Ah kakva tekma ...
Sinoc je u Engleskoj igrano četvrto kolo nogometnog kupa.
Moj omiljeni Arsenal igrao je kod Evertona, a meni se ukazala izuzetna prilika da praktički budzašto pogledam londonski obračun između Chelsea i Aston Ville.
Ovo "budzašto" ne treba nikako shvatiti doslovno.
Karte su koštale nekih dvjestotinjak kuna po glavi, ali je to užasno povoljna kupnja jerbo inače koštaju između 800 i 1000 kuna, ako ih se uopće može kupiti u legalnoj prodaji.
Naime, obično se sve karte rasprodaju članovima (a za članstvo postoje liste čekanja) pa tek tu i tamo par tisuća dospije uslobodnu prodaju. Po gore navedenim cijenama.
Gdje budu razgrabljene.
Elem, Carling cup je druga priča. Iz nekog razloga, a nisam imao vremena istražiti zašto (a nije me ni briga) karte za utakmice su 20 funti za odrasle i 10 funti za djecu.
Tako sam u petak ubo tri karte na Chelsejevom websajtu.
I sinoc odveo obitelj na sportsko popodne.
Kako ide ona reklama - ulaznice toliko-i-toliko novaca, dres toliko-i-toliko novaca, večer s obitelji - neprocjenjivo ...
Kad je mala neutrinka čula da idemo na utakmicu pristupila je problemu vrlo odraslo. On inače, nogomet prati kad igra Hrvatska, ali ni onda nema strpljenja odgledati baš cijelu utakmicu pred telkom.
Uglavnom se u drugom poluvremenu odluči za praćenje iz drugog reda (tj. sjedi za kompom i tu i tamo kad gospođa i ja vrištimo baci pogled prema televizoru.
Ali sad je trebalo malo ufuravanja.
Pa je molila u subotu, može li s nama pogledati "Match of the day" što je kasnovečernji pregled svih subotnjih utakmica. Vodi ga Gary Lineker, a u studiju uvijek sjedi par velikih imena i onda pokazuju snimke sa utakmica, analize i sve u svemu to je nezaobilazna uživancija odraslih članova moje obitelji.
Da, da - gospođa gleda sa mnom i štoviše vjerujem da se povremeno više od mene uživi u igru. Ima i svoje "miceke" (to jest simpatične tipove) koje ja onda glumeći ljubomoru nazivam štakorolikima. Nije to ništa čudno - trebate čuti kakve sve komentare gospođa izmisli za glumice i pjevačice za koje ja izvolim primijetiti da su zgodne ...
No, malo sam odlutao. Elem, mala je neutrinka molila da gleda s nama subotnje snimke ne bi li se što bolje pripremila za ovaj meč u srijedu.
Pokušavala je pratiti "složene" "stručne" analize (neš ti kompleksne analize jednog beka - "Ju džas' hev tu voč jor man end kip jor ajz on the bool") no na kraju su je kapci prevarili i zaspala je u pol emisije.
Ali, to je nije spriječilo da ovih dana izaziva zavist dječaka u razredu svojim pričama kako ide na utakmicu.
Tako sam ih danas poslije posla skupio i odjurili smo do Stamford Bridgea.
Živčan kakav već jesam i u vječitom strahu da ne zakasnimo stigli smo tamo trifrtalj sata prije početka. Bilo je nešto ljudi pred stadionom, ali ništa spektakularno.
Na ulazu smo za 3 funte kupili knjižicu koju zovu program. Mislio sam da se radi o nekakvom klupskom mjesečniku. Ono - predstavljamo igrače, riječ trenera i tako to. Međutim nije. Radi se o izdanju specijalno za ovu utakmicu - očito ima novo za svaku utakmicu. Tisak prvoklasan, sastavi obje momčadi, puno o Chelsea ali puno i o Aston Villi. Predstavljeni prvotimci, statistike, brdo toga ...
