Bravo ja

Jučer ujutro mi je moja mala indijska zubarica izvadila zub, a nisam ni osjetio.

(Gospođa neutrino i ja se sporimo da li je zubarica pakistanka ili indijka, pa sam zbog mira u kući napisao da je zubarica indijka, ali vi znate ...)

Ja sam, naravno, žmirio (trtaroš, što ćeš) dok je ona radila (zubarica, ne gospođa neutrino, gospođu sam ostavio doma da se ne prepadne mojih urlika - nije to za njene osjećajćiće)... Zubarica je nešto kopala s nekim alatkama koje su sigurno grozno izgledale ali ja to nisam vidio jer sam, kako rekoh, žmirio

Sve sam čekao da se već jednom odupre nogom o stolicu i počne s dvije ruke čupati.

A ona onda odjednom veli - Gotovo je ...

Pogledam na onu tacnu s instrumentima i tamo stoji moja zubčina ... sram ga bilo ... pol glave mi od njega nateklo, cijelu noć nisam spavao, tri se dana već kljukam antibioticima ... ...

Ajd dobro, znam da nije on kriv nego ja, al što sad ...

Elem nakon što mi je zubarica izdijelila par savjeta, a zbog razlike u volumenu mene je taj naš razgovor silno podsjećao na Regoča i Kosjenku - ja se vratih gospođi na brigu.

Lijepo sam uzeo svoju rundu antibiotika, drmnuo još i jedan ibuprofen da ne buba i legao ajati pred televizorom u dnevnoj ... i onda je oko 3 popodne zazvonio mobitel kojeg znaju samo povlašteni. Dobauljah - zovu s posla. Frka je. Oni dečki GTX Turbo istraživači, sa pet zvjezdica i laptopovima me traže. Znate na koje mislim, pričao sam vam o njima prošlog četvrtka (ne da mi se linkati, tražite si sami post ako vas zanima a ne sjećate se ...)

E da. Nije me bilo na poslu u petak, pa ne može biti da me nema ni u ponedjeljak ...

I tako, zbigecao sam se, sjeo na bicikl i sjurio se do ureda. Putem do mog mjesta sve ispozdravljah sa dobro jutro kao i svakog dana, ali su me malo čudno gledali jerbo je već bilo 4 popodne ... no tko mari za te sitnice ...

Onda sam sjeo pred Njih i za sat i po odvalio drugi od tri.

Sve je frcalo. Baš me išlo. Uhvatila me neka ognjica pa sam tumačio, skicirao, pokazivao, pojašnjavao i prosto mi je bilo žao kad su rekli da su zadovoljni ...

Onda su rekli, kad si već tu daj da napravimo i treći, da ne ispadne da si džabe dolazio .

Pa sam navalio i na treći, ali me iza šest više nisu mogli pratiti pa su me potjerali doma.

I onda sam danas u 9:30 imao konačni obračun. 3 sata sam razvlačio dokumente, pokazivao i dokazivao. I konačno sam protjerao devu kroz iglene uši ...

Ne mogu vjerovati.

Još su me nahvalili kod šefova da kako sam im sve lijepo objasnio i kako je sve super.

Kaj da vam velim - ja sam genije ...



Oprostite zbog ovoga, ali doma se više nemam kome hvaliti. Čak sam i djetetu ispričao kako joj je tata silno pametan i sposoban i sve ...



Sad je vrijeme za 4 dana odmora.

Vodim obitelj na jedno kraće putovanjce.

Kad se vratim možda bude i koja slikica... čitajte me u ponedjeljak ...


P.S. Bad, možda svratim do San Sira, oćeš fotku?