Razotkrivanje umjetnikove intime

U petak sam vam pričao o toboganima i Turbinskoj dvorani Tate modern galerije.

Rekao sam vam da imam 'štofa' za nekoliko postova.

No, neću više o toboganiranju. Mene je na razmišljanje natjerao novoobješeni stalni postav na petom katu. Unaprijed molim da mi oprostite ako mi rječnik koji put malo pobjegne u inače nepriličan vokabular, ali ovaj put to tema zahtijeva.

Nadam se da ćete mi oprostiti i što zbog copyrighta ne mogu ovdje postati slike djela o kojima ću pričati. No, mogu na njih linkati. Nadam se da vam ta metoda neće pokvariti doživljaj posta i da ćete imati strpljenja otvarati i zatvarati prozorčiće ...

Ako sam sve složio kako treba slike bi se trebale otvarati u zasebnim prozorima. Ako nisam ... tja, valjda ćete se imati živaca vratiti i pročiatati post do kraja ...

Jedan dio galerije u kojem se nalaze djela minimalista me je posebno zabavio.

Wikipedia veli da pojam minimalizam opisuje pokrete u raznim granama umjetnosti i dizajna a naročito u vizualnoj umjetnosti i muzici gdje se rad ogoljuje do svojih najtemeljnijih odlika i same srži samoizražavanja

Jesam to lijepo preveo, ha?

U svakom slučaju, ako je netko od moderne umjetnosti napravio sprdačinu - onda su to minimalisti.

Ti se radovi jednostavno ne mogu promatrati kao normalan nastavak prethodnih razdoblja slikarstva ili kiparstva.

Tipičan minimalistički uradak je kad frajer namontira zelenu neonku ukoso na bijeli zid.

I to je to.

Onda ima jedna zgodna soba gdje smo ucili geometriju. Naime, sobica je crnih zidova na kojima su kredom povučene tanke paralalne bijele linije (jel se to kaže 'šatirano' ili 'šapirano'? ono kad ima strašno puno tankih linija) A preko tih linija su drugačije šatirani (ili šapirani) ogromni geometrijski likovi. Tu smo ponovili kako se oni ispravno zovu na hrvatskom i engleskom. Kvadrat, krug i trokut nam nisu zadavali probleme. Pravokutnik smo konačno skužili zašto se baš tako zove, a otkrili smo nove likove - trapez i paralelogram. Pri tome se pokazalo da ni tata nije sveznajuć - nikako se nisam mogao sjetiti kako se paralelogram kaže na engleskom ...


Ipak, ono o čemu vam zbilja želim pričati je dio tog minimalističkog postava koji se bavi toaletnim uradcima.

Tu sam se smijao od srca i to čak možda više opisima djela na pločicama uz izloške nego samim djelima (mislim, ona vas zelena neonka pripremi na štošta ...)

Ova je plastična WC školjka opisana kao "urine-coloured yellow" tj "mokraćno žuta". Kad malo staneš i pogledaš, fakat, teško da bih se domislio boljeg opisa ...

Sad, istina da ni sva mokraća nije iste boje, ali opis zadovoljava u većini slučajeva ... kod zdravih jedinki ...


Drugo mjesto na ljestvici najboljih provala je natpis uz ovo "djelo" Marcela Duchampa. Naziv je fountain iliti fontana (ali i pisoar).

Veli natpis ovako:

"Fountain je najpoznatija od Duchampovih takozvanih "gotovih" skulptura tj svakodnevnh predmeta potpisanih od umjetnika kao umjetnicko djelo.

Utjelovljuje napad na konvencije i uvriježena poimanja umjetnosti po kakvima je Duchamp postao poznat. Original koji je sad izgubljen, sastojao se od standardnog urinala, polegnutog na ledja i potpisanog pseudonimom 'R. Mutt 1917'. Ovaj rad je jedna od manjeg broja replika koje je Duchamp autorizirao 1964, na temelju fotografije originala koju je izradio Alfred Stieglitz.


Ne samo da je užasno smiješno da je umjetnik morao posebno odobriti replike njegovog djela (standardnog pisoara da se razumijemo, i jos k tome potpisanog pseudonimom). Najsmješnije je da netko negdje -piša po izgubljenom originalu!!!



Ipak, najbolja fora je opis ovog djela

Evo sad prijevoda:

"U svibnju 1961, dok je zivio u Milanu, Piero Manzoni
proizveo je devedeset konzervi Umjetnikovog Dreka (Artist's
Shit, Merda d'artista).