Kad smo konačno došli na vrh naše istočne tribine i kad se pod našim nogama ukazao travnjak bio je to poseban doživljaj. Koliko god puta bili na utakmici i koliko god stadiona obišli, uvijek je to neki izuzetan osjećaj kad iz betona i zapetljanih hodnika i stubišta odjednom osvaneš na tribinama i pogledaš uokolo. Trava, suprotne tribine, visina ... wow.
A curama je ovo bilo prvi put.
Ni ja nisam neki veliki posjetilac nogometnih arena. Uvijek mi je to bilo puno gnjavaže za malo ili nimalo užitka. Za razliku od košarke ...
No daklem, sjeli smo na naša mjesta visoko na tribinama i oduševljeno promatrali kako se stadion polako puni. Par minuta prije početka tekme još je bilo puno praznih mjesta. Toliko da sam ozbiljno počeo razmišljati o tome da se prebacimo još malo više u sredinu tribina, kako bi imali još savršeniji pregled (karte su numerirane). Ionako je skoro sve natkriveno pa i nemaš dojam da si na otvorenom. Svuda su video semafori na kojima možeš pratiti usporene snimke golova, rezultate drugih tekmi i naravno protok vremena ...
No međutim, malo pomalo, do početka utakmice stadion se ugodno popunio i moje posljednje strahovanje - da ćemo utakmicu gledati u komornoj atmosferi - rasplinulo se. A kad su tijekom prvih deset minuta i posljednja mjesta popunjena bilo mi je krivo da se ne mogu razbaškariti.
Inače, fakat su ti Englezi organiziran narod. Iako je dosta škvadre kasnilo na početak, iako je bilo praznih mjesta nisam primijetio ama baš niti jedan slučaj "sjedite na mojem mjestu". Jednostavno ' svi imaju numerirane karte, svi sjedaju samo tamo gdje im na karti piše i nikome nije palo na pamet da sjedne negdje drugdje nego upravo tamo gdje mu piše na karti.
Osim meni, ali i ja sam se suzdržao.
Tako je nas 41,516 (četrdesetjednutisućupetstoišesnaest) odgledalo tu utakmicu.
Neću puno o samoj igri - nisam ja Zvonimir Magdić. Reći ću samo da se u početku igralo na sigurno. Obje strane su krenule borbeno, ali i oprezno. Tako da se uglavnom radilo o bitci na sredini terena uz povremene bljeskove prema golu.
Prilikom svakog bljeska Chelsijevih igrača skakalo se na noge a i mi smo vrlo brzo uhvatili ritam. Moraš skakati hoćeš nećeš jerbo skaču oni ispred tebe ... a ti si ipak tu da nekog vraga vidiš. Pa kud svi tud i troje malih Hrvata.
Sve je bljeskove provodio Chelsea iako sam vidio i par bravura uživo Villinog desnog krila Agbonlahorea. Taj dečko je moj ljubimac. Igra stvarno sjajno. Najbliže što ga mogu opisati ako ne znate tog igrača je ' igra pomalo poput Christiana Ronalda. Onako brz i prodoran po krilu - sa osjećajem za fintu i razornim ubacivanjima.
No, večeras nije imao puno prilike. Sjajno su ga čuvali, ali još važnije, Chelsea je nepopustljivo vladao sredinom terena i tu nije bilo prolaza za Villu. Ja sam ionako morao paziti da svoje pozitivne komentare o Villinom desnom krilu iznosim na Hrvatskom kako ne bih naišao na nerazumijevanje okruženja. Tj. Chelsijevih navijača koji su se pokazali izuzetno kulturni. Osim nekoliko prostačkih povika kad bi ono sudačko kopile nešto zasralo.
I jedina mrlja na cijeloj priči je nekoliko puta smo čuli prilično glasno hu-hukanje kad crni igrač dobije loptu - čak i kad je domaći ... rasistički seronje. Oprostite na izrazu.
