O muškarcima, ženama i nezahvalnoj temi skrivene diskriminacije

Primijetio sam neobičnu aktivnost ovih dana na Zrinkinom blogu (zahvaljujući Tag-a-feedu na mom blogu). Nakon mjeseci neaktivnosti Zrinka je raspuhala prašinu, obrisala paučinu i složila 3 posta u 8 dana.

S obzirom da je mene do nedavno držala kriza pisanja i praćenja blogova, nisam te njene postove pročitao kad su objavljeni nego to činim sada.

U postu od 12. srpnja Zrinka rastura po svojoj omiljenoj temi muško-ženskih odnosa.

Obično se s njenim tekstovima na tu temu slažem u potpunosti, toliko da se ponekad pitam treba li na tu temu uopće još nešto pisati kad je sve već tako lijepo i zaokruženo rekla.

Ipak, ovaj put mi se premisa njenog posta čini malo nategnuta. Uzela je popis internetskog autora B. Deutscha o skrivenoj diskriminaciji i prokomentirala njegove navode.

S obzirom da mi se Deutschovi navodi čine pomalo praznjikavi, a ni Zrinkina im tumačenja ne pomažu previše - malo sam se poigrao pokušavajući polemizirati s time.

Iako sam se trudio da ovaj post bude zaokružen i samom sebi dovoljan, ipak savjetujem da radi potpunije slike prvo prionete čitanju Zrinkinog posta.

Uz sve moguće ograde, u krajnjoj liniji nisam žena, pokušao sam objektivno procijeniti koliko su Deutschevi navodi relevantni za skrivenu diskriminaciju:

1. Kada se muškarac prijavljuje za posao, konkurentice su mu ženskoga spola i poslodavac pokazuje bilo kakve znakove pristranosti, veća je vjerojatnost da će ta pristranost ići muškarcu na ruku. Što je posao prestižniji, veća je vjerojatnost da će se muškarac favorizirati.

Odmah moja prva i glavna zamjerka - nemam pojma na čemu se zasniva ova Deutscheva tvrdnja. Je li to neko istraživanje ili tek autorov dojam? Radi li se o "općepoznatim istinama" ili je netko te navode i stručno potvrdio.

Naime, ovako gledano zvuči uvjerljivo. Svi ćemo se odmah sjetiti nekog slučaja za kojeg smo čuli gdje je zaista muškarac favoriziran.

No neki će se sjetiti i ponekog slučaja gdje je favorizirana žena ... i tu sad postaje pitanje hoćemo li taj drugi slučaj shvatiti kao iznimku od pravila (koja ga naravno time potvrđuje), hoćemo li ga shvatiti kao rezultat nekih drugih mračnih igara ("spavala je s nekim" ili "tata joj je XY") ili ćemo prihvatiti da ima i jednih i drugih slučajeva i da nije moguće temeljem pojedinačnog iskustva procijeniti što je društveni trend.

Meni se čini da je tu skrivena diskriminacija također skrivena i u oku promatrača.

2. Kolege na poslu rijetko će kada pomisliti da je novi muški kolega posao dobio zbog pripadnosti vlastitom spolu, čak i kad je pretpostavka točna.


Osim naravno, kada je poslodavac žena - zar ne? U tom će slučaju isti kolege svoje jezičine jednako slatko brusiti na njemu kao što bi i na svakoj sočnoj plavuši zaposlenoj od muškog poslodavca...

A da ni ne ulazim u područje šefova homoseksualnih sklonosti.

3. Ako muškarac ne završi u zatvoru, šanse da će ga itko silovati toliko su male da ih se može zanemariti. Shodno tome, muškarce se rijetko odgaja da se boje samostalnog lutanja po mračnim gradskim predjelima ili izlaska u izazovnoj odjeći.

Ženama je potpuno nemoguće silovati muškarca (ako pod silovanjem smatramo prisilu na seksualni odnos u kojem će silovatelj uživati a ne tek puko penetriranje).

