Bili smo u nedjelju (jesam vam rekao da o nedjelji moram poseban post pisati) na inzistiranje male Neutrinke.
Ona je naime bila sa razredom preko tjedna i sad je molila i molila i molila da nas povede.
O Tate galerijama sam već pisao ovdje
a blogami i ovdje
pa zatim još i ovdje
(iz nekog me razloga blog editor zeza kad hoću staviti puno linkova u tekst).
A jedan rad iz Tate Modern sam vam pokazao ovdje .
E sad, u toj istoj Turbinskoj dvorani, u sklopu Unileverovih izlozbi postavljen je novi izložak a demontiran stari.
Za umjetnosti nenanklonjene prozaičan opis:
Čovjek je napravio pet velikih cijevi koje se spuštaju sa četiri razine galerije u prizemlje. Cijevima je donji dio metalan, a gornji od prozirne plastike. Cijela ta konstrukcija stoji/visi u ogromnom prostoru dvoranetine u kojoj se stalno čuje snimljeno zujanje transformatora (u počast ranijoj namjeni zgrade) i u kojoj su nekad stajale turbine (to je ujedno i jedina gdje se smije slikati ...).
Fora je u tome da su te cjevčuge u stvari tobogani. Na vrhu vam daju platnenu vreću na koju treba leći i na dnu utaknuti noge (da se ne bi netko zaustavio na pola puta). Na dnu vratite vreću (i štitnike za laktove i kacigu, ako ste išli na najviši tobogan) i to je to ...
Radi se o djelcu Test Site - Carstena Hollera. Umjetnik veli da njegov rad dobro opisuje recenica Rogera Cailloisa u kojoj je spuštanje toboganom nazvao "panikom koja obuzima inače lucidan um". Veli i da je tobogan zapravo umjetničko djelo sa pragmatičnom namjenom. A veli i da ga zanima mogućnost upotrebe tobogana u svakodnevnom životu. Valjda umjesto stepenica ... Moja kćer, međutim, veli da je suuupeeerr ...
No kako je sad pola Londona navalilo spuštati se niz tobogane, kad smo se mi u nedjelju iza podne dokotrljali do galerije - za dva najviša tobogana nije bilo više mjesta. Naime za treću, četvrtu i petu razinu treba uzeti karte. Besplatne su, ali je točno određen broj ljudi koji ih mogu koristiti u jedinici vremena i zato se karte dobivaju sa upisanim vremenom spusta (u polusatnim intervalima). Mi smo uboli par za treću razinu ali je do vremena spusta bilo više od 4 sata.
Jedva dovoljno da popijemo kavu uz pogled na St Paul's preko Millenium Bridgea, pogledamo u miru novopresloženi stalni postav na petom katu, prozujimo samo na brzinu uz neka djela na trećem katu o kojima nam je mala željela jos ponešto reći, te smirimo sendvič s piletinom opet gledajući u St Paul, ali ovaj put u sumraku. Kad je došlo vrijeme toboganiranja (samo mala se spuštala, ni gospođa ni ja nismo imali baš nikakvu želju) opala je i gužva na ona dva mala tobogana gdje ne trebaju karte pa se mala spustila još i niz jedan od tih.
Ali najbolja stvar desila se u onih 4 sata razgledavanja ... puno sam toga vidio što me natjeralo na razmišljanje o tome što je umjetnost uopće, što je moderna umjetnost i kakvog sve to smisla ima.
Kad sam počeo pisati o tome skupilo se dosta za jedno tri - četiri posta (ona moja, ne razmatram uopće neke tamo neke haiku uratke) pa vam eto mogu obećati nekoliko postova na te teme - već su u blogeditoru...
Na izlasku sam bacio oko izdaleka na mjesto kojeg se klonim.
Tate galerije su besplatne. Upad mislim.
Ali se posebne, gostujuće izložbe naplaćuju. Pa se plaća klopa i cuga u kafićima i restoranima i naravno - naplaćuje se sve što se može prodati u dva dućana.
A tu nema što nema.
I redovno nađem nešto zgodno, kao uspomenu ili kao zgodan suvenir.
I zato ovaj put samo uslikah ovako izdaleka...
Toliko zasada. Htio sam uvaliti još i filmić preko youtubea ali to će morati pričekati dok skužim windows movie maker (ili ako znate neki bolji video program samo recite) ...
Postovi
25 komentara:
Tate galerije su besplatne
hehehehee kako mi to zvuči poznato. Imam i ja jednu princezu od 11 godina koja mi stalno to govori.
Dok ovo čitam šiba me sindrom sela... malo sam zavidna, da.