Svaka ima na poklopcu broj od 001 do 090. Rad u Tateu ima broj 004. Naljepnica na svakoj konzervi, otisnuta na talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom navodi sadržaj kao "Umjetnikov drek", količina 30g neto, svježe očuvan, proizveden i konzerviran u svibnju 1961."

Još se veli i da se zapravo ne zna što je zaista u konzervi jer nije otvorena...

Sad, naravno da se može izmisliti čitav niz tumačenja što je zapravo umjetnik htio reći" i pronaći i metafore i kritiku i pohvalu umjetnicima i još puno toga.

Ali je i neporecivo da stvarno svaki seronja može biti - umjetnik ...

Pun intended.
-----------------------------------------------------------

Toliko o minimlističkom dijelu galerije - sve neki izlošci koji tjeraju barem smiješak na usne. Ko na karikaturama - potpuno jednolično i potpuno sivo platno visi na zidu. Škvadra stoji i zamisljeno to promatra ... Ma kužim ja viceve, ali ne kužim zašto netko stane pa u to pilji....

-----------------------------------------------------------
U idućim postovima na ove teme pričat ću vam o onome što me zbilja ushitilo u modernoj galeriji ...

18 komentara:

vlasta kaže...

Namam vremena pisati nadugačko i naširoko, ali već drugi put sam ovdje i još uvijek sam prva, pa eto, da ostavim trag. Ne volim modernu umjetnost, ali mi se ovako kako ti opisuješ šetnju muzejom čini zabavna i opuštajuća.
Danas je ogroman članak u Glasu Istre o Delimarkinom pijevcu. Jedno je sigurno: ta žena izaziva silne reakcije: raznih udruga za zaštitu životinja, običnih građana, neobičnih građana, ozbiljnih kritičara, "ozbiljnih" kritičara, policije, suda ...
Stvarno nemam vremena - sutra je mini danD. (valjda ću preživjeti)

neutrino kaže...

@ vlasta - volim kad ostavis trag. Kad ti ne bi ostavljala trag ovdje bi bila ziva pustinja. Drugi se moji citatelji ne zamaraju komentiranjem. Nazalost ...
Setnja je bila zabavna a mene je i opustila ali i dala mi "food for thoughts". Vidjet ces za koji dan kad objavim i drugi i treci dio.
Sto se Delimarke tice tu su zapravo dva problema. Jedan koji se tice akademske rasprave da li je njen uradak umjetnost ili nije pri cemu kako god okrenuli meni svejedno i drugi problem klanja pijetlove za potrebe umjetnickih performansa.

k. kaže...

pa ovaj drugi problem nije problem izgleda. gledala sam je na tv-u, ona je vec i prije klala kokosi na sceni i kaze: taj bismo dan imali tu kokos za rucak, tako je i od ovog pijetla napravila juhu. Na izlozbi je bio natpis zabranjeno mlađima od 18 godina, a ona je pijetla njezno uhvatila i odrezala mu vrat. Nije ga mucila. Opcenito, zivot zivotinje kao jedinke je bezvrijedan, ukoliko ne pati nitko za njim (ekologiju na stranu). S druge strane zivotinjska patnja je jednako vrijedna kao i ljudska, po biocentricnom shvacanju etike. Odnosno kvaliteta zivota je presudna za zivotinju, sama smrt je nevazna. Zato se eutanazira zivotinja koja pati a nema nade, jer njezina patnja najcesce nema smisla.
Ptice jedva da osjecaju bol, one osjecaju strah, stres, glad i zedj. Ovaj pijetao nije patio. Pate kokosi u kavezima na farmama, ne zato sto su ljudi svejedi (neka su, iako skidam kapu vegetarijancima), nego zbog extraprofita.

Delimarka nije zaklala pile na jelacic placu, vec u ekskluzivnom prostoru, uz objasnjenje da je zeljela prikazati svoju intimu, mjesto iz kog je potekla i kojeg se htjela rijesiti.
Meni to nije nikakva sablazan. ima tu i licemjerja, ali u trenutku rezanja vrata, cak i licemjerje prestaje vec ostaje potpuno instiktivni iskonski sok. Ona je tim sokom ocito htjela nesto postici, da li razotkriti licemjerje, nase obrambene reakcije zbog kojih ne volimo klanje u javnosti a odobravamo ga u klaonicama,ili je htjela nas natjerati na razmisljanje sluzeci se tim sokom kao okidacem. ne znam, mozda nesto trece, potpuno intimno. ne znam braniti suvremenu umjetnost.

da je zabila noz svinji u celo, kak si dolje pitao, izazvala bi neopravdanu patnju i to bi bilo kaznjivo preseravanje.

