Kako smo zeznuli Božić 3

Pokloni za jednu malu * Kupovina božićnog drvca * Pomoć kalendara * Spomen božićnih manijaka

Poklone za malu neutrinku smo izdebatirali u nekoliko navrata uz moje uobicajeno šizofrenično drhtanje kad se sjetim koliko se tih prokletih igračaka mota po sobama, ormarima i svim zakutcima kuće. No uspješno sam ugurao u spisak poklona kompilacijske CD-ove U2 i Queena (to da mi dijete ne odrasta na Britney i Girls Aloud), knjigu "Ana od zelenih zabata" (Anne of Green Gables), i DVD oskarom ovjenčanog dokumentarca o životu kraljevskih pingvina.

Uz to je gospođa odlucila nabaviti i SIMSe za novogodišnji poklon pa sam silno sretan - kad se ukopčam nema me do Uskrsa. Skoro svim poklonima ću se i ja moći igrati ... mada - neću uzgajati kristale i neću se (puno) igrati sa magnetixima i neću lijepiti naljepnice i nositi tople čarape sa coflekima i papuče sa pesekima - što su bili ostali pokloni maloj, ali sam velikodušno dopustio da se i to kupi - ipak njih dvije uživaju u tim stvarima. Ma koga ja tu muljam, neke od tih stvari su samo osvanule na hrpi a da me nitko ništa nije ni pitao.


Bor smo kupili prošlu subotu kad me je gospođa izvela u šetnju do Chiswicka. Tamo smo svratili do "našeg" rasadnika koji je na žalost ove godine brzo rasprodao borove u mojoj veličini (ja zbilja tako kupujem bor - "imate li nešto u mojoj veličini?"). Onda smo šetajući po glavnoj ulici zašli i do prigodno postavljenog prodavača jelki (jel se to još uvijek tako zove ili mi je ovo izraz zaostao iz "Politikinog Zabavnika"?), i kupili mu reklamni primjerak. Znate onaj koji je jedini ravan i lijepo raspoređenih grana, i iglica koje ne pikaju i koji je zavezan uz znak da bude reklama i mami prolaznike? E pa taj je baš bio moje veličine (čak koji centimetar viši) i lijep ko slika (kao i ja) i dečko ga je uz samo malo gunđanja odmah provukao kroz onaj njihov lijevak i umotao u mrežastu čarapu i napisao naše ime i rekao da će besplatna dostava biti u ponedjeljak.

Ko blog.

Nema batrganja s drvetom po busevima ili trpanja u auto (kojeg ovdje ionako nemam) uz nezaobilaznu hrpu iglica posvuda i fine kapljice smole po sjedištu...

Malu pomoć izvarednom planiranju smirenog Božića donio je i kalendar jer je ove godine isti pao u nedjelju (Božić, a ne kalendar) što je značilo da neću na badnjak doći s posla i baciti se na kićenje bora, zamatanje poklona, slaganje ovog ili onog ...

U subotu smo ležerno priveli kraju sve poslove, okitili bor, složili stan i postavili ukrase (čak sam i ja fućkao neke prigodne pjesmuljke), cure su dovršile francusku i kolač i baš nam je bilo lijepo.

U nedjelju smo čak otišli u šetnju kroz naš park pa smo se zaletjeli i do obližnje uličice kroz koju svaku večer bicikliram kad se vraćam s posla.

Jednostavno sam im morao pokazati fasade kuća nekolicine manijaka sa trilionom žaruljica, girlandi, neonskih svijetlećih ukrasa, djedamrazova na napuhavanje i jelena i sanjki u svim bojama. Lijepo smo se prošetali klimajući stanarima tih kuća - izložaka zagledajući se kriomice u njihove turbo osvijetljene prozore da bismo nerijetko otkrili da se svjetlosna nakarada nastavlja i u unutrašnjosti sa ogromnim kičastim jelkama u svim bojama koje se presijavaju u nekom ludom techno ritmu gore nego dico klub u punom pogonu ...

Ove zadnje dvije slike su samo ilustracija pokupljena sa interneta. Moje nisu dobro ispale, ali zamislite si istu količinu lampica samo na tri put manjim kućama ...