Drugom muškarcu je pak puno teže silovati drugog muškarca nego ženu. Jednostavno su zbog svoje građe muškarci sposobniji fizički se othrvati napadu u kojem napadač ima za cilj ugurati osjetljivi organ u pomičnu metu. Ne pokušavam biti duhovit nego samo konstatiram činjenicu.

Uz to, pijana bagra lučkih nasilnika sigurno se neće međusobno tapšati po ramenima "kak su dobro prasnuli onog malog jučer". Paradoksalno, ali homofobija je jedan od razloga zašto nema više muških žrtava silovanja.

I tako "manjak" silovanih muškaraca ima svoje fiziološke i sociološke razloge od kojih se ne može pobjeći. Ali i muškarce se odgaja (valjda) da se boje samostalnog lutanja po mračnim gradskim predjelima bez obzira na izazovnost odjeće...

4. Ako muškarac odluči da nikada neće imati djece, nitko zbog toga neće dovoditi u pitanje njegovu muškost.


Ovo je pogrešno. Mnogi roditelj će se pitati nešto poput "kakav je to čovjek koji ne želi imati djecu". Imati djecu je prirodno. Rekli bi neki raison-d-etre. Tako da tu ne vidim problem diksriminacije, osim ako ne želimo reći da je pripadnost spolu nadređena pripadnosti vrsti.

5. Ako muškarac ima djecu, ali se baš i ne brine za njih, nitko zbog toga neće u pitanje dovoditi njegovu muškost.

I opet, mnogi roditelj će se zapitati - "živiš svoj život, a znaš da negdje tvoja djeca rastu dok se ti za njih upće ne brineš". Mnogima je takvo ponašanje nepojmljivo, ali to i opet nema veze sa spolom nego sa ljudskošću. Ili sa prirodnošću, ako hoćete - s obzirom da se ipak radi o nagonima, a ne o racionalnom pristupu odgoju i skrbi za svoju djecu.

Ne znam, meni bi bilo gore da netko vrijeđa moju ljudskost nego moju muškost. Ali ne mogu kao Deutsch od svojih pojedinačnih razmišljanja praviti općeprihvaćene društvene stavove ...

6. Ako muškarac ima djecu i brine se za njih, na sva će ga se usta hvaliti kao oca-heroja…

Ne znam tko je služio ovom Deutschu kao inspiracija? Trač partija u provincijskom frizerskom salonu ili tri nonice na klupici u nekom zabačenom seocu?

Niti jedan otac koji brine o svojem djetetu neće druge očeve smatrati herojima osim ako ne učine nešto odista herojski za svoje dijete - kao npr. popnu se na Buckinghamsku palaču odjeveni u kostim superheroja...




Oni muškarci koji ne žele imati djecu ili koji se o njima ne brinu sigurno neće u ponašanju brižnog oca vidjeti nikakvo posebno herojstvo ...

Nadalje, niti jedna normalna žena koja se i sama brine o svojoj djeci neće od muškarca koji to isto čini raditi oca-heroja.

Ostaju nam samo žene koje iz nekog razloga vjeruju da je ženama mjesto uz djecu i da je svaka pomoć muškarca u tome nešto nečuveno i nešto herojsko.

E sad koliko je taj segment društva relevantan da bismo zbog njega čitavom društvu pripisivali skivenu diskriminaciju?

7. Ako muškarac ima djecu, ali se istodobno jako bavi vlastitom karijerom, dulje ostaje na poslu i ambiciozan je, nitko ga neće proglašavati sebičnim što na taj način umanjuje vrijeme koje provodi s djecom.

Slažem se sa Zrinkom da je ova teza "zaostala" iz nekih prošlih vremena.

8. Ako je muškarac uspješna javna ličnost, primjerice političar, na oblikovanje njegova javnog imidža nimalo neće utjecati to ima li dadilju koja mu čuva djecu, je li dojio svu svoju djecu i koliko ih je dugo dojio, pomaže li mu mama i koliko im često kuha.

Opet jedna fiziološka barijera koju eto ne možemo preskočiti. Muškarci, možda na žalost, ne mogu dojiti. Stoga je normalno da drugi dan nakon poroda oni mogu na posao.

