Sretan vam Blogday - i moja preporuka 5 blogova

Eto ti moje sreće!

Taman si lijepo isplaniram o čemu ću pisati i strefi me BlogDay u čelo!



I ne samo da me strefi BlogDay već me Lion's Fart i utrpa u svojih pet preporuka!

Neutrino, čovjek na neprivremenom radu u inozemstvu, na svojem blogu piše neredovito, ali uvijek zanimljivo. Sočnim tekstovima koji više liče na izvatke iz nekog romana toka svijestu nego postovima dodaje emotikone na njuške posjetitelja.

Ovo mi se tako sviđa da ću morati naći mjesta na margini bloga i za ovaj quote! Fala LionsFartu, a fala mu i što me podsjetio da je danas taj dan.

Malo mijenjam raspored, ali nije mi teško - imam ja već neko vrijeme ideju o blogovima koje želim preporučiti.

Evo dakle 5 blogova na koje vam želim skrenuti pažnju na ovaj Blogdan:

1. Blog Stephena Frya

Stephen Fry je jedan od najvećih intelektualaca za koje znam. Zabavan, elokventan, načitan. On je ono što bih ja htio biti kad narastem.

2. Profesor Miljenko Hajdarović

Profesor povijesti u osnovnoj školi u Šenkovcu koji sa svojim učenicima komunicira i putem interneta, koji snima kratke edukativne filmove za korištenje u nastavi i posta ih na Youtubeu. Čovjek o kojem se čulo tek kad su mu prijetili smrću, ali čija bi strast prema nastavi trebala biti puno veća vijest.

3. Kritika pragmatičnoga uma

Blog koji tjera na razmišljanje i tjera nas da gledamo svoj moralni odraz u njemu. Čak i kad frustrirano ranta ili se upusti u boj sa vjetrenjačama za Djusa se može vidjeti da blog piše srcem. Ali najvažnije je da on i RADI. I srcem i glavom.

4. Petunia in Paradise

Ženski blog koji je sve samo ne chicklit. Nema tu Prade ni Ugly Betty. Petunia je hrabra žena koja piše svoj blog iz južnog Sudana (zemlji o kojoj neijetko čujemo u vijestima sa stravičnim brojkama koje nam prestaju išta značiti, baš kao i one iz Iraka, bliskog Istoka ili Bangladeša). Radi za nevladinu agenciju koja se bavi AIDS-om i piše o životu u Sudanu, ženama i koječemu drugom.

5. Materijali za nastavu matematike u osnovnoj školi

Ovaj site možda i nije blog u najužem smislu riječi, ali je tako sjajan da ne mogu dočekati da vam ga otkrijem. Profesorica Antonija Horvatek predaje matematiku u osnovnoj školi u Graberju Ivanićkom i stvorila je fantastičnu kolekciju materijala za učenike i nastavnike. Ima tu prezentacija, zadataka, rješenja, zanimljivih članaka, ali najviše od svega ima puno ljubavi - ljubavi prema matematici i ljubavi prema školi. Treba nam još ovakvih entuzijasta kao profesorica Horvatek!

Sad vas ostavljam da u miru prostudirate fantastične blogove koje sam vam upravo predstavio.

Za vas četvoro najupornijih - posebna obavijest kako dalje

Vratio sam se sa godišnjeg prošle nedjelje.

Lijepo nam je bilo u Hrvatskoj, a ja sam imao dovoljno prilike za razmišljati o koječemu.

Ne vjerujem da vas naročito interesira što sam razmišljao o svojem životu, karijeri i smislu svega toga. Ako vas upravo to zanima, žao mi je - to ne spada u javnu domenu, barem zasada.

Ono što bi vas moglo zanimati je - što planiram s blogom. Jesenska šema, otkrića, promjene i to ...

Sad kad s Googlea ne dolazi više skoro nitko, a i kad nema novih postova koji uvijek dovedu ponekog sa stranica gdje se vidi kad objavim novi post (hvala Atheni, Blogariatu, Ribafishu i Jimbu) - sada sam otkrio da postoji otprilike četvoro ljudi koji će baš svaki dan otvoriti moj blog. Bez obzira grmilo ili sijevalo, pisao ja ili ne pisao.

Netko iz Njemačke, netko iz Italije, netko iz Karlovca i netko iz Zagreba ...

Gotovo svaki dan, ti ljudi dolaze ovamo ničim izazvani. Ja nemam pojma tko su, ali počinjem osjećati obavezu.

A obaveza je dobra stvar - barem u mom slučaju. Tjera me da počnem razmišljati o tome što ti ljudi zapravo traže ovdje. Pa se onda sjetim da kad nešto objavim još jedno pet-šest ljudi navrati ovamo prateći svoje RSS čitače.