Elem, nakon 25 minuta igre gospođa je prvi put pogledala na sat i šokirala se - zar je već toliko prošlo?!?!?!
A onda je počelo.
32 minuta i borbeni Ballack ubacuje u šesnaesterac gdje Lampard glavom zabija svoj tko zna koji važni gol.
Nakon gola, Villa kreće ozbiljnije u napade, stvara par situacija koje su možda mogle biti izgledne, ali obrana Chelsea je i bez Terryja (crveni karton na subotnjoj utakmici) igrala savršeno.
Poluvrijeme. Sad je Villin gol bio pred nama i nadali smo se da ćemo imati priliku vidjeti još koju dobru Chelsejevu akciju a možda i koji gol.
Shevchenko je konačno jednom dograbio loptu i onako kako samo on zna (ako ne vjerujete meni pitajte zli_girl) krenuvši s centra ispremiješao obranu i svirnuo loptu u same rašlje odakle ju je jedva izvadio Villin golman Sorrensen.
Ali je zato deset minuta kasnije bio savladan. Fantastični Lampard (zapravo se tek uživo dobro vidi koliko taj čovjek znači i zrači na terenu) izborio je loptu na samoj aut liniji i nabacio pred gol. Sheva glavom i 2:0. Opet svi na nogama i urlanje... (zli_girl mislili smo na tebe ...)
Od tada samo Chelsea. Redaju se prilike, Drogba, Sheva, pa njegova zamjena Kalue, a onda ljepotana uvaljuje Essian. Briljantan akcija, briljantan gol. I to nama pred nogama...
Mala neutrinka skace skupa s gomilom i okreće se k meni u tom urliku. Oči razrogačene, usta otvorena u nevjerici i prstima pokazuje 3 ... nevjerovatno - došla je na prvu utakmicu i vidjela 3 gola ...
A samo dvije minute kasnije eto i Drogbe. Nakon što je gospođa ufufufkanjem popratila potez zločestog Villinog obrambenog pri kojem mu je skočio na leđa Drogba se nije dao smesti i ušao je u 16 proigrao se sa Kalueom i zabio ...
Opet isto. Svi na nogama, opći urlik ... mala neutrinka pokazuje prstima 4 ...
I onda kraj.
Mirni razlaz u obližnje pubove. Ne sumnjam da je sinoć bilo ili moglo biti kojekakvih događanja kad je supkultura krenula doma, ali mi smo se sjajno proveli.
Naravno da smo na kraju haračili i po suvenirima ... ne bi imalo smisla otići bez šala i kape ... i još jedne kape ... i dva bedža ... al zato smo vrećicu dobili džabe ...
Eto toliko (dobro da nisam bio predugačak).
One su zaspale iscrpljene a mene je adrenalin držao budnim dugo u noć.
U plavu Chelsijevsku noć
Sinoc je u Engleskoj igrano četvrto kolo nogometnog kupa.
Moj omiljeni Arsenal igrao je kod Evertona, a meni se ukazala izuzetna prilika da praktički budzašto pogledam londonski obračun između Chelsea i Aston Ville.
Ovo "budzašto" ne treba nikako shvatiti doslovno.
Karte su koštale nekih dvjestotinjak kuna po glavi, ali je to užasno povoljna kupnja jerbo inače koštaju između 800 i 1000 kuna, ako ih se uopće može kupiti u legalnoj prodaji.
Naime, obično se sve karte rasprodaju članovima (a za članstvo postoje liste čekanja) pa tek tu i tamo par tisuća dospije uslobodnu prodaju. Po gore navedenim cijenama.
Gdje budu razgrabljene.
Elem, Carling cup je druga priča. Iz nekog razloga, a nisam imao vremena istražiti zašto (a nije me ni briga) karte za utakmice su 20 funti za odrasle i 10 funti za djecu.
Tako sam u petak ubo tri karte na Chelsejevom websajtu.
