Moj duboki naklon jednom nogometnom geniju

Peleove golove sam vidio samo u prigodnim emisijama gdje se uvijek prikazuju samo posebno efektni isječci.

Eusebia ne bih prepoznao ni na slici.

Di Stefanu ne znam ime (jel Alfredo?), a i vidio sam tek nekoliko crno-bijelih slika.

Gledao sam nekoliko utakmica u kojima je igrao Maradona, ali tad je već bio star i osim ponekog poteza nije baš igrao kao najbolji igrač na svijetu. U vrijeme "božanske ruke" nije me nogomet posebno privlačio.

Ronalda (onog prvog "Il fenomena") sam vidio nekoliko puta u akciji kad je tek došao u Inter (nekako smo u isto vrijeme obojica prešli u Milano, ali mene novinari nisu baš progonili kao njega ...) ali su ga bryo polomili pa ga se baš i nisam nagledao.

Ronaldinho igra u Barceloni i iako je očito da je fenomenalan igrač nije mi često na ekranu.

Cristiano Ronaldo bi bio bog da nema onu meni ružnu crtu prenavljanja. One ničim izazvane padove u šesnaestercu kad igrač - koji inače presprinta s loptom pola terena sve noseći dva beka obješena na leđima - poklekne kad vjetar promijeni smjer samo zato što se u tom trenutku našao u kazneneom prostoru...

Eto, meni je najbolji igrač kojeg sam ikada vidio igrati - Thierry Henry.

Netko će reći, pa naravno da ti je on najdraži igrač kad navijaš za Arsenal, ali ne - ja navijam za Arsenal jer tamo igra Thierry Henry ...

Nisam vjeran klubu jer nemam zašto biti. Strašno mi se sviđa kako igraju, sa puno dodavanja i ljepote u igri, ali sve bi to bilo uzalud kad ne bi u napadu bio strah i trepet, noćna mora obrambenih igrača ... "Vavavum" Thierry Henry.

Ove je subote igrano treće kolo FA kupa. To su jedine domaće utakmice čije prijenose nije uspio kupiti Sky. A to znači i da su to jedine domaće utakmice koje mi koji nemamo Sky možemo pogledati u cijelosti (inače gledam reportaže subotom i nedjeljom navečer).

I tako su se u subotu, voljom ždrijeba susreli moj Arsenal i prošlogodišnji pobjednik - Liverpool. Oba kluba krcata svime što se može osvojiti. Oba kluba krcata zvijezdama. Oba kluba kojima ove godine ne ide u ligi i stoga su željni proći dalje, željni osvojiti barem nešto ove godine. Oba kluba s hordama vjernih navijača kojima se ne može prodavati priča o taktičkoj igri. Ako se ne ostave pluća na terenu to je kao da se i nije igralo ...

I tako je u grotlu liverpulskog Anfielda, odigrana ta utakmica.

Prvih pola sata Liverpool stalno s loptom, ali ne uspijeva stvoriti nikakvu izglednu priliku. Arsenalova obrana bez problema "čisti" svaku opasnost. A onda dva puta bljesne Arsenalova kontra i odličnim golovima Rossickog već je 2:0.

Poluvrijeme.

Trener Liverpoola Rafa Benitez crven u licu ulazi u tunel. U drugom dijelu Liverpool je nabrijan do daske. Mora se stići ta prednost Arsenala. Mora se iskazati pred nevjerovatnom publikom. Fantastično mi je vidjeti te užasno skupo plaćene zvijezde kako zaista ginu na terenu za svakom loptom. Kako im iz svakog pokreta isijava silna želja.

I pritišće Liverpool. Arsenal je sabijen na svojoj polovici. Nikako se ne uspijeva povezati. Obrana i dalje sjajno radi, ali sve se lopte odbijaju do nogu Liverpoolovih igrača. Konstantna opsada traje i traje i traje...

I onda, konačno Gerard uspijeva pogoditi banderu-Croucha u glavu i tik pred ispruženim prstima Arsenalovog golmana pojavljuje se Kuyt, lopta mijenja smjer i gol. Liverpool je smanjio na 2:1.

Urnebes na stadionu. Liverpool je dobio krila. ako je do sad ono bila opsada, za ovo nemam riječi. Tu sijeva s jednog i sa drugog kraja igrališta. Iako nema puno prilika i udaraca na gol Liverpool očito grize. Traži se ponovo Crouch, traži se netko koga će lopta ponovo pogoditi u glavu. Traži se jedan dobar šut izvana - a tu je uvijek spremni Gerard koji ima solidnu listu takvih naj-golova.

I onda nešto što još nikada nisam vidio...

Šest minuta prije kraja Arsenalova obrana odbija po tko zna koji napad i lopta se dokotrljala do Henryja koji stoji nekih pet - šest metara u Arsenalovoj polovini igrališta.

Arsenalov napadač Baptista kreće u trk po desnom krilu i odvlači jednog obrambenog igrača za sobom, ali Henry ispaljuje duuuugačku loptu u prazan prostor NA LIJEVOJ STRANI. Sve izgleda kao jedno dugačko i precizno dodavanje osim što na drugoj strani nema nikoga tko bi tu loptu prihvatio.

Liverpoolov obrambeni igrač Carragher ima 10 metara fore i trči iz petnih žila, ali kad stiže do lopte Henry mu je za leđima. Preletio je kao metak 40-ak metara i oduzeo loptu. U nastavku, ono što smo od Henryja vidjeli sto puta. Obrana nema šanse. Koliko ih je između njega i gola? dva? tri? dotrčava i četvrti? Ma nema veze. Mirno kao da pimpla na livadi s klincima iz drugog osnovne... ulazi u šesnaesterac i ... gotovo ... 3:1 ... Arsenal ide dalje.

Evo vam pa vidite kako je to izgledalo ...

Kažem, ja nikad nisam vidio takvo što. A vi?


I na kraju, moje isprike onima koji ne vole nogomet. Nisam ni ja neki silni zaljubljenik, ali geniju se čovjek jednostavno mora pokloniti ...