Kao sto je preseravanje minimalizam. Zbilja zasto bih ja isla u modern tate gledati pisoare i drek, pa mogu otici u kolodvorsski wc i tamo mudrovati na jednaki nacin o apstrakciji i apsurdu i neznamcemu. Cak se i andy warhol povremeno sprdao na svoj racun, a on je ipak umjetnik (?)

Mozda je kantica dreka u modern tate poruka, ali umjetnost mislim da nije. prijedjena je granica, a ja je ne znam postaviti. Znam da mi se vecina stvari svidja ili ih mogu shvatiti, ali ponesto je ipak sranje nastalo iz dosade ili lijenosti da nam se nesto prikaze pomocu umjetnosti.

Za jednu paralelu:
Veli Nick Hornby o glazbenim kriticarima:
"Buduci da vecini njih CD-ovi stizu postom na kucnu adresu gdje ih preslusavaju prije nego e-mailom proslijede svoje kritike - oni uopce nisu izvrgnuti opasnosti, niti da ih pregazi autobus. i koga onda, u tim okolnostima, ne bi neobuzdano i prekomjerno razgalio umjetnik koji ih izricito pokusava malo razdrmati....
....Nakon svih ovih godina Suicide i dalje zvuce kao da vam je netko prosuo mozak, zabiljezio je odusevljeni kriticar... Navedena opsjednutost opasnoscu je tipicno moderna pojava. nemoguce je ne zakljucitikako je izrasla iz doba mira, blagostanja i pretjeranog obrazovanja. Mislite li da bi osobi koja se vratila iz bitkr kod Somme isti kriticar rreakao kako neko glazbeno djelo zvuci kao da vam je netko prosuo mozak?."


Meni su npr oni tvoji covjeculjci fenomenalni. i tobogan i jos stosta.

btw. stigli mi bijeli zubi. nisi rekao da je tak debela!!! enivej, pocela sam, svidja mi se al ce potrajati....

vlasta kaže...

@K: ne znam je si li pročitala ono što sam ranije napisala o svojoj imenjakinji i njenim peformansima. Nisam ja baš previše analizirala, a vjerujem da tvoj tekst i nije neka replika meni. Ipak bih htjela još jednom naglasiti (čisto onako, da se bolje upoznamo) - ja ne donosim sud je li to umjetnost ili nije (nemam dovoljno znanja), ne zgražam se nad klanjem pijetla (mislim da više pate pojedine životinje u cirkusima, o nekim drugim mučenjima da i ne govorimo), ja jednostavno kažem da mi se njeni performansi, način na koji nam ona šalje neke svoje poruke ne sviđa. Posve jednako kao što mi se ne sviđaju mahune na vrhnju. Ne kažem da to nije hranjivo i ukusno jelo (možda, nekome), ali meni nije ukusno i ja to ne jedem. Neću zato ubiti kuhara koji skuha nešto takvo:)))
Meni daleko više smeta izjava da je onaj kome se ne sviđa takav umjetnički izraz -licemjer. Zašto odmah moram biti licemjer?
Mene malo što može šokirati. Klanje životinja pamtim jako dobro iz djetinjstva. S tim sam odrasla i to mi je nešto prirodno. Ni ja nemam ništa protiv vegetarijanstva! Golo tijelo, gola Vlasta na konju, daleko od toga da me tako nešto može šokirati. Jednostavno, to nije način na koji bih ja svijetu nešto poručila, a ni poruke tako upućene od strane drugih do mene ne stižu.
Ove kantice u modern tate su mi smiješe kao što mi je smiješan mus od hobotnice serviran na ogledalu!! Mislim da nisam dovoljno znatiželjna da otvorim tu kanticu, ali ni da probam taj mus (iako hobotnice jedem).
P.S. Je li teta Marička stvarno klala pijevce u raskopčanom šlafroku ispod kojeg nije nosila gotovo ništa, cijelom selu na veselje. Moja baka je klala piceke u dvorištu, i nikad, ama baš nikad nije imala otkopčan ni jedan jedini gumb. Ne šokira mene Vlastino golo poprsje, jednostavno ne razumijem umjetničku poruku. Izgleda mi kao da je unaprijed poslana publici sljedeća poruka: svi ste vi malograđanski licemjeri, među svoja četiri zida činite sve i svašta, a ovdje zgroženo skrećete pogled. To mene vrijeđa, taj osjećaj da ona želi pokazati kako je daleko iznad svoje učmale sredine dvostrukih moralnih principa, kojoj pripadamo mi koji ne uživamo u njenoj umjetnosti. (možda me osjećaj vara)

neutrino kaže...