I sinoc odveo obitelj na sportsko popodne.
Kako ide ona reklama - ulaznice toliko-i-toliko novaca, dres toliko-i-toliko novaca, večer s obitelji - neprocjenjivo ...
Kad je mala neutrinka čula da idemo na utakmicu pristupila je problemu vrlo odraslo. On inače, nogomet prati kad igra Hrvatska, ali ni onda nema strpljenja odgledati baš cijelu utakmicu pred telkom.
Uglavnom se u drugom poluvremenu odluči za praćenje iz drugog reda (tj. sjedi za kompom i tu i tamo kad gospođa i ja vrištimo baci pogled prema televizoru.
Ali sad je trebalo malo ufuravanja.
Pa je molila u subotu, može li s nama pogledati "Match of the day" što je kasnovečernji pregled svih subotnjih utakmica. Vodi ga Gary Lineker, a u studiju uvijek sjedi par velikih imena i onda pokazuju snimke sa utakmica, analize i sve u svemu to je nezaobilazna uživancija odraslih članova moje obitelji.
Da, da - gospođa gleda sa mnom i štoviše vjerujem da se povremeno više od mene uživi u igru. Ima i svoje "miceke" (to jest simpatične tipove) koje ja onda glumeći ljubomoru nazivam štakorolikima. Nije to ništa čudno - trebate čuti kakve sve komentare gospođa izmisli za glumice i pjevačice za koje ja izvolim primijetiti da su zgodne ...
No, malo sam odlutao. Elem, mala je neutrinka molila da gleda s nama subotnje snimke ne bi li se što bolje pripremila za ovaj meč u srijedu.
Pokušavala je pratiti "složene" "stručne" analize (neš ti kompleksne analize jednog beka - "Ju džas' hev tu voč jor man end kip jor ajz on the bool") no na kraju su je kapci prevarili i zaspala je u pol emisije.
Ali, to je nije spriječilo da ovih dana izaziva zavist dječaka u razredu svojim pričama kako ide na utakmicu.
Tako sam ih danas poslije posla skupio i odjurili smo do Stamford Bridgea.
Živčan kakav već jesam i u vječitom strahu da ne zakasnimo stigli smo tamo trifrtalj sata prije početka. Bilo je nešto ljudi pred stadionom, ali ništa spektakularno.
Na ulazu smo za 3 funte kupili knjižicu koju zovu program. Mislio sam da se radi o nekakvom klupskom mjesečniku. Ono - predstavljamo igrače, riječ trenera i tako to. Međutim nije. Radi se o izdanju specijalno za ovu utakmicu - očito ima novo za svaku utakmicu. Tisak prvoklasan, sastavi obje momčadi, puno o Chelsea ali puno i o Aston Villi. Predstavljeni prvotimci, statistike, brdo toga ...
Kad smo konačno došli na vrh naše istočne tribine i kad se pod našim nogama ukazao travnjak bio je to poseban doživljaj. Koliko god puta bili na utakmici i koliko god stadiona obišli, uvijek je to neki izuzetan osjećaj kad iz betona i zapetljanih hodnika i stubišta odjednom osvaneš na tribinama i pogledaš uokolo. Trava, suprotne tribine, visina ... wow.
A curama je ovo bilo prvi put.
Ni ja nisam neki veliki posjetilac nogometnih arena. Uvijek mi je to bilo puno gnjavaže za malo ili nimalo užitka. Za razliku od košarke ...
No daklem, sjeli smo na naša mjesta visoko na tribinama i oduševljeno promatrali kako se stadion polako puni. Par minuta prije početka tekme još je bilo puno praznih mjesta. Toliko da sam ozbiljno počeo razmišljati o tome da se prebacimo još malo više u sredinu tribina, kako bi imali još savršeniji pregled (karte su numerirane). Ionako je skoro sve natkriveno pa i nemaš dojam da si na otvorenom. Svuda su video semafori na kojima možeš pratiti usporene snimke golova, rezultate drugih tekmi i naravno protok vremena ...
