Sve što treba je naći prave uzore i sve je dalje lako ...

Gledam malo kako to rade Borja, Mrak i neki drugi odrasli bloggeri.

Čitaju ljudi ono što ih zanima, uzmu lijepo svoj news feed pa onda sroče kratki komentar, linkaju i to je to ...

Sad, linkovi me nešto na mom blogu i ne vole u posljednje vrijeme. Desi mi se tu i tamo da kad puno linkam tekst između dva linka jednostavno nestane. Prvi put mi se to dogodilo u Jezdimirovom intervjuu pa me bilo grozno sram kad me ona na to upozorila.

Al svejedno da probam i ja malo.

Odat ću vam tajnu. Otkrio sam Google news - jesam vam već rekao da malo kaskam za dostignućima weba? Znam da to već svi koriste, ali ja čekam da stvari postanu zbilja dobro uhodane, pa se tek onda idem zabavljati s njima.

Elem, za vas dvoje koji jos niste čuli za Google news - to vam je jedan Googleov servis koji vam omogućuje da personalizirate vijesti koje čitate.

Pretpostavimo da vas posebno interesiraju vijesti o Tajlandu (jer vam tamo živi bogata tetka od koje očekujete naslijedstvo). I da radite u modnoj industriji - smjer muško donje rublje. Onda si možete stranicu vijesti podesiti tako da vas obavještava o novostima u područjima koja vas zanimaju. Dobit ćete nekoliko "top vijesti" koje potresaju svijet, a zatim će uslijediti serija vijesti o Tajlandu i najnovijim iskoracima modne industrije u području vječitog derbija između bokserica i tangi...

Ako vas tako nešto interesira i imate malo vremena kliknite na ono news iznad polja za upis traženih pojmova u Googleu i otvorit će vam se novi svijet vijesti kreiranih po vašem guštu. (Hm možda bi mi Gugl zbilja mogao početi plaćati za ove reklame ...)

Elem, ja sam u subotu posložio svoju stranicu.

Jutros sam je pogledao i s obzirom da mi je čitanje bilo dosta zanimljivo odlučio sam nešto tih vijesti prenijeti i vama (obećajem da to neće postati trajno obilježje mojeg bloga, ali danas mi se baš komentiraju vijesti.

Našao sam tako vijesti o prevrtanju autobusa na kat (tzv. double-decker) u Austriji . Vozio je na liniji Zagreb - Malmo i na sreću nema poginulih, samo je 45 ljudi povrijeđeno. Ipak, grozna stvar. Policija veli da je kriv vozač koji se nije mogao odlučiti između desne i lijeve trake pa se zabio u betonski blok, a gazda autoprijevoznika priča o kamionu koji je pretječući bus izazvao sudar .

Htijući pogledati što naše novine o tome pišu otišao sam do Jutarnjeg i smrznuo se kad sam vidio prvu vijest i sliku ubijenog Nukića u Osijeku . Jasno mi je da je to vijest, jasno mi je da pokojnik nije čuven po svojoj sklonosti lijepoj umjetnosti, neupitnom humanizmu i sličnim vrlinama, ali ne znam kad je to postalo prihvatljivo objavljivati slike leševa na naslovnicama. Čovjek leži mrtav na leđima, sudski vještak nešto oko njega mjeri, glava u lokvi krvi, pločnik je mokar. Sve je tako hladno i tako surovo. Javnost ima pravo znati, ali ne mora baš dobiti sliku u boji.

Barem ne kad traži nešto sasvim deseto ...

Onda sam se ipak vratio svojem izboru vijesti.

Jedna od vijesti iz Hrvatske je i da je tržište "psećih potrepština" u posljednjih 5 godina raslo 3.4% godišnje . To je navelo tvrtku Research and Markets da objavi report o stanju na hrvatskom tržištu psećih preparata kao i projekciju razvoja do 2010. Ako niste znali glavni na tržištu je Nestle S.A. a drugi je Mars Inc. Report je sav lijepo složen po specijaliziranim područjima - briga o psima (tu spadaju one frizure i perike o kojima sam već pisao), pa onda grickalice za pse, pseća hrana i, naravno, igračke za pse.



Ima i dio o socio-ekonomskim prilikama u RH, ponašanju potrošača, načinu kupovanja itd. Sad na stranu to što cijela stvar izgleda malo perverzno. Kao da neke ozbiljne instrumente tržišne analize iz vica primijenite na neku nasumičnu temu. No, kako znam da je tržište artikala za kućne ljubimce zapravo velika i moćna industrija, tu sam perverziju spreman progutati.

No još uvijek mi nisu jasni vlasnici pasa ... Kaj ja znam, nisu mi jasniji ni oni što uzgajaju živčane džukele na lancu u dvorištu i iznesu im nešto u zdjelicu pred kućicu... Postoji li uopće nešto između?



I posljednja vijest iz domovine tiče se članka u australskim novinama o nestanku 24-godišnjeg Australca prije 15 mjeseci negdje kod Orebića.

Njegov otac sad tvrdi da mu je sin sigurno otet i prodan u bijelo roblje ... sin je putovao našom obalom s prijateljima a tog se dana sam uputio na pješačenje po brdima. Neki su ljudi rekli da su ga vidjeli kako ide uzbrdo i otad nitko ništa.

Da se razumijemo, sigurno je strašno izgubiti sina, bez obyira na koji se to način dogodilo i roditelji si mogu dopustiti stvarati svakakve konstrukcije ne bi li si objasnili ili se pomirili s gubitkom i za to treba imati razumijevanja.

Međutim, ne mogu razumjeti koji to novinar objavi ovakve informacije:

"He said he firmly believed Andrew had been abducted and most likely sold by people traffickers. Such activity was not uncommon in Croatia and neighbouring Balkan states. Women are sold as sex slaves and males generally sold to work on farms or in other labouring jobs."

("Rekao je da čvrsto vjeruje da je Andrew otet i najvjerovatnije prodan trgovcima ljudima. Takvi slučajevi nisu nepoznati u Hrvatskoj i susjednim balkanskim zemljama. Žene se prodaju kao seksualne robinje a muškarci se prodaju za rad na farmama ili na drugim fizičkim poslovima.")

Sad, nije baš da je tako, ali kako da poričeš ovakve optužbe kad na naslovnici jutarnjeg vidiš onaj snimak ubijenog gangstera? "Nije istina da se kod nas ljudi prodaju u roblje - kod nas se mafijaši kokaju po ulicama ..."

Ili, "kod nas se ne trguje ljudima, naši diplomati dilaju drogu po svijetu..."

Ko u onom vicu kad Mujo dodje tražiti posao u Njemačku pa ga odbiju jer, kažu, "Ne može, vi Bosanci ste lijeni!"

A on, što će jadan, pa kaže "Ma nije bolan, to su Crnogorci - oni su lijeni. Mi Bosanci smo glupi ..."

Sad, kako god okreneš ... ne valja ...