@ pedja - i ti si u Londonu? Oces savjet - otidjite sto ranije uzmite karata koliko vam daju i obavezno obidjite izlozbu na petom katu Living History.
@ Athena - ne pretjeruj. Ja u Tate odem par puta godisnje. Tko tebi brani da se za 100-tinjak funti zaletis do Londona? Posto je sad wizzair?
Opet me uz prvu jutarnju kavu tjeraš da zelenim od zavisti. Nisam baš neka ljubiteljica moderne umjetnosti, ali mi se jedna ovakva nedjeljna šetnja čini više nego izvanredna.
Kad smo kod moderne umjetnosti, raznih performansa i konceptualnih umjetnika kod nas je aktualan skandalić s Vlastom Delimar (ponovno) i njenim klanjem pijetla u Klovićevim dvorima. Kaže ona otprilike ovako: kome smeta njeno golo tijelo, životinjska krv i sl. ima nekih problema u svojoj glavi. To nije njen problem, ona "radi" umjetnost, ona je konceptualna umjetnica i sve što radi ima svoje umjetničko opravdanje. Ma meni uopće ne smeta njeno tijelo, pa makar i golo, ali MOJE očekivanje od umjetnosti je estetski doživljaj. Ako se umjetnost proizvodi radi konzumenta, a to sam ja, onda imam pravo reći da mi se njena umjetnost ne sviđa bez da ona odmah moj mentalni sklop proglasi zahrđalim.
Oprosti, odlutala sam, ali dao si mi "šlagvort".
Imaš minus za netoboganiranje. Cijelo vrijeme čekam kad ćeš se spustiti i opisati tobogan iznutra, a ti gledao Neutrinku sa sigurnog odstojanja.
Nisam jos bila,ja se ni ne bi usudila niz te tobogane.
Muz rekao ode on s klincem jedan vikend.
@ Vlasta - zbilja ne kuzim zasto bi bilo tko zelenio od zavisti.
Da meni je moj nedjeljni provod ove nedjelje bio vrlo zanimljiv i stimulativan, ali siguran sam da bi se i u tvome kraju nasla kojekakva stimulacija. A ako ti je do obilaska Tate galerije, pa za "skociti" do Londona sad vise zbilja ne trebaju nekakve peripetije. Nema Viza, ima jeftini wizzair i samo zWizznesh do Londona u trenu. A onda mozes vidjeti i ono sto sam ovdje opisao i ono sto opisah na drugim mjestima i puno drugog.
O tome sto sve spada u umjetnost moglo bi se puno pisati. Kako rekoh u postu inspirirala me ova nedjelja na nekoliko postova na tu temu. Trenutno pokusavam smisliti kako da vam pregledno izlozim ono o cemu pricam a da se ne ogrijesim o copyright
A kad objavim sto sam napisao - onda cemo se sukobiti po pitanju ocekivanja estetskog dozivljaja :-))
Sto se mojeg netoboganiranja tice - bilo me strah da im se ne zaglavim u nekoj cijevi ... ;-))
@ Zvrk - Isplati se otici. Iskoristi to i za obilazak stalnog postava. Ima stvari koje su zbilja sjajne. Ima stvari koje su otkacene. Ima stvari koje su klincima bliske i mogle bi biti zanimljive.
Sto se dozivljaja tice, on ionako ne ovisi o tome koliko o umjetnosti unaprijed znas nego koliko si spreman otvoriti oci. Sto ces ti raditi dok se njih dvojica budu setali po galeriji?
@vlasta: imas pravo, da se umjetnost prozivodi radi konzumenta, imala bi pravo to reci bez da te ona proglasava bilo cim. no nazalost, to nije slucaj - za konzumente (iliti potrosace) se proizvodi potrosna roba, a ne umjetnost. Umjetnost se prizvodi ili "za sebe i one koji ce ju razumjeti, a ostali nek se smirglaju", u slucaju moderne umjetnosti; ili za narucioce koji placaju naruceno djelo - u slucaju tradicionalne umjetnosti, prije moderne. ni jedna od te dvije grupe nisu konzumenti.
(ne zelim uopce "braniti" modernu umjetnost, i sam ju cesto ne razumijem i ne volim, bas kao ni ovaj Delimarkin preformance, ali javascript:void(0)
Previewsto se tice toga kome je najmjenjena i za koga se radi, stvari jednostavno tako stoje)
s druge strane, sasvim se slazem s tobom glede neutrinovog netoboganiranja! jaoooo da sam ja mogao biti tamo...! fijuuuuuuuuu.....uuuuu.....uuuuu.......uuuu.uuuu.uu.u.uuuuuuuuuuh!!!
