Slike sa interkontinentalne šetnje - dio treći - bravo svima koji su došli do kraja

U prva dva nastavka ove blogovske trilogije prošetali smo niz Ural po evropskoj strani i pješačkim mostom preskočili na drugi kontinent.

Sad slijedi povratak po azijskoj strani.



Šetalište je novo novcato - završeno ovog proljeća. S desne je strane još neuređeno polje koje će najvjerovatnije uskoro vidjeti neku novogradnju jer je lokacija sad postala zbilja atraktivna.



Ova zgrada je izvana potpuno dovršena, ali još nije useljena.



Pitate li se kako je moguće sa sigurnošću reći da ova zgrada još nije useljena?



Odgovor je zapravo jednostavan i bez zavirivanja na potpuno prazno parkiralište - naime, na zgradi nema niti jednog "sanduka" od uređaja za hlađenje!

A iz nekog razloga, toga se arhitekti ovdje ne dosjete prije nego što se zgrada sagradi. Tako da se sve nove zgrade čim postanu napučene okite tim kockastim nakazama ko prištevima.

Ljeti temperature bez problema prebacuju 40, a kad sunce razvali u prozore može biti strašno vruće i kad je vani zapravo svježe. Zato je hlađenje naprosto nužnost, ali bi vjerovatno poskupilo gradnju pa se gradi bez njega. Onda svaki stanar pitanje rješava zasebno ...

Mala neutrinka je zamijetila još jednu karakteristiku - niti na jednom balkonu nitko ne suši rublje, a to je još jedna stvar koju se vidi na svakoj zgradi.



Netko me tražio da uslikam plažu.

Pa eto, ovo je jedna od gradskih plaža. Malo je hladno za kupanje (28C) pa baš i nema kupača, ali u srpnju i kolovozu plaže budu krcate.

Mene ni tada ne privlače posebno, ali ja sam razmažen Jadranom i divljim plažicama sa tirkiznim morem i zrikavcima ...



Naša zgrada dominira gradom.

Kad čovjek odraste u Zagrebu, razvije nesvjesnu potrebu za Sljemenom kao točkom pomoću koje se uvijek možeš orjentirati. U svakom dijelu grada ga možeš vidjeti ili naslutiti, a kad znaš gdje ti je Sljeme, onda znaš i gdje si u odnosu na Trg, na Dubravu, na Trešnjevku ili na bilo koji dio grada u kojeg želiš poći.

U Milanu, a pogotovo u Londonu - takvih orjentira nema. Izađeš iz londonske podzemne i osjetiš zbilja jaku potrebu za kompasom. Čak i kad skopčaš na kojoj ulici stojiš, čak i kad znaš da je zona u koju želiš stići negdje prema zapadu - nemaš blagog pojma gdje je zapravo zapad. Koliko puta smo se u vicu zapitali "gdje je sad Sljeme?"

Kad smo o tome ovdje pričali nekim prijateljima na večeri, čovjek lijepo veli - "a nama svima ovdje vaša zgrada upravo za to služi!" I fakat, Atyrau je najbliže brdo Kavkaz oko 700 km , pa naša zgrada svima služi da se ne izgube. Kao da bi se ovdje netko uopće mogao izgubiti ...



Ovo nisam ja slikao ;-)

To vam je samo da vidite koliko smo daleko od najbliže planine ...



Ovo NIJE naša zgrada. To je nečiji tuđi mirni dom s pogledom na rijeku.

Nije loše, zar ne?



A sada slijede nova tri arhitektonska uratka od kojih je ovaj još i najbolji.

Kod ove mi kuće i nije baš lako uperiti prstom što točno ne valja. Opći mi je dojam malo pretjeran, ali čini se da je čovjek ipak malo pazio na materijale i nije pretjerivao u razigranosti.



Ovaj se bacio u zidanje dvorca, ali je, čini se, potrošio sav budžet na stavljanje svega pod krov, pa nije ostalo ništa za dovršetak gradnje.

I tako ova nakarada sad tako stoji već neko vrijeme, naseljavaju je neki beskućnici koji tu noće dok to vrijeme dopušta.



Kod ove nisam znao što bih prvo uslikao. Kamena zidina sama za sebe i nije ružna, ali ovaj kočoperni ulaz sa stupovima, vitice na vratima, arkada koja nije arkada ...

A ono malo kuće što viri iza te grandiozne ograde utrpalo je još kiča, tek tako da ne usfali.

Ah kič. Ovo su primjeri kazahstanskog kiča, ali on je jako usporediv sa ruskim kičem i također sa engleskim kičem. No to je više onako tema za cijeli post. Moram samo uslikati par stvari prije no što se baim na tu temu da imam dovoljno ilustracija za ono o čemu pričam.




Ovo je ona druga vrsta ptica koje sam ovdje zamijetio, a koje se zovu "znaš-one-male-crno-bijele".

S obzirom da mi slike i nisu nešto ispale, morao sam ih staviti dvije.



