Moj prvi interview: Mrak

Nisam se nikad bavio novinarstvom, a uvijek sam pomalo zavidio novinarima na prirodi njihovog posla gdje se pitanjima direktno obracas ljudima ciji te odgovori zanimaju.

I onda sam pred neki dan, zahvaljujuci Mrakovim interviewima sa Sethom Godinom, onim Kawasakijem i jednim politicarem kojeg ovdje necu reklamirati dosao na ideju koja mi se ucinila dobrom.

Intervjuirat cu one blogere koji su neki moj uzor. Bilo zato sto mi se svidja kako se odnose prema blogu i svojoj publici, bilo zato sto mi se svidja kako pisu, bilo zato sto im zavidim na citanosti, na znanjima koja posjeduju ili rezultatima koje postizu svojim blogom. Svima sam poslao nekoliko vrlo slicnih pitanja i u nekoliko slijedecih dana imat cete priliku procitati odgovore nekolicine ljudi koji me zanimaju na sve ono sto sam zelio znati. Medju intervjuiranim nisu svi blogeri koje cijenim. Kada bih zelio intervjuirati sve koje citam (a samo takve cijenim) ova bi akcija postala jedina tema mog bloga, a to ne bi bilo ono sto zelim. Zato je selekcija (kao i uvijek) morala biti rigorozna, a pokusao sam izabrati one blogere koji su siroko poznati i medjusobno razliciti.

S obzirom da je upravo Mrakova serija potakla ovu moju, red je ovu seriju interviewa zapoceti s njim.




Za vas koji ne znate sto je Mracni blog evo definicije od samog Mraka: "Mracni blog je mjesto na kojem drustveno osvjesteni, politicki frustriran, zagrizeni informaticar po uvjerenju, filozof i tehnicar po skolovanju, poduzetnik po poziciji i nedovoljno educirani “manager” po zanimanju pise o svemu prethodno navedenom te ponesto o muzici, knjigama i hrani, a vjerojatno i o mnogim drugim stvarima."

Mraka citam od jednog posta o komunalnim sluzbama u Zagrebu dok je jos boravio na blog.hr-u i onda sam se kroz pricu o Toyoti polako navukao. Misljenja nam se cesto i u dobroj mjeri podudaraju a tamo gdje to nije slucaj obojica smo dovoljno odrasli da dopustimo drugacije misljenje (dobro sad, ovdje si malo laskam :-)) )

Zasto je Mrak medju intervjuiranima?

Zato sto ga dozivljavam kao nekog tko se blogom bavi onako kako bih se ja htio baviti. Cini se da ima dovoljno vremena i volje da se pisanju posveti "kako spada" pa mu postovi i blog u cjelini izgledaju uredno i pospremljeno kao radni stol nekog pedantnog inzinjera. Sve je tu lijepo i uredno pospremljeno u svoje kutijice, pretrazivo po cemu god hoces i sve u svemu nema sto nema.

Kao klinac sam obozavao kopati tati po "njegovim" ladicama i ormarima jer su za razliku od mojih uvijek bili uredni i tocno se znalo gdje sto stoji. To je jako lijepo kad ti za domacu zadacu zatreba gumica a ti naravno nemas pojma gdje si ostavio svojih pet sest komada. No ipak, bio sam (i jos sam) odvise lijen da bih svoje ladice i police dotjerao na takvu razinu pedantnosti. Sjetite me jednom da vam objasnim zasto je nered stabilno stanje a red nestabilno...

Elem, iako ljubitelj i stvaratelj nereda (mladenacki razbarusen) sto se vidi po mojem blogu i nekonzistentnosti tema o kojima pisem, volim posjetiti dobro uredjeno mjesto i znati da cu tamo naci post o kojemu ce trebati ozbiljno razmisliti ili neki link iz kojeg cu sigurno nauciti nesto novo. Mracni je blog, dakle, definitivno mjesto za ucenje i razmisljanje. S druge strane nije silno specijaliziran ili pretjerano strucan da moja malenkost izgubi volju uopce shvatiti o cemu on to prica. Evo sad Mrakovih odgovora na moja pitanja:

1. Malo sam trazio po tvojoj arhivi na mrak.org i nisam uspio naci bas prvi ikad objavljani mrakov upis. Moze li se znati kako ti je uopce palo na pamet pisati blog? Jel se radilo o zelji da se ljudima preporuci mjesto za veceru ili nesto drugo?

Prvi Mracni blog post poceo je rijecima "Oduvijek sam volio aorist", nalazi se jos uvijek na mojoj prvoj adresi http://mracniblog.blog.hr/arhiva-2004-08.html#43068(ispada da je to 43068 post na blog.hru :), a u samom postu sam postavio nekoliko osnovnih pravila igre kojih se i danas drzim.

2. U nekim dijelovima tvojeg blog postojanja ti si mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volio da mrak.org nalikuje (kad velim "nalikuje" ne mislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)

Iskreno (i pomalo egoisticno), nemam uzora. Od malena sam piskarao na papirice, sudjelovao u svim novinama na koje sam stigao i blog je u stvari samo produzetak moje nikada realizirane novinarske karijere. Naravno, danas vise ne pisem vijesti nego komentare na razne stvari koje se dogadjaju meni ili oko mene.
Blogroll koji pratim je javno objavljen na dvanula.com i tamo je svima dostupan, sto se tice dizajna volim jednostavna rjesenja i mislim da je moj blog takav (no ja nisam dizajner pa treba nekog kompetentnijeg pitati), a sto se tice publike - volio bih da me citaju oni iznad 25, ljudi koji su na svojim radnim mjestima,
ljudi koji donose odluke i koji se nakon citanja nekog mog teksta mogu s njime sloziti ili napisati argumentirani protukomentar.