No međutim, malo pomalo, do početka utakmice stadion se ugodno popunio i moje posljednje strahovanje - da ćemo utakmicu gledati u komornoj atmosferi - rasplinulo se. A kad su tijekom prvih deset minuta i posljednja mjesta popunjena bilo mi je krivo da se ne mogu razbaškariti.
Inače, fakat su ti Englezi organiziran narod. Iako je dosta škvadre kasnilo na početak, iako je bilo praznih mjesta nisam primijetio ama baš niti jedan slučaj "sjedite na mojem mjestu". Jednostavno ' svi imaju numerirane karte, svi sjedaju samo tamo gdje im na karti piše i nikome nije palo na pamet da sjedne negdje drugdje nego upravo tamo gdje mu piše na karti.
Osim meni, ali i ja sam se suzdržao.
Tako je nas 41,516 (četrdesetjednutisućupetstoišesnaest) odgledalo tu utakmicu.
Neću puno o samoj igri - nisam ja Zvonimir Magdić. Reći ću samo da se u početku igralo na sigurno. Obje strane su krenule borbeno, ali i oprezno. Tako da se uglavnom radilo o bitci na sredini terena uz povremene bljeskove prema golu.
Prilikom svakog bljeska Chelsijevih igrača skakalo se na noge a i mi smo vrlo brzo uhvatili ritam. Moraš skakati hoćeš nećeš jerbo skaču oni ispred tebe ... a ti si ipak tu da nekog vraga vidiš. Pa kud svi tud i troje malih Hrvata.
Sve je bljeskove provodio Chelsea iako sam vidio i par bravura uživo Villinog desnog krila Agbonlahorea. Taj dečko je moj ljubimac. Igra stvarno sjajno. Najbliže što ga mogu opisati ako ne znate tog igrača je ' igra pomalo poput Christiana Ronalda. Onako brz i prodoran po krilu - sa osjećajem za fintu i razornim ubacivanjima.
No, večeras nije imao puno prilike. Sjajno su ga čuvali, ali još važnije, Chelsea je nepopustljivo vladao sredinom terena i tu nije bilo prolaza za Villu. Ja sam ionako morao paziti da svoje pozitivne komentare o Villinom desnom krilu iznosim na Hrvatskom kako ne bih naišao na nerazumijevanje okruženja. Tj. Chelsijevih navijača koji su se pokazali izuzetno kulturni. Osim nekoliko prostačkih povika kad bi ono sudačko kopile nešto zasralo.
I jedina mrlja na cijeloj priči je nekoliko puta smo čuli prilično glasno hu-hukanje kad crni igrač dobije loptu - čak i kad je domaći ... rasistički seronje. Oprostite na izrazu.
Elem, nakon 25 minuta igre gospođa je prvi put pogledala na sat i šokirala se - zar je već toliko prošlo?!?!?!
A onda je počelo.
32 minuta i borbeni Ballack ubacuje u šesnaesterac gdje Lampard glavom zabija svoj tko zna koji važni gol.
Nakon gola, Villa kreće ozbiljnije u napade, stvara par situacija koje su možda mogle biti izgledne, ali obrana Chelsea je i bez Terryja (crveni karton na subotnjoj utakmici) igrala savršeno.
Poluvrijeme. Sad je Villin gol bio pred nama i nadali smo se da ćemo imati priliku vidjeti još koju dobru Chelsejevu akciju a možda i koji gol.
Shevchenko je konačno jednom dograbio loptu i onako kako samo on zna (ako ne vjerujete meni pitajte zli_girl) krenuvši s centra ispremiješao obranu i svirnuo loptu u same rašlje odakle ju je jedva izvadio Villin golman Sorrensen.
