Buržoaska dekadencija, oldtimer, Marokanska kuhinja i ljubavni kič

Kako sam i najavio u subotu, već od nedjelje smo krenuli udarnički u obilazak londonskih atrakcija.

Nedjelja je osvanula lijepa i sunčana. Konačno se primiče ugodna toplina i našim krajevima. Za koji dan bit će prava uživancija šetati livadama.


(ako kliknete na slike u ovom postu one će vam se ukazati nešto veće)


Glavni cilj bila je Wallace collection. Prilično velika galerija na Manchester Squareu parsto metara od užurbane shoppingholičarske meke Oxford Street, nastala iz privatne donacije sa brdom slika, skulptura, minijatura, oklopa i raznih upotrebnih predmeta.

Mislim da sam negdje naišao na prilično točan opis njenog sadržaja "nebitna djela velikih slikara i velika djela malih slikara".

Ima tu i Rembrandta i Rubensa i Van Dykea i Tiziana i Velasqueza i Murilla, ali se radi o djelima koja su prilično očito nastala kao skice za buduća grandioznija djela ili se pak radi o očito obrtničkim uratcima.

Vrijedan divljenja je jedan majstorski portret Franza Hallsa, nekoliko Canalettovih venecijanskih motiva (a i to zato što sam ja malo nekritičan prema Canalettu) i nekoliko zbilja dobrih radova meni potpuno nepoznatih majstora.




Ono što je fantastično u galeriji je arhitektura, tj. unutrašnjost same zgrade. S obzirom da su interijeri velikim dijelom očuvani kakvi su bili na početku 20 stoljeća sa namještajem koji djeluje moćno - nije nikakav problem zamisliti se u ulozi Baruna Wallacea u trenucima opuštanja u ovalnoj sobi okupanoj suncem dekoriranoj u nježnim zelenim tonovima sa ogromnim "secretaireom" prekrivenim intarzijama u kojem je pohranjen pribor za pisanje ... nesumnjivo pandan današnjim bluetooth lap-topovima sa Microsoft Vistom ...

Sve u svemu - ako vam se malo snatri i imate dovoljno vremena - eto još jednog mjesta koje možete posjetiti no nemojte se odreći neke druge atrakcije nauštrb ovoga. Barem po mom skromnom sudu.

Pred galerijom naišao sam na sjajnu priliku - netko prodaje ovog ljepotana. Tek kad sam ga uslikao prvi put, primijetio sam da se radi o Roveru iz 1961 ...


S obzirom da sam ja nekad vozio Rovera i to mi je bila najgora investicija u životu neobično je da sam uopće zadržao ove slike ...


E a onda se trebalo pobrinuti za nepce pa smo odšetali do obližnjeg nedavno otvorenog marokanskog restorana gdje smo počeli s toplim mezama iliti Kumiama. Na slici su trokutasti brivati (Briwat, Briouat) punjeni janjećim mesom i duguljasti brivati sa sirom, a bilo je još i sa mješavinom kozjeg sira i špinata i još jedni koje sam zaboravio.


Brivati su inače mali zamotuljci od tijesta sličnog juhkama za burek, samo malo debljeg i hrskavog.




Ovdje gore su vrlo pikantne janjeće kobasice s roštilja - kad velim pikantne onda mislim ljute. Kako bi mala neutrinka rekla "to je tako srašno ljuto a tako strašno fino".

Jelo s desne strane yove se humus a radi se o pasti od slanutka (žitarica) s malo maslinova ulja i limunova soka. Toje nešto fenomenalno i obavezno treba probati ako ikako imate prilike.

Što ne znači da drugo ne treba probavati!


I konačno za glavno jelo nismo pretjerivali jer smo se najeli meze.

Ovo žuto što liči na rižu je ono što mala neutrinka obožava i zašto je marokanska kuhinja u posljednje vrijeme njen prvi izbor.

Kuskus. Radi se o sitnim zrnima tijesta skuhanim i začinjenim na način sličan riži. U ovom slučaju posut je daškom cimeta. Od glavnih jela tu su Mešvi (Meshwi) tj. janjeći i pileći ražnjići s kuhanim povrćem i opet jedno koje sam zaboravio, a radi se o jako finoj janjetini ...

Onda je sve to valjalo malo pustiti da se slegne i da malo predahnemo zaputili smo se preko Hyde Parka.


Dan je bio krasan, a mi smo udarili parkom upoprijeko izbjegavajući tako silne šetače i povrhtravne sjedioce (ne znam što mi bi da ovo skujem).

Za kraj na izlazu iz parka čekao nas je Albert memorial. Jedan užasno kičasti spomenik što ga je svom voljenom i neprežaljenom mužu Princu Albertu dala podići kraljica Viktorija



Na uzvišenju uz jednu od glavnih prometnica, okružen bijelim kipovima koji simboliziraju dijelove britanskog imperija uzdiže se ova struktura usred koje se zlati Albertov spomenik.


Meni je to malo kič ...

Ali je zato preko puta jedna od najimpozantnijih londonskih zgrada kako po vanjštini tako i po unutrašnjem značaju - Royal Albert Hall


Neću vam pričati o njemu - guglajte.


I za kraj - opet naša ulica, ali ovaj put u smiraj dana, sa mjesecom koji je već dobrano odskočio ...

6 komentara:

jimbo kaže...

nice.

Anonimno kaže...

bijah ovo ljeto u londonu i bilo je predivno! Smo što sam taman bila kad je englesku oprao val vrućine i temperature su bile oko 35 C i nigdje traga londonskoj kiši.

Ponoćna strina kaže...

živiš u terrace houses... bome svaka čast. Da ja tamo živim, nikad si ne bih uspjela kuću nać:)

neutrino kaže...

@ jimbo - ma nije nice nego very nice .... ;-))

@ anonimno - london ima manje kise godisnje od Zagreba. Pa si ti misli :-))

@ ponocna strina - a ne!! sve su to dettached houses, molim lijepo - osjecam se uvrijedjenim. Jest da izgledaju kao terraced, ali postojanje prolaza sirine ramena izmedju kuca cini svaku nekretninu nekih 200% skupljom ... inace iznenadjujuce je kako se covjek brzo navikne naci svoju kucu ... cak ni ne moras zapamtiti broj ...

stroke kaže...

krasne proljetne sličice. pozdravljam te prijatelju ;)

neutrino kaže...

@ Stroke - a gledaj sad novi set proljetni sličica ...