@ k - eh jos jedna od rijetkih koje nije strah ostaviti komentar ... ne znam valjda se drugi boje da grizem ...
Imam dojam da cesto (ili to barem cinisi na mom blogu) u eticke rasprave ulazis sa obje noge cvrsto na zemlji. Stavovi su ti neporecivo strucni.
No, pokusaj se odvaziti na promjenu ugla. Tocno je da zivotinje najvjerovatnije ne osjecaju puni spektar nasih osjecaja. No nije ni vazno. Imas i ljudi koji su emocionalni invalidi. Ili ne osjecaju fizicku bol.
Cinjenica da jedno bice ne osjeca bol na isti nacin kao i neko drugo bice nije presudna u razmatranju etickih dilema oko klanja za potrebe umjetnosti. Klanje za potrebe prerane je prihvatljivo. Klanje za potrebe bojanja fasade u krvavocrveno ne bi bilo. Ni zabijanje cavla u celo. Bez obzira osjecala zivotinja bol ili ne.
Nadalje, imas i nekakve zakone o klanju za prehranu ljudi - iako su oni uglavnom predmet poruge i nisu donesena radi smanjivanja patnje zivotinja nego iz higijenskih razloga - u principu ne bi smjela klati na javnom mjestu - cak ni ako je za prehranu.
Sto se tice uvjeta u kojima zive kokosi na farmama to jest problem - ali nema veze s ovom temom. Ovdje pricamo o jednoj potpuno bespotrebnoj smrti. Smrti koja je nastupila zato da bi neka umjetnica izazvala javnu sablazan. Kad to vec nije uspjela svojim rjecnikom, golotinjom ili bilo cime drugim.
Moralno - meni je to pogresno. Mozda sam tu blizak biocentrizmu (jel to eufemizam za treehuggere?), ali mislim da covjek ne bi smio ubijati samo zato sto moze. Bez obzira da li se radi o salati, pijetovlima, konjima, dupinima, medvjedima ili drugim ljudima..
Andy Warhol je umjetnik? Zato sto je nakeljio seriju retusiranih snimki Merlinke? Ili Elvisa? Ili kutiju Cmpbell juhe od rajcica...Hm, kako iz jedne male uzgredne opaske nastane lavina ... jer sad tek nis ne kuzim.
Odbijas povuci granicu gdje prestaje umjetnost a pocinje preseravanje. Mislim da to cinis i zato sto znas da bi svaka crta koju povuces odmah bila obrisana... jednostavno - mozda se i Michelangelo samo preseravao dok je godinama maljao strop Sikstinske kapele. Zapravo gotovo sam siguran da jest. A sasvim je sigurno prelazio granice onoga sto je uvrijezeno i vec vidjeno.
Kao i mnogi umjetnici prije i poslije njega.
Zato se ne upustam u raspravu je li ono Delimarkino umjetnost ili nije. Kazem, netko bi mogao u ime umjetnosti i zabiti cavao svinji u celo, ali to ne bi postalo prihvatljivije zato sto bi bilo proglaseno umjetnickim djelom.
U stvari, zasto bi umjetnik mogao zaklati pijetla na pozornici a bakica na Jelacic placu ne?
Hornby je lijepo uocio jednu vaznu komponentu (iako recenica nije o tome meni se cini da je primjenjiva) - kad umjetnik zeli sablazniti, malo je toga sto jos moze ucniti, a da nije vec ucinjeno. Prije 45 godina tip je konzervirao vlastito govno, ima ih koji su se u ime umjetnosti skidali, pljuvali, mokrili, bicevali, plesali bosi i goli, masturbirali, opcili na razne nacine sa i bez partnera. Sto jos da jadni umjetnik ucini pa da izazove neku reakciju svojeg gledateljstva ako nema Tarantinov budzet?
Citaj marljivo bijele zube. Ja ih citam ponovo pa cu ponesto i napisati ...

neutrino kaže...

@ vlasta - mahun na vrhnju ?!?! :zgroz: Oh boze, kaj je to? Cije je to autohtono jelo ?!?!

vlasta kaže...

podravsko
kuhala moja baka, kuha moja mama, ali sad si sigurno shvatio kako mi se ne sviđa ta Vlastina umjetnost

neutrino kaže...

