Jimbo Jonez - đabalesku misli od kojih zastaje dah u stilu ruskih formalista...

Jimbo Jonez iz naslova je momak na kojeg sam kako to obično sa mnom biva - sasvim slučajno naletio.

Rekoh, evo neki dečko, neki studoš koji piše svašta nešto, a blog mu je bolesne crvene boje (prave mi probleme ti blogovi u živim bojama jer ih se baš ne može čitati u uredu ... ne zato što bi mi netko posebno branio nego izgleda neprofesionalno ...

Elem, taj nemoguće crveni blog ipak obiđem kad god mogu i svaki put kad svratim - oduševim se. Pa onda moram čitati zaostatke ...

Ipak otkako koristim Google reader sad mogu mirno čitati na bijeloj podloyi a samo skoknem pogledati slike ...

U svakom slučaju, Jimbov blog je nešto što treba postepeno istraživati. Taman kad pomislite da znate o čemu on uglavnom piše - on vas iznenadi nečim sasvim drugačijim. Jednostavno - nema čega nema. Gaće, lokomotive, bageri, tenkovi, ruski kozmonauti, slike iz Amerike, priče iz Italije ...

Inače Jimbo je ... ma što da vam pričam ja ... sve će vam ispričati Jimbo sam ... tako kako samo on to zna - natenane i uz meze.

Ajmo onda ... lagano ...

Jel istina da je sarajevski faks laksi od zagrebackog?
(To ja preskacem opcenita pitanja na koja cu se vratiti kasnije)

Istina je. Sarajevski FPN, za razliku od zagrebačkog FPZ-a kao prvo ima drugu tradiciju. Dok je zagrebački FPZ koliko-toliko bio neovisan o tadašnjoj političkoj nomenklaturi jer je ipak zagrebačko sveučilište respektabilano europsko sveučilište (ili je barem to bilo), a glavna odlika svakog sveučilišta bi trebala biti neovisnost o državnoj idelologiji/političkoj nomenklaturi. Sarajevski FPN je nastao kao ustanova za izobrazbu budućih komunističkih funkcionera pošto je BiH u Jugoslaviji slovila kao "bastion ideološkog komunizma". Dovoljno je samo reći da je dr. Vojislav Šešelj (najmlađi doktor znanosti u SFRJ) bio od 1981.-84. asistent na sarajevskom FPN-u.

Danas je situacija na FPN-u odraz situacije u kojoj se BiH nalazi. Korupcija, nepotizam i naslijeđena tradicija izobrazbe budućeg državnog kadra "zatrovano" ideologijom. Ipak, sarajevski univerzitet je prošle godine krenio s reformom visokog školstva u skladu s Bolognskim procesom kojem je zapravo prva zadaća odvajanje univerziteta od države.

Promjene su već sad vidljive.

Iz razgovora s zagrebačkim kolegama vidio sam da je zagrebački fakultet teži, ne u svim aspektima ali u dosta stvari. Npr. predmet "politički sustav RH" u Zagrebu i sarajevski pandan "politički sistem BiH". Na FPZ-u se traži poznavanje svakog paragrafa ustava RH, a Bosna ni nema pravog ustava! Ustav u BiH je još uvijek, 12 godina po završetku rata, Daytonski mirovni sporazum. Linije razgraničenja ne bi trebala biti u ustavu nijedne zemlje....

A kako si ti uopce dospio u Sarajevo i na taj lagani fakultet?
(Nadam se da te nece smetati ako postavim neko pitanje na koje si odgovor vec napisao na blogu – mozda je nekome neki post promakao).


To je pitanje koje me proganja svaki put kad kažem da sam Slavonac na studiju u Sarajevu.

