Od nas troje, jedino je gospođa u životu bila na operi. Fala muzičkoj omladini.
Da, dobro ste pročitali. Ja do pred par mjeseci nikad nisam bio na operi. (a tu glumatam nekog kulturnjaka)
Išao sam u kazalište na sve i svašta. Na koncerte raznorazne, drame, mjuzikle i štošta drugo. Čak sam jednom izdržao i cijelu predstavu na francuskom u kojoj pet riječi nisam razumio.
Ali opera?
A nije da ne volim. Naslušao sam se arija, u kupaoni tulim i ja da Nessun dorma od toga, sva tri tenora skupa mi nisu ni do koljena. Samo mi se baš nikad nije poklopilo pa da odem pogledati cijelu operu. Unatoč naporima Dražena Siriščevića. Njegov me Opera box oduševljavao i rado sam ga gledao - ali, eto, nikako da se odvažim.
A onda su nam gospođine frendice javile da je u gradu Tosca. I to u Royal Albert Hallu.
A meni je Royal Albert Hall jako fora zgrada. I uz to nam se svima baš htjelo probati nešto novo - nešto do sada nedoživljeno.
Pa smo tako krenuli u "Projekt Tosca". Cure su meni prepustile kompletnu organizaciju, a ja sam zadatku prišao sa fanatičnom predanošću. Kad je jednom pala odluka da se ide na operu počeo me proganjati strah - kako će ta posjeta utjecati na malu neutrinku? Jer, koliko god ovo iskustvo moglo biti dobro ili loše - i gospođa i ja imamo već neko prilično čvrsto mišljenje o operi. Ali mala bi od ovoga mogla operu zavoljeti ili zamrziti.
Nije mala stvar, ta roditeljska odgovornost.
Prvi je korak bila kupovina karata. Fala blogu na internetu. Sa par klikova na web stranici Royal Albert Halla bez problema možeš vidjeti koje sjedalice su slobodne. Tako smo odlučili da ćemo ovo gledati iz lože. Kud puklo da puklo, ali ipak mi je to prva opera u životu. Neću valjda riskirati da sjedim negdje odakle neću ništa vidjeti. I još gore - čuti.
Onda sam krenuo proučavati Wikipediju. Znao sam otprije osnovu zapleta, ali sam si sad lijepo cijelu priču smjestio u vrijeme i mjesto. A wikipedija je zbilja fantastičan izvor podataka.
Ne samo da sam naučio kakvo je zapravo natezanje i ispreplitanje sujetnih umjetnika dovelo do premijere 1900. godine, nego sam našao i inteligentno prepričan sadržaj, sa citiranjem ključnih arija i bitnih povijesnih elemenata.
Sa tim sam se znanjem onda bacio na prekapanje moje CD-teke i bez problema našao da sam na svu sreću ponio Pavarottijevu verziju dvije tenorske arije. Guglajući na internetu otkrio sam web site Emusic gdje sam u sklopu njihove promocije besplatno skinuo žensku ariju u izvedbi Marije Callas.
I onda smo nekoliko dana prije predstave i mi počeli naše pripreme.
Najprije sam curama ispričao ono što sam naučio o samoj operi iz Wikipedije. Pričao sam im o Sardeauovoj predstavi u kojoj je glumila Sarah Bernardt i koja je požnjela veliki uspjeh, pa su je odmah poželjeli uglazbiti. Pa kako Puccinijev agent nije uspio otkupiti prava, nego ih je kupio drugi skladatelj koji se dugo mučio nikako ne uspijevajući zadovoljiti autora dramskog teksta. Iako ga je čak i Verdi zagovarao - na kraju su libreto ponudili Pucciniju. On se prvo malo durio, ali se na kraju prihvatio posla. Pa je radio operu tri godine.
Sad, pita se čovjek, što imaš kog vraga raditi tri godine na operi koja traje dva sata? Istina je da dok popikaš sve one buhice na crtovlje treba puno vremena, ali baš toliko?
Ponešto stvari postaju jasnije kad skužiš da je Puccini zapravo bio bolesni perfekcionist. Toliki je bio gnjavator da je tražio da mu se ustanovi točan tonalitet u kojem se oglašavaju zvona Castel Sant'Angela u kojem se odigrava treći čin, e ne bi li upravo taj ton odsvirao orkestar u teatru ... mislim fakat.