Eeeee ako je podravsko onda mora biti dobro ;-))
Ne znam, meni sunekako mahune na salatu (s maslinovim uljem i cesnjakom) najcesce na meniju pa me valjda zgrozila pomisao trpanja vrhnja u sve to, ali mozda se radi o nekim drugim mahunama ...

k. kaže...

eh, vlasta, ja sam podravka, da se razumijemo. koprivnica:) i slazem se s tvojim odgovorom meni.
Nisam ja nikom replicirala, tek moje misljenje. Slusala sam vlastu na tv-u i primirila me kad je rekla: svaka kokos je posluzila kao rucak. jel to umjetnost - ne znam. mene je uvjerila da je, ali mi se ne svidja.

djelovala je toliko iskreno, jer je izricito rekla da se radi o njenoj intimi, nije spominjala poruke niti licemjerje. iako je morala znati moguce reakcije na kokos., nije ona od jucer.
je, neutrino, probala sam, i taj antropocentricni dio mi je jasan. odabrala sam drugi biocentricni, iako ga je tesko braniti :) po njemu bi ovo bilo vise pitanje estetike a ne etike.

Michelangelo se nije zafrkavao bio je doslovno rob svoje umjetnicke strasti, barem u svojim pismima (volim knjigu o njemu Agonija i ekstaza - I. Stone)

Upravo to je problem, kaj ne znam kad me zafrkavaju, kao sto je edo murtic navodno naucio pola familije da slika, a on je samo potpisivao...

Onda meni ostaje granica za vlastitu upotrebu, da je umjetnik netko tko ima sto reci, na nacin na koji netko drugi to ne moze jer nema sposobnosti ili ideje. Meni tu ne spada ni Warhol (hebi ga, nemam petlje prva reci da nije umjetnik :)) ni minimalisti. Hocu biti zadivljena, ganuta, pogodjena a ne zbunjena i sumnjicava....

bas mi drago mi je za ovo pitanje:
"Sto jos da jadni umjetnik ucini pa da izazove neku reakciju svojeg gledateljstva ako nema Tarantinov budzet?"
ako on ima problema pri izazivanju reakcije gledateljstva bez obzira o kojoj formi se radi i postavlja li nove granice ili ne, well, onda tesko da ga se moze zvati umjetnikom. Ako njega kuzi samo sacica preforsiranih blaziranih kriticara, dok on crta plave krugove po bijelom papiru, onda thanx, but no thanx.

Pa evo, Zadie je uzela jednu prilicno otrcanu formu i rastura je, bez kompleksa, zar ne.

Ma zapravo, mi tu razgovaramo kao ljudi koji su taman pomislili da su naucili razliku izmedju umjetnosti i smeca, imamo cak i individualni ukus i onda nas par ljudi pokusa uvjeriti da se ne razlikujemo od stovatelja turbo folka koji ne razumiju klasicnu muziku. ili da smo zadrti konzervativci. pa nismo, zar ne? samo povremeno ne znam ko tu koga hebe :))) i tko je Umjetnik, a tko je Šarlatan.

ne znam jel si uspio cuti pjesmu Rambo Amadeusa Turbo folk. meni je mrak.

Enivej, jedva cekam sto ti se dopalo u modern tate....

vlasta kaže...

Mislila sam da se neću javljati do sljedećeg posta, ali moram.
Ne toliko zbog Vlastice mada mi se čini da je nešto govorila o problemu naših mozgova koji nisu u stanju shvatiti... itd, (a ima lijepo ime, mora se priznati), ne znam kako je spremila tog pijetla, pa to je tvrdo, ja baš i ne volim jako pernatu živinu. Da ne duljim, ne razilazimo se mi jako u mišljenju, zapravo mi se čini da se skroz slažemo oko poimanja moderne umjetnosti. Posebno mi se sviđa rečenica "Hocu biti zadivljena, ganuta, pogodjena a ne zbunjena i sumnjicava...."
nego, htjela sam samo reći, da, i ja sam svjetlo dana ugledala jedne subote u Koprivnici.

neutrino kaže...

Sve same podravske dekle u komentarima o modernoj umjetnosti ...

