Početak nove epizode

E da, gotovo je sa mojim boravkom u Zagrebu ...

Od danas sam opet u pečalbi no ovaj put "nešto bliže" :-)

Od sutra počinjem raditi u Milanu pa sam danas popodne putovao.

Ovaj post će najvjerovatnije biti zanimljiviji mojoj obitelji nego slučajnim namjernicima - ipak moje doma zanimaju detalji smještaja pa se bojim da će široj publici ovo ipk biti pomalo dosadno. No što je tu je ...

Cure su ostale u Zagrebu - ja sam izviđač u ovoj igri i one će se priključivati u koracima dok svi detalji ne sjednu na svoje mjesto.

+++++++++++++++++++++++++++++++

U Zagrebu je kiša tek počinjala kad sam, točno u podne mahnuo obitelji koja me ispraćala i krenuo put Milana. Tu sam rutu odvezao bar tridesetak puta do sada, ali zadnji put još prije sedam-osam godina pa me živo zanimalo kako sada sve to izgleda i je li se što promijenilo ...

Tankao sam na Slavonskoj aveniji, stavio cajger na nulu i juriš.

Zadnji put kad sam išao kroz Sloveniju nije bilo vinjeta pa sam si cijelo vrijeme ponavljao da to nikako ne smijem zaboraviti na granici. I nisam. Gospođa je bila ljubazna i sa smiješkom mi je uzela 30 Eurona za mjesečnu vinjetu (ipak ću ja ići malo sim-tam pa će mi se ta više isplatiti).

I tako je prošao prvi sat - malo tankanje, malo čekanje na granici, malo traganje za vinjetarnicom i traženje parkinga i nakupi se.

Taman krenem s grane kad ono - znakovi sa obje strane upozoravaju na obavezno usporavanje i STOP - NAPLATA CESTNINE ... Koji je sad to vrag? Pa upravo sam kupio vinjetu ... nije vrag da se još nekaj plaća?

Ali ne, znakovi su tu od ranije a sad je samo potrebno usporiti na 40 i proći između naplatnih kućica koje sada zvrje prazne.

Kroz Sloveniju sve do Ljubljane je žestoko padalo i nije me baš radovala mogućnost da pljušti svih sedam sati i svih 650 kilometara. No, na svu sreću - iza Ljubljane je pukla naoblaka, a kad sam stigao pred Trst već se i sunce uvelike pokazalo.

Inače, ako još netko nije godinama prolazio - Slovenci su završili sve autoputove i sad se kroz čitavu Sloveniju vozi punim gasom.

Slovensko-talijanska granica je potpuno nezanimljiv događaj - prođoh je sa 50 km/h i sa smiješkom se prisjećao koliko sam sati i sati prozvrndao čekajući u koloni i nerijetko trtareći hoće li me netko gnjaviti zbog šteke cigareta viška ... Duty free je još tamo, ali pred njim samo dva auta - tko što uopće sad i kupuje u njemu? Nisam stao da vidim - žurilo mi se - na cesti sam već 2 sata i 37 minuta ...






Ne volim autoput između Trsta i Venecije. Dvotračan je i često zna biti gužva. Nerijetko se stvori kolona kamiona koji jedni druge pretječu kroz desetke kilometara na veliku radost nas u osobnim automobilima koji se onda kilometrima vozimo iza neke cisterne koja mili uz šleper 0,05 kilometara većom brzinom od njega zalijevajući nas hektolitrima vode iz svake lokve.

No, ovaj put je cesta prazna, a i sunce razgoni oblake pa je sve svijetlo i vedro. Jinxi i Gibonni sa kazete su baš lijepo legli u toj atmosferi.


Još jedan razlog zašto ne volim taj autoput je u tome što on završava u petljanju kroz Mestre (predgrađe Venecije). Tamo sam redovno gubio po pola sata - sat najprije na jednim naplatnim kućicama pa na drugim i nebrojenim prestrojavanjima između njih. Sve sami nadvožnjaci i podvožnjaci ...

A kad tamo - nema više gužvi kroz Mestre!

Nema više ni M od Mestrea!

Sad se juri po novom dijelu autoputa i čitav se taj kraj zaobiđe sa jednim jedinimizlazom za Veneciju ... oh kako je to lijepo ... nisam mogao vjerovati!! Sve sam si mislio da to nije moguće, da sam ja sigurno zaboravio dio autoputa po kojem se upravo vozim i da će me mrski nadvožnjaci ipak negdje zaskočiti, ali niš od toga ...

Konačno na trotračnom autoputu za Milano.



Od Brescie se ide i u 4 trake, ali to je slabo pomagalo - ipak se nije moglo više od 90 - 100 zbog gužve.