Čak štoviše neki ni ne osjete neku posebnu bol tijekom poroda. (Meni je porod prošao potpuno bezbolno - postao sam tata igrajući igricu na kompu ...)

Danas kad se muškarci bore za priznavanje ravnopravnosti u brizi za dijete, kad se traže prava na porodiljski za očeve - malo je passe raspravljati o ovome kao o nekom velikom problemu. Ako je netko prigovorio političarki što je ostavila dijete - učinio je nešto normalno. Djetetu treba ta roditeljska skrb, pogotovo u prvim mjesecima života.

Ipak, slažem se da bi isto pitanje trebalo postaviti i političaru. Tu dakle doista postoji diskriminacija.

9. Ogleda li se muškarac za političkim predstavnicima koji brane njegove posebne i opće interese, u golemoj će većini slučajeva naići na pripadnike vlastitog spola. Obraća li se odgovornim osobama na položaju, također. Ako je dječak i traži uzore u javnom životu, pronaći će pregršt muških primjera s (naizgled ili zbiljski) besprijekornim ugledom.

Čekajte malo. Jel ovo pričamo o neproporcionalnoj zastupljenosti žena na rukovodećim položajima? Kakva je to skrivena diskriminacija?

10. Ako muškarac loše vozi, to će se pripisati njegovim lošim vozačkim sposobnostima, a ne tome što je muškarac. Uf, opet to. Pa sto onda? Ako osoba ne opere ruke nakon pisanja - to ce se pripisati tome sto je muskarac, a ne njegovim losim higijenskim navikama ...

Ženske su greške u vožnji češće i sitnije, muške rjeđe i pogibeljnije - eto rezultata nekih istraživanja.



Sad, kad nam se žuri a netko uči uparkiravati u Gundulićevoj psujemo mu ono što vidimo. Ako je nosat onda "mater nosatu", ako je glavat "mater glavatu", ako je ćelav "mater ćelavu" ... ako je to dokaz da skriveno diskriminiramo nosate, glavate i ćelave - onda je i psovka upućena ženama za volanom rezultat skrivene diskrimnacije.


Ipak, istina je da su neki od žena vozača napravili kult - čuo sam za nekog tipa što maše kuhačom vozačicama kad ga oduševe nekim svojim manevrom - kao da im govori "nije za te volan nego kuhača". Takav vjerovatno drži preopasnim nekom Hercegovcu koji ga ushiti svojim stilom vožnje mahati kamenom kao da mu govori "vrati se na svoj kamenjar" - ili nekom Dalmošu pokayivati magareće uši. Žene su definitivno slabije i stoga su puno češće izložene takvoj vrsti "napada" - jednostavno je manje vjerovatno da ce mu žena izaći iz auta i razbiti gubicu ...

Ja na primjer neskriveno diskriminiram Krapince. Ne znam da li se radi o koincidenciji ili su oni zbilja tako loši vozači, ali par puta sam svjedocio nevjerovatnim vozackim poduhvatima ljudi koji su sjedili u autima sa KR registracijom. Tako da kad vidim KR registraciju ja otvaram cetvore oci, a kad doticni napravi neku glupost ja cu obavezno reci "Pazi ga, Krapinec!" ... Cekam da Deutsch raspravi moj problem ...

11. Ako muškarac promijeni mnogo seksualnih partnerica, zbog toga neće postati predmet sprdnje, ponižavanja ni prezira.

Ovo je činjenica i to toliko puta ponovljena da nije trebalo ostalih 19 točaka da bi se ovo reklo.

12. Ako muškarac nije u klasičnom smislu zgodan i fizički privlačan, zbog toga će trpjeti minimalnu štetu koju je lako zanemariti.

Ovo je totalna neistina. Nema razlike izmedju štete koju trpe ružne žene i ružni muškarci. Zrinkina tvrdnja da se sve svodi na pronalaženje superprekrasne partnerice je površna i sasvim promašena. Što ako je čovjeku upravo ta superprekrasna partnerica životna ljubav? Ili, zašto bi superprekrasne žene zanimali samo superprekrasni muškarci?

