Neutrino u mondenom Milanu - prvi dio

Vratismo se.

I bilo nam je lijepo.

Samo 4 dana, ali smo se lijepo proveli, a imam vam i neke slike za pokazati.

Najprije da pohvalim tetu na šalteru koju sam spominjao u prethodnom postu - oprostila nam je te dvije kile kao od šale - možda i zato što smo bili na aerodromu u praskozorje ... a na povratku smo imali ravno 20 ... nemam pojma kako nam je to uspjelo... no pustimo se sad tih birokratskih detalja i prijedjimo na sam događaj.

Elem, četvrtak je bio krasan dan, a avion poluprazan pa sam okinuo par fotki nad Alpama.

Jednostavno, sad sam po prvi put doživio Alpe kao stvarno golemu planinčinu koja ispunja strahopoštovanjem. Svi naši dosadašnji susreti zbivali su se negdje nad Austrijom kroz djelomičnu naoblaku gdje se nešto što bi moglo biti brdo nazire u dubini.

Ovaj put je prizor bio spektakularan, a i bile su nam jako blizu ...



Nisam nigdje vidio slova pa vam ne znam reći gdje je koji vrh, a znam da je pilot rekao nešto kao "s desne vam je strane taj-i-taj" ali sam zaboravio ...



Još zadivljeni Alpama, sletjeli smo na Malpensu. To je jedan od dva milanska aerodroma. I onaj dalji. I slabije povezan. I puno dalji od naše destinacije ...

Preko interneta sam rezervirao najam automobila. Računao sam - neću nešto veliko jer bih se htio malo provesti po centru Milana, a poznato je kako se tamo vozi. S druge strane nisam htio ni nešto malecko - tipa Smart, jer em ja imam zavidnu zapreminu, em nas je troje, em imamo i kofer, a blogami i vozat se po autoputu u nekoj igrački i nije neki doživljaj.

Tako sam izabrao klasu Renault Megan.

To vam izgleda ovako:



Znači, nije pegla, a nije ni kamion

Normalno je da taj izbor nije značio da će auto kojeg ću dobiti biti baš Renault Megane, ali će biti nešto u njegovoj klasi.

Kaj da vam velim ... dobili smo Ford Focus. I to Station Wagon.



Mislim, da se razumijemo, ne žalim se ja - curama se svidjelo, vozili smo se kraljevski, a i za mene je bilo puno gumbića (pol puta sam proveo tražeći radio stanicu ) ali sam se u početku osjećao grozno nesigurno ... kao da u zadnjoj sceni prvog filma Ratova zvijezda (prvog snimljenog, ne prvog po redu) sa svim onim Imperijinim lovcima koji zvižde unaokolo ja vozim - autobus ...

Al dobro sad, natukli smo preko 300 km u ta 4 dana a nismo ni osjetili ...

Hotelska soba nas je dočekala iznad svih očekivanja. Kod rezerviranja sam dogovorio s prijateljem na recepciji da mi treba soba sa 3 ležaja, ali ono što smo ugledali bilo je fantastično. Dvije ogromne sobe i tri ogromna kreveta, dva televizora (mala neutrinka je skakala do stropa kad je skužila da je jedan TV samo njen - nije ga stigla ni upaliti u ta 4 dana, ali joj to nije pokvarilo oduševljenje ...



Ja sam naučio štošta o mojoj obitelji što mi prije uopće nije padalo na pamet. Recimo, ovo nam je bilo drugi puta u životu da smo zajedno u hotelu. Meni su hoteli normalna stvar, dosta često poslovno putujem i već sam oguglao na čokoladice na jastuku, mini-bar, kartice za otvaranje vrata, borbe sa klimatizacijskim uredjajima i televizijski program na nepoznatim jezicima.

Ali mala se svog prvog boravka u hotelu ni ne sjeća, a gospođa ga se sjeca samo djelomično jer je ipak prošlo 8 godina. Uz to - taj nam prvi boravak i nije bio baš neki - vrlo minimalistički.

Ovaj put je međutim bilo kao na filmu. Cure su jedva dočekale da isprobaju sve one slatke bočice u kupaoni, da se napirlitaju i paradiraju satima u mekim frotirnim ogrtačima polako se spremajući za večernji izlazak.

Ja sam ležao na krevetu i promatrao cijeli taj show, a malo sam i škicao TV... no dobro, priznajem - zaspao sam ... ipak me izmorila cijela ta frka posljednjih dana, zub, kontrolori, pa sad taj let (uz moju čuvenu zabrinutost da će nešto garant poći po zlu), najam auta, mrska milanska tangenziale na kojoj uvijek, ali uvijek promašim traženi izlaz.

Inače mi talijanski način označavanja smjerova nikako ne leži. Najradije bih parkirao usred raskršća, izašao iz auta i pitao nekog od živčenjaka u susjednim automobilima da mi veli kud moram ići kad na kružnom toku strelica pokazuje ravno prema gore? Jel to znači "ravno ovom cestom produži s kružnog toka" (što nije ravno nego desno) ili to pak znači "nastavi dalje kružnim tokom" - što naravno nije ravno nego lijevo ... pa za sjest i plakat ...

Ili one lijepe nakupine putokaza koje samo izranjaju pred autom, a za proučiti ih treba cijelo poslijepodne ...




-----------------------------------------

Moj je današnji post trebao ovdje završiti uz obećanje da će se nastaviti u bliskoj budućnosti, ali je gospođa poželjela i kratku opasku o večernjme izlasku ... a ja sam papučar ...

Dakle, navečer smo pošli proslaviti susret sa mnogo dragih ljudi s kojima sam podijelio jednu godinu svojeg života. Susreo sam prijatelje i poznate, mnoge od njih nisam vidio godinama. Nekima nisam uspio otići na svadbe, nekima sam pogubio adrese, nekima sam zaboravio imena.

No sad smo malo obnovili uspomene, smazali prigodnu večeru, primili prigodne poklone i razišli se bogatiji za još jedno iskustvo.

Ja sam se sjetio koliko je ta godina bila i lijepa i teška, i ulog i žrtva. Ali sam i skužio kolika je to zapravo prekretnica bila.

U krajnjoj liniji, ni ovog bloga ne bi bilo da nije bilo te godine ...

-----------------------------------------


I na kraju - za zli_girl - nismo stigli do San Sira, ali smo mislili na tebe i kupili razglednicu ...