Visoko skolavanje

Eto. Imali ste prilike malo srediti misli (to se ja pravim da je ova pauza medju postovima bila smisljena da vam dam vremena za razmisljanje a u stvari se radi o poplavi posla prije godisnjeg) pa da sad nastavim ovu temu.

Najprije, hvala vam na komentarima.

Vidim da su neki shvatili sto govorim, a neki jos nisu. Pretpostavljam da je to zbog toga sto ja valjda nisam bas lijepo objasnio.

Drago mi je vidjeti da su gotovo svi uspjeli zadrzati razinu diskusije na normalnoj razini.
Noebiusov komentar je upravo na tragu onoga sto i ja mislim: "fakultet odredi cijenu, tko želi neka plati, pa ako država plati - neka traži što god hoće i koga god želi za svoj novac"

Naime, vidim da je vecina vas krenula od sasvim krive pretpostavke koja otprilike glasi:

"Fakultet je besplatan i na njega se upisuju oni koji to zele i koji budu najbolji na upisu."

(Uvjereni u istinitost svoje tvrdnje citirate Ustav i Deklaraciju o ljudskim pravima samo iz te svoje perspektive)

Medjutim, stvarnost je sasvim drugacija. Svatko tko je noktom malog prsta zagrebao po bilo kakvoj ekonomskoj pocetnici sigurno je naletio na cuvenu izreku "There is no such thing as a free lunch" (Ne postoji BESPLATAN rucak)

I zbilja je tako. Cak i kad vam netko udijeli besplatni letak pred ducanom taj letak nije zbilja besplatan. Njegova proizvodnja i distribucija ima svoju cijenu i to sto vi niste platili nista nikako ne znaci da je letak besplatan. A da ne velimo da cete vrlo cesto i kupiti ponesto od onoga sto se letkom reklamira, pa cete i sami platiti letak jer je nesumnjivo cijena oglasavanja utkana u cijenu proizvoda koji kupujete.

Ajmo to primijeniti na fakultet.

Fakultetsko obrazovanje ima svoju cijenu. Kolika je njena procijenjena vrijednost vidi se po tome koliki je iznos zatrazen za studij uz placanje ili za studij uz rad.

Taj se dio studenata upisuje posteno placajuci za uslugu obrazovanja koju dobivaju.

No drzava bi voljela da mnogo vise ljudi studira nego sto bi to bilo kad bi samo oni s novcem upisivali faks.

Zato drzava odluci da ce de facto - stipendrati odredjen (veliki) broj studenata koji se na prijemnom ispitu pokazu najbolji. Obratite paznju da bi bez te drzavne odluke svi ti studenti ostali doma.

I sve ko bog. Jedni placaju i pohadjaju predavanja, a drugima je platila drzava pa isto pohadjaju predavanja. I nitko se ne buni.

Medjutim, onda drzava iz nekog razloga zakonom odluci da stimulira jos nekoliko grupa ljudi.

Odluci da ce stipendirati djecu povratnika (koji imaju objektivne teskoce u savladavanju prijemnog ispita zbog jezicnih problema), djecu invalide (treba li ovdje uopce tumaciti zasto ili cemo se praviti blesavi?), djecu poginulih i ranjenih u ratu (za one kojima ovo treba tumaciti - zbog soka koji su prozivjeli i praznine s kojom su odrasli ta djeca sasvim sigurno nisu ravnopravna sa djecom koja slicnu traumu nisu prosla), one koji su u ratu bili dragovoljci i njihovu djecu.

I puce cijela stvar samo oko ovog zadnjeg.

Najprije uocite da se taj famozni V6 razred zove: dragovoljac ili dijete dragovoljca iz Domovinskog rata.

To znaci da NEMA PODATAKA koliko je prijavljenih studenata istovremeno i dijete dragovoljaca domovinskog rata jer se takva evidencija nigdje ne vodi.
Uz to, niti jedna statistika koju sam nasao na radi razliku izmedju pojedinih grupa koje posebnim zakonima stipendira drzava nego se svi trpaju u jedan kos i to se zove - djeca branitelja.
Kad sam ja upisivao skole postojao je neki famozni "zeleni pecat" s kojim su se djeca sa zdravstvenim problemima takodjer izravno upisivala.