Ma gle, to sa zavišću, to je više fraza kojom se želi reći: "super, drago mi je da si lijepo proveo dan, da si pun novih dojmova koje ćeš nesebično s nama podijeliti."
Naravno da se u svakom kraju, uz malo dobre volje, malo želje za novim spoznajama, za doživljajima, za obogaćivanjima vlastite baze podataka može uvijek nešto naći.
A o skoku u London ozbiljno razmišljam - kad mi prođe dan D bilo bi lijepo da se nečim nagradim!!
gle ti ovo, svi smo tu istovremeno... zivi chat :)))
@ovajonaj - nisam vidjela tvoj komentar, pa u ovom odgovoru Neutrinu ispada kao da tebe ignoriram. Ne, naravno. Da, ima mnogo razina na kojima bi se moglo razgovarati o umjetnosti ili o modernoj umjetnosti posebno. Ja ni izdaleka nemam stručnih znanja o tome i govorim zaista samo kao netko tko povremeno "konzumira" umjetnost (ili ono što nazivaju umjetnošću). Kao totalni laik ja se samo želim ugodno osjećati kada stojim pred nekim umjetničkim djelom ili kada slušam neko glazbeno djelo i sl. MENI je to najvažnija funkcija umjetnosti, Da sam umjetnik, možda bi mi bilo važnije kako se ja osjećam stvarajući nego kako će se osjećati tamo netko kada bude gledao moje djelo. Vjerujem da je to slučaj s mnogim umjetnicima. Kada gledam moju imenjakinju nisam zgrožena, ali ni ugodno stimulirana.
" Razlog zgražanju nad neugodnim i doslovce krvavim činom također u osnovi, koliko god se mi trudili na to ne pristati, uopće nije iskreno humano suosjećanje sa živim bićem kojemu je život oduzet, nego potisnuti kompleks krivnje zbog upotrijebljene moći nad drugim bićem, te nekih naših vlastitih svakodnevnih nasilnih rituala i navika. " - (citat: Marko Golub)
Morala sam ovo staviti (Neutrino će oprostiti) - Gospodin Golub se meni i svima u kojima je taj performans izazvao neugodu usuđuje imputirati razloge te neugode! Ovo mi je teže palo od Vlastine umjetnosti. Ona radi svoje, pa tko voli nek' izvoli, a Golub jasno kaže da ja imam svakodnevne nasilne rituale i navike i da nemam iskreno humano suosjećanje! Moja neugoda i nije toliko zbog jadnog pijetla kojega se sutradan pojelo, već jednostavno zbog toga što takav performans doživljavam kao krajnje neestetski i ne vidim nikakvu simboliku ni poruku. Usuđujem se reći da mi izgleda kao čisti egzibicionizam radi egzibicionizma.
Neutrino, ne znam vidiš li ti ono o eliminiranom kometaru :))) To sam ja eliminirala jer je bilo stotinu pogrešaka :))
neutrino je dobar domacin i sigurno nece zamjeriti nasu raspravu ;)
@vlasta: da, pitanje moderne umjetnosti je presiroko za ovdje i sad... ja sam se samo osvrnuo na tvoju sintagmu "konzumenata" i toga za koga se umjetnost proizvodi...
inace, mislim da kod umjetnosti kao i kod hrane, postoji okus ali postoji i hranjivost, i fino i hranjivo se ne poklapaju bas uvijek - nekad je nesto fino ali nezdravo, a nekad zdravo i kosrisno ali ne bas fino...
naravno, to ja samo uopceno, i ne govorim konkretno o ovom slucaju (tvoje imenjakinje)...
a ovaj citat od g. Goluba je fakat kriticarsko prekenjavanje, i drsko imputiranje vlastitih osjecaja svim svjedocima ovog "djela"...
jedinio sto mu se moze reci je "speak for yourself, asshole"... ;)
@ovajonaj: neće Neutrino zamjeriti, pogotovo ako se prebacimo na područje enogastronimije :)) (da narežemo malo pršuta (istarskog!!) dok razgovaramo, a kupila sam iznad Limskog kanala i predivnu medicu i komovicu s limunom).
Kad je riječ o prehrani, na mnogo mjesta piše: većina onoga što je nepcu jaaaako ugodno, organizmu šteti!!
Sviđa mi se prenošenje terminologije iz gastronomije u umjetnost - okus, hranjivost. Uostalom, mnogi će reći da je i gastronomija umjetnost.
