Herding cats

U trenutku dok ovo pišem četvrtak je ujutro.

Ugrabio sam malo vremena od posla koji me nemilo stisnuo.

Već mjesec dana radim od jutra do mraka pokušavajući povezati "loose ends" tj. dotjerati jedan masivan posao i dovesti ga u stanje da se može pokazati svijetu.

Neki dan sam čuo zgodnu metaforu za opisati taj napor - "It's like herding cats" - tj. kao tjeranje stada mačaka. Nije lako tjerati ni stado ovaca, ali stado mačaka je upravo nevjerovatna utopija. Taman ih nekoliko potjeraš u željenom smjeru i skopčaš da su ti se druge razišle.

Tako i ovo moje.

Taman jedan dokument središ cakum pakum, a nešto drugo ti promijene i onda skužiš da ćeš morati napraviti "malu korekciju" ...

Uz to još imam i vlastite ideje koje pokušavam utrpati u papire, radim prezentacije na sve strane, pregovaram sa sto ljudi na dan ...

Obećali smo posvuda da će ovo biti dokumenti čudo neviđeno, a vaš je dopisnik upravo onaj koji će na kraju staviti glavu na panj i reći - evo to je to ...

Onda će se gomila ljudi širom svijeta baciti na taj paket u zajedničkom naporu da pronađu rupe.

Zabavno, zar ne?

Za danas je zakazana velika revizija. Interna. Prije nego što pustimo stvar na svjetlo dana poslano je par tipova da pogledaju da li je sve u redu.

Ali tipovi kasne pa je sve pomaknuto za dva sata.

Ja sam iznenađujuće miran.

Napet, ali miran.

Sjedim i gledam kroz prozor.

Jutros je pao snijeg. I još pada. Zvali su iz škole i javili da mala neutrinka ne mora dolaziti - nema škole.

Baš smo bili na izlaznim vratima.

Uh, kako mi je došlo krivo da mene nitko neće nazvati i reći - ne moraš dolaziti ...

Tako sam se sam probio kroz naš park, nije bilo teško - zabavno je biciklirati po snijegu. Samo sam stavio tenisice da ne gacam u tankim cipelama. Jest da je blesavo izgledalo tene na odijelo, ali koga briga. Tko se blesav uopće šeta parkom u pol osam po snježnoj mećavi?

Naravno, svi smo se uspjeli probiti i skupiti ovdje.

Svi osim tih internih tipova ...

Oni su zapeli na aerodromu.

I tako je četvrtak ujutro i ja sam ugrabio malo vremena od posla koji me nemilo stisnuo pa već mjesec dana radim od jutra do mraka pokušavajući dotjerati jedan masivan posao i dovesti ga u stanje da se može pokazati svijetu... jesam li vam to već rekao?

Gospođu sam već pošteno izdavio s time tko je što napravio i što još ima ... držim je informiranu ... sad i ona pita u četvrtak - Jesu li vam odobrili? ...

Valjda mi se vidi u ponašanju zaokupljenost time. Ne znam. A neću ni pitati jer me pomalo strah odgovora ...

------------------------------------

Četvrtak je. Podne.
Tresla se brda ...
Zasada stričeke uopće ne interesira moj dio posla ...
Bumo vidli kaj bu poslije ...

----------------------------------------

Četvrtak je kasno naveče.

Cijeli dan prošao u čekanju.

Nitko me ništa nije pitao.

Ne znam jel to dobar ili loš znak ...

4 komentara:

Anonimno kaže...

sklona vjerovanju da je dobar kad si nam se toliko napatio. :))))


ps. hendsejk tebi, hug lovli Mrs., kis for princes.

Jimbo Jonez kaže...

welcome back.

a ja mislim da je dobar znak.

Unknown kaže...

Oh, hvala Vam, Bogovi, evo ga natrag.
Tko se to usuđuje držat mog pajda Neutrina u neizvjesnosti...da mu ja dođem tamo (oštrokondža u četrdesetima s iskustvom) i kažem kako na onog njihovog Charlesa ne bih naslonila ni motokultivator, a kamoli ga odobrila.
(Strina, a ko će drugi)

neutrino kaže...

@ zli_girl - bumo vidli - rekli su slijepci ... ne znam. Ova ce prica duuugo trajati pa nije nemoguce da ce me jos negdje zaskociti...

Inace pusa i tebi i malom kraljevicu (al se castimo!! :-)) )

@ jimbo - hvala sto jos uvijek svratis ovamo. Sad cu jedno vrijeme biti redovan, pa nemoj stogod propustiti ;-))

@ strina - sunce moje ostrokondjasto. Bas mi je drago da si nisam frend s Charlijem i njegovim dromedarskim andjelom ...