Nakon što sam maturirao otišao sam u Zagreb na prijemni na FPZ i ukratko - nakon raznih zavrzlami nisam uspio fakultet. Vratio sam se kući u Slavonski Brod i tamo prvu godinu poslije mature petljao prvi semestar na Strojarskom Fakultetu. Brzo se pokazalo da nema budućnosti za mene u strojarstvu. Kad je došla iduća godina nisam otišao na prijemni zbog obiteljskih problema tako da sam ostao još jednu godinu kod kuće. U međuvremenu sam našao honorarni posao kao novinar na vidilab.com portalu i paralelno s tim sam tražio bilo kakav posao u IT industriji. Poprilično ambiciozno za provinciju. I kad se približilo vrijeme novom prijemnom (tad sam nekad počeo i „blogovat") razmišljao sam kuda dalje.

Ići na fakultet, preseliti se u Zagreb i tamo tražiti posao ili nastaviti potragu za poslom u Brodu. Odlučio sam se definitivno za fakultet, ali Zagreb se već pokazao „ukletim". Pa sam malo proguglao da vidim kakvih studija žurnalistike ima u regiji, pa sam naletio na stranicu FPN-a u Sarajevu.

I tako sam par dana kasnije sjeo u autobus za Sarajevo i krenio u meni potpuno nepoznatom smjeru. Prvi put da sam se otisnuo „dublje" u Bosnu od Bosanskog Broda. I tako sam se našao jednog kišnog svibanjskog jutra u tmurnom i sivom Sarajevu. U gradu u kojem ne znam ikog, nit imam ikog.

Prva stvar koja mi je pala na pamet kad sam izašao iz busa bila je: „Kud sam ja došao u pi*du strininu?". Kasnije će se pokazat da ipak nisam pogrješio.

Nisi pogrijesio da si dosao u pi*du strininu ili nisi pogrijesio da si odabrao Sarajevo?

Nemam pojma. Možda je to zbog one kombinacije "slavonskog hedonizma i bosanske prostodušnosti" kako si ti jednom lijepo opisao moj blog. Ima tu nekih dodirnih točaka. Jednom prilikom sam vodio druga blogera Bidona, autohtonog Sarajliju, u Slavoniju malo pa je nakon svega on kostatirao da je putovao svuda po svijetu i da Slavonci imaju jedni gostoprimstvo kao Bosanci. To je ono kad dođeš u kuću: "Šta'š jest?" -"Fala, jeo sam maloprije" -"Dobro onda, sad ću ti ja sendvič napravit". I onda kombinacija slavonskog hedonizma i opuštenosti kad sretne bosanski "merak".... a ko će ga znat...

Ajde ti meni reci, zasto bi covjek trebao otic u Sarajevo? To, ako mislis da treba ...

Kao pravi Slavonac, ja bih rekao zbog hrane! Zbog ćevapa kod Zmaja, pite kod Makedonca, pača kod Bere, tufahije kod Ramiza, buredžika u Bosni, pljeske u Mrkvi. Pa onda kod Bibana na koje pivo a ispod tebe cijelo Sarajevo kao iz Waltera. "Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!"
Naravno isplati se doći i zbog drugih stvari. Da ne bi ispalo da u Sarajevu samo treba svratit na ćevape usput na putu do Jadrana.

Recimo Ramazan u Sarajevu. Poseban jedan osjećaj. Nekakva mirnoća i mirisi ramazanskih somuna sa svakog ugla. Pa onda zima u Sarajevu. Skloniti se na Bjelašnicu ili još bolje Jahorinu. Sjedit i pit kuhano vino i gledat kako ljudi upadaju sa boardova i skija....

A doći studirat ovdje? To još nikom nisam preporučio i ne bi. Mislim da ja Zagreb kao studentski grad puno zahvalniji. Menze, povlašteni prijevoz, subvencije za stanovanje od države...

Ipak ima i Sarajevo neke svoje prednosti. Ljudi su nekako otvoreniji, ali opet, ja nisam nikad studirao u Zagrebu tako da ne bih ni to zapravo znao...

Puno se može ovdje naučiti. Imao sam tu sreću pa sam poprilično obišao tu Bosnu. Zanimljiv svijet...