I tako sam odlučio opet malo više vremena posvetiti blogu.

Prvi korak je promjena dizajna. Ne zato što bio mi stari dizajn smetao, nego se bojim da je nešto u mom starom dizajnu otjeralo Google. Mislim da sam se i ne htijući ogriješio o neko pravilo ili postavio neki komadić koda kojeg Googleovi botovi ne vole.

Desilo mi se naime da mi odbiju upis u BlogCatalog jer da mi se blog ne sastoji od originalnih materijala i sve tako nešto. Protestirao sam pa su me uvrstili, ali je ostalo pitanje zašto su isprva odbili?

A kad u Google upišete čak i "neutrino blog" nećete dobiti niti jednu smjernicu ovamo. To ja sebi prevodim kao ne samo da sam nezanimljiv nego me netko vidi i kao škodljivog. E sad, da sam nezanimljiv to bi bilo porazno za moj ego, ali da ispadam neka spamerska hulja - e to me baš rastužuje.

Pa ću prvo promijeniti dizajn da vidim hoće li to promijeniti štogod na stvari - popraviti moj status. A dok to radim lijepo ću zamoliti i sve vas koji ovo čitate a imate blog, web-site ili kakvu drugu prisutnost na webu - da probate linkati moj blog sa svojih stranica. Kao neku privremenu uslugu mojoj malenkosti - tek da vidim da li je problem možda u tome što mojim sranicama nedostaje takozvane "relevantnosti".

Trenutno moj novi dizajn izgleda nekako ovako:



Trebat će mi neko vrijeme da se riješim ove crne pozadine i uskladim sve boje, a onda ćete samo jednog jutra naletjeti na novi dizajn.

Znam da se nikom neće svidjeti, ali nadam se da ćete shvatiti da je promjena nužna.

(Uz to baš bih se htio poigrati sa dizajnom koji ima 4 stupca ...)


JESENSKA ŠEMA

Najprije vam želim otkriti što sam lijepoga čitao ovog ljeta. Neću vas daviti predugačkim naklapanjima, ali ima nekih zbilja dobrih stvari koje sam htio spomenuti.

Onda, imam poneki post oko kojeg sam se potrudio i koje znam da će biti jako zanimljivo čitati. Barem meni.

Onda bih volio ponešto reći na razne općenite teme o kojima su svi već rekli sve, ali kao što znate mene to nikad prije nije sputavalo.

I na kraju, veeeliko iznenađenje. Neutrinovi intervjui se vraćaju, bolji nego ikad! Neke ljude koje sam intervjuirao poznajete iz hrvatske blogosfere, a bili su tako divno razgovorljivi i ono ... genijalni. A pripremio sam i nešto što do sada niste imali prilike čitati na mojem blogu - a sav sam na iglama hoće li vam se sviđati.

Tako da ja sada idem prčkati po dizajnu, vi probajte negdje ugraditi link na moj blog, a za koji dan ja krećem s postovima.

Ako ste slučajno na poslu ovog dosadnog kolovoškog dana

Ne znam jeste li primijetili kako sam ja u stvari plodan autor?

Noći gubim na pisanje postova, ali to nije ni približno tako loše kao što je loša činjenica da sam svoj najvjerniji čitatelj ...

I dok se ja lijepo negdje toćam u nekoj uvalici na Cresu ili nešto dobro krkam kod Radišića pored Grožnjana ili u kakvoj drugoj dobroj oštariji, ako ovdje netko naiđe - ostavljam jedan moj kratki stari post - nije reprezentativan primjerak ničega, ali je kratak, moj i bio mi je pri ruci:


LJUBAVNI JADI JEDNE 10-GODIŠNJAKINJE


Jedno dijete, koje neću sada imenovati, obratilo mi se neki dan sa strašnim problemom. Ja sam očajan u prepričavanju razgovora, ali ću se za vas potruditi:

U priči mi je otkrila kako se svadi sa frendicom iz razreda, a koja joj se onda mota oko "dečka" ne bi li je razljutila. I ja normalno kao stariji i pametniji savjetujem:

JA: Pusti je, nju on ne interesira zbilja. Ona je samo vidjela da je tebi stalo pa te sad provocira.

ONA: Tata (ups - sad sam se izdao ... dobro, radi se o maloj neutrinki), ja mislim da se njemu sviđa da se nas dvije oko njega svadimo...

JA: (uh kad je ovo dijete počelo sa mnom o tim stvarima razgovarati?) ...Hm ... pa ... vjerovatno je ... štoviše ... kako ne ...