No, možda je to tada zbilja nekom bilo važno. Možda će se za sto godina netko čuditi da je u današnje vrijeme itko ozbiljno posvećivao pažnju tome kakava torba ide uz kakve sandale ...
E kad smo tako opisali kako je ta opera uopće nastala lijepo smo sjeli u našu dnevnu sobu i tu je krenulo pričanje sadržaja. Bilo je važno da se sadržaj priča u dnevnoj jer sam tu u odgovarajućim trenucima mogao uključiti muziku.
Tako smo par puta odslušali Reconditu Armoniu (Prikriveni sklad) gdje u prvom činu slikar Calvaradossi opjevava različitost ljepota svoje smeđokose cure Tosce i nepoznate plavokose ljepotice koju je mjerkao dok se valjda pravio da pere kistove. Nije mu bilo dosta da ju je gledao nego ju je i naslikao na fresci. Par puta smo si pustili tu ariju da je dobro zapamtimo.
Onda smo krenuli pričati o drugom činu. Tu je trebalo opisati kako je zločesti Scarpia pokušavao podlim trikovima obljubiti jadnu Toscu koja je samo htjela spasiti svog slikara iz zatvora. I tu ona pjeva svoju potresnu ariju Vissi d'arte vissi d'amore (Živjeh od umjetnosti, živjeh od ljubavi) gdje na kraju vrisne svoje pitanje Bogu - Zašto me tako kažnjavaš?!?!
A od trećeg čina ispričao sam samo do druge tenorske arije E lucevan le stelle gdje se jadni na smrt osuđeni slikar prisjeća slatkih poljupaca i nježnih dodira svoje drage i tužno zaključuje kako mora umrijeti baš sad kad tako voli život ... nisam htio maloj otkriti kako ses stvar završava.
Što da vam kažem. Već smo svi bili strašno zagrijani i znatiželjni kako će sve to izgledati.
I mogu vam reći da nam je bilo super.
Unatoč tome što su pjevali na engleskom, otpjevali su sasvim solidno. Dobro, Tosca je bila malo bljedunjava i neuvjerljiva malecka. I pomalo copasta - ni približno vatrena i fatalna žena kako bi to očekivao. Ali nema veze.
Zanimljivo je bilo što je za ovu priliku scenografija morala biti specifična. Naime, Royal Albert Hall je ovalnog oblika, sa ložama okolo naokolo središnjeg dijela. Tako da se cijela opera zapravo odigrava u središtu auditorija, tj. publika gledajući odozgor okružuje scenu. Zahtijevalo je to da se glumci prilično vrte kako bi cijelo gledalište imalo prilike uživati u arijama - a ne da neki stalno gledaju leđa pjevačima.
Tu je i jedina zamjerka - cijelu omiljenu nam ariju u trećem činu pjevač je otpjevao okrenut od nas ... šmrc.
No mi smo svejedno uživali. I to doslovno. Pogledavao sam tijekom predstave u moje cure i jasno im se vidjelo da su opčinjene. Svi smo ostali paf kad smo čuli kako je dobro zvučao i izgledao moćni Te Deum kojeg uopće nismo prethodno slušali.
A mala je prepoznala sve tri arije kad ih je čula uživo. Bio mi je to poseban osjećaj kad joj na licu otkrijem onaj trenutaka prepoznavanja. Kad me značajno pogleda onim očurdama i klimne nasmijano, kao da govori - je tata skužila sam, to je Recondita armonia ...
A kako je završilo?
Pa, debela je teta na kraju bez problema skočila sa zidina.
A ja valjda jedini u gledalištu nisam skužio da nije skočila ona teta koja je cijelu predstavu pjevala nego kaskaderka koju su vješto zamijenili u jednom trenutku...
Eto.
Sad vrebamo kad ćemo, gdje i kako na slijedeću operu. A mene nešto vuče u Milano ...
Postovi
10 komentara:
Pa da mladoj dami se dopalo kada je imala dobre pripreme i poduku :)
Prošle subote u Rijeci je Tosca bila uprizorena na 3 mjesta (svaki čin na drugoj lokaciji i to 1. u podne u crkvi, 2. u 22 u Guveru, a zadnji u 2 iza ponoći na trsatskoj gradini). Nisam prisustvovala tom spetaklu, ali se jako puno pričalo u medijim (pogotovo u lokalnim). Kao i kod svega neuobičajenog neki su hvalili, a neki kudili. cvjetak
E to se zovu pripreme ali potpuno podržavam. Mene su starci vukli jednom tjedno u kazalište jer smo imali zakupljenu lođu prek tatinog poduzeća. Blaženi kulturni socijalizam! Tako da smo pogledali silom prilika sve što se nudilo, pa i sjajnog Ukletog Holandeza, čiju izvedbu nikad neću zaboraviti, a bila sam valjda 11 godina stara ako ne i mlađa :)))))
Traki, Trale iz milanske Scale?