(ipak je ovo mali prostor, ne stižem pisati sve što bih htjela)
Opa ... gle vraga - cisto prstojni zameci rasprave kod ovih mojih posjetitelja ...
E pa onda mali doprinos jednog penzioniranog flejmera:
@ovajonaj - to je vidis interesantno razmisljanje - zbog koga se umjetnost proizvodi?
Ako se proizvodi samo zbog sebe - onda umjetnika ne bi trebalo uopce biti briga sto drugi ljudi o tome misle. Onda bi njegova djela, ili performansi u ovom slucaju, bili jednako "umjetnicki" bez obzira da li bili izvedeni u Klovicevim dvorima ili u shupi u Bednji. I njegova bi misija bila izvrsena sa samim cinom klanja pijetla ili farbanjem jaja u plavo u privatnosti svoga doma.
No, umjetnost se ocito proizvodi radi DRUGIH. Cak i kad nema narucioca, ona se proizvodi u nadi da ce DRUGI to razumjeti. Kad im to ne podje za rukom, pitanje je koliko umjetnik ima pravo osudjivati ih?
Jedno podlo pitanje. Da je recimo Delimarka zabila cavao u celo svinji i pustila je trcati kroz auditorij svojom krvlju oslikavajuci vrtlozno kretanje pojedinca u danasnjem drustvu i neizbrisiv trag koji stvaramo svojim postojanjem ma kako ono naoko insignifikantno bilo - da li bi i to imalo pravo nazvati se umjetnoscu, biti praizvedeno u Klovicevim dvorima i subvencionirano drzavnom potporom nezaposlenim umjetnicima? I postoji li neko zivo bice koje se ipak ne bi smjelo zaklati pred publikom u umjetnickom performansu? Kako stojimo s ljudima?
@ vlasta
Ma kuzim te, samo ste mi i ti i Athena poceli zavidjeti, a ja bih neku zanimljivu nedjelju vjerovatno proveo i u Sahari ...
Sto se tice tvojeg dozivljaja umjetnosti moram reci da ne vjerujem da umjetnoscu smatras samo ono sto izaziva osjecaj UGODE. Vjerujem naime da uzivas i u tuznim pjesmama, da volis i poneki tuzan i mracan film, da osjecas divljenje i pred nekom stravicnom slikom (Splav Meduza ili Munchov Krik)
Nije dakle stvar u ugodi.
Rekao bih da je stvar u osjecanju uopce. Probaj razmisliti o definiciji umjetnosti kao necega sto u tebi pobudjuje osjecaje (pa sad bili oni ugodni ili neugodni - to je irelevantno)
A sto se tice Goluba, iako bih najradije rekao da golube ljudi ne vole jer puno se*u, ne bi htio sve svesti na jeftin vic. Gospodin Golub kao i svi koji su perfomans gledali ima pravo o njemu misliti sto hoce i ima pravo svoje misljenje objaviti. On ne kreira javno misljenje - on iznosi svoje.
A to sto se ti s njegovim misljenjem ne slazes je jednostavno rijesiti. Izazovi ga na debatu i smlavi ga ... ;-))
A mozda i on pise negdje blog ;-))
Dobri domacin neutrino je toliko dugo pisao svoj komentar da ste vi vec stigli napisati jos ponesto ...
Nea frke - samo vi dajte, ja zbilja volim rasprave jos pogotov kad se u njih ubace zanimljivi ljudi.
Narezao bih vam ja prsuta ali ga nisam stigao okrenuti devetog dana, a i nisam nasao uteg bas od dvjesto kila pa mi je izgubio porijeklo ... jadnik :-))
Nego, netko je rekao da sve sto valja na ovome svijetu ili je kaznjivo ili je nemoralno ili deblja ...
"[Golub] ima pravo o njemu misliti sto hoce i ima pravo svoje misljenje objaviti" - to svakako, no ima li pravo reci "Razlog zgražanju ... koliko god se MI trudili na to ne pristati, uopće nije iskreno humano suosjećanje sa živim bićem" - podrazumjevajuci pod tim "mi" svu publiku, sto mislim da cini.
a inace, za koga se radi, za sebe ili za druge - da, na svoj nacin i za druge, ali to ne znaci "za sve druge" pa ni "za vecinu" (iliti konzumente)... bar u principu, naravno. ima tko voli i nastoji da se svidi vecini, ali to se obicno zove "pop" a ne "art".
disclaimer: pri tome ne mislim naravno da sve sto se svidja vecini nije art, nego da ono cemu je CILJ da se svidi sto vecem broju ljudi ima velike sanse da kompromitira "hranjivost" zbog "slatkoce"
odgovor na neutrinovo pitanje: 21. je stoljece, i skoro 100 godina od pocetka "moderne" umjetnosti, i da, sve ima PRAVO nazvati se umjetnoscu - no to nista ne govori o stvarnosti te tvrdnje, a narocito o kvaliteti te "umjetnosti"...