@ k - Glede Vlaste (one umjetnice, ne ove nase) neki ljudi u svojoj intimi tuku djecu, siluju ili mlate zene - kad bi umjetnik i to realisticki prikazao na sceni - zar to ne bi bilo sablaznjivo?
Ili ja nisam nesto bas najbolje shvatio ili ti ne zastupas biocentricne stavove. Ako se tebi radi o estetskom pitanju - onda je ocito da stojis na antropocenricnom stajalistu. (Ah da mi je netko rekao da cu bas ja upasti u treehuggere ne bih vjerovao ...)
"Michelangelo se nije zafrkavao" tko kaze da nije? Zafrkavao se 4 godine i radio kao nitko prije njega i stilom i tehnologijom... I krsio je pravila i izazivao.
"The Last Judgment was an object of a heavy dispute between Cardinal Carafa and Michelangelo: the artist was accused of immorality and intolerable obscenity, having depicted naked figures, with genitals in evidence, so a censorship campaign (known as the "Fig-Leaf Campaign") was organized by Carafa and Monsignor Sernini (Mantua's ambassador) to remove the frescoes. When the Pope's own Master of Ceremonies, Biagio da Cesena, said "it was mostly disgraceful that in so sacred a place there should have been depicted all those nude figures, exposing themselves so shamefully, and that it was no work for a papal chapel but rather for the public baths and taverns,"
Vidis, Michelangelu je bilo dosta naslikati malo golotinje i vec je buknula sablazan, a s njome i reputacija (ne kazem da je on tek ovime postao popularan). Sad, sto bi slikar danasnjice morao naslikati da izazove jednake polemike?
Moze naslikati jos jednu golotinju, mozda jednako strasno kao i Michelangelo - ali sve sto ce dobiti od publike je zijevanje ...
Normalno je da se pokusava raditi sto nitko nije. Onaj Nijemac radi skulpture od ljudskog mesa, onaj drugi radi plasticne skulpture u nadljudskoj velicini, treci postavi ogromne cijevi u Tate galeriju, ona prije njega slozi bijele kutije na hrpu u enormnim proporcijama, onaj drugi zamota zgradu u platno...
"Ma zapravo, mi tu razgovaramo kao ljudi koji su taman pomislili da su naucili razliku izmedju umjetnosti i smeca, imamo cak i individualni ukus i onda nas par ljudi pokusa uvjeriti da se ne razlikujemo od stovatelja turbo folka koji ne razumiju klasicnu muziku. ili da smo zadrti konzervativci. pa nismo, zar ne? samo povremeno ne znam ko tu koga hebe :))) i tko je Umjetnik, a tko je Šarlatan." - svidja mi se ova misao, no moram ti reci da vise ne mislim o razlici izmedju umjetnosti smeca. Prestao sam umjetnost smatrati necim sto je definirano i odvojeno od smeca. Umjetnost je sve. A ja samo biram sto se meni od te umjetnosti svidja.


@ Vlasta - Sto je lose u zbunjenosti i sumnjicavosti? Zar nisu i to emocije? Zbunjuje te to sto se zamaras pokusajima trpanja stvari u ladice, a ladice i nisu toliko vazne...

vlasta kaže...

(ajme, nikad kraja, šalim se, to je dobro)
Ograničit ću se samo na odgovor u vezi mojih "ladica". Kao prvo to je misao komentatorice K. Misao koja se meni sviđa i ne čini mi se da se time odajem kao netko tko voli stvari trpati u ladice. Dobro, iz zbunjenosti i iz sumnjičavosti se može nešto i izroditi, mogu djelovati i stimulativno. Ali kad uđem u galeriju, koncertnu dvoranu ili uzmem neku knjigu ne volim baš uvijek angažirati taj dio svoje malenkosti. Možda je to lijenost ili sam trenutno suviše zauzeta na nekim drugim područjima.
A da volim trpati u ladice - volim!! Volim klasificirati, sortirati, volim urednost. Zato sam i započela ove nove stranice (koje trenutno vidiš samo ti:))).
Na blogu.hr nastala je prevelika zbrka za moj ukus.

neutrino kaže...

