Nastavak proslave prvog rođendana i pripadajućeg rezimea prve godine postojanja

Za prvi dio klikni ovdje

Travanj je bio značajan zbog raznih stvari a između ostalog sam vam tu prvi put rekao da sam ovisnik o knjigama i odmah recenzirao jednu. Prepričao sam svoje traume sa pivot tablicama - eh nisam tad znao za blog excelencije, a opisao sam i paradoks UK zastave i jednog skupog sendviča. Ne znam da li taj sendvič ima umamy ali ja sam i o umamyju pisao.

U svibnju je palo puno zanimljivih postova - recimo otkrio sam kako i čitanje beletristike ponekad može pomoći (ne bi čovjek rekao), a započeo sam i sa objavljivanjem moje top-liste 5 londonskih mjesta. Počeo sam sa brojem 5, a brojeve 4, 3, 2 i 1 tek moram objaviti ... blože kako sam rasprčkan ... Nadalje, u svibnju sam preveo i Rashanjanijevo pismo Bushu što smatram poduhvatom s obzirom na dužinu pisma, a s guštom sam prokomentirao i Evroviziju ... e fakat mi je blog red kulture red trasha ... Iako sam bio na putu dospio sam na naslovnicu postom o Ivičinoj knjizi. Nit je post nešto, nit se o knjizi više išta čulo, ali je to značajno jer mi je Imagecave privremeno zatvorio račun zbog prevelikog prometa. Zato sad raspoređujem slike na dva servera, sve u nadi da bi opet moglo doći do gomile ljudi na blogu ... Za kraj je tu bila i anegdota s Teslom i učiteljicom u školi.

Lipanj je mjesec u kojem me neprofesionalni odnos mog dotadašnjeg blog servisa nagnao da potražim nove platforme i zato me sad tu i čitate. Iako sam se uglavnom bavio sam sobom i gledao nogomet, ipak sam i napisao par dosta solidnih postova npr. o nizozemskoj stranci pedofila (opet sam se uspio slatko napričati sa svima) i tekst o podcastingu. Ovo potonje zato što sam ga tada otkrio i obećao samom sebi, a i vama da ću uskoro i ja pokrenuti podcast, pa eto još nisam ... Još sam opisao i posjetu Kew Gardensu i ono zbog čega me takodjer često guglate - Što vidjeti u Londonu..., Najponosniji sam bio kad sam mogao izvijestiti o pozitivnim odgovorima mnogih blog servisa na moja pitanja.

Srpanj je mjesec protekao u znaku traganja za novim servisom i testiranjem alata i dizajna u pozadini, a na blogu su se lomila koplja oko upisa djece branitelja ... koga je iznenadilo da sam i tamo bio ponešto drugačijeg mišljenja od većine? I to ne u jednom, ne u dva nego u čak tri posta ...

Nego, sad sam se sjetio da moram napisati novi post na tu temu s obzirom na nedavnu odluku Ustavnog suda ...

U srpnju sam vas odlučio početi daviti sa svojim slikama. Ne slikama sebe nego slikama kojima sam autor ili vlasnik ... ne bih imao srca mučiti vas sa slikama moje osobe ...

Kolovoz je bio mjesec odmora. Natrpao sam blogeditor sa postovima za objavu i otišao na more uvjeren kako će moji čitatelji uživati u mojim slikama i tekstovima. Naravno da je posjetitelja bilo jako malo, a ni postovi mi nisu bili neki. Ovdje ću izdvojiti samo onaj o Davidu i Victoriji. Taj mi se baš svidja kako mi je ispao. Kraj mjeseca obilježila je sad već antologijska rasprava o hrani - autohtonim, autentičnim jelima i naravno - istarskom pršutu ...

U rujnu sam prešao na novi blog na bloggeru. Osim ranije spomenutih intervjua objavio sam par duhovitih postova (blože, kako sam skroman) i o nekim majicama, upoznao sam vas sa jednom dragom mi pjesmom, pisao o modi za pse i konačno proslavio dan plesanja na štangi ...

U listopadu sam otkrio youtube i spomenuo najčešće mi guglanu osobu Olu Jordan, plesačicu iz Strictly Come dancinga ... ah ... i pisao sam o RSS-u pokušavajući ga razumno objasniti i sebi i vama. Nego, u listopadu je krenula i pollitika - još jedno mjesto na kojem gubim vrijeme pišući i komentirajući ozbiljne teme, a složio sam i dodatak blogu isključivo posvećen knjigama ... fakat dobar taj listopad ...