Najprije, što estetska pitanja uopće traže u nekakvoj sociološkoj studiji? Poznato je da je ljepota nešto sšo se ne može formalizirati ili izraziti geometrijskim proporcijama (iako se uporno pokušava) - pa je već i sam pojam "lijepo u klasičnom smislu" jako sporan.

Prigovori nečijoj debljini, štrkljavosti, zrikavosti, ćelavosti, kockastoglavosti i slično nisu spolno zavisni.

13. Muškarac može zatražiti zakonsku zaštitu od nasilja, a da se to ne smatra nikakvim sebičnim "posebnim interesom" niti problemom koji prvo treba raspraviti u svim mogućim političkim tijelima, televizijskim emisijama i tramvajima, a tek onda odlučiti treba li policiju obučavati da djeluje i u takvim slučajevima.

Opet jedna površna tvrdnja. Muškarac kojeg supruga tuče nije tako česta pojava da bi se oko toga debatiralo. A žena koju ugnjetava netko izvan obitelji štiti se jednako kao i muškarac.

Prema tome - radi se silom prilika o "nasilju o obitelji" koliko god to bio nepopularan termin. A to je sasvim druga stvar.

14. Muškarac će uvijek dobiti diplomu i radnu knjižicu u kojoj njegovo zanimanje stoji u odgovarajućem, muškom rodu.

Ako je zaista istina da ženska zanimanja još uvijek nemaju svoju inačicu u diplomama onda to treba ispraviti. Danas je sasvim izvedivo spolno raslojiti i diplome i upise u druge dokumente.

15. Muškarčeva sposobnost donošenja važnih odluka i povlačenja sudbonosnih poteza, kao ni njegova općenita sposobnost racionalnog prosuđivanja nikada se neće dovoditi u vezu s pojedinim danima u mjesecu.

Da li je bolje biti potpuno nesposoban za racionalne poteze ili nesposoban za racionalne poteze nekoliko dana u mjesecu?

Nisam žena, pa mi je sposobnost razumijevanja ženskih stanja tih dana u mjesecu svedena samo na razaznavanje pojavnih oblika, tj. reakcija koje su svojom snagom neprimjerene podražaju koji im je bio povodom.

Ne mislim da su žene u neke dane nesposobne racionalno razmišljati, ali mislim da su sklonije reakcijama koje ih ne karakteriziraju u ostale dane.

Inače, to je još jedna fiziološka razlika. No, pitanje je da li je treba poricati ili prihvatiti?

16. Kada muškarac traži posao, poslodavac će se rijetko u odluci o njegovu zapošljavanju pitati hoće li djelatnik uskoro odlučiti zasnovati obitelj ili ne.

Ni ovo nije skrivena nego prava diskriminacija koja je uz to ponegdje i utuživa.

Ovdje ne samo da nisu dopuštena takva pitanja nego se ne smije pitati ni za dob, bračno stanje i slična pitanja iz privatnog života.

17. Većina svjetskih religijskih i moralnih autoriteta su muškarci. Ti autoriteti u velikoj većini slučajeva promiču vrijednosti po kojima je muškarac glava obitelji i "vladar" domene poslovnog i javnog, dok mu je žena "pozadinska podrška" i vladarica uglavnom ničega, popularno prozvanog "trima kutovima kuće".

Ah, još jedna vrlo suptilna i jako dobro skrivena diskriminacija ... autor je sigurno dugo razmišljao dok se dokopao ove spoznaje ... Papa je muško ...ideš

18. Ako je muškarac oženjen ili živi u izvanbračnoj zajednici sa ženom, velika je vjerojatnost da će se kućanski poslovi podijeliti tako što će žena obavljati veći dio tih poslova ili će joj barem pripasti onaj najgluplji, najrepetitivniji i najdosadniji dio.

Kućanski su poslovi općenito glupi, dosadni i repetitivni.

Ipak, nije mi jasno - zašto se stalno petljamo ljudima u privatne živote?!? Šta koga boli briga kako je dvoje ljudi u privatnosti svoga doma riješilo pitanje kućnih poslova?