ONA: Ali tata, što ako ja nju stvarno pustim da se tako druži s njim ...

JA: ... (već slutim kuda ovo ide - ipak “great minds think alike”) ... Da? ...

ONA: ... i što ako on onda zaključi da se ona njemu više sviđa? (I gleda me sa onim okicama molećivim)

JA: ... eh pa onda ... hm ... pusti ga k vragu ... kaj te briga ...

ONA: (dok se cijela jedna Peručka akumulacija naočigled stvara u dnu oka spremna da na najmanji poticaj jurne niz lice kao bujica) ... ali ja onda neću imati dečka...

JA: ... ovaj ... ehm ... (kroz glavu sumanuto šibaju mogući odgovori: “Pa što onda?” – odviše šturo, “Ma doći će drugi.”- plitko, “Nije te ni bio vrijedan” – koncept koji ni meni nije sasvim jasan) ... pa ...

ONA: (ne čekajući odgovor, hvala blogu) ... ja hoću imati dečka ... on je MOJ dečko ... JA SAM GA PRVA POKUPILA ...

E tu više nisam mogao izdržati. Prasnuo sam u smijeh i zagrlio moju princezu ...

-----------------------------------------------------------

Jučer je isti taj pao u nemilost.

(A kad se sjetim koliko sam se ja napatio pogađajuci što curice misle o meni ... trebao sam se pitati što misle o meni DANAS)

ONA: Znaš, on se jako opustio ... meni je ono otklizio, kao u onoj reklami kad teta ispusti stričeka iz ruke

JA: Kako to misliš?

ONA: Pa tako, prošle godine kad je tek došao, ja sam sa njime radila engleski i pomagala mu sa čitanjem. I on je onda čitao izvrsno kad se pogleda kako je pričao engleski.... sad se bogami opustio, ne da mu se vježbati... i sad on priča ovako (drži ruku u razini ramena), ali mu je čitanje tek tu (i stavi ruku u razinu pojasa) ...

JA: ... opet pentam nešto bezveze kao “Ma možda malo pretjeruješ”, pa “Možda mu je dosadno...”

ONA: A danas na matematici sam vidjela da prepisuje.

JA: Da? Kako to misliš?

ONA: Imali smo test i učiteljica nam onda nakon testa piše na ploču rezultate, a mi si moramo pregledati i staviti one ...kvačice ili minusiće (tak to ona zove)

JA: I?

ONA: I vidla sam da on nije pisao rješenja kad i svi mi, nego kad učiteljica napiše na ploči, on napiše sebi i stavi si kvačicu! A to je glupo to uvijek G. radi...(jedan drugi iz njenog razreda)

JA: Hm da ... to stvarno ... i - kako ti je otklizio?

ONA: Pa tako, sve manje mi je ono ... znaš ... kaj će meni takav dečko ...

JA: Kakav to, kaj misliš?

ONA: ... pa koji nije baš ... ono ... pametan

JA: ... misliš – koji je bedast?

ONA: Pa da.

JA: Pa mozda nije dečko bedast, možda je samo lijen (opet ja na muškoj strani)

ONA: Pa to je isto. Kaj će ti glava ako je ne koristiš?

JA: Hm ... imaš pravo ...

ONA: Ja neću bedastog dečka. Dat ću mu tjedan dana da se sabere.


Sunce tatino pametno ... da sam ja bar bio tako bistar sa 10 godina ...

--------------------------------

A o ljubavnim jadima jedne četrnaestogodišnjakinje ne smijem niti pisnuti jer ne bi više sa mnom ni riječi prozborila ...

Kroz prašumu (bez pustinje) ptičjim putevima - nevjerovatno!

Dok ja ljetujem na plavom Jadranu, mislio sam da bi nekoga možda moglo zanimati kako izgleda putovanje IZNAD prašume.

Naime, nešto sam nedavno prekopavao po južnoameričkim blogovima i jako me oduševio ovaj filmić kojeg sam tako skupio.



Radi se o blogu neko dvoje backpackera koji ga pomalo dopunjuju dok putuju kroz Južnu Ameriku. U epizodi Costa Rica – Monteverde and La Fortuna dali su i ovaj filić kojeg vidite gore a koji pokazuje viseće mostove i zip-lines.

Ja sam taman htio u komentarima pitati koji je vrag uopće taj zip-line, a onda mi se učitao fimić.

Znam neke koje ne bih nikako uspio nagovoriti na ovo ...

Najduži je dugačak više od kilometar i pol ...

Zar nije fenomenalno? Jesam li ja jedini koji bi ovo htio probati?