Posast djecje privatnosti

Mislio sam da se radi o nekom marginalnom problemu, o nekoj privremenoj opcinjenosti lijepom idejom, o necemu sto je u osnovi dobro, toplo i lijepo.

No, vidim da uzima maha pa cu ovdje pokusati iznijeti svoj stav da ne pisem na svakom blogu gdje se promice roditeljska nezainteresiranost...

Blogovi koje sam procitao neposredno prije pisanja ovog bloga su: Uspomena i Trill

Ali zamijetio sam i more drugih blogova i komentara koji se sa takvim razmisljanjima slazu. Dva linkana bloga ne zelim ni na koji nacin izdvajati - oni su mi bili samo trigger

Disclaimer: ne zelim ovime nikoga povrijediti, ali mislim da se sa idejom DJECJEG PRAVA NA PRIVATNOST puno pretjeruje pa se ovdje obracunavam sa stavom a ne sa osobama.

1. No child shall be subjected to arbitrary or unlawful interference with his or her privacy, family, home or correspondence, nor to unlawful attacks on his or her honour and reputation.

2. The child has the right to the protection of the law against such interference or attacks.

Povelja o pravima djeteta , govori dakako o nezakonitoj povredi privatnosti djeteta, ali pred mene se kao roditelja istovremeno postavljaju i neke obaveze

Obiteljski zakon clanak 95.:

1) Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju PRAVO I DUZNOST nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.

Mislim da se ispusta iz vida vazna stvar - Roditelji ne samo da IMAJU PRAVO pogledati blog svojeg djeteta, pogledati njegov inbox na e-mailu, pogledati ispis racuna s mobitela i posljednje primljene pozive nego im je to i DUZNOST!!.

Ovo gore sam napisao samo zato da mi se ne bi netko nadobudan javio kako dijete ima pravo na privatnost. Ima, ali ne u odnosu na roditelje nego u odnosu na ostatak drustva. Citati neciji dnevnik pred cijelim razredom je teska povreda te privatnosti. Mamino citanje dnevnika dok je dijete u skoli – nije.

Postoje neke stvari koje ja kao roditelj hocu/zelim/moram znati. Ne mogu uvijek biti siguran da ce mi to moje dijete htjeti/znati/odluciti reci u pravo vrijeme. Zamislimo da dijete napise na blogu (ili da do znanja) da je prosle subote probalo marihuanu – a ja to ne znam???

Evo vam jedan zgodan clanak iz danasnjeg independenta

Ukratko, 14 godisnja curica je sa 4 klipana (stariji teenageri) trcala londonskim ulicama. Oni su premlacivali slucajne prolaznike (skitnice, pijance) a ona je to snimala svojim mobitelom. Snimila je i kako su njeni frendovi do smrti pretukli barmena u jednom lokalu, a i ona je covjeka udarala u glavu "kao nogomertnu loptu" Njeni su roditelji slucajno bili narkici (ili ju je samo odvjetnik tako branio) – dijete je bilo zapusteno i zanemareno, ali hej 14 godina ... Sad je osudjena na 8 godina zatvora. Mozda joj jednom proradi i savjest ...

Koliko je teenagerskih trudnoca? Koliko puta nadjete u novinama “dijete naslo tatin pistolj”, “klinac nastradao u prometu jer je vozio bicikl bez ruku”, "djecak u chatroomu upoznao pedofila”, koliko je djece u vrlo ranoj dobi otkrilo drogu?

Koliko puta kad procitate tako neku potresnu stvar pomislite – Boze, gdje su tom djetetu bili roditelji?

Ja ne velim da su onima koji tako silno cuvaju djetetovu privatnost djeca predodredjena da budu maloljetni delinkventi, da upadnu u lose drustvo ili da razviju neku bolesnu sklonost opijatima bilo koje vrste. Ja samo velim da ako roditelj ne zna sto mu dijete radi i sa cime dolazi u kontakt (ili u sukob) nikako ne moze ni pomoci prije nego sto gruda preraste u pravu veliku planinu.

Jeste li sigurni da vam dijete kupuje sendvic u skoli? Mozda ga netko maltretira? Ako pogledate djetetov blog mozda cete nauciti nesto i spoznati i druge strane svojeg djeteta. Mozda cete shvatiti da se vas sin ne zna ponasati prema curicama pa ih poteze za kosu ili slata pred WC-om. Mozda cete moci skrenuti neki nevezani razgovor i na odgoj u tom podrucju. Mozda vam se dijete zanosi Jackom Trbosjekom ili misli kako se cura nakon seksa mora - da prostite – popisati, pa nema sanse da ostane trudna.

Kaj mislite kako je bilo roditeljima takmicara u Big Brotheru kad su skuzili kakvu su ispraznu, iskvarenu, amoralnu ili tupavu djecu odgojili ...

Zasto se ne upetljati i popraviti stvari dok se jos moze?

Mislim, ne treba dijete posjesti u kuhinji i reci mu – “To sto pises na blogu je takvo i takvo”. Ne morate mu nikada reci da ste blog ili e-mailove uopce procitali. Ali ne mozete reci "ja postujem njegovu privatnost pa ne gledam sto pise". Mislim da je to cak i neodgovorno. Kao da ce dijete samo znati razluciti izmedju pravog problema gdje treba vasu pomoci i neke nevazne pubertetske tricarije ...Bojim se da nece.

A takva bojazan ne znaci da niste dobar roditelj. Ne znaci da sa svojim djetetom niste uspjeli izgraditi "onaj divan odnos uzajamnog postovanja i povjerenja" kakav ste htjeli i o kakvom ste citali.

U krajnjoj liniji - radije bih da moje dijete jednog dana u komentar na nekom blogu napise da je tata bio policajac koji je procitao njezin blog sto ju je jako potreslo u dobi od recimo 14 godina, nego da se javi kao zena sa traumama koje je prosla jer je kao recimo 14 godisnjakinja otisla nekom mesaru na abortus pa zavrsila unakazena do kraja zivota.