I to je sve cisto normalno.

Drzava je donijela zakon po kojem ce, kao zahvalu zbog zrtve koju su podnijeli za nju, dragovoljcima ona platiti skolovanje kao i skolovanje njihove djece.

I onda je umjesto da se stipendira 600 najbistrijih u trenutku pisanja prijemnog ispita, odluceno da ce tako stipendirano biti samo 400 kako bi se napravilo mjesta za ovu novu skupinu stipendiranih. Zovimo tu skupinu "zakinuti". Bilo da su zakinuti za odrastanje u lijepoj nasoj i savrseno vladanje njenim jezikom, bilo da su zakinuti za zdravlje, bilo za roditelje ili dusevni mir.

Ono sto meni nije jasno je kako to da se bune oni koji prizeljkuju drzavnu stipendiju a ne bune se oni koji svoje skolovanje placaju?

Da li bi vas iznenadilo kad bi se sutra organizirale demonstracije onih koji placaju skolovanje i koji bi od drzave/fakulteta trazili da im omoguci uvjete studija primjerene novcu koji su platili. Oni naime skupo placaju svoje skolovanje a pate u grozomornim uvjetima prekrcanih predavaonica i cekaju u istim hodnicima iste profesore koji su prema njima jednako osorni i zahtjevni kao i prema onima koji se skoluju "besplatno"...???

Onda jedna mala usporedba ala ja (gospodja Neutrino jako voli ove moje usporedbe - obicno mi ukine pravo na razgovor na neko vrijeme nakon neke od njih ... :wink::no:)

Zamislite da netko na ulici dijeli kupone za besplatno pivo u obliznjem pubu.

Udjete i stvarno dobijete pivo besplatno. Onda odete van nadjete onog lika i dobijete i drugi bon za besplatno pivo. Popijete i to. Jos uvijek sve OK. Onda kad treci put odete po bon, lik vam veli "sorry nemam - zadnje sam dao onim deckima u crvenim majicama".

E ali onda se vi i svi drugi koji bi htjeli besplatno pivo okupite ispred puba i trazite vase pravo na besplatno pivo a ne da se ono dijeli tamo nekim boktepitakakvim tipovima u crvenim majicama...

Oprostite, ali nesto ste pobrkali - onaj koji dijeli kupone ima pravo odredjivati kome ce ga dati. Vama nitko ne brani da svoje pivo kupite.

No, kad bi vlasnik puba ODBIO PRODATI vam pivo zato sto ste pogresne vjeroispovijesti, pogresne nacionalnosti, pogresnog spola , pogresne seksualne orjentacije ili pogresne boje koze - e onda bi to bilo protuustavno i krsilo bi deklaracije o ljudskim pravima.

I zato tvrdim da fakultet ovime ne krsi nicija prava.

Ili barem ne vise nego sto to i inace cini - kako lijepo dokazuje Anspik:

Mjesta ima toliko koliko ih ima. Parafraziram Anspik- "oni koji ostaju ispod crte nisu zakinuti za svoja prava jednostavno zato sto se na rang listi nalaze ispod onih koji su se upisali prije njih". I kao sto je normalno da se oni koji sami placaju ili za koje placa poslodavac upisuju bez obzira na tu rang listu, zasto bi se oni za koje direktno po zakonu placa drzava morali upisivati prema toj listi???

Ako je crta na 1000 ili na 500 - u cemu je razlika? (Sa aspekta prava i pravde, naravno) I dalje ce se "na temelju uspjeha na prijemnom najboljima za nagradu plati studij", a onima koji ne upadnu u prvih 500 preostaje "da se upišu na fax koji traži manje bistroće i znanja".


Jedino gdje Anspik grijesi je kad veli da je "država odlučila poništiti pravila po kojima fakulteti upisuju studente A to je prema rezultatu na prijemnom". Naime, prema rezultatu na prijemnom se upisuju samo oni kojima nitko drugi ne placa studij (niti sami, niti firma u kojoj rade, niti drzava po nekom drugom zakonu) ...

Zakon nije protuustavan (ma sto Ariston rekao o tome) jer nikoga ne stavlja u neravnopravan polozaj. Dobro, mozda steti onima koji za svoj upis placaju, ali oni se ionako ne bune. Besplatan upis nije nicije ljudsko pravo. To je posebna nagrada za koju se treba izboriti. Ne demonstracijama naravno - nego ucenjem.