No, nakon nešto više od 7 sati, uz dvije "sanitarne ustanovke" i jednu pauzu za capuccino i pannino, ne previše umoran stigao sam pred svoj hotel. A tamo - nemrem bulivit. Moja je firma nadmašila samu sebe. Idućih ću mjesec dana provesti u ovom luksuznom apartmančiću ...


OK, bračni krevet i nije bračni nego dva singlea, ali oprostit ću im ...


Mjesta zbilja ima ko u priči, čak sam i knjige stavio na policu (nakon što sam sve poslikao) ...



Ormarića i ladica ima daleko više nego što mi treba (jesam, jesam sve sam prebrisao mokrom krpom prije nego sam uvalio svoje stvari). Hotel je potpuno nov (garaža na primjer još nije u funkciji) i namještaj je sasvim neupotrebljavan.

Sve je na karticu i neke hiper senzore - trebalo mi je dva putovanja do recepcije da skužim kak se pali svjetlo ... sve mi neugodno :-)



Kuhinjica nije velika, ali mene veseli vidjeti mikrovalnu ... joj kad se sutra zaletim u esselungu na odjel gotovih jela :-)). I inače ću morati do dućana jer je frigo prazan, a gospođa je zahtijevala i da čvrsto obećam da ću se daviti u voću i mnogim drugim zdravim stvarima. Zasad je tu samo Natren i jedna boca Jane ...



Kupaonica nije ništa spektakularno, ali nije me ni razočarala. Prostrana je i tipično talijanska.


Klasična kada sa staklenom pregradom u stilu kakav bih htio imati i doma ... jednom kad se vratimo.



Nije mi baš jasan ovoliki tuš na stropu


Ali dobro je da ima i klasična "slušalica" ... moram ustati pol sata ranije sutra ujutro da shvatim kako se što od toga uključuje ...




Bide je neizostavan.


Ovdje sam se namučio da se sakrijem od svih tih silnih ogledala...

I za kraj, kad sam mislio da sam sve već uslikao otkrijem da moj apartmančić ima i jedno skrovito blagovanje sa stolićem i dvije stolice zaklonjeno iza staklenih vrata i duplih zavjesa - ko iz 1001 noći ... (ne one turske sapunice nego originalne verzije)



I na kraju, internet je besplatan - no da me nije gđa neutrino podsjetila da uzmem VLAN kabel vraga bih ja sad ovo tipkao. Sam sam se sjetio uzeti wireless modem pa sad lijepo ležim na krevetu i kuckam ... nije baš brzo ko Max ADSL ali nije ni loše...

Eh da, SKY ima ali na žalost nije besplatan ... košta 8 ojra "po eventu" - mislim da neću istraživati što se pod time točno misli :-)

Toliko za sada. Sutra je zanimljiv dan. Opet jednom počinjem na novom radnom mjestu. No fala blogu, sad nisam nikome šef :-)

11 komentara:

Anonimno kaže...

Čovjeće koji trah članak.
Da li izmet u wc školjci promijeni plutanju?
Kako nepristojno i seljački slikavati sobu i aaaajme - osip!

Anonimno kaže...

Nisam znala da ti je blize ici preko Ljubljane, da ides Rijeka-TS ne trebaju ti nikakove vinjete. Kamioni su stvarno pravi incubo, ali konacno je odobrena terza corsia TS-VE, a moj savjet ti je da ipak izades u Mestre pa tangenziale, zato ca ti sada vise ni guzve kot nekada, a skratis si put za dobrih 40km. In boca al lupo za novi posal i da famiglia brzo dojde k tebi..... mocvara

jimbo kaže...

Meni je baš fora što si sliko sobu. Štogod rekli neki anonimci.

Roman Tales kaže...

Znaci opet si u Milanu ... neka tebe u zemlji cappuccina, nedaj se zezat i naruci si ga svaki put kad te uhvati zelja ;-)
Ipak, steta sto nije bilo vise postova dok si bio u Kazahstanu :-( tamo sigurno necu nikad, a Milano poznajem cist' pristojno ... sto ne znaci da necu bacit' oko da vidim kako ti je ;-)

Anonimno kaže...

ti nas to cimaš, čekamo daljnju reportažu. piši. Pozdrav

zgdnevnik kaže...

Mijenjaš radna mjesta više nego kaj mnogi putuju u cijelom životu :)

Anonimno kaže...

chi la visto ....

Anonimno kaže...

... i nestade covjek, nebin nikad rekla da ce toliko muka iza tolikih zapisa

praviseenglez kaže...

bok neutrino, vidim maknuo si se iz kazahstana.Pozdravod Zvrka

Bugenvilija kaže...

šta bi sa pisanjem? dosadilo li ne stigneš?
navratim jednom u sto godina a ono post star godinu dana...

Jimbo Jonez kaže...

Volio bih da se još koji put ukažeš...