3. Objavljujes gotovo svakodnevno. Osim iznosenja svojih razmisljanja ili stavova - ima li tvoj blog i neku dublju svrhu ? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si sad dosegao maksimum?

Mracni blog je dio mog slobodnog vremena i moja potreba za nekim drustveno korisnim radom. Sumnjam da je moj blog dosegao maksimum pa cak i da je zagrebao sve ono sto bi mogao postati, no korak po korak...

4. Kroz sve ove godine vjerovatno si posijao dovoljno privatnih podataka tako da ozbiljnijem fanatiku takodjer vjerovatno ne bi bio problem otkriti tvoj identitet. Kako ti dozivljavas "proboj" virtualnog svijeta u stvarni? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko postova i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?

Moj blog je krenuo kao anonimni i tako je nekako i ostao. Motiviranom citatelju ne bi trebalo vise od pola minute da sazna tko sam, a mnogi s kojima sam kontaktirao putem bloga su bez problema saznali moje ime. Smatram da ako ozbiljno promatramo mracni blog da je sasvim svejedno da li ga pise neki mrak ili Pero Lozac, jer to apsolutno nista ne mijenja na tezini onoga sto sam napisao. Bloger uspjeh svojega bloga gradi citatelj po citatelj i kredibilitet koji ti daju tvoji citatelji je jedina valuta kojom baratas i ne vidim kako bi moje ime moglo na to utjecati (moglo bi pomoci ili odmoci u popularnosti). Inace, tu anonimnost hrvatske blogosfere smatram negativnom pojavom (iako sam i sam njezin sastavni dio) i mislim da ce se to promijeniti na duzu stazu - a predvidjam da ce unutar godinu dana na "O mracnom blogu" osvanuti puno ime i prezime njegovog autora. Do danasnjeg dana nitko mi jos nije prisao i pitao me da li sam autor mracnog bloga, a da ja nisam volontirao s tim podatkom.

5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Smatras li broj posjeta tajnom i trebaju li je blogeri tajiti? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?

Mracni blog u ovome trenutku posjecuje dnevno izmedju 600 i 1000 ljudi, ta brojka raste u trenucima kada sam linkan na nekom od portala (sto se zasada desilo nekoliko puta), i zna biti manja preko vikenda. Svoje citatelje pratim preko google analyticsa i uz 80% repeated visitors-a ponekada se preplasim
vlastitog bloga. Svaki tekst ima brojac i do nedavno je brojac bio i u footeru bloga, no odlucio sam ga pobrisati jer sam shvatio da je to podatak koji nikome u stvari ne treba (osim naravno autoru koji se hrani na broju posjeta).

6. Kako vec rekoh gotovo svakodnevno si na blogu, zanima me koliko vremena dnevno/tjedno trosis na svoj blog? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da bi dobio kada bi se sutra prestao baviti blogom.

Vrlo malo, postoje ho-ruk akcije koje su trajale i po nekoliko dana. Imam sposobnost da sjednem i napisem u jednom dahu i recimo tipicni dnevni jutarnji post ne traje duze od moje salice nescafea, sto je vrijeme koje bi netko drugi potrosio na koju cigaretu ili listanje novina. Teme rijetko pripremam i pisem
direktno u blog editor. Jedini posteni izuzetak tome je bila priprema tekstova o Toyoti Prius jer me to jako zanimalo, a htio sam napisati nesto o tom automobilu koje ljudi nemaju prilike procitati na drugome mjestu. Neki tekstovi traju duze, recimo danas popodne sam napisao tekst o anonimnom blogiranju kojeg sam sastavio iz nekoliko izvora i trebalo mi je sigurno vise od sat vremena, no opet, rijec je o mojoj slobodnoj aktivnosti - netko bi otisao na tenis ili nogomet, a ja imam potrebu nesto napisati; ne vidim bitne razlike.

7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije, udobnije ili jednostavnije blogati?

Ja sam informaticar u dusi, tipkao sam prije nego sto sam pisao, prsti mi lete po tastaturi, a blog mi je optimiziran koliko god ja znam da optimiziran moze biti; ne vidim nacina kako bi blogiranje moglo biti zabavnije, no ja nisam kreativac tako da ako netko nesto smisli...

8. Sto bi se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Pojma nemam, ali to vjerojatno ukljucuje neku zestoku nesrecu koja bi ukljucivala jednu ili vise motornih pila? Sve ostalo mi je nevjerojatno jer sam profesionalno i financijski neovisan, tako da odluka da prestanem pisati mora i moze biti jedino moja a ne rezultat nekog pritiska ako je to bila srz pitanja.

9 . Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promociju novih proizvoda?

Nemam nista protiv toga, dapace, mislim da je prvi takav pokusaj bio na mom blogu - no ono sto je za kredibilitet blogera bitno je da svaki takav pokusaj bude jasno naznacen. Mislim da je u mom slucaju priroda odnosa s Toyotom bila vrlo jasno definirana.

10. Sto mislis koliko je mrak.org vazan na hrvatskoj blogerskoj sceni? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Mislim da je mrak.org malo vazan na hrvatskoj blogerskoj sceni kakva je ona danas, no isto tako mislim da mrak.org pokazuje sto bi hrvatska blogosfera mogla biti. Vrijeme bloga kako ga ja dozivljavam tek dolazi, a tada bi mrak.org mogao biti puno vazniji nego sto je danas.

Na kraju se samo zelim ispricati i Mraku i vama sto sam pri obradi teksta morao sva ona lijepa nasa slova zamijeniti njihovom angliziranom ogoljelom verzijom. Jednostavno blogger.com u ovoj novoj verziji za sada jos ne podrzava ta slova. A vele da ce uskoro poceti ...