Ali je zato deset minuta kasnije bio savladan. Fantastični Lampard (zapravo se tek uživo dobro vidi koliko taj čovjek znači i zrači na terenu) izborio je loptu na samoj aut liniji i nabacio pred gol. Sheva glavom i 2:0. Opet svi na nogama i urlanje... (zli_girl mislili smo na tebe ...)
Od tada samo Chelsea. Redaju se prilike, Drogba, Sheva, pa njegova zamjena Kalue, a onda ljepotana uvaljuje Essian. Briljantan akcija, briljantan gol. I to nama pred nogama...
Mala neutrinka skace skupa s gomilom i okreće se k meni u tom urliku. Oči razrogačene, usta otvorena u nevjerici i prstima pokazuje 3 ... nevjerovatno - došla je na prvu utakmicu i vidjela 3 gola ...
A samo dvije minute kasnije eto i Drogbe. Nakon što je gospođa ufufufkanjem popratila potez zločestog Villinog obrambenog pri kojem mu je skočio na leđa Drogba se nije dao smesti i ušao je u 16 proigrao se sa Kalueom i zabio ...
Opet isto. Svi na nogama, opći urlik ... mala neutrinka pokazuje prstima 4 ...
I onda kraj.
Mirni razlaz u obližnje pubove. Ne sumnjam da je sinoć bilo ili moglo biti kojekakvih događanja kad je supkultura krenula doma, ali mi smo se sjajno proveli.
Naravno da smo na kraju haračili i po suvenirima ... ne bi imalo smisla otići bez šala i kape ... i još jedne kape ... i dva bedža ... al zato smo vrećicu dobili džabe ...
Eto toliko (dobro da nisam bio predugačak).
One su zaspale iscrpljene a mene je adrenalin držao budnim dugo u noć.
U plavu Chelsijevsku noć
Postovi
18 komentara:
Miceki? MICEKI? O, je! Nego, jel imaju WC dasku u tom Chelsea ducanu? Ono, u Chelsea bojama i to?
Nemam pojma, kupismo sveu jednom od onih prigodno parkiranih autobusa/ducana ... nije nam se dalo gubiti vrijeme u pravom shopu ... inace tebe smo se svejedno sjetili ;-)
Bash herzik :)
Ja sam htel vodit malo koji put na tekmu (mada idem vrlo rijetko dapache skoro nikad) al me strah za nju zbog pijanih debilnih navijacha... I ja u eng najvishe volim topnike, kad sam igral nogomet na PS1 bil sam Arsenal :)
bokte, suze mi idu. a nema mi nista draze na svijetu no kad me se ljudi prisjete zbog&unatoc mojih rossonera ili nase legende - Shevchenka. jos kad pisu o tome...ma nemam teksta. procitat cu ovo jos barem 5 puta.
zavidim vam na ovom dozivljaju. bas. thanks.
btw, malo sam u brizi za Shevu. prosle godine u ovo doba bjese top scorer CL-a, a ove sezone tek jedan ili dva pokusaja odnosno shuta prema mrezi. jest da je na otoku veca konkurencija za rekvizit, bolja obrana, drugacija strategija.. al ja bih jako jako htjela gledati ga jos barem koju godinu u top formi. bojim se da se obzirom na rezultate i cinjenicu da je obiteljski covjek ne povuce prije reda.
ps. a di mi je exclusive Shevina slika, hm? :)))
pps. zahtjevam vise slika na mail. :)))
ppps. vjerujem, nije tesko zakljuciti kako polako postajem i chelsin fan.
cuo sam ja za tu igru nogomet, to je ono s loptom, jelda? jedan moj prijatelj je to jednom gledo......
Ako bude negdje moj muz vodio svoga sina to je na cricket.
Nogac se ne gleda u nasoj kuci.
Neka, neka bar imate nesto zajednicko ko obitelj da vas veseli.