Dokle god nitko nije prisiljen raditi neke poslove, u čemu je problem. Ako je muškarcu peglanje košulja dosadno, zašto bi žena morala pognuti glavu i popeglati mu košulju?

Zato što bi on, blesav kakav je, otišao nepopeglan na posao (ili loše popeglan).

I dok će svaki sličan muškarac ovdje reći - "pa što?" - žene će proći trnci ... "što će o jadnici misliti na muževom poslu". E sad možda je i to skrivena diskriminacija, ali meni se ipak čini da se radi o strahu same žene, a ne o stvarnoj diskriminaciji.

19. Od muškaraca se ne očekuje da čitav život provede s desetak kilograma ispod svoje zdravstveno idealne težine.

A tko to očekuje od žena? Ne znam za ženu koja je zadovoljna svojim tijelom.

Čudi me da na ovoj listi skrivenih diskriminacija mjesto nisu nasle i observacije poput:

1. Ženi koja ima nenamazane nokte prigovarat će se da je neuredna dok muškarcu bez laka na noktima nitko neće ništa reći

2. Muškarca koji ima smeđe cipele i crni remen na hlačama nitko neće ogovarati u veceu.

3. Žene moraju depilirati noge.

4. Ženska frizura košta puno više od muške

5. Ženama za pakiranje trebaju koferi i koferi, muškarci mogu i bez četkice za zube. itd. itd ...

Kako već rekoh gore, puno je diskriminacije u oku onoga koji određenu situaciju promatra.

I da se razumijemo, ne poričem da postoje situacije u kojima su žene diskriminirane. Samo mi se čini bespotrebno srljati u nekakve skrivene diskriminiacije i njihove pojavne oblike kad su oni ovako upitni i površno formulirani.

Idem sad čitati druge postove ... u strašnom sam zaostatku ...

6 komentara:

MasterMind kaže...

Ajde, nek si "razlobio" tog Deutscha još jednom - čitala ja kod Zrine i imala otvoren komentar, ali sam shvatila da bi me to predaleko odvuklo. A volje za traktatsko postanje o toj temi kod sebe fakat nemam.

Dobro si ti to, dobro - to i mene ždere, to uopćavanje i općenito svako klasificiranje. Čim malo mućneš, sve ispadne prilično tanko i dalo bi se nizati kontraargumenata da čudo jedno.

Meni je zapravo najveći trn to što su tekstovi prenijeti iz njenih kolumni u nekakvim časopisima. Ti časopisi s vječnim natezanjem muško-žensko na vrlo često skroz pogrešnim osnovama su mi tiha jeza i žalosno mi je da se nakon tona i tona takvih tekstova nismo makli niti korak naprijed u nekakvom konstruktivnom razmišljanju i analiziranju.

Evo još na kraju da nabacim "razbijanje" teze o diskriminaciji žena koje vole mijenjati partnere: Muškarci su frajeri, žene su "flundre" ako šaraju okolo. A tko ih tako precipira? Pa upravo žene! Ne znam kako se muškarac može dočepati tolikog broja partnerica ako ga one same ne percipiraju kao poželjnu zvjerku, frajera kojem može biti - a eto i baš ona ga je uspjela smotati. Možda ne zvuči baš dobro, ali to je baš tak' i nema tog Deutscha koji će me razuvjeriti :)

I da, za sam kraj krajeva: najbolji štos su mi "skrivene diskriminacije" - a sve skupa je otkrivanje tople vode, ponovno prožvakavanje već prožvakanog.

neutrino kaže...