I mi Zvrka pripremimo prije odlaska na operu ili balet. Pogotovo jer se ove opere u R.Opera House pjevaju na jezicima na kojima su napisana. Ima prijevod na velikom ekranu iznad bine.
Bila sam na Tosci prije nekoga vremena i bilo je fantasticno .
Muz mi ima jednu anegdotu sa te opere, na kraju kad zenska skoci sa zidina umjesto spuzve na sto skoci, stavili su joj trampolin pa je zenska jos nekoliko puta odskocila iznad zidina ,lol!!!
@ Cvjetak - a meni se toliko svidjelo da vjerujem da bih skoknuo do Rijeke to vidjeti ... da sam bio u Hrvatskoj, naravno.
@ Bugenvilija - sad kad ja krenem po operama - tog ću tvog Holandeza smazati za večeru ... (to je opera jelda?)
@ Jimbo - ne znam tog Trakija :-(
@ Zvrk - znam za tu anegdotu (ima u wikipediji). Gledao sam nakon ovoga karte u ROH, ali nema šanse da si to priuštim. Jeftinije nam je odletjeti do Milana ... :-(
"Rokeri s Moravu - Traviata"... ma nema pretjerane veze, pade mi nešto napamet... pa...
Zanimljivo...meni se po komentarima baš učinilo da ljudi nemaju ništa protiv psa na plaži ukoliko on ne inkomodira ostale prisutne...:)
I, definitivno nije protuzakonito doći sa psom na plažu na kojoj prisustvo psa nije izričito zabranjeno.
No bez brige...ja sa svojim psom nemam namjeru nikome stvarati neugodu svojim prisustvom na plaži...čak niti ako smijem sa psom na plažu...po dolasku na plažu pitam sve prisutne (ako uopće ima koga tada kada sam ja na plaži) smeta li im pas...ako im smeta ja odlazim...nemam volje biti negdje gdje konfliktna situacija stalno visi u zraku, pa čak ni onda kada sam u pravu.
Ni mi ne idemo u ROH po onim cijenama. Ova zadnja opera La Boheme je bila Family Performance , punu cijenu su platili Lord i Lady.... a mi smo samo platili £20 (to je bila najskuplja karta), bilo je i karti za 5,10,i 15 funti. Bilo je skroz puno sa djecom i njihovim obiteljima.
Onda kroz godinu idemo i na dress rehearsals (koje su obicno dan prije pocetka 'pravog' sviranja opere ili baleta)koji su iste kvalitete kao i 'prava' stvar navecer. Onda mi muz ima staff offers kada mozemo dobiti karte za 15 funti.A i ima pravo na dva para po dvije ulaznice (besplatne) na godinu. Tako sam ja proslu sezonu vidjela Toscu i Carmen. Sljedece godine se nadam Swan Lake-u (makar smo ga Zvrk i ja vidjeli , htjela bih vidjeti kako sada reagira kad je stariji).
Znaci imamo sansu za vidjeti puno lijepih opera i baleta i iskoristavamo to do maksimuma.
Ja sam bil na operi sam se ne sjećam kojoj jer je to bilo.... osamdesetih.
@ Jimbo - e ježi ga - ne mogu ni ja svaku foru skužit ...
@ igor - odgovaram na tvom blogu, to mi je nekako vi[e veyano uz temu. ;-)
@ zvrk - ma znam ja da ti ima[ popuste. Meni je bad kaj ja nemam pa kad vidim poto su karte hoću vrisnuti ... baš mi danas frendica veli da je gledala Carmen u areni u Veroni po 26 Eura karta (dobro to je u jeftinijoj zoni, ali ipak - najskuplja karta 150 Eura ...
@ zg dnevnik - a ja sam baš sinoć malo čačkao po siteu od HNK i mogu ti reći da ima baš lijep rpogram za slijedeću godinu ... pitam se tko će ići u taj HNK ako purgeri ne idu ...
Objavi komentar