@ vlasta
Kuzim ja da ti volis urednost. I upravo zato i velim da volis ladice, tj. zato si citirala k-inu misao (znam da je njena, ali njoj sam vec odgovorio :-)) )
Naime, kaj - moglo bi se reci da tvoju zbunjenost i sumnjicavost izaziva cinjenica da ne mozes bacivsi pogled na djelo pred sobom jasno odrediti radi li se o umjetnosti ili ne.
Zasto?
Zato sto kutija limenki Campbell juhe jednom stoji u skladistu lokalnog ducana, a jednom na pijedestalu galerije Tate Modern.
Potpuno jednaka kutija.
I sad, paradoksalno ti je pomisliti da bi kutija u ducanu mogla biti umjetnost, a protivno logici je da bi u umjetnickoj galeriji stajalo nesto sto umjetnost nije .
E vidis, upravo je tu caka na koju igraju neki od tih umjetnika.
Nekada su naime postojali kodeksi po kojima se tocno znalo kakve slike treba slikati i sto je umjetnost a sto mazarije kojekakvih budalasa.
No onda su se pojavili impresionisti i srusili te kodekse kao kulu od karata. Tko bi za njih danas rekao da se radi o "hrpi ludjaka i jednoj zeni"
"Pokusajte objasniti gospodinu Pissarrou da drvece nije ljubicasto, da nebo nije boje svjezeg putra ... i da se nijedno razumno ljudsko bice ne moze pomiriti s takvim pomacima ... pokusajte objasniti gospodinu Renoiru da zenski torzo nije hrpa raspadajuceg mesa s onim ljubicastozelenim mrljama..." vristao je jedan od njihovih kriticara.
I tako vise nema jasne podjele na umjetnost i smece. I vise ne mozemo jednoznacno utvrditi da li je slika koju vidimo umjetnost ili nije.
I ne mozemo zakljuciti da li nas netko zeza ili ne.
Ne zato sto nismo dovoljno obrazovani da razlikujemo jedno od drugog - nego bas zato sto jesmo ...
Mislim da moramo prihvatiti da je umjetnost daleko siri pojam od bljeska koji nas obasjava tek povremeno. Izgleda da nas umjetnost prozima u bilo koje doba dana i noci i da smo za nju sposobni svi.
Mozda je umjetnost u oku promatraca.
A ako je tako, onda umjetnost mozda i ne mora biti stvorena ljudskom rukom ili svjesnim naporom ... mozda je umjetnost sve sto nas okruzuje. I slap i lisajevi i munja ...
Oprosti malo sam odlutao ..

Anonimno kaže...

nekako ne mogu odoljeti dojmu kako se ovdje radi o nekom pokušaju da se u samo nekoliko riječi definira naše lično poimanje umjetnosti. Pokušat ću to reći onako kako ja lično osjećam. U mom poimanju umjetnosti (i klasične i moderne) polazim od početnog osjeta i prvog pogleda: sviđa li mi se to što vidim, čujem, dodirujem, njušim, a nakon toga se uključuju moj mozak i moje dosadašnje spoznaje. U svemu tome dakako ima vrlo veliku ulogu moj moralni odgoj, moji estetski dio karaltera - znači dosadašnje naučeno i usvojeno. Moram se u osnovi složiti s Vlastom (ovom našom ne onom nekom umjetnicom) - ne volim da me umjetnost (pa i neželim to) šokira - dapače želim da me umjetnost oplemeni, uzdigne u sfere koje su pomalo iznad stvarnosti i današnje okrutne zbilje, želim da me ponese i ushiti, da me i raduje i rastuži, da me nasmeje i rasplače, da u meni izazove sve emocije i da su te emocije s razlogom i da ih u tom trenutki i želim upravo takve. Ništa od toga mi nije izazvalo klanje pjetla polugole Umjetnice (koja usput budi rečena i nema neko tijelo za pokazati). Ipak sam ja konzervativac i po odgoju i po obrazovanju ( a bogme i po godinama) pa bih najkraće rekao: Umjetnost, poput ljubavi, mora da dotakne moje srce i izazove njegove malo brže titraje a ne njegov zastoj zbog neugode. Naravno da se ova priča može otegnuti u nedogled i da se ne kaže sve, i da se o svemu može polemizirati do u nedogled - koliko ljudi toliko je i shvatanja i poimanja umjetnosti (kao i uostalom svega gdje je individualno ono oko čega se pokušavamo usuglasiti)... Još sam zaostao u razvoju pa se i dalje potpisujem ka anonimus: Alkion

k. kaže...

ne, ti si antropocentrican, ja sam biocentricna, oduvijek, i zato je to za mene pitanje estetike, a ne morala. jer pitanje treba li javno klati pijetla, je antropocentricno, smeta li to nekim ljudima.

eticko je pitanje smije li se uopce bilo gdje zaklati pijetao?, estetsko je treba li to neko gledati ili ne.

