Jedna dobra djevojka ...

Najprije, oprostite zbog ovog prekida.

Preminulo mi je napajanje i time oštetilo matičnu ploču. Ili je matična ubila napajanje - nisam baš najbolje razumio... U svakom slučaju koštalo me ko Saint Peter's scrambled eggs... novo napajanje i popravak matrične (hm, jel ploča matrična ili matična?)

Onda sam, da se oporavim od tog silnog troška, (a kad već tip čačka po računalu) dao da se ubaci RAM memorije kol'ko ide (još 512 MB) i DVD pržilica ... rekoh, da se u cijeloj priči barem nečemu veselim.

I evo me sad opet online. Dig'o noge na stol, tipkovnicu u krilo i udri.

E da, i još sam skužio da mi od nedavno blog podržava i naša slova ... to bi se moglo pozitivno odraziti na razumljivost teksta ... s druge strane sad više nemam izgovora da me se teško čita jer se treba bolje usredotočiti - sad ako je tekst konfuzan, svi znaju da je konfuzan jer mi je pisanje konfuzno i .

Dosta uvoda.

Današnji intervju je samting spešl. Jedina blogerica koju i osobno poznajem i jedna od samo tri osobe koje sam susrevši ih na internetu potom upoznao i u RL - oprostite mi vi koji ne volite taj izraz real life, ali ja ga volim. I odvajam od ovog virtualnog.

Danas, dakle donosim razgovor sa zli_girl .

No, da ne bi netko krivo pomislio da je zli_girl tu zbog prijeteljskih razloga. Naravno da nije.

Njezin je blog preživio mnoga prebacivanja, ono što je danas na njemu kao i komadići njenih postova i dizajna plutaju sajberspejsom, pa se i iz njih može dobro skužiti o kakvoj se zapravo sjajnoj curi radi.

Žena koja obožava Alfu, živi za milanske rosso-nere, a za kompjutere je tata-mata. Uz sve to rastura i marketing, e-business i slične teme.

I uz sve to piše nepretenciozno, bez napuhavanja, ali i suvislo i laiku razumljivo (kao laik to posebno cijenim).

I sad bi netko pomislio da se radi o nekom muškobanjastom ili techno blogu. I netko bi debelo pogriješio. Jer zli girl je ženstvena žena. I nježna mama i osjećajna dama sa nerijetkim lirskim epizodama.

Zavidim joj i na znanju koje ima i na načinu kako se "nosi".

Eto, zato sam je pitao što ona misli o blogu.




1. Tvoja isprekidana povijest bloganja i bloganje na razlicitim servisima ne dopusta mi da iskopam tvoj prvi post. Kako ti je uopce palo na pamet pisati blog?

Isprekidanost? Ha ha, cekaj, cekaj. Imam ja svoju domenu, jos samo da mi je vremena… (Izgovor, ne vjeruj mi). Zelim se a i moram se se prvo aklimatizirati u staro-novoj sredini.
Kako je pocelo? Pa pocelo je zanimanjem za blog u sluzbi online marketinga i sudjelovanjem na tematskim blogovima vani
Bloganje na hrvatskom jeziku u ovoj bla-bla zli_girl formi, pocelo je daleke 2004.

Kriv je stari indexov chat.

Jedne noci dijelio se link bloga korisnice pa kliknuh u namjeri da potvrdim neka svoja razmisljanja. Vec nakon par redaka shvatih da gubim vrijeme a par sati kasnije upisala sam u blog editor svoj prvi tekst. Imam ga negdje. Zelis li, mogu ti ga poslati.

2. Neki aspekti tvojeg bloga su mi uzor. Smije li se znati tko su tvoji uzori? Tko su ljudi cije blogove obavezno citas i cijim blogovima bi volljela da tvoj blog nalikuje (kad velim "nalikuje" ne mislim konkretno na dizajn ili na teme ili na publiku - mislim na bilo koji segment)

Nalikuje? Oh, ne bih da mi blog nalikuje. Moja (ne)piskaranja su na ovom blogu iskljucivo rekreativna. Danas AC Milan, sutra politika, za tri dana tumacenje vlastitih snova...ne, nema pravila. Sve je stvar inspiracije a ona je, znamo, relativna.
Blogovi uzori? Nemam ih. No jos iz vremena foruma mi se dopada tvoja objektivnost tak da pod moje redovno , bas redovno stivo mozes staviti link na svoj blog.

Tu su jos subjektivni, biznisblog.com, creativa, mracni,
tzombix, ariston, leb, babl, zec i Mirko i Slavko.

3. Osim iznosenja svojih razmisljanja ili stavova - ima li tvoj blog i neku drugu svrhu? Zelis li njime jos nesto postici ili mislis da si dosegla maksimum?

Zli_girl blog svrhu? Zezas me? Brisanje prvijenca na konkurentskom servisu a zatim selidba (iz brrland u biroland) rijesilo ga nekakvih znacajnijih svrha.

Maximum? Mozda ce ispasti samouvjereno no zapisi na zli_girl blogu tek mali su mali postotak onoga sto mogu i promil onoga sto radim,; sto bih voljela podijeliti i sto bi moglo biti zanimljivo svijetu.

Primjerice, nema tjedna da ne radim neko istrazivanje, procitam kakvu knjigu glede istog, testiram sve i svasta… uglavnom, dolazim do zanimljivh informacija i napast je prava ne objaviti dio toga. Imam hrpu napisanih tekstova za blog koje, opreza radi, ipak ostavljam na CD-u.

Problem je sto, kad je blog u pitanju, ne mogu ne odvojiti poslovnu sferu zivota od osobne. Mislim, mogu "prepisati" neku vijest, napisati svoje misljenje o necem..no vecinu podataka, rezultata kao i izvora informacija drzim poslovnom tajnom. Bavim se kreativnim poslom a znamo da kreativnost nije izmisljanje tople vode vec svojevrsna sinergija - povezivanje
starih elemenata.

4. Kako premoscujes virtualni i stvarni svijet? Imas li iskustava sa ljudima koji su te prepoznali u stvarnom zivotu preko bloga i sto mislis o blogerima koji koriste vlastito ime i prezime?

Ne premoscujem. Virtualni i stvarni svijet za mene su jedno. Predugo sam online (u svim segmentima zivota) da bih si dopustila zivot u dva svijeta. Nekako vjerujem da bih do dana danasnjeg u jednom bila izgubljena. Pritom ulog stavljam
na stvarni. Glede otkrivanja identiteta, pa nemam neko misljenje o tome. Naime, i sama sam to nekad radila.

5. Koliko pratis i koliko te zanimaju posjetitelji tvojeg bloga? Postoji li neka granica koju zelis dostici i sto ces kad ju dostignes?

Moram priznati, zadnjih dana ne previse. Nekada sam, zahvaljujuci profesionalnoj deformaciji, na svojim blogovima svakodnevno pratila statistike, usporedjivala podatke, obradjivala pojedine rijeci, pratila rejting na Googleu, testirala
razne metode promocije bloga van servisa…

6. Koliko vremena dnevno/tjedno/mjesecno trosis na svoj blog (ajde neki prosjek jer posljednjih par mjeseci nisu reprezentativni)? Kad govorim o utrosenom vremenu ne mislim tu samo na vrijeme potrebno da se otipka novi post nego i na dizajniranje, istrazivanje za obradu neke teme, ucenje o nekom novom alatu i slicno. Jednostavno, koliko vremena mislis da si dobila otkako se rijetko bavis blogom?

Nisam nista dobila. Jos uvijek zelim da dan ima barem pet sati vise.

I dalje pisem. Olovkom.

I dalje citam.

No ne ostavljam komentare.

Pracenjem i biljezenjem trosenja slobodnog vremena online, dosla sam do zakljucka da mi puno vise vremena oduzima komentiranje blogova te citanje komentara. Jest da oni nekad znaju biti inspirativniji nego sam tekst, no eto, toga sam se za sada odrekla.

7. Postoje li neka znanja koja nemas a vjerujes da bi ti da ih imas bilo ugodnije, zabavnije, udobnije ili jednostavnije blogati?

Jednostavnije? Ne bas. Ugodnije, zabavnije, udobnije vec su druga prica. Recimo da bih sve nabrojano bilo daleko ugodnije u nekakvom normalnijem okruzenju.

Naravno, govorim o hrvatskim blog servisima. Citajuci vjecite prepiske o cool i almost cool, buster i busted listama, spam komentare, pa razno razna ocigledna uvlacenja (ocito je da smo mali narod) … gubim volju za posjecivanjem takvog svijeta.

Znas, nisam od onih sto im mrzovoljno lice na blagajni u ducanu gdje kupuju kruh ujutro umije pokvariti cijeli dan. U stanju sam se nasmijati, ostaviti kruh, te proci pola grada do novog pulta. Ili pak, jednostavno, ne kupiti kruh taj dan. Tako je to i s blogosferom.

8. Sto se moralo dogoditi da prestanes pisati blog?

Polako, nisam jos prestala. I’ll be back.

9 . Sto mislis o blogerima koji svoje dobrouhodane blogove koriste u komercijalne svrhe za promociju novih proizvoda?

Zasto ne? Naravno, sve dok ispod/iznad teksta stoji nesto poput - paid.

10. Sto mislis koliko je tvoj blog vazan tvojim citateljima ili na "hrvatskoj blogerskoj sceni" uopce? Osjecas li obavezu napisati novi post?

Ne mislim da je vazan. Sada ga ne zelim vaznog jer sve sto je vazno namece obvezu vise a ja si zadnjih dana ne zelim zagorcavati zivot dodavanjem novih obveza

Eto, toliko za danas ...

Sad ću vas pustiti na miru do srijede - tako da se polako opet naviknete da sam tu - k vragu a taman sam se lijepo zahuktao...