Kako sam postao Power User - iliti kad žene komandiraju



Žalila mi se gospođa da joj je dosadno čitati moj blog ...

No, dobro nije to baš tako rekla (zna da bi se ja smrtno uvrijedio) ali me pitala kad sam onomad završio sa intervjuima: "O čemu ćeš sad pisati?"

Ja sam odogovorio da idu postovi na temu što ima na blogu i kako dalje.

A ona je rekla "To je dosadno".

Uz to je upotrijebila "onu" intonaciju. Onu koja muževi ne žele čuti a nemaju pojma kako bi je izbjegli.

I tako sam smjesta napisao jedan zanimljiv i neozbiljan post.

Pa sam ga pohranio u blogeditor da pričeka malo.

Pa sam zaboravio na njega.

A on je u međuvremenu dobio mlade. Nakotilo se još petnaest nekih polupostova koje moram objaviti inače će se usmrditi tamo i zagaditi sve novo što budem krenuo pisati ...

Primjećujem da su mi se novi postovi počeli gomilati u inboxu mog outlooka na kućnom kompu ...

Ajmo zato pothitno naslov:

Kako sam postao Power User



Kao što znate moja je šefica jedno vrlo ubjedljivo stvorenje. Ako ste zaboravili (hint: to ja pretpostavljam da me čitaju samo oni najuporniji koji su na mom blogu od stoljeća sedmog) to je ona što me odvukla da se izborim za veću ocjenu u ovom postu.

Ta njena ubjedljivost, na žalost, ima i svojih loših strana. To je ono kad krene ubjeđivati MENE.

I tako je jedared uletjela sa standardnim - "imam novi posao za tebe."

Ja očekivao neku novu prezentaciju, tabelurinu, istraživanje, web potragu. Kad tamo veli - "meni su utrpali da budem key user novog ERP sustava što ga uvodimo umjesto starog ERP sustava. Ti ćeš, dragi moj neutrino biti Power user."

Power user, kako to gordo zvuči. Skoro ko Power ranger...

Koji vrag je power user? Kud ćeš mene u to. Ja sam mrzio i stari ERP sustav, gdje sad još sa ovim novim da se bakćem ... hoću doma.



(ERP sustav - to vam je onaj informacijski sustav koji bi trebao omogućiti šefovima da imaju savršenu informaciju o svemu u svojoj firmi. Najprije vide ukupne brojke, pa onda kliknu za još više podataka i vide koliko su para potrošili na wc papir, pa onda kliknu opet za još više podataka pa vide tko im je sve prodao WC papir, kliknu na još više detalja pa vide da WC papir od Palome dolazi ponedjeljkom, pa kliknu još više detalja, pa vide da prošli ponedjeljak nije bilo dostave, pa kliknu na još više podataka pa vide da je kamionu pukla guma na uglu Praške, Vlaške i Koturaške i onda su u stanju izvući neke jako pametne poslovne odluke.

To se inače zove drill-down funkcionalnost i jako dobro zvuči čak i na engleskom...)


No, tako vam vele da stvar funkcionira kad vam prodaju paket.


U stvarnosti ERP sustav se nalijepi ko trbušna glista na sve sustave unutar firme i čeličnim stiskom uhvati grlo kroz koje firma plaća.

I nema.

Ni makac.

Ništa što nije u skladu sa proceduralnim zahtjevima sistema ne može biti plaćeno.

E sad, probajte dobavljaču cijevi u Singapuru objasniti da vama njegove cijevi trebaju ko suho zlato na gradilištu, ali mu ih ne možete platiti jer se ERP sustavu ne sviđa ritam otkucaja srca nekog u nizu administratora koji je unosio podatke. I onda se sustav blokirao.

Tako da ERP sustavi zapravo zabarikadiraju izlazna vrata i onda natjeraju sve kojima je sila da titraju na pravi način prije nego ih puste na svjetlo dana ... ili u toalet.



Kako to izgleda u praksi je da, recimo, svaki dokument mora odobriti cijeli niz osoba - neki npr. imaju 10 (10) stepenica dok nisu konačno odobreni. Onaj jadnik koji dokument kreira u sustavu umire od straha da će neki od nadređenih mu ustati na lijevu nogu, izgubiti živce i odbiti autorizirati neki dokument. Ono što se tada dešava je da se stvar kao u nekoj glupoj igrici, vraća na početak - sva prethodna odobrenja se brišu i stvar putuje opet kod kreatora dokumenta koji opet započinje proces prepun entuzijazma i radnog elana.

Konkretno, jedan od mojih nadređenih neki je dan naonaniran ušao u ured i otvorio svoj inbox te u njemu našao hrpu zahtjeva za odobrenje. Dobro, 90% toga i nije bilo namijenjeno njemu nego je sustav malo radio na drveni ugljen, još se uhodavao. No ovaj je tip, iako nije utrošio ni pol sata na nekakav trening da uopće skuži kako se što radi pozvao mene (Power usera koji je izvukao najkraću slamku) i pitao me što da radi. E sad, ja nisam zadužen za odobravanje ničega. Kad su meni objašnjavali sustav, pokazivali su mi kako ću ja raditi svoj posao - ne poslove svih mogućih Petrova i Pavala u firmi. Ja sam naime Power user da pomognem kolegama koji se bakću istim stvarima kao i ja. Naravno da nisam pojma imao kako da on sad vidi što je od tog kupusa njegovo a što nije.

Tako je on lijepo poženskospolovilio i stao lupati po gumbiću "Reject". Sve je otkantao. I šihterice i zahtjeve za naknadu troškova i neke ugovore i račune i tristo čuda.



Kaj da vam velim, još uvijek je najomraženija faca u firmi ...

Najgore je to što sad kad god netko ima njega u popisu onih koji nešto moraju odobriti zove mene da me obavijesti da je nešto poslao njemu i da nek mu budem pri ruci da ne popizdi opet...

Ej, a meni je to trebalo biti usputno zaduženje ... imam ja i svog posla ... a moram i na blogu ponešto napisati ...

A tako mi i treba kad se dam nagovoriti.

Da Power user ... pih!

Powerless, to sam ti ja ... a i ovaj mi je post zanimljiv i neozbiljan za ne povjerovat ...

4 komentara:

Anonimno kaže...

hahahaha power ranger... s obzirom da ti je dijete žemsko, ja ću zaključit da ti gledaš crtiće! :)))

dobar šef... nezna o čem se radi pa će sve otkantat... hahaha

Anonimno kaže...

poženskospolovilio i naonaniran :))))
ahaha, genijalno!
a mogu ti reć da mi je trebalo vremena dok sam si preveo na narodni jezik (upitnici oko glave, pa onda uskličnici i Ha HA HA balončići)

neutrino kaže...

@ jabuka - Gle ti sexizma ... kao cure ne gledaju Power Rangerse? A inace, ne gledamo ih ni ja ni dijete mi (Power Rangerse tj. - crtice gledamo) i to zato sto su grozno bedasti ..

@ jimbo - ajd drago mi je da ti se svidja ... htio sam ostati pristojan :-)

Anonimno kaže...

paaa... ja nebi gledala nikad power rangerse... a normalne crtiće sam gledala dok sam mogla uhvatit mjesto pred tv-om... ali sam brzo odustala od takvih pokušaja jer ragbijaš po cijele dane gleda neke glupe koje nisam mogla podnijeti pa ne gledam više nikakve.

baj d vej... čini mi se da netko iz jutarnjeg lista čita tvoj blog... a možda je i slučajno... uglavnom, danas je bio članak o onoj rupi u tateu. :)