Ne, trebali smo nesto sto ce nas natjerati na kretanje, zadovoljiti nase potrebe za zabavom, po mogucnosti nas kulturno uzdici, a da nam vjetrovi ne uniste ugodjaj. Vec sam ponesto pisao o muzejima ovdje.
U ovih skoro 3 godine obisli smo British museum 5-6 puta, Science 3 put, Natural History 4 puta (i jos nam je malo ostalo od svih njih), Victoria & Albert dvaput, i jednom London museum. Valjda i jos neki, ali sam zaboravio.
Pa nam se ni u muzeje nije dalo.
National Gallery smo vise puta posjecivali – iako smo stalni postav u stvari samo zagrebli – vidjeli smo 3-4 sjajne gostujuce izlozbe – nekako nismo bili od volje opet je pohoditi.
Konacno je odluka pala – ajmo u Tate Britain!
Da pojasnim. Prije tocno 109 godina, gospon Henry Tate, covjek kojem je upala sjekira u med, pardon, secer – poklonio je svoju kolekciju od 65 umjetnina britanskih autora vladi uz uvjet da pronadju mjesto i srede papire za odgovarajucu galeriju. Ne samo to, nego je jos i donirao lovu za izgradnju te „odgovarajuce galerije“.
Otkud njemu tolika lova? Covjek se obogatio na seceru.
Poceo je kao pomocnik u ducanu ziveznim namirnicama i nakon 7 godina uspio je skupiti lovu da otvori svoj ducan. Taj je pak isao dosta dobro, pa je kupio udio u secerani i prodao svoj ducan. Onda je ubrzo postao jedini vlasnik i secerani dao ime Henry Tate & sons. A kad je otkupio patent za izradu secernih kocki fakat ga je krenulo...
Tako je 1897 na lijevoj obali Temze, u dijelu zvanom Millbank, a na mjestu prijasnjeg zatvora, otvorena potpuno nova namjenski gradjena zgrada za prezentaciju tih velebnih djela pod nazivom The National Gallery of British Art a postala je poznata kao Tate Gallery.
Ako se zateknete kada u Londonu – naci cete je vrlo blizu stanice Pimlico – ne mozete fulati, sve je oznaceno ...
Danas u kolekciji imaju 65 000 djela i toliko su narasli da ih se moze nacina 4 lokacije.
Tate Britain je ostala u staroj zgradi (koja je vise puta dogradjivana i prosirivana). Na desnoj obali malo nizvodnije nalazi se Tate modern – koja je u preuredjenoj zgradi stare elektrane (fantastican prostor inace). Ima jedna galerija u Liverpoolu i jedna u St. Ivesu (Cornwall). Dobro, dobro – ovo sam prepisao, nemam pojma gdje je Cornwall a ne da mi se sad guglat.
U svakom slucaju, nisam ocekivao previse od te posjete. Bili smo u modernoj prije koji mjesec i jest da je prostor fantastican, jest da je sva ta umjetnost otkacena i da je pol tih „umjetnika“ ludo ko slapa – ali ja se u modernoj ne nalazim i bog ... na razini informacije OK, ali daleko smo od nekih uzitaka (oprosti mi stovani stioce ukoliko si bas ti obozavatelj moderne umjetnosti). No, drago mi je da smo bili i malo ipak okusali neceg drugacijeg od onoga sto bi inace probali.
Ali Tate Britain?
Galerija SAMO britanskih autora?
Pa kojeg su vraga oni uopce i napravili u slikarstvu vrijedno spomena?
Cuo sam za Constablea zato sto kucevlasnik ima njegovu reprodukciju u dnevnoj mi sobi, pa sam se iznenadio kad sam tu poznatu sliku vidio u National Galeriji lani. Cuo sam za Turnera, zato sto ima ona nagrada za modernu umjetnost koja nosi njegovo ime i koja je opca sprdacina na jutarnjem programu BBC-a. Cuo sam i za Whistlera i to jer je Mr Bean nosao onu sliku njegove majke u svom prvom igranom filmu (jel se sjecate ono kad joj je greskom obrisao lice pa nacrtao neki svoj uradak?). I to bi bilo to. Nes'ti umjetnickih dusa.Kad pogledam cvjetaste tapete i zavjese po kucama, kad pogledam onu nemogucu keramiku koju kupuju po svojim buvljacima (car-boot sale) kao ludi, kada vidim koje su cijene spremni platiti za figure konja i peseka moja su ocekivanja bila ravna nuli.
Ali hajde. Kad sam mogao uzivati u nebrojenim Hallsovim musketirskim grupama onomad u Niskozemskoj, zasto ne pogledati malo i „crvene mundire“. Ocekivao sam brdo konja, konjanika, konjanickih napada i postrojavanja, peseke, lovove i tu i tamo poneki pejsaz.
No, daleko od toga... uspjeli smo proci samo prvi dio (17 soba od 1500.-1900.-te) i pali smo s nogu. Ostao nam je cijeli moderni dio, a i cijela Turnerova galerija. Mene su odusevili Pre-raphaeliti – pokret o kojem nisam imao pojma. Nisam imao blage veze da takvo slikarstvo uopce postoji. Pustimo po strani moralizatorske ideje i „pravo mjesto zene“ – mene je fascinirala kvaliteta radova i njihova svjetovnost. Ne samo kod njih nego i kroz cijelu izlozbu, tamo gdje bi covjek ocekivao hrpe portreta vladara i serije bogorodica sa malim isusekom na 1000 nacina – nadjes se zapravo pred nekim sasvim zivotnim situacijama.
Naravno da ima i ilustracija biblijskih motiva, naravno da ima ilustracija klasicnih grckih tragedija i opcih mjesta grcke/rimske mitologije – ali mene je odusevilo kad sam skuzio ilustracije pjesama, Shakespearovih drama, Tennisonove Lady of Shalott i slicne stvari.
Opet sam se nasao jednom u razmisljanju o smislu umjetnosti i koliko bi mi zapravo vremena trebalo da sve sto me interesira za ozbiljno i istrazim. Jucerasnji je dan ponovo pokazao da zapravo nista ne znam i da je preda mnom jos puno toga sto treba otkriti...
Jedva cekam.
-------------------------------------------------------------------------
A onda smo se tako izmozdeni galerijom otkotrljali podzemnom do naseg lisnatog borougha i u lokalnom ugodnom indijskom restoranu razvalili po kormi i butter chickenu, papadamu i specijalitetima sa rostilja ...Ne mogu sad o tome jer cete mi ogladniti, a i post ce biti predugacak pa ga opet nitko nece citati ...
Postovi
0 komentara:
Objavi komentar