U studenom sam se pozabavio temom što se nosi ove jeseni s posebnim osvrtom na problem najlonki s uzorkom, onda sam pisao malo o Kazahstanu i Boratu, pa o praćenju Chelseaeve utakmice Carling Cupa, pa o Lord Mayor Showu i započeo temu o odnosu prema korisnicima, a nisam mogao ni zaobići trovanje ruskog spijuna Polonijem usred Londona ...

I konačno, prošlog mjeseca sam pisao o Milanu kojeg sam opet posjetio i dosta uslikao (tu još imam dva tri posta za objaviti), onda sam komentirao prastaru Mesićevu izjavu, pa sam pisao post o dlakama, a počeo sam i komentriati guglarije što ću isto morati nastaviti jer nisam dovršio ... Na kraju, moju je čestitku spomenulo više relevantnih blogera kojima se ovom prilikom zahvaljujem - odmah sam uletio na visoko mjesto na Technoratiju - 280 tisuća i neki na svijetu što s obzirom na više desetaka milijuna blogova uopće nije loš rezultat ... sav sam ponosan na svoju važnost ...

Eto, nije loše za prvu godinu. Kako se vama čini?

To pitam vas koji ste izdržali do kraja posta naravno :-))

6 komentara:

jimbo kaže...

dobra ti je prva godina, praavo dobra.
a pajz sad ovo: http://www.blog.hr/arhiva/?id=2988

Vlasta kaže...

Moram priznati da mi nešto nije jasno u svezi mema (meme). Imam blagi dojam da tu nešto nije u redu. Meme nije lanac pisama(tekstova, osobnih razmišljanja pojedinca) koji se prenosi dalje na zadanu temu. Tako nešto je ovo što čitam kod tebe, a danas i na naslovnici bloga.hr?
Malo ću "promozgati" pa ću pokušati napisati svoje viđenje (ipak u meni čuči i jedan sociolog).

neutrino kaže...

@ jimbo - fala, fala ... a glede naslovnice, moram priznati da je tvoj post zasluzio objavljivanje na naslovnici ...

@ vlasta - ma samo se ti nemoj zivcirati... meme je prijenos ideje ili tako nesto, ovo bas i nije to, ali nije vazno - bitno da se ljudi zabavljaju ... ti si sociolog? Prehrambene drustvene navike?

Vlasta kaže...
Autor je uklonio komentar.
Vlasta kaže...

Ne živciram se, žao mi je što nemam više vremena za sve što bih htjela. Slažem se da se ljudi trebaju zabavljati.
Dakle, ako se ne varam, kao što su u prirodnom svijetu kromosomi nosioci nasljednih faktora, odnosno gena koji određuju nasljedne karakteristike, tako se nasljeđe u nadorganskoj stvarnosti prenosi memima. Kao što u prirodi geni čuvaju sjećanje o određenim karakteristikama i prenose ih na potomstvo, tako memi u nadorganskom, društvenom, čuvaju sjećnja o nekim karakteristikama društva. Ta se sjećanja putem njih (mema)prenose dalje - nasljeđuju. U genima je zapisana boja očiju, u memima je zapisana karakteristika nekih pojavnih oblika nadorganske stvarnosti, odnosno kulture - svjetonazora, vjerovanja, vrijednosti, statusa, institucija, pravila, materijalnih i umjetničkih proizvoda.
Eto, ovako otprilike ja to shvaćam, ali prihvatit ću neko drukčije (mada ne drastično drukčije!:)) argumentirano mišljenje.
Nije mi baš bilo jasno da se zadavanje nekome zadatka da napiše npr. "pet stvari koje o meni niste znali" nazove "on je meni zadao meme" (tako nekako, sorry ako je ovo malo neprecizno)
I da, ja sam sociolog(inja) (između ostalog).

neutrino kaže...

Oh, ti si to puno bolje objasnila nego clanak u wikipediji ... sad mi je jasnije na sto mislis.
Ja do sad nisam znao sto meme jesu, a sad vidim da se radi o pogresnom koristenju fensi imena ...
Jezi ga, i tako sad moram pisati jos jednu pa cu se potruditi ispraviti dezinformaciju ...