Odnosno, nase smo roditeljske kostime uredno objesili u ormar da se ne zguzvaju do nedjelje i izasli u grad u jedan od rijetkih vecernjih izlazaka otkako smo ovdje.
Necu vam sad pricati kako izgleda London nocu - ima i tu po blogovima ljudi koji su u tome daleko kompetentniji od mene. Nama je samo bio gust prosetati ulicama od Kensington Palacea do Leicester squarea (cita se "Lester" sto je i mene prilicno zbunjivalo jedno vrijeme, ali kako sam mjesec dana stanovao pored Gloucester roada koji se cita "Gloster" tako me ni ovo nije iznenadilo) - jedno dva sata ugodne setnje, vecerati u Agnus Aberdeen Steak Houseu na Leicester Squareu i otici u slavni Odeon cinema.
Odeon na Leicester squareu je ono kino u kojem se redovito uprilicuju UK (a nerijetko i Evropske) premijere filmova. Mozda se sjecate scene sa lanjske premijere Ratova zvijezda kad je Darth Vader doveo cijelu cetu onih svojih bijelih ratnika na crveni tepih.
Isli smo tamo tek kako si ne bismo u starosti predbacivali da smo godinama zivjeli u Londonu a u Odeon na Leicester Squareu nikad nismo usli. E, ali ima jedna kvaka - nama se nikako nije gledao King Kong koji sad tamo mlati pare. Pa smo odabrali "Family Stone" sa Diane Keaton, Sarah Jessicom Parker i Craig Nelsonom koji je igrao u sporednoj dvorani.
To je i razlog zasto uopce pisem ovaj blog - ne to sto smo bili u sporednoj dvorani nego sam na pocetku obecao da cu preporuciti neki film kad ga pogledam.
Pa onda, eto, preporucujem taj film.
Radi se o onome sto se za sada zove Romcom iliti romanticna komedija.
Kazem, "za sada" jer holivudski producenti pokusavaju naci odgovarajuce ime za ovaj zanr koje bi bilo jednako privlacno zenama, ali manje neprivlacno muskarcinama.
Osobno nemam tih problema, ja sam naime papucar - kako je poznato svima koji me bas ne vole, a razuman, liberalan i u kontaktu sa svakodnevicom koja dokazuje zensku snagu na svakom koraku (vidi pricicu o Alison Lapper malo nize) za one koji su mi nesto skloniji.
Taj je, dakle, romcom - po mojem skromnome sudu (a pogledao sam ih do sada vise od nekoliko pa vjerujem da mogu izricati sud) - vjesto uspio izbjeci one tipicne zamke propadanja u ljigavost na opcim mjestima. Tipa - on joj otkriva svoju vjecnu ljubav, ona odlazi busem, on ostaje na stanici tuzan i sam, autobus staje, vrata se otvaraju, ona izlazi, ona i on si trce u zagrljaj, muzika u crescendu svira romanticnu temu cijelog romanticnog filma, oni se grle vrteci se kao na gramofonu pred kamerom koja prosto ne zna sto bi od srece pa uzleti u osuncano nebo i kad se vrati oni vec ljuljaju cukrene dvojceke i kite bozicno drvce ...
Dakle, ovaj film nije upao u neki od tih klisea iako im se u par navrata opasno priblizio. No zadrzao se u zadnji cas i na tome mu hvala.Glumci su mi bili uvjerljivi - ukljucujuci i SJP. Nisam ocekivao, ali u nekim trenucima cak je i moje musko srce poskocilo uzivjevsi se u dogadjaje na ekranu. Sto ne bi bio slucaj da su se prenavljali, zar ne?
Zaplet je zgodan i zanimljiv. Iako dotice i nekoliko ozbiljnijih tema ne opterecuje se njima i ne pada u drugu klopku - pretencioznost. Nema tu nekih silnih moraliziranja ili likova koji su crno-bijeli nositelji poruke, koji bludeci pogledom u daljinu izgovaraju pamflete o ljubavi, vjernosti, braku, jednakosti i slobodi ... dobri i duhoviti dijalozi, simpaticni gegovi koji tjeraju na smijeh, glumacke minijature koje rezultiraju opcim cerekanjem i tako to.
Sve u svemu, to je film koji ce vas zabaviti, od kojega cete se osjecati ugodno i koji ce vam i ostatak veceri uciniti toplim i ugodnim bez pretenzija da rijesi goruca svjetska pitanja poput rata u Iraku ili minusa na tekucem racunu.
Postovi
0 komentara:
Objavi komentar