Seflja kulture

Nesto sam se ovih dana porjeckao sa Sinkeom na njegovom blogu pa mi je palo na pamet da bi o toj temi mogao malo vise zboriti ovdje. Tu naime mogu formatirati tekst i dodati slicice pa ce valjda ono sto pisem biti razumljivije i/ili zanimljivije

Radi se naime o kulturi i njezinom mjestu u nasim zivotima

Znam da zvuci kao krupna tema koja zahtijeva nekoliko svezaka, ali ja zelim ovdje za sada navesti samo jednu ilustraciju.

Naime, cesto na raznim forumima – kako virtualnim tako i stvarnim „uzivam“ u kulturnjackim zapomaganjima nad kletom sudbinom koja ih je snasla. Oces o neshvacenosti okoline, oces o teskoj neimastini u kojoj grcaju kulturne ustanove, oces o raznim drugim problemima - sve do onog konacnog i najdrazeg mi: nerazumne publike koja pretpostavlja ispraznu „nekulturnu“ zabavu (i.e. reality TV) nekim pravim kulturnim vrijednostima.

Ajde se probajte prisjetiti koliko ste puta zaculi da „nitko vise ne ide u kazaliste“, da su jadni glumci prinudjeni glumatati u sapunicama, da za opere i balete nitko vise ne mari? U muzeje djecu moras bicem tjerati, galerije zvrje prazne, a maturanti izlaze iz skole a da niti jedno Shakespearovo djelo nisu procitali u cijelosti...





Kad danas govorimo o Glumcima i Dramskim Piscima, kad govorimo o Kazalistu uvijek imamo na umu (bar ja) stolice presvucene finom crvenom tkaninom, zidove sa zlatastim stukaturama, mrak, tisinu u publici koja zeljno upija svaku rijec glumaca na pozornici dok ovi izgovaraju tekstove bogate dramskim nabojem. Kazaliste je, kazemo, umjetnost i pazljivo slusamo ili se i sami upustamo u analize „dramaturskog pristupa temama i humoru u Shakespearovim dramama“ npr.

Shakespearea pokusavamo shvatiti, proniknuti u taj genij i zamisiti kako bi to bilo kad bismo mogli uzivati u njegovim dramama onako kako su one bile premijerno prikazivane.
Pa, vratimo se malo u to vrijeme...



Puritanci koji su bili u usponu u to doba (kraj 16. i prva polovica 17. stoljeca) nisu uopce voljeli kazaliste i smatrali su ga grijesnim. najcesce zbog toga sto su se tamo muskarci oblacili u zene (nije bilo glumica – Juliju je igrao muskarac!!!) ali i zato sto su se kazalista nalazila u zonama poznatim po bordelima i drugim porocima iako su patroni glumackih skupina redovito bili vrhunski uglednici ili vladari. Tako imamo Lord Chamberlain's men, King's men, Queen's men itd.

Sam Globe Theatre u kojem su sve vece Willove drame dozivjele premijeru (a Shakespeare je bio i jedan od vlasnika) sagradjen je u Southwarku, na juznoj obali Temze, medju drugim kazalistima (Swan, Rose i Hope). Sagradjen je od drveta koristenog za kazaliste The Theatre koje su u par noci rastavili i odnijeli sa ranijeg mjesta na sjevernoj obali jer su se posvadili sa zemljoposjednikom na cijoj je zemlji bilo podignuto. Tako je jednog dana novo kazaliste podignuto u zloglasnoj cetvrti Southwark, leglu kurvi, pijanaca i polusvijeta. Nije bilo sanse da se kazaliste otvori negdje u gradu Londonu, jer takvu skarednost gradske vlasti nikada ne bi odobrile.

Prvi je Globe izgorio jer je slamnati krov zapalio top kojim se puca u Henriju VIII.. Druge je godine ponovno sagradjen – ovaj put sa boljim krovom.

Kazaliste je imalo tlocrt u obliku slova O i centralni dio NIJE BIO NATKRIVEN.



Ispred pozornice bilo je takozvano dvoriste (yard) gdje su ljudi (groundlings) STAJALI i gledali izvedbu. Vecina siromasnije publike placala je srebrni peni za upad (skoro cijelu dnevnu placu) za to stajanje na otvorenom pred pozornicom.



Bogatiji bi sjedili u natkrivenoj galeriji koja je imala 3 etaze a svaki se dodatni luksuz dodatno i placao. Na najvisoj galeriji nerijetko bi se predahnulo od silne kulture u "probranom zenskom drustvu".



Pozornica je zadirala u dvoriste pa je tako publika sa tri strane gledala predstavu.

Sve skupa, The Globe je primao i do 3000 ljudi.

(Inace i danas mnoga londonska kazalista imaju ograniceni broj stajacih mjesta. Valjda kao tradiciju ...)

U pauzama su se raznosili hrana i pice koje bi se opet dodatno placali. Kisa nije prekidala predstavu iako su gledatelji kisnuli ...



Publiku su cinili kozari, mesari, kovaci, mlinari, mornari sa brodova ukotvljenih u dokovima, sluge, trgovci, izradjivaci perika, pekari i mnogi drugi obrtnici i njihove obitelji.

Ta je publika bila mnogo neobuzdanija no sto je to danas slucaj. Bili su glasni i naprasiti i jednako zainteresirani za dogadjanja izvan pozornice kao i na njoj.

DRUGI DIO SUTRA.
INACE OVO OPET NITKO NECE CITATI – Primjenjujem Alkionovu metodu

A imam i pitanje, znate li koje je ono kazaliste na najgornjoj slici?

Disclaimer: Slike iz obnovljenog The Globea su moje privatne, osim satelitske koja je naravno sa Googlea. Vise podataka mozete pronaci u wikipedii (koju sam djelomicno koristio) i na Globeovom siteu gdje takodjer mozete pogledati i Virtual Tour.