Što sam naučio gledajući TV

Odgledali smo ovih dana jedan sjajan dokumentarac o Royal Ballet School

Školovanje baletnih umjetnika je izuzetno zahtjevno kao što sam i pretpostavljao. Sve one skokove, dizanja, piruete, lepršanja i trčkaranja po pozornici treba ponavljati i ponavljati i ponavljati ... nisam nikad ni mislio da je balet nešto što čovjek odradi lijevom rukom, ali nisam imao previše pojma kako se to postaje balerinom.

Ovaj je dokumentarac (treba li posebno spominjati da je bio BBC-ev) bio poseban zato što nije bio propagandni filmić. Nije bilo uobičajenih prenemaganja o divotama plesa i odnosa s publikom, niti nekakvih srcedrapateljnih priča o dječici koju nabrijani roditelji natjeravaju da do iznemoglosti vježbaju poze.

Jednostavno je pokazan presjek baletnog školovanja od audicije za Lower School do vrhunskoh nastupa u Royal Opera Houseu

Lower school je petogodišnja nastava za učenike od 11-16 gdje ih uče normalno gradivo ali i balet i mnoge druge plesove ... ima predmet koji se zove "Držanje gornjeg dijela tijela". Stotine djece iz cijelog kraljevstva skupi se na audiciji gdje ih procjenjuju i konačno nekima ponude mjesto u školi. Naime, djeca na prve audicije kreću i puno prije desete godine kako bi izgubila strah i u više pokušaja pokazala svoj talent.

Razgovarali su sa nekoliko curica i dječaka u toj školi. Možda djeca i jesu natjeravana i možda im baletni trening i nije bio najomiljenija stvar na svijetu svakog jutra, ali onaj blijesak u očima kad pričaju o svojoj nadi da će jednog dana postati član "company" (tj. dobiti posao u kraljevskoj operi) ili čak "principal dancer" (glavna uloga) - taj blijesak nije glumljen. Zaista se vidi da je to nešto čemu ta djeca streme iz petnih žila ...

Upis u višu školu je slijedeća stepenica koju je potrebno preskočiti i naći se među vršnjacima pa slijedeće tri godine od 16 do 18 tesati gradivo i ples. Uči se i opet ne samo razne vrste plesa nego i make-up, tehnike razgibavanja i pripreme tijela. S nevjericom slušaš 17 godišnju djevojku koja priča o stalnoj boli u kukovima koju polako uči suzbijati, ali i prilagoditi joj se. Priča o tome kako je plakala od bola provodeći sate u špagi ali je sva sretna jer je izdržala i nije odustala...

Cijelo vrijeme školski razvoj im se prati i učenici su stalno vođeni prema cilju.

Kako je to rekla jedna, danas, koristica - "oni" zaključe što je tvoj domet i prema tome te navode. Tako je ona, ushićena što je postala član kompanije, godinama ulagala sve napore da se uskladi s drugim članicama zbora, da svojim pogrešno izvijenim laktom ne naruši sklad zajedničkog nastupa, da se potpuno uklopi "u kolektiv". Kaže da je u tome postala toliko dobra, da nikad neće ni dobiti priliku razviti se u "prinicpal role". Kaže da "oni" ponekad izaberu i neke koji su naizgled slabiji u generaciji ali ih se upornim treningom dovede do glavnih uloga ... Sa oduševljenjem priča o važnosti svoje uloge u predstavi koja iako samo "popunjava prostor" nipošto nije laka i stvarno je zahtjevna. S druge strane spominje i životnu neizvjesnost (jer se ne može biti balerina sa 40), mala primanja (za londonske prilike) itd. A opet veli, kad izađeš na pozornicu sve to nestaje ...

Pa su govorili i "maturanti" o svojim nadama i očekivanjima - posebno je zgodan bio kratki razgovor sa mladim Škotom koji je na pitanje da li ga zezaju u njegovom kraju zato što se bavi baletom odgovara s osmijehom "ne, ne jako ... imam i crni pojas u karateu pa to pomaže ..." Razgovarali su s njime u "mostu nadanja", a to je pješački most koji spaja baletnu školu sa Royal Opera Houseom.

I veli dečko kako im je gušt poslije svoje nastave i nakon odrađenih treninga, ili u pauzi za ručak, prijeći preko mosta i gledati kako vježbaju "pravi plesači" ...

Na pitanje, da li bi htio i on raditi tamo, samo zavrti glavom i hukne uz smiješak koji jasno govori i da nije popraćen riješima "more than anything, mate ... more than anything"...

Ne znam, nisam strastveni obožavatelj ni opere ni klasičnog baleta, ali mislim da ću otići barem jednom na neku predstavu u to zdanje, tek da vidim čemu ta djeca tako požrtvovno streme ...

Ovdje se kupuju karte ...

Reproducirana je slika "Plesna proba" a autor je, naravno, Edgar Degas...