A i kape ce dobro doci po ovoj zimi.
a-a, od nogometa samo Fever Pitch, Nicka Hornbyja. doduse to je o Arsenalu. eh, i jedan davni pas mi se zvao Chelsea. ne znam nis drugo o nogometu.
Dobro ljudi gdje ste svi vi jucer bili.
Srce me boljelo. Ja toliko napisah a nitko ni da bi nesto otkomentiro. Da mi nije bilo xiole pa svisnuo bih ...
@ zgdnevnik - je i ja sam se malo bojao da ce biti pijanih i nekulturnih ali zbilja nije. Bas smo se lijepo zabavili. Odlazak i dolazak sa stadiona je prosao savrseno. Policije ko u prici, ali jako pristojni. Jasno vidljivi, ali nimalo neprijateljski nastrojeni (barem sam ja to tako dozivio). Poslije tekme su se napunili pubovi, ali mi smo lako otklizili doma.
@ zli_girl - ma ne brini za Shevu. Prvo, ovdje se igra bitno drugacije nego u Italiji. Puno ostrije, puno se vise trci i sve je u trenutku. On je imao onaj jedan krasan slalom, jednom - dvaput mu je pobjegla, jednom se nije dobro razumio s Drogbom. Ali kad je Lampard poslao sjajan centarsut, glavom je zabio ko u bajci. Kad pogledas, Drogba je bio tek malo upecatljiviji a on je ipak konjina koji na ledja uzme dvojicu koprcajucih bekova i trci kroz sesnaesterac ... Sheva je vise Henryjevski tip ... sa ovozemaljskim ogranicenjima :-)). A i stono velis konkurencija je strasna. Igra slicnu ulogu ko Roben a taj je isto sjajan igrac...
Exclusive Shevinu sliku nemam (nije nam se dalo cekat da izadju). Slika sa stadiona bas i nemam previse. Predoslovno sam shvatio zabranu unosenja kamera na stadion pa dok su svi bljeskali i snimali na sve strane mi smo samo okinuli par slika na mobitelu prije tekme (poslije smo zaboravili).
Ma ja sam jos uvijek Arsenalov. Mala je jutros pitala - "Onda, kad idemo na Arsenal?"
@ ovajonaj - Tja ne moze covjeka sve interesirati. Ja nisam nikakav fanatik, ali ovo je bila festa. Cak i ako ne volis talijansku kuhinju kad ti netko servira svedski stol sve samih delicija - u necemu moras uzivati...
@ zvrk - Cricket sam par puta gledao na telki, par puta po parkovima i livadama i zbilja se ne mogu zamisliti u publici. De gustibus ...
@ k - Citala si Hornbyja? Kakav je? Ja sam procitao povrsno par komentara pa me nisu uspjeli uvjeriti...
Ha! Moj sin je lud za Arsenalom i mislim ga dovest do tvog bloga da se nauživa makar ovako :))
Slucajno sam uzela u knjiznici High Fidelity, nisam imala pojma tko je Nick Hornby. Procitala sam About a boy, How to Be Good, A Long Way Down jednu za drugom prije par godina. Na kraju i Fever Pitch (prvedene su sve). Tek onda sam isla istraziti tko je taj tip koji me natjerao da s uzivanjem procitam autobiografski nogometnonavijacki roman.
Zbilja je dobar, sve su mu knjige dobre. toboze lagane (i tooboze teske), smijesne, ozbiljne, o generaciji, o muskarcima i zenama, al procitas i ostanes mislit par dana samo o knjizi. Tako povuku, pitke, a nikako, nikako plitke. ono posljednje Zrinkino, kakav ne bi htjela napisati roman, takav nije Nick.
Ako su bestseleri, onda zato jer prokleto dobro prepoznajes sve o cemu pise, nije bestseler alkemicardavincijevkodsto potezacetkom tipa, nikako.