Druga cesta pogreska koju prosvjednici cine je: "neka se svi visoko školuju NAKON što dokažu da su za to spremni". Pa, razredbeni prag upravo i sluzi da odvoji one koji su spremni od onih koji nisu. Svatko tko ga prijedje - spreman je.

Nakon toga oni koji su spremni a placaju si faks idu na svoju stranu, oni koji su spremni a po zakonu im placa drzava idu na svoju, a oni koji ostaju upisuju se po rang listi na prijemnom. I tocka.

Ariston duhovito veli (parafraziram) "nek se upisu po znanju a nek onda dobiju stipendiju ili dom po dekretu" - ha, ha, ha dobra fora. Naravno da cim bi dobili dom po dekretu digli bi frku oni koji smatraju da im besplatno mjesto u domu pripada po nekoj deklaraciji (valjda o pravu na zivotni prostor) i da kaj im ova djeca ovih ili onih imaju uzimati mjesto. Aristonu packa i za drugi put nauciti da nije dovoljno reci da je nesto pravedno "zato jer je" nego treba nesto i pokusati dokazati. Ili priznati da su dokazi suprotne strane neoborivi - koliko god to tesko bilo.

O politickoj strani cijele price necu. Politicka se pitanja rjesavaju u parlamentu, rjesavaju se na izborima i rjesavaju se metodama politicke borbe.

O tome kako se potvrde dobijaju isto necu. To nije problem samo kod upisa na fax - problem je mnogo siri. Vlast koja je pokusala provesti reviziju statusa branitelja izgubila je izbore - sto je ociti dokaz da kvalificirana vecina nije bila za takvu reviziju. Prema tome - prosla baka s kolacima.

Rainbow in the dark ima mali problem - ne kuzi da je potvrda upravo ona stvar koja razdvaja ljude. Netko ce doci sa potvrdom uplate i bit ce mu dovoljno 200 bodova, netko ce doci sa potvrdom od drzave da ce mu drzava platiti fax i isto ce mu biti dovoljno 200 bodova. Onaj tko nema nijednu od navedenih potvrda morat ce skupiti puno puno bodova na prijemnom ...

matematicarka mi predbacuje udaljenost. Mozda. Netko bi sad rekao - dobrodosli u kapitalizam. Ja necu. Izgledalo bi pljuckanje s visoka. Ja jednostavno ne vidim u cemu je problem i mislim da je to zbog toga sto velika vecina ljudi koji u ovome vidi nepravdu nema pojma kako stvari zapravo funkcioniraju.

Nevezano uz temu:

Matematicarka je prva koja je iznijela zelju za konkretnim postom. - usporedbu zivota tamo i ovdje.

Imam nekih zapisa na kojekakvim draftovima. Malo me ovo dopisivanje sa blog.hr-om natjeralo da se prisjetim nekih epizoda. Probat cu ih sloziti u nekoliko suvislih postova.
Samo ilustracije radi. Ne kao neku strucnu studiju.

Na pitanja otici van ili ostati ovdje ne odgovaram iz principa. I to zato sto ako je meni dobro ne znaci da ce tako biti i nekome drugom. Vrlo vjerovatno su nam i ukusi razliciti tako da taman da vam bude isto kao i meni - mozda ne bi bili zadovoljni. A da ne velim da znam i ljude koji su "otisli van" pa im nije upala sjekira u med. Odlazak van je kao i bilo koji drugi veliki korak u zivotu. Treba ga poduzeti onda kad se dobro zna gdje ce noga stati. Barem po mom misljenju. Znaci dobro odvagati sto se nudi (i trenutno i u perspektivi) i tek onda, svatko za sebe i svojom glavom - donijeti odluku.

Da ne velim da treba napraviti analizu troskova i koristi. Hint: eto to sam studirao :zujo:

I konacno OlaF - nadam se da sam ovim postom objasnio sto sam mislio reci, a ako nisam slobodno ti pojasni sto si mislila sa komentarom. Hvala na cestitkama i na saucescu. No dobro je - borili su se lavovski sa igracem manje a sve prije i poslije toga treba jednostavno zaboraviti ...

0 komentara: