Prepoznatljivi pocetni akordi razlijevaju se prohladnim jutrom negdje u Ealingu.
Glavni junak ponesen njima skuplja kljuceve s crnog pianina u dnevnoj sobi, gasi svjetlo i ostavlja mracnu sobu iza sebe. Tiho, da ne probudi ostale ukucane, otvara teska hrastova unutarnja vrata i stupa u skuceno predvorje.
Upravo u trenutku kad za sobom zatvara unutarnja vrata u gitarske se rifove ukljucuje bubanj ... kakav tajming (bravo Leiner). Prvo jedan snazan udar onda serija laksih i onda se i bubanj potpuno uskladjuje sa gitarom. Snazni beskompromisni udarci
On pusta da glava isprati taj pocetak ritmicnim trzajima ... kao prije toliko godina ...
A onda okret, otvaranje vanjskih vrata i u savrsenoj sinhronizaciji sa muzikom gdje gitara upravo pocinje podizati melodiju i stvarati zvucni val - izlazak u osuncano jutro. Duboko udisanje - pogled prema nebu.
Dobro je - plavi se. Samo trag aviona protegnut po besprijekornom plavetnilu.
Slinavi kurvari ... bijedni genitalci ... nezgodno potezu ukrucenu vjernost ...
Dah se lijepo vidi u prohladnom zraku. Popravlja sal oko vrata i u istom pokretu namjesta jaknu preko njega. Lezerno desnicom prihvaca bicikl oslonjen o zid i neocekivanom lakocom s obzirom na svoju masu vine se u sjedalo.
Razbice ti licnost, slaniju od mora
Dok jarko zuti prsluk sa reflektiraucim trakama leprsa oko njega samo nehajno pricvrscen na prsima - on silazi s plocnika i presijeca put nailazecim autima. Ukljucuje se u promet kao sto puzzle ulazi tocno na svoje mjesto. Kao i toliko puta do sada.
Odstupi korak zeno, gledaj! Nezajazni andjeli!!
HEJ
Dolaze!
Kao krv crveni
Uz crescendo gitare i glasa pretjece ga poznata sjena dvokatnog crvenog autobusa sto ce tu odmah iza zavoja stati na stanici.
On mirno pedalira osjecajuci povremeno hladne dodire struje zraka na licu
Andjeeli
Kao krv crveni, kao znoj opori, brutalni .... andjeli
I dok gitara ostaje solazom zavrsiti prvi refren a bubanj i dalje snazno nabija ritam on prolazi semafor na zuto i ulazi sporednim ulazom kroz park.
ponekad u osam
ponekad u tri
lijevi skup ideja
dolje ispod nogu
Masivna zeljezna vrata su otvorena a iza njih je uski prolaz izmedju dva visoka ciglena zida.
Izlece iz tog uskog prolaza na otvoreno kao ispaljen i naglo skrece udesno dok pogledom obuhvaca ogromnu travnatu povrsinu sto se pruza pred njim unedogled.
otvori sirom oci, tiho kao jeza
pusteni s lanca
gledaj
nezajezni andjeli
Gume gutaju metre asfaltirane staze uz livadu dok on hitro juri po sjevernom obodu mimoilazeci se sa joggerima, setacima, njihovim psima i drugim biciklistima.
Ponovo refren
Na uglu parka skrece prema jugu i sad na laganoj nizbrdici jos ubrzava. Hita ususret suncu sto je u narancasto obojalo nebo iznad predgradja.
Prvi ovogodisnji mraz uhvatio se za vlati trave i stvara cudesnu sliku, kao da je netko retusirao zelenilo trave i prekrio ga bijelom koprenom. Iako ima slusalice u usima dobro se cuje fijukanje zraka oko njega.
Fijukanje se pretapa u glasove back vokala koji pjevaju u falsetu
(aaaaah u kolima od plastike)
u djevojackim snovima
(u majmunovom vidjenju)
u raspaljenim nocima
Pri dnu parka ulazi medju drvece. Tu se i staza po kojoj vozi priblizava zicanoj ogradi. Kroz nju i kroz rijetko grmlje sto je obrasta vidi se straznji kraj tamnocrvenog dostavnog vozila koje prolazi po mirnoj ulici uz rub parka.
tko zna
Jedno vrijeme voze usporedo, svaki sa svoje strane ograde, a onda staza ponovo skrece i on juri preko opalog lisca i bez zadrske kroz siroku lokvu sto se napravi od svake kise, tako da se ni ne povlaci tijekom jeseni.
Glazba najavljuje poantu
ne bu dobro
nebu dobro
svrsiloooooooo
Upravo na ovaj Johnyjev vrisak nekoliko metara naglog uspona u zelucu izaziva onaj poznati osjecaj iz luna parka. Bicikl u trenu gubi brzinu i sad vec sasvim mirno, glavni junak prolazi izlaz iz parka i ukljucuje se na biciklisticku stazu uz ogromnu prometnicu na dvije razine kojom bez prestanka i bez zaustavljanja jure automobili, autobusi i kamioni. Boje se pretapaju u sivo.
Gitara zavrsava solazu i on ulijece pored rampe uz veliku sivu zgradu svu od celika i stakla okupanu jutarnjim svjetlom.
Klima glavom kolegama koje je autobus malocas iskrcao pred zgradom.
Klizi u garazu i sjase s bicikla tocno dok zadnji zvukovi gitare zamiru.
Muzika staje.
Ne znam sto ce se dalje zbivati u ovom filmu, ali ova spica mi je jutros bas lijepo zapocela dan ...
10 komentara:
Iskreno, ovo zvuči jako lijepo, imam dojam da pišeš o nečemu što te se snažno dojmilo. To isijava iz rečenica.
Ali, ja nemam pojma očemu ti pričaš.
scusi la mia ignoranza
???
Sei scusata.
Ma nista, pusti, doslo mi.
Poklopilo mi se jutro sa pjesmom na mp3 playeru, pa rekoh ... da ne budem jednolican.
Cudo je taj iPd, jel da?
a izbor ti je za pet! ;)
i, da ti odgovorim na pitanje postavljeno na mom blogu, znamo se.. bar onako virtualno... ;)
@ skitnica - eh iPod ... nije iPod ... discman vulgaris samo moze vrtiti i mptrice ...
E sad ti meni treniras memoriju ... moze neki link do tvog bloga da se ja podsjetim sto sam te to tamo pitao ... imaj milosti prema mojim supljikavim mozdanima ...
Jel' to nesto kao poceci autobiografije? Ili slobodno reziranje slika, odnosno, improvizacija?
trebo si barem na blog.hr-u stavljat naslov posta i link za nas koji koristimo nušiljice.
bravo.
@ xiola - ne znam zapravo. Tako mi došlo. Možda sam mogao napisati: "I jutros sam se dovezao biciklom na posao kroz park. Prvi je mraz i prohladno je. Slušao sam Azru."
Ali me je puknulo da probam nešto drugačije.
@ jimbo - uzima mi previše vremena to ažuriranje blog.hr-a pored svih drugih - samo za njega moram kopirati html kod posta da pokupim linkove i drugo. Ajmo ovako, ja ću ažurirati postojeći post, pa ćeš ti vidjeti kad ima nešto novo. Može tak?
@ lav - znam ja da ti nisi čovjek od puno riječi. Ne znam dal ti se sviđa ideja ili izvedba, ali ću si ovo bravo s ponosom zataknuti u zapučak i vjerovati da ti se svidjelo sve ...
meni je ovo bas genijalno :)
@ catcher - opa Miki, jel ti to izlaziš iz ilegale?
Nego vidim da ni tebi ovo preplitanje radnje i glazbenog backgrounda ne ide loše ... osim što si ti na jutuu ... balavac.
Objavi komentar