@ Wow mastermind - samo da pripomenem - nije ovaj moj tekstic ni u kojem slucaju neki udar na Zrinku ili na njene tekstove. Stovise.
Zrinkine tekstove citam s gustom - knjigu takodjer, a to sto sad prenosi svoj kolumne mi je OK jer je ja ne mogu citati po svim tim casopisima gdje objavljuje. Tako da s tim dijelom nemam problema.
A generalizacija jest problem i to je ono sto i mene u cijeloj prici smeta. Reagiram samo kad je ovako ocito pogresna. U ostalim slucajevima na zalost ne mogu pobjeci od toga da me razvrstaju u krdo bezosjecajnih, podrigujucih i pivopijskih muskaraca.
Sto se tice percepcije "lakih" zena, tocno je da su zene najcesce te koje nekom lijepe tu naljepnicu ali zli jezici bi rekli da je to mozda zato stio su muskarcima ionako sve zene iste ... :-))
Eh kako skriveno diskriminiram ;-)

paor kaže...

zanimljivi smo ti mi koji ne znamo ništa napisati što bi imalo dodatnu vrijednost. kad čitam zrinku ima tu štofa, kad čitam neutrina dečec dobro zbori. kaj hoću reći - tema je ma kolkogod prožvakana, rečena ili nedorečena, zahvalna za bezbrojne raspre, konfrotacije, iz uvjerenja il po potrebi. istina nije uvijek egzaktna nego i percepcija, a to je jin i jang koji nas i izdvaja od ostalih vrsta.
nigdar ne bu...

MasterMind kaže...

Ma sve 5+ za Zrine i dapače da se i na njenom blogu čita ono što se njenog u poznatom svemiru može pročitati.

Ja priznajem da s tom temom imam VELIKI problem. Početak moje rebelštine je u tome da se sve vječno postavlja na muško-ženski sukob, a ne na sukob svjetonazora LJUDI općenito, sukob kulturne i sociološke pozadine iz koje skrivene i neskrivene diskriminacije proizlaze.
Imam problem s time da se vuče na stranu "ŽENE all together" u borbu za ženska prava. Ne. ALL all together za individualno pravo svakog na posebnost. S time da tu treba biti jako oprezan: ono što netko doživljava kao diskriminaciju, nekome baš paše da se okolina tako odnosi prema njemu (isključi nasilje, silovanja itd. itd.). Pa samo kad pogledaš blogove, imaš na tone autorica koje itekako sočno opisuju svoju PMS neuračunljivost i to im je skroz cool. I sad se nađemo mi neke druge i vičemo da nas se diskriminira jer to nije tako. Kod mene nije tako i nitko me nikada nije diskriminirao po toj osnovi - znači ja sam treća strana i obje prethodno navedene su za mene jako promašile bit.

Nego sam ti ja gledala koliko same "diskriminirane" smeta ta diskriminacija i koliko se imaju volje uključiti u nekakvo organizirano osvještavanje o tome. Pa pogledaj samo recimo preko Alexe kolika je posjećenost sajtova osvještenih feminističkih udruga, a kolika posjećenost Glorije i inih. Žene si spikaju o dijetama, receptima, krpama i šminkama u daleko većem omjeru nego o diskriminaciji s osnove istih.
I kaj sad? Reći da nas se generalno percipira daleko iskrivljenije nego što generalno jesmo (ako ćemo poopćavati)?
To što sam ja OUT i od jednih i od drugih - a Bože moj, mnogima je to čudno, samo se ja s tim znam nositi i prihvatljivo mi je da nije svima sve prihvatljivo na isti način :-)

A planem svaki puta i na pomisao da mi se muža generalno trpa među "bezosjećajne, podrigujuće pivopijske" muškarce. Mada znam i takve i ne plješćem im, ipak sam sklona prvo braniti općenito, a zatim režati pojedinačno - s tim da jednog takvog znanog njegova žena obožava i skroz joj je "bog nad bogovima", pa čemu režati :-)

xiola bleu kaže...

nista kontra krapine! trebala sam tamo zavrsit u srednjoj skoli, ali hotfootirah u zg. phew!

neutrino kaže...

@ paor - ima nesto u tome ...
@ Mastermind - bravo! tako se brani muza :-)) Eh bas mi je drago da sam te isprovocirao na komentar
@ Xiola - ma nemam ni ja nista protiv Krapine. Zgodan gradic, zanimljiv muzej, dobra klopa ... samo vozaci, vozaci su nesto drugo ...