@ovajonaj
Jesi siguran da si dobro procitao moje pitanje (ono sa svinjom i cavlom). Ajd procitaj jos jednom pa mi reci gdje bi se povukla crta?
Dok te ja nađem, pa dok skužim kako se što traži, čita i piše protekne cijela godina. Vidim kod tebe zanimljiva diskusija. Nažalost premalo prostora i vremena da se čovjek izrazi u potpunosti i iznese svoje stavove do kraja. Ono o svinji mi se čini kao savršeni performans - jezivo i tako stvarno za današnjicu da pomalo plaši. Gdje je granica? Kako trenutno izgleda granice se pomjeraju i svatko ih postavlja kako mu se svidi. Meni lično te granice bi nekako trebale biti u tjesnoj vezi s moralom. Iako bi i tu mogli polemizirati: da li je moralno ubijati nedužna bića pa bilo to i u cilju prehrane? Ili da malo okrenem na šalu: san svakog praseta je da postane velika svinja? Dok još ne skužim sve ostavljam samo ime: Alkion.
@Neutrino, imaš pravo, dobro si naveo što bi mi se još u umjetnosti moglo svidjeti, a da nije ugodno (bar ne u smislu one ugode kad na nepcu osjetiš finu šnitu pršuta ili kockicu čokolade:))
Točno je da umjetničko djelo u meni (govorim samo o sebi) mora pobuditi osjećaje. Nekakve osjećaje pobuđuje i Delimarkina umjetnost, ALI to su osjećaju kojima se ne želim prepustiti, koje želim što prije odagnati, nisu mi ugodni.
S druge strane Munk, tužna knjiga, ili pretužna Violeta dok sluša Germonta (sjećaš se, čini mi se da sam već pisala o tome kako plačem dok joj on pjeva "piangi, o misera") izazivaju tužne osjećaje koji po nekakvoj definiciji ne bi trebali biti ugodni, ali ti su mi osjećaji ipak na neki način dragi. Gledanje Vlastine umjetnosti jednostavno u meni ne rađa osjećaje koji bi mi bili dragi.
Možda nisam do kraja definirala "ugodni osjećaji". Možda je paradoksalno, ali i neugoda (ako zadovoljava neke estetske, pa i moralno-etičke, kako kaže Alkion, principe) može mi biti draga. Takvi osjećaji koji mi se stvaraju posredstvom umjetnosti mogu značiti i neku vrstu katarze.
@ovajonaj: sad malo gledam komentare pa pomislih da možda ne shvaćamo na isti način neke termine ili da ih koristimo u malo drukčijem kontekstu. Naime ja u umjetnosti razlikujem: stvaratelje, reproduktivne umjetnike (koji su također jednim dijelom stvaraoci, kreativci) svi ostali su konzumenti - slušatelji, gledatelji, čitatelji - bilo da su naručili, kupili, bilo da im je "konzumiranje" profesija, ljubav, izvor dobrog profita, kritičari, slučajni prolaznici koji čuju neku ariju izvođenu na otvorenom, ili pasionirani ljubitelji koji godinu dana unaprijed kupe kartu za neki koncert, ili žena koja mi je tužno rekla da nema pred sobom dovoljno godina života da se samo minutu zadrži pred svakim eksponatom u Ermitažu - svi oni svojim čulima "konzumiraju" umjetnost.
što bi ti točno uređivao s filmićem? i koji je format? možda mogu reći nešto pametno o tome...
Jezdimirov doprinos raspravi: ˝Ja mrzim modernu umjetnost.˝
@ Alkion - ljukav ko ljisic ... pažljivo sročen komentar da se ne bi slučajno nekom zamjerio ... :-)))
Nego, ti imaš problema pronaći moj blog?!? A dama s upitnicima jedan od žešćih mi komentatora ... svašta ...
@ Vlasta - znam da imam pravo ;-)) A znam i da nije pitanje u tome želiš li ti nešto osjetiti ili ne - bit je da si OSJETILA ...
@ otrovna jabuka - imaš mail
@ Jezdi - ni ja je ne volim, ali ako svratiš još koji put u slijedećih par dana možda neđeš ponešto zanimljivo ...
odgovorila na mail.
Objavi komentar