S obzirom da sam ih slikao kroz ogradu ne smijem biti nezadovoljan. Slikao sam kroz ogradu jer se ptica skanjivala stati pred kamere ... valjda se sramila ili jutros nije stigla urediti frizuru.



Da nema ovog šarenog dječjeg igrališta u pozadini ova bi slika bila u konkurenciji jer mi je drvo baš otkačeno. Tako usamljeno i tako neobičnog oblika.



Ne znam što znači Бекмүса, ali ostatak sam razumio. "Anara, oprosti mi"

Kakav je to strašni grijeh počinio ovaj mladić da ga je Anara odlučila zbog njega ostaviti? Je li ju prevario il ju na neki drugi način povrijedio?

Bilo kako bilo, on je svoju pogrešku uvidio i pogazio svoj sram pred svijetom - on nju ovako javno moli za oproštaj.

Ne znamo ni što se desilo prije, ni što je s njima bilo poslije, ali to nam ne brani da u glavi slažemo raznorazne romantične i manje romantične pričice. Što vi mislite? Jeste li inspirirani za jednu pričicu koja bi objasnila ovaj grafit?



Kako rekoh, ribolov je jako popularan u Atyrau. Mnogi ljudi, svih uzrasta, svakodnevno izlaze na rijeku. Bojim se da to ne čine radi sporta nego radi preživljavanja - plaće su male a riba je besplatna. Na svu sreću rijeka je zbilja bogata ribom - svakodnevno se vide ljudi sa krasnim velikim primjercima somova, šarana i jesetri.

Drugi bitan motiv na ovoj slici je ova betonska ruševina. Dijelom zbog nesolidne gradnje, ali dijelom vjerovatno i zbog djelovanja leda ovo se molo urušilo. Brižni gradski djelatnici postavili su ogradu na preostalom batrljku (i to je već velika stvar) ali vađenje betonskih komada iz rijeke nikom nije palo na pamet. Stajat će tu vjerovatno dok ih led ne smrvi.

Led je inače dvostruko neugodan. Prvi je problem što se voda kad se smrzava - širi. (To ste znali jer vam nije jednom pukla pivska boca koju ste stavili u zamrzavanje) Kad se širi voda u rijeci onda svašta što je čovjek u tu vodu zarinuo bude zarobljeno, zdrobljeno, iskrivljeno i pomaknuto. Drugi problem je kad se led jednom krene otapati jer tad komadi leda teški i po parsto kila plutaju rijekom nošeni strujom i nekontrolirano udaraju u obale, stupove i sve što im se nađe na putu. Nije lako graditi u takvim uvjetima a još je teže graditi jeftino.

Postoje naime neke firme po Norveškoj i Kanadi koje su ravile tehnologiju i znaju kako se nositi s ledom, ali su njihove metode skupe. Zato je jeftinije svake dvije tri godine zabetonirati po par novih stupova nego skupo plaćati stup koji bi stajao deset godina.




Ova ružičasta zgrada je često cilj naših šetnji (ne i ove današnje). To je Nomad, najbolji Atyrauski indijski restoran. Mi smo probali dva ovdašnja indijska restorana i Nomad je onaj bolji. Uz to je i jeftiniji pa se stol treba rezervirati jer brojni expati baš tu dolaze na večere.

Neki dan smo došli tu na večeru a za susjednim stolom cijelo nastavničko vijeće škole male neutrinke. Ah što joj je bilo ugodno ...



Ovaj kafić je bio cilj naše šetnje. Zove se Black and white, ali je to nekome valjda bilo previše monokromatski pa je opalio narančaste zidove - tek tako da malo oživi atmosferu.

Palačinke i sokovi, voda, sladoled i kava ... ah, zar baš moramo dalje?

ЖАРЫС

Nautički turizam u cvatu.

ЖАРЫС

Bez obzira što slika iz ovog kuta već imam bezbroj - svaki put kad dođemo na ovo mjesto, ja to jednostavno moram slikati. Meni vjerovatno najljepši pogled na Atyrau. Ako se i vama sviđa poklanjam vam je za wallpaper.

Jedna fotka da naznači temu za neki budući putoslik na temu cijevi. Jer cijevi su u Atyrau nezaobilazne. Doslovno.

Kad sam prvi put došao u Atyrau 2002. godine vidio sam mnoga vrata poput ovih - drvena vrata zatvorena, a metalna ili rastvorena ili čak samo pritvorena.

Nad njima piše "Magazin", ali nema izloga ni bilo kakve naznake što se u tom magazinu može naći.

Ovo je jedan od tih starinskih dućana koji je evoluirao. Sad se lako zna da se tu prodaju dječje igračke i odjeća. Izloga još uvijek nema, ali je tu zato slika U BOJI koja jasno poručuje da ovaj dućan ima neke veze sa nasmijanom djecom.

Probajte zamisliti da nema slike na vratima i šarenog natpisa iznad ulaza.

Vidite li sad koji je to napredak?

=======================================================

I došli smo do kraja šetnje. Mene je zamorilo, ne znam kako vas ... jel itko pročitao sva tri nastavka?