Naime, počeo sam čitati užasno rano. Vele da sam bio jedno od one sretne djece koje praktički bez ikakvog napora, a sasvim sigurno bez roditeljskog natjeravanja - savlada slova. Nikakve slovarice i tek poneka slikovnica. Ne sjećam se zapravo uopće kako sam učio čitati. Bilo je to odviše rano - kao da čitam oduvijek.
Ipak, moji vele da se to zbilo sa nekih 3 i po.
Znam da sam sa 4-5 savladao i ćirilicu. Išlo mi je na živce što su moji čitali nešto što ja nisam znao. A na ćirilici su izlazili Nin i Ilustrovana politika - jedine novine koje su 70-ih smjele tu i tamo napisati ponešto od onoga što se zbilja događa.
Mene to naravno nije zanimalo. Ja sam htio pročitati strip u Ilustrovanoj, a kasnije i intervju sa Željkom Bebekom - mojim idolom u djetinjstvu. Nemam pojma zašto, ali ona kosurina, onaj šeretski pogled i ona glasina ... A izlazile su i priče iz crne kronike koje su na 3 strane pričale o nekom zločinu i kako je razotrkiven, a krivac priveden pravdi. Sjećam se da se rubrika zvala "Islednik je došao" ...
Elem, tako sam se ja jako rano zabio u knjige. Na oba pisma. Obožavao sam se zavući u svoj krevet i čitati prije spavanja. A kome se zapravo spava kad čita o Družini Sinjega Galeba? Ili o Ivanhoeu? Ili Djecu kapetana granta? Sablast Llana Estacada? Winetoua?
Kad su vidjeli kako me "to sa čitanjem" drži moji su me pustili da se učlanim u knjižnicu. Sjećam se ko danas knjižnice Bogdan Ogrizovic na Cvjetnom trgu (ne onom Creativinom, nego na pravom ;-) )…
Knjige sam jednostavno gutao.
Kad sam krenuo u školu pojavili su se problemi. U školskoj biblioteci prvašići nisu smjeli posuđivati "prave" knjige nego samo slikovnice. Svi su išli u knjižnicu, pa sam išao i ja. Pa sam počeo doma donositi nekakve slikovnice koje su bile bez veze, ali je meni bilo fora kopati po školskoj knjižnici, a sa nečim sam morao izići.
Mislim da su mi se smilovali negdje u drugom polugodištu kad su se radile vježbe čitanja. Jasno da su mi rezultati bili turbo. Predlagali su mojima da preskačem razred, ali moji nisu dali - ionako sam bio najmlađi u razredu... Hvala im, ionako me cijeli život progoni da sam grozno neozbiljan - zamisli da sam imao još zrelije kolege ...
I tako, od tada do danas. Čitam sve što mi dođe pod ruku, naljepnice, reklame, letke, čestitke i prospekte.
A naročito knjige.
Silno sam sretan što zivim ove posljednje 3 godine u zemlji u kojoj je čitanje vrlo uobičajena zabava. Viđam ljude čitati (knjige) po autobusima, podzemnima, čekaonicama, stanicama. Ljudi čitaju na pauzi za ručak. I to ljudi svih staleža i svih rasa.
Knjige su jeftine, prodaju se na akcijama 3 za 2. U knjižarama možete provesti sate i sate pijući kavu i listajući knjige bez da vas netko svrdla pogledom u leđa.
Npr, tek smo bili došli kad sam odveo obitelj u Foyles (knizara veličine Name na Trgu) i oduševio se kad sam prvi put vidio jedan mladi par kako klečeći na podu razgledavaju turističke vodiče i biraju literaturu o nekoj egzotičnoj zemlji kuda žele otići. Namjerno sam malo produžio moje traženje francuske početnice za klince uvalivši se u zgodno lociranu fotelju kako bih vidio što rade. Lijepo su izvukli nekoliko brošura, složili ih na tepih, usporedili ih, pogledali cijene, uzdisali nad nekim slikama, on je predlagao da ih uzmu sve, ona je bila glas razuma (uh kako me to podjeća na neutrinske obiteljske izlaske), sužavali su izbor i nakon desetak minuta ustali, skupili svoje stvari vratili knjige na policu, a sa nekoliko primjeraka u rukama krenuli do blagajne.
Onda sam na nekom donjem katu našao gospođu Neutrino pa smo zajedno iskopali gospođicu. Ona se pak okružila sa nekoliko interesantnih joj knjiga na sjedalici pored akvarija sa piranhama.
Htio bi jednom tako nešto doživjeti u Zagrebu ...
Bio sam ovog Božića u čuvenom profilovom centru u Bogovicevoj. Fino je.
Ono što nije fino su cijene koje su još uvijek malo previsoke (ovdje kupujem kad me knjiga košta negdje između 5-8 funti tj. 60-90 kn). U profilu sam si priuštio nešto skuplje knjige, ali htio sam stimulirati tu trgovinu.
I nije fino što je to jedini takav centar.
Osim toga malo mi je atmosfera sterilna a ne onako topla i pozivajuća kao u Waterstoneu npr. ali to je sad već cjepidlačenje.
Hm, odvelo me ovo pričanje - htio sam zapravo napisati nesto o knjigama koje sam zadnje pročitao i o nekim jako dobrim knjigama koje sam ovdje čitao a malo su manje poznate.
Imate na mom glavnom blogu jedan zgodan pregled sa knigama koje sam nedavno pročitao, koje čitam i koje ću tek čitati ... Mislim, meni je to zgodno, a za vas ne znam.
I tako, sad sam ispucao cijeli današnji blog na nekakve nikom zanimljive reminiscencije, a nisam vam rekao kaj mi se svidjelo čitati i zasto ... fakat sam brbljav...
Postovi
0 komentara:
Objavi komentar