Uan daun tu tu gou

Evo jedan neplanirani post...

Totalno sam iscrpljen a jedva je proslo podne ...

U posljednjih se mjesec dana sjatilo brdo istrazivaca koje su poslali vlasnici firme u kojoj radim.

Samo se smjenjuju horde kojekakvih tipova, uparadjenih, sa laptopovima i mobitelima.

Zatvorili su se u sobu i tamo harace po papircinama koje smo mi mali mravi proizveli u posljednjih godinu i nesto.

Onda mi - jedan po jedan - odlazimo porazgovarati s njima o nekom poslu kojeg smo obavili.

Ponekad to bude kratko i bezbolno a ponekad detaljno i beskrajno dugo...

To zavisi od toga kako ti je grah pao i kolika je picajzla tvoj ispitivac ...

U ovih mjesec dana razgovarao sam par puta sa jednom grupom, a prosli smo tjedan dobili posjetu najviseg moguceg reda ispitivaca.

Ispitivaci GTX Turbo, sa pet zvjezdica i revolvercinama za pojasom. Red podvezice ...

Iz sesira su danima izvlacili koji ih poslovi interesiraju i koje ce u mjesec dana pregledati.


Uboli su me tri puta. Majku im.


Prvo za jedan prilicno cist posao (koliko cisti poslovi u mojem biznisu uopce jesu), onda za jedan po kojem sam samo ovlas prckao ali tip koji ga je radi nije vise u firmi pa cu i to morati odraditi ja i konacno za jedno super-smetliste. Jedan od onih poslova koji su vreca go ... da prostite, vreca umjetnikovog izmeta ....

Znate ono kad nista ne ide kako treba, kad je sve sto ste pokusali ispalo bezveze, kad ste morali fleksibilno pristupati pojedinim proceduralnim odredbama ... ono kad se sami sebi divite kako ste nesto tako komplicirano uopce uspjeli privesti kraju ...

Jucer ujutro sam cuo da popodne moram k njima.

A ja nisam opro kosu ...

Al onda su oni na rasporedu prije mene nesto brljali pa im je dugo trajalo.

Pa mene nisu zvali.



Zato sam danas cijelo jutro proveo s njima. Za onaj prvi posao.

I imao sam srece.

Dopao me jedan razumni kao glavni.

I jos dvojica slicnih.

Pa su me preispitivali ...


I nakon tri sata rekli - "dobro je, nemamo primjedbi ..."


Tih tri sata sam izvana smireno a u sebi razmisljajuci tristo na sat kopao po vlastitim papircinama i izvlacio odluke, potvrde, dokaze, potpise, uvjerenja, izjave, zapisnike, dopise, dozvole, formulare ... originale, kopije, foto-kopije, skanove ... you name it.

Oni su samo prckali po svojim turbo ultra laganim i hiper turbo mega brzim i sposobnim leptopovima.

I dok sam to radio pricao sam na tri jezika (onj treci je kad sam u sebi kleo na hrvatskom) i citao dva pisma i pratio tri linije razgovora, i zapricavao ih tumaceci im stvari koje su ionako znali, ali sam ja bas pozelio u detalje pojasniti, i pokazao izrazito zanimanje za cinjenicu da je danas Thanksgiving day i duhovito komentirao engleske prehrambene navike i skupio nekoliko tapsanja po ledjima ...

I sad sam izmozden ...

I nisam narocito sretan.

Sretan cu biti tek kad ocistim sva tri ...



K vragu, svakih godinu-dvije ovi dodju pa iskasljem sve ono sto sam u medjuvremenu uzivao u poslu ...