U posljednji čas otkrili smo blago pred kućnim vratima

Oh, kakvo otkriće u posljednji čas ...

Danas smo gospođa i ja odlučili da kad pokupimo malu neutrinku nakon njene škole pjevanja, plesa i glume - zabrazdimo u najbližem nam pubu.



Naime, u ove četiri godine prošli smo pored tog puba barem jedno dvjestotinjak puta, uvijek ga gledajući iz autobusa, ali nikad nam se nije potrefilo da u njega i zađemo.

No sad smo odlučili da toj tradiciji treba stati na kraj i da je krajnje vrijeme da isprobamo naš "lokalni" pub ...

Digresija: Pubovi u engleskoj i nisu neka mjesta za obiteljski izlazak. Tj, nisu mjesta za obiteljski izlazak ako niste Englezi. Oni naime imaju jedan specifičan - užasno permisivan pristup odgoju djece. Nije im sablažnjivo ako se djeca valjaju po podu bara sumnjivih higijenskih običaja. Nije rijetkost vidjeti mamicu i taticu kako neobavezno ćaskaju i gledaju u plus minus beskonačno dok potomak rastreseno žvakolji solidno razgaženu tenisicu umočenu u kečap.

No dobro, karikiram, ali sasvim malo.

Tako da, to što se neki pub smatra obiteljskim ne mora ništa posebno značiti. Može on biti i te kako prljav i zadimljen, i uljepljen tko zna kakvim izlučevinama ...

Što je najgore - izvana su to uvijek dotjerane fasade s puno cvijeća i zgodnim cimerima koji navode na pomisao da je dotični pub tu od stoljeća sedmog ...





Tako da stvarnu sliku možete steći tek kad se odvažite ući ...

A mi smo se danas odvažili izaći u naš lokalni pub i - oduševili se.

Čist, prostran, sa velikim vrtom u kojem gle čuda nisu naparkirani automobili ...

To je još jedna specifičnost Engleza koju smo ovdje uočili.

Stolovi su redovito ISPRED lokala, bez obzira kako prometna ulica ispred bila. Tako da škvadra sjedi na klupama ili stolicama i pije svoju pintu piva, ćaska i klopa kobasice i pire krumpir dok se na doslovno pola metra od njih odvija buran promet sa pufkanjem kamiona i autobusa, vjetrom što raznosi odbačene kartone hamburgera iz lokalnog mcdonaldsa, i lagane kišice koja ispire smog iz atmosfere i sve to skupa laganim sivim prahom prekriva pivsku pjenu u njihovim čašama ...

U isto vrijeme iza puba nerijetko postoji dvorište u hladu slikovitog višedesetljetnog kestena koje je potpuno izolirano od buke i okolne gužve. E to dvorište najčešće služi ili za kontejnere sa smećem ili za parkiranje automobila ...

Kakva šteta ...

No, naš lokalni pub (nakon današnjeg dana posato je naš) - potpuno je drugačiji ... u dvorištu je zgodno uređen prostor sa stolovima i suncobranima (pod onim velikim kestenom, da vam latice s procvjetalog drveta ne padaju u pivo), a i unutrašnjost je kako rekoh čista i uredna.

A onda je uslijedilo otkriće koje je pub pretvorilo u "naš". Imaju točeni Leffe.


A Leffe je pivo koje sam prvi put probao u Nici prije nekih devet godina i od tada nisam probao bolje pivo.

A probao sam ih poprilično.

Istina, ima nekih nizozemskih dvostrukih i trostrukih piva koja su fantastična ali niti jedno pivo ne klizi tako sjajno i nema tako prepoznatljiv i pun okus kao Leffe.

Barem meni ...

I sad, par mjeseci prije odlaska skužim da već četiri godine prolazim ispred vrata prekrasno uređenog puba (i iznutra!!) koji toči Leffe blonde ...

Naravno da smo ostali na ručku.

Piletina u pacu koja je trebala biti bačena na roštilj kad se vratimo doma može stajati do sutra ...

I još smo se dogovorili da ćemo naša subotnja poslijepodneva provoditi na ovome mjestu u slijedećih nekoliko mjeseci.

To samo da znate gdje smo ako nas krenete tražiti.

A sad se idem odmoriti ... nije lako nakon tri pinte napisati ovoliki post ...