Kad zabrljam onda moram nešto sklepati na brzinu

Mrzim promjene u hodu.

Ozbiljno mrzim.

Obožavam planirati. Bilo što. Od vikenda s obitelji, posjete nekom dijelu grada, radnog dana, projekta. Nema veze samo da se planira. I razmišlja o mogućim problemima na koje će se naići putem, pa se onda planiraju izmjene i stvaraju rezervni planovi (tzv. contingencies) itd.

Tako da kad krenemo npr. u Brighton, ja već prilično dobro znam što ćemo vidjeti i kako ćemo do tamo doći, ali imam i planove u pričuvi - što ako nam se ne bude hodalo, što ako iznenada ogladnimo, što ako padne kiša itd.

I tako u svemu.

Ponekad se naravno dogodi da nešto neplanirano iskrsne i kako je neplanirano - fuj - onda se snalazim(o) kako znamo. Ponekad to ad hoc rješenje donese nešto sjajno i nešto što se nikakvim predviđanjima ne bi moglo bolje organizirati, a ponekad dostaje tek za držati glavu iznad vode i s kiselim osmijehom si ponavljati - "he-he ovo je zbilja neobično nezgodna okolnost".

Htio sam da ova stvar sa lansiranjem novog sitea tkokoga.com ispadne dobro i potrudio sam se malo isplanirati neke dijelove vezane uz svoje učestvovanje u njemu.

Jedno od pitanja koje sam smatrao jednostavnim je "što ću sa svojim blogom "?

A nije da nisam o tome razmišljao. Iznašao sam dosta jednostavno rješenje. Vozit ću paralelno sa identičnim postovima na obje adrese i sve k'o blog. Tko želi, može me čitati ovdje - tko hoće može tamo. I tako krenuh.

Ali, onda sam doznao da bi takvo moje postanje moglo izazvati neželjene posljedice, kako po moj blog - tako i po zajednički poduhvat na tkokoga.com. Doznao sam da bi prevažna Googleova robotika mogla uočiti da se dijelovi sadržaja pojavljuju na oba websajta i u skladu s time strgnuti teško dosegnuti page-rank sa mog bloga, sa tkokoga.com ili sa oboje.

Sad, kad je netko tašt kao ja, a sa iskustvom mizernog broja posjeta od prošle zime kad mi je gugl iz nekog razloga podrezao krila - naravno da ne želim smanjiti broj posjeta koje imam. Iako ne mlatim lovu na posjetama - hranim si ego i pretvaram se da ljudi dođu i pronađu nešto zanimljivo čak i kad ih gugl kod mene iskrca nakon potrage za golim grudima glumice u nekoj sapunici. A da ne velim da si svako toliko priuštim dobru zabavu čitanja što sve ljudi tamo utipkavaju ...

I tako sam doveden u neugodnu situaciju da moram iznalaziti neko rješenje na brzinu. U hodu. A kako rekoh - to mrzim.

Pa sam zato uzeo par dana pauze u kojima sam dobro promislio.

Ne želim ugasiti svoj blog. Ne želim ga poslati u hibernaciju i ne želim da zamre. Baš mi se sviđa otvoriti tracker pa vidjeti da je još 150 ljudi došlo na blog. Pa dal' sa Googla, dal' sa Blogariata, dal' po RSS feedu il po tagafeedu. Bitno da su bili :-)

A ne želim ni odustati od tkokoga.com. Baš mi se čini da smo se fino našli, počeli pomao pisati, ima nas više iz dana u dan. Rasprave na forumu pomalo postaju sve zanimljivije - i zli i neznalica za sada pišu - sve ide kao po špagi. Baš mi je drago biti dijelom svega toga.

Ali, jednostavno nemam vremena pisati na oba mjesta i mučilo bi me gdje objaviti neku zanimljivu temu ili neki novitet kojeg sam otkrio sebi ili svijetu. Uvijek bi me malo grizla savjest da sam objavio tu a ne tamo i obratno.

I onda mi je - ne znam ni sam kako - na um pala spasonosna ideja. Na svom ću blogu odraditi nešto što već dugo obećavam - pokazati par slika nastalih u našim putešestvijama, a koje sam uslikao uglavnom upravo zato da ih objavim na blogu. Neke za ilustraciju mjesta gdje smo bili, neke za ilustraciju pojava ili običaja, neke kao obične pitalice. Ti mi postovi neće uzimati puno vremena, tim prije što ih mogu naštancati nekoliko odjednom pa svakodnevno objavljivati po jedan kako bih zadržao neophodan ritam i održavao interes posjetitelja.

A na tkokoga.com ću objavljivati sve što bih inače objavljivao na svom blogu. Znači i privatne pričice i razmišljanja o ozbiljnim stvarima i viceve i ankete, intervjue i svašta drugo. Tkokoga.com će trpiti moju normalnu produkciju ...

Pa ću nakon nekog vremena sagledati kako to ide i odlučiti kako dalje.

To "neko vrijeme" definirao sam sam sebi kao npr. mjesec dana. Ili još bolje 30 postova.

Sto znači da treba natrpati blogeditor na blogu sa 30 postova za koje treba naći 30 slika na hardu moga kompa. Na hardu imam sve slike od kraja 2006 naovamo (ostale su arhivirane na DVD-ovima). Trebalo mi je dva dana da prođem kroz sve te foldere i odvojim zanimljive slike koje želim pokazati.

Umjesto 30 traženih - sad imam 216 komada. S obzirom da će neki postovi imati više od jedne slike (ali ne više od tri) računam da slikovnog materijala imam za nekih 150 postova ... iliti da ne moram brinuti o sadržaju za neutrinov blog negdje do rujna ... :-))

No, plan i dalje ostaje isti - idemo sa prvih 30 postova, pa ćemo vidjeti što ćemo dalje.

Dakle, ako vas zanimaju slike i sitne zanimacije - izvolite na Neutrinov blog. Ako vas zanima što mi se trenutno valja po moždanima, kakve su novosti i čime vas želim iznenaditi - lijepo prosim izvolite na tkokoga.com.

Sutra na Neutrinovom blogu - prvi post sa slikom.

Na tkokoga.com - post čim me pukne inspiracija ...

Pa ćemo vidjeti da li je ovo rješenje nešto što će čitateljstvo s oduševljenjem pozdraviti ili će biti taman tako da nekako održim glavu iznad vode ...

1 komentara:

otrovna jabuka kaže...

:-O kakvi su ovo šokovi? zašto je ticker za selidbu zaustavljen? i kad ćeš nam već jednom objasnit onaj drugi ticker?