Procitala sam i njegovu Speaking with the Angel, zbirku prica kompletne britanske knjizevnicke Contemporary generacije, (i Zadie Smith je unutra) Nick ih je natjerao da napisu po jednu pricu (12) i prihod od zbirke je isao za skolu za autisticnu djecu u koju ide njegov tesko autisticni sin.
Odgledala sam i sva tri filma koji su jednako dobri.
Svakak ga preporucam.
quid pro quo :) ja se zbog tebe spremam citati Zadie Smith. Ustvari sad idem na superknjizaru naruciti "Bijele zube" i preostalog Nicka, kojeg jos nisam citala.
Eto, iako je "kulturni simbol i simbol life stylea - svakog tko "drži do sebe", ja to nisam znala prije nego sam ga pocela citati, vec sam onak, bez predrasuda :). Obozavam ga.
@ Trill - ako ti je sin lud za arsenalom, onda pricekaj dok odem na arsenalovu tekmu, ovaj post o chelsea bi ga mogao razljutiti ;-))
@ k - mda - toga sam se i bojao ... popis knjiga koje jos moram procitati je poveliki ... gospodja mi nece dati da kupujem nove dok bar malo ne smanjim ono sto vec imam ...
Zbog ovog tvog komentara i ranijeg rahatlinog zahtjeva vidim da cu morati dopustiti komentare na Knjigama i naci neki nacin njihovog pracenja. Osim toga cu morati i uvesti stranicu za preporuke ... sve u svemu puno posla...k vragu ...
Koja ti je najbolja Hornbyjeva knjiga?
Hoces li Zadie citati na engleskom ili na hrvatskom? Ako mozes na oba, savjetujem engleski - ne znam kakav je hrvatski prijevod, a fora je kako docarava govor raznih skupina ...
jos jedna stvar, govorim u ime svih komentatora ovdje. mi smo jucer cekali komentar lava africkog o nogometu i arsenalu. i sve nas je bilo strah progovoriti prije njega. osim xiole, al ona bas ne djeluje kao da se boji ICEGA pa se ona ne racuna. kad je lav izostao, mi ostali smo se poceli javljat ko misevi. tak nekak.
za komentare na knjige potpisujem. gospodji bi se hornby sigurno jos vise dopao :) nego tebi, slobodno nagadjam...
Narucila sam vec prijevod, sad je gotovo, ali ovdje dobre knjige obicno dobro prevedu, tjesim se.
Hornby: A Long Way Down pa onda About a Boy, ako bas moram birati, razlike su minimalne.
ja bih danas trebala nekaj drugo raditi na kompu, a ne stalno refreshati tvoj blog. nemaveze:))
@ k - ma samo ti radi, ne daj se smetati ...
Elem, dobro si se snasla to sa lavom :-)).
A gospodja cita samo ono sto ja preporucim ... uzasan sam tiranin ... :-)
ma zezao sam se ja, nije to vrijednosni niti ikakav drugi sud :)
nego, odgovorio sam ti neki dan na pitanje (nazalost ne bas korisno), ne znam jesi skuzio...
@ ovaj onaj - nadam se da ti je sad jasno koliko mi treba rss za komentare :-))
Odgovorih sad dolje, ali ponovit cu i ovdje - nemoj se gnjaviti. Bilo je to samo nasumicno pitanje jednog ocajnika.
ne znam zašto (ma u stvari znam, ali neću reči) ali volim Irce i Chelzi... baš volim...
hahhahaha imaš pravo :)))
Neću se dalje vaditi jer ću se samo zapetljati, ali pročitala sam tvoj post, samo sam se na kraju spetljala :))
joj, joj...idem se sad sramiti u kut :))
A sina ipak neću dovesti do tebe da ne vidi kako mu se mama zblamirala :))))
poslije ću se upustiti u detaljno uživanje u cijelom postu i komentarima, ali sad se moooram malo duriti... vidim da si spomenuo ballacka... a mogao si baš i sličku njegovu stavit... ;-P
Objavi komentar