Kako smo zeznuli Bozic 6

U šestom i posljednjem nastavku Neutrino vam na svoj umjereno duhovit način priča o:

Što sam dobio 2 (nastavak popisa jer nije sve stalo u prethodni post zahvaljujući digresijama) * Jedna igračka koja je ispala dobra suprotno očekivanjima

Povrh svega, dobio sam i mali umjetni bor sa optičkim nitima (valjda se to tako stručno zove - to su one zičice koje izgledaju kao plastične niti od povraza samo im krajevi svijetle u raznim bojama).

Stvar je živi kitch ali sam ja više puta u zadnji čas odgovoren od strane mojih najbližih i najdražih da kupim takvu stvarcu za nas dom. Istina je da meni sve te stvari oko Božića idu na živce, ali ja sam si htio takvo drvce sa tim malim nestvarnim svjetalcima ... i sad sam ga konačno dobio ... rekle su valjda "nek ga voda nosi, samo da više ne rida i ne baca se po podu dućana uz vječito - "kupi mi! kupi mi! i ja bi toooooo!!!"

Na sam Božić, mala je otvorila drugi kontigent svojih poklona i uz oštre gitarske rifove Bona i društva krenula u dnevnoj sobi slagati konstrukcije od magnetixa.

Magnetix su igračka prema kojoj sam imao najviše predrasuda. Djevojke su me uvjeravale već više puta kak je to super i sve, ali se nisam dao nagovoriti sve do ranije opisanih pregovora s gospođom oko ovogodišnjeg razmazivanja male neutrinke prigodom božićnih praznika. Tom sam prigodom popustio i drago mi je da jesam.

Za one koji ne znaju Magnetix je enormno skupi paketić željeznih kuglica i šarenih magnetnih štapića koji se onda mogu po slobodnoj volji spajati u svim mogućim kombinacijama i stvarati kojekakve konstrukcije.

Moje glavno strahovanje odnosilo se na pretpostavljenu nepostojanost magneta, tj. mislio sam da se radi o nekim slabim magnetićima prikeljenim na plastične štapiće koji onda ... - što? Jeli ti u trećem redu, slušaš li ti mene? - Prikeljeni magneti koji onda ...- pa naravno - OTPADAJU sa štapića i za tjedan dana igranja od preskupe igračke nema više ništa jer su se ili demagnetizirali (ako se ne sjećate fizike kaj vam ja mogu) ili poraspadali i pogubili... otprilike kao one mini šahovske garniture na kojima barem jedna ili dvije figure "ne hvataju" dobro pa kad pomaknete ploču morate pregovarati gdje je ono stajao crni konj ...

No, izgleda da sam se ozbiljno prevario. Igračka se čini jako solidne izrade. Magnetići nisu nakeljeni nego su magnetski štapići presvučeni kvalitetnom plastikom. Igrajući se s užitkom sam otkrio da svi magneti "drže" i da su čvrsti ko sam vrag. Kad su dobro poslagani može se složiti i dvadesetak elemenata u niz prije nego što magnetska veza pukne...

Inače je sjajna stvar i za demonstraciju djelovanja sila jer se kuglice namagnetiziraju i bez problema kotrljaju jedna po drugoj sve dok vrtnja ne postane prejaka.

Naravno da se ja odmah prisjetim saborske zastupnice Lucije Čikeš i njene besmrtne tvrdnje o heteroseksualnosti svemira bez koje se ni mjesec "ne bi okrećao oko Zemlje nego bi pao, Zemlja se ne bi okrećala oko Sunca nego bi pala i spržila se ili odlutala i smrzla se". Nisam baš dijete zamarao time ali smo se podsjetili naših prijašnjih razgovora na temu centrifugalne i centripetalne sile i ovom prilikom demonstrirali kako ubrzana vrtnja pojačava centrifugalnu silu i zbog nje kuglica - jel'te - bježi prekidajući pritom vezu uspostavljenu po centripetalnoj sili ...

A onda smo sat vremena proveli ležeći na trbusima (punim od doručka, ali ne još prekrcanim kao poslije ručka) sastavljajući magnetixe i igrajući se modificiranog špekulanja ...

Eto, to je kraj ove silno zanimljive serije o tome kako smo zeznuli Božić.

Sve u svemu, baš nam je bilo lijepo - nimalo stresno i pomalo drugačije. Ovaj post objavit ću kad već prođe i Nova godina, ali ne bojte se - ako ne bude nešto fenomenalno neću vas obavijestiti kako je to prošlo. Ionako imam prilično tema o kojima moram pisati.

Prve dvije trebale su biti digresije ove sage o neutrinskom Božiću 2006 ali su se proširile i odvojile u samostojeće postove.

Jedna je traktat o purici, a druga priča o jednom dokumentarcu.