusiji i sve do sada jedini naftni posao u Rusiji bez udjela države. Ovo zadnje će se izgleda promijeniti.

Englezi ko Englezi - kako god okreneš netko će profitirati. Naime, ruskom ministarstvu zaštite okoliša pravne savjete je udijelila londonska odvjetnička tvrtka Finers Stephens Innocent ... oni vele da je to što je Shell tamo napravio čist primjer "ekološkog vandalizma" ...

Ne patim kad velke kompanije gube novce, ali mi je žao ljudi koji pri tom stradavaju. Tako na primjer Shell ima problema i u Nigeriji, a sve češća su stradanja ljudi, ima i žrtava i to kako među lokalnim stanovništvom tako i shellovim radnicima i radnicima drugih kompanija .

I opet se radi o svojevrsnoj reakciji na bezobzirnu eksploataciju - u ovom slučaju mnogo duže nego ono na Sakhalinu ... Samo ove godine oteto je pa naknadno pušteno preko 150 ljudi, a 15 je ljudi poginulo što od bombi što od operacija spasavanja ...



Trenutno se pregovara o oslobođenju trojice talijana i jednog libanonca koji su zatočeni već dva tjedna ...

Sve u svemu užas... pitam se koliko bi vam morali platiti da odete raditi za Shell u Nigeriju?

Zadnje što sam čuo je da se za uredski posao plaće kreću oko 300,000 dolara godišnje.

I to je bilo lani u ovo doba ... sad može biti samo jos više ...


Puno love, ali ipak ... a opet, to je ko dva puta pobijediti u Big Brotheru ... za godinu dana s glavom u torbi ...

Ej koji bi to blog bio ...




Dosta s vijestima za sada ... ne kužim kako Borji i Mraku uspijeva ovo zadržati pod naslovom "brze i kratke" ...




Photo by Neutrino, maps by Wikipedia