Cokoladne muke

Ako ste opet ovaj vikend kupili nesto cokoladno svome djetetu ili ste zadovoljavali svoje sladostrasce, jeste li se mozda zapitali - otkuda, zapravo, dolazi ta cokolada?

Niste naravno, a tko i bi?


Mozda zato sto niste znali istinu o cokoladi?


A istina o cokoladi je sve, samo ne slatka.


U Africi, u zemlji koja se zove Obala bjelokosti ili Obala Slonovace, proizvodi se skoro polovica cjelokupnog svjetskog kakaovca. Stotine tisuca djece rade na plantazama. Siromastvo je ogromno, a zarada od industrije kakaa krece se od 30 - 100 dolara po glavi stanovnika.


Godisnje.





Siromasni farmeri nemaju drugog izbora nego koristiti djecu i za opasne poslove uzgoja kakaovca.

Neka djeca, pokusavajuci pomoci svojim siromasnim obiteljima, zavrse kao robovi na plantazama kakaa daleko od doma.

Robovlasnistvo jos postoji, a mi placamo robovlasnika.

2001, nakon lavine negativnih istupa, najvece cokoladne kompanije sklopile su dobrovoljni sprazum kojim bi se eliminiralo izrabljivanje djece na zapadnoafrickim farmama. Sklopili su taj sporazum kako bi pokazali dobru volju i time sprijecili donosenje zakona u americkom kongresu koji bi propisivao uvodjenje "SLAVE FREE" oznake na proizvode za ciju proizvodnju nije koristen robovski rad - oznake koju nijedna od velikih cokoladnih kompanija ne bi mogla dobiti.

Ne zeleci prihvatiti odgovornost za niske svjetske cijene kakaa koje su u srzi problema, veliki proizvodjaci optuzuju siromasne farmere koji dopustaju svojoj djeci da rade. Izradjen je plan koji bi cak i da se uspio provesti ostavio uzgajivace bez prihoda koji im je potreban da prehrane svoje obitelji i skoluju djecu. Po tom planu - kojeg su nadzirale same cokoladne kompanije - kupci njihovih proizvoda (a to smo mi) ne bi imali neovisnu garanciju da se izrabljivanje djece na zapadnoafrickim farmama vise ne dogadja.

Lanjskog srpnja, proizvodjaci cokolade priznali su da nisu uspjeli ostvariti planirano u roku. Nakon sto 4 godine nisu uspjeli provesti protokol kojeg su sami stvorili, zatrazili su daljnje 4 godine kako bi postigli umanjeni cilj.

Umjesto da potpuno dokinu djecji rad na farmama kakaa, obecali su da ce smanjiti djecji rad za 50% u dvije zapadnoafricke zemlje do 2008. Istovremeno nastavljaju ne samo negirati bilo kakvu odgovornost za stanje na farmama koje im dobavljaju kakao, nego ne zele popustiti niti tijekom pregovaranja jedine komponenete proizvodnog procesa na koju sigurno mogu utjecati - postene cijene.

Jednostavnije receno, opet je jednom profit vazniji od cinjenice da nam cokoladu proizvode robovi...

Otprilike 286 TISUCA djece izmedju 9 i 12 godina radi na farmama samo u Obali Bjelokosti. Od cega se procjenjuje da ih je barem 12,000 doslo do toga kroz trgovinu djecom.

Djeca svakodnevno rade sa machetama i izlozena su stetnim pesticidima.

Trgovina djecom nije rijetka, roditelji cesto prodaju djecu za 50-100 dolara nadajuci se da ce djeca moci zaraditi nesto novca sami za sebe.

Na zalost, iako rade 80-100 sati tjedno (za usporedbu, ti citaoce vjerovatno radis oko 40 sati) djeca na farmama zaradjuju malo ili nimalo. Redovito ih tuku, izgladnjuju i iscrpljuju.

Vecina ih nikada nece okusiti konacni proizvod njihovog izrabljivanja.

Ovaj decko vjerovatno nikada nece probati cokoladu



Kako mozemo znati da li je cokolada koju kupujemo proizvod djece robova ili djecjeg rada?


Ako kupujete cokoladu koju proizvode Cargill, ADM, Nestle, M&M/Mars ili Hersheys - onda je gotovo sigurno da se radi o takvoj cokoladi. Oni vecinu svojih potreba za sirovinom zadovoljavaju upravo sa farmi u Obali Bjelokosti i Gani.

Prosli je mjesec zapocela parnica u kojoj je International Labor Rights Fund ILRF tuzio Nestle, Cargill i Archer Daniels Midland zbog iskoristavanja djecjeg robovskog rada.

Najljepse u odgovorima na tu parnicu jest da nitko ne porice da djeca zbilja rade na tim farmama!!!.


Porice se samo da su robovi ... Divno, zar ne?


Kupci ipak imaju izbor. Postoji nekoliko organizacija koje se bave necime sto se zove Fair trade (postena trgovina).

ili

Oni jamce da sva cokolada koju prodaju dolazi kroz programe Fair Tradea kojima je princip da se sirovina placa nekom postenom, garantiranom cijenom, bez obzira na stanje na trzistu. Tu su i programi edukacije, zbrinjavanja i slicno.

Ne radi se dakle ni o kakvoj charity organizaciji, nije milostinja u pitanju. Radi se o postenom placanju tudjeg rada i tudjih proizvoda.

Otkako sam saznao za ovo poceli smo nabavljati samo njihove proizvode i izbjegavamo kupovinu od Nestlea i njemu slicnih.

Zbilja nisam znao sve sto sam pisuci ovaj blog saznao … no od sada cu paziti. Ne bih pozelio svojoj curici sudbinu ove djevojcice, a ne zelim niti da moja curica uziva u necemu sto je ovo dijete moralo proizvesti.

Znade li netko od koga Kras i drugi hrvatski proizvodjaci kupuju kakao?