Biocentristi odgovaraju: svako bice koje ima sposobnoswt osjecati patnju ili zadovoljstvo je moralni subjekt sa svojom vrijednoscu, a ne nekakvom vrijednoscu u odnosu na covjeka. Medju tim subjektima dolazi neminovno do sukoba interesa , koji se trebaju rijesiti na najbolji moguci nacin uz najmanju mogucu patnju. S obzirom da nije moguce da svi jedu travu ( koja ne osjeca patnju), a ionako bi se tada prolijevala krv zbog trave, mesojed smije ubiti, ne smije muciti. pa delimar smije ubiti pijetla, ako ga pojede. ostaje samo pitanje estetike. Ne racuna se tko pati, vec kolicina patnje. utopije bez patnje nazalost nema.

"neki ljudi u svojoj intimi tuku djecu, siluju ili mlate zene - kad bi umjetnik i to realisticki prikazao na sceni - zar to ne bi bilo sablaznjivo? " takva vrsta intimnosti je eticki i zakonski kaznjiva jer izaziva ogromne kolicine patnje. ne bismo tu ni dosli do sablaznjivosti.

ali kakva je tijela michelangelo slikao i klesao, prekrasna, na neponovljiv nacin. jest, pomicao je granice, ali i kad ih se drzao, opet smo ostajali bez daha, npr. njegova bogorodica s kristom (pieta).ona je zadana forma, a posve sokantna.

pravi umjetnik rusi granice zato sto ih nije ni vidio

nadriumjetnik rusi granice samo zato da bi nama pokazao kako ih je srusio i jako podsjeca na krojaca iz carevog novog ruha. nikad necu reci pa to je samo tobogan, al cu reci dovraga, ovo je samo kantica juhe ili ovo je obicni pisoar, dragi "umjetnice", sto se mene tice, mogao si tu pricu i bolje ispricati.

mozda ovako: http://www.strandbeest.com/#

pa nisam nis trpala u ladice? :))

neutrino kaže...

@ Alkion - ne radi se o takvom pokusaju. Caskajuci o postu dosli smo na temu da li je nesto umjetnost ili nije, pa smo onda nasli za shodno probati definirati sto umjetnost uopce jest. Dekle su iznijele svoje misljenje, a ja se trudim malo podgrijati atmosferu :-))
Svidja mi se kako si opisao sto trazis od umjetnosti i pretpostavljam da si blizu nekakvog univerzalnog pristupa. No (ne bih ja bio ja, kad tu ne bi bilo nikakvih "no" i "ali") to sto se TEBI neko djelo ne svidja jos uvijek ne znaci da nije umjetnost. Ako ti se ne svidja Ujeviceva pjesma ili Bachova fuga - pretpostavljam da ces reci - "to mi se ne svidja" ali neces reci "to nije umjetnost".
Prema tome, cinjenica da Vlastin performans (one druge Vlaste, ne ove nase) u tebi nije izazvao pozeljne osjecaje jos uvijek ne znaci da to nije umjetnost...
Toliko od mene u polemici.
Glede komentiranja, u ovom sam postu izlozio kako komentirati a da ne ispadas uvijek anonymous

@ k - ja velim - nije opravdano ubijati radi umjetnosti. To je biocentrican stav. Onda velim - nije dozvoljeno klati za prehranu u suprotnosti sa higijensko-kajtijaznamkakvim uvjetima. To je legalisticki stav. Ja sam biocentricni legalist. :-* I ne vjerujem da je Vlasta pojela pijetla (ni jedna od njih dvije).
"neki ljudi ..." - etika ne kaznjava. zakoni to cine. Zasto bi sa etickog stanovista bilo OK zaklati pijetla na sceni a ne bi bilo silovati zenu?
"pravi umjetnik vs. nadriumjetnik" - jako mi se svidja ova misao. Ipak, prica je umjetnost, ali se "nadriumjetnikova" prica tebi ne svidja. Tvoj omiljeni umjetnik se i meni svidja, ali i da mi se ne svidja ne bih mu poricao da je umjetnik ...
Tko kaze da nisi trpala u ladice? Naravno da jesi ...

k. kaže...

o etici cemo morati nekom drugom prilikom, nikak da se razumijemo ovaj put cini mi se.

ok, potrpala sam stvari u ladice, tek toliko da ne bude nepregledni svinjac. naknadno se ladice uvijek preuredjuju i pospremaju, jer sae uvijek iznova u njima napravi novi svinjac. nisu to trezori banke...:))

neutrino kaže...

@ k - o pa naravno da cemo jos puno moci pricati na razne teme.
Jednostavno je - ja cu i dalje pisati blog :-))