Svud te ima – nema gdje nisi putovao – os Amerika, os Italija, os Njemacka, os po Bosni, puno surfas, polazes ispite ko veliki – pa kad to sve stignes covjece?

Ma joj nisam se davno ispalio van granice (Bosnu ne računam).. od ljeta kad sam bio u USA....

A za putovanje se uvijek treba nać vremena, ispite valja kampanjski polagat, a za surfanje je uvijek ostaje noć... a naspavat ću se kad umrem valjda. :)

Sto ce Jimbo bit kad odraste?

Ah ko' to zna. Možda PR manager u nekoj firmi, možda cijenjeni novinar, možda neko lijevo piskaralo, a možda i ambasador RH u BiH :)
Al imam želju još odmalena da budem kamiondžija! Pa ako ikad možda odselim u USA, dvije godine ću sigurno vozit kamion. Neprežaljeni dječački san.

Ma volio bih ja svašta nešta bit kad odrastem zapravo kad razmislim... Možda se i bacim u književne vode. Ko' zna... treba Jimbo još odrast :D

Pa zar ces i ti u knjizevnike? Pises li vec nesto ili si mislio ovako ko na blogu?

Kao što rekoh, treba Jimbo još odrast. Ma imao sam nekakve izlete i pokušaje u te vode ali ništa konkretno. Imam nekakvih idejica al je to još daleko od realizacije.

Sad je fora izdat knjigu il nešto tome slično, a moraš bit u trendu...

Jesi li citao nekog od trendi blogera/knjizevnika?

Nažalost ni jednu knjigu. Nije mi još došlo "pod ruku". Iako sam pročitao dosta priča koje su izašle u raznim zbirkama. Tajprvrajtera, Creativa, Herostrata itd...

Danas sam baš bio na sarajevskom sajmu knjiga i tražio imali šta od te blogerske književnosti, pošto znam da je u nedavnom periodu izašlo dosta toga, međutim nisam ništa našao. Našao sam samo domaću "Sarajevsku furku" koja je skup postova koja je izašla na istoimenom blogu ( http://city.blogger.ba/). Od hrvatskih blogera... ništa.

Ja sam citao Zrinku i Leba i mogu ti reci da su mi kao i na blogu ... nego ajmo kratko o bloganju:
Znam sto cu ja napisati u uvodu o tebi i tvom blogu, znam sto si ti napisao SMS-ovski o mom blogu – a sad me zanima sto bi ti sam volio negdje procitati napisano o svom blogu – iliti kad bi imao 40-ak rijeci na raspolaganju – kako bi opisao svoj blog?

Pa volio bih da me nahvale, naravno! Da je to jedan predivan blog od kojeg zastaje dah, hahaha.

A kako bih ja ukratko opisao svoj blog? Pa već sam napisao da je to blog "pisan na relaciji Slavonski Brod - Sarajevo i obrnuto.

Najčešće đabalesku misli" a još bih možda i dodao da je to prvi (i zasad jedini) blog Slavonca redovno nastanjenog u Sarajevu u kojemu jedan mjesec možete pogledati galeriju slika iz Washington DC-a, a drugi galeriju svinjokolje u Rami.

Jednom mi rekoše da pišem kao ruski formalist. To mi se strašno svidjelo.

Kakva je razlika izmedju ruskih i obicnih formalista (formalist vulgaris)?

Pojma nemam, meni rekoše ruski formalist a ja to primio zdravo za gotovo. Ne studiram ja komparativnu književnost. A dobro zvuči. Ruski formalist.

Sad si me natjerao da se wikipediram. Aha. Ma to su neki likovi predratni u SSSR-u.

Russian formalism was a diverse movement, producing no unified doctrine, and no consensus amongst its proponents on a central aim to their endeavours. In fact, "Russian formalism" describes two distinct movements: the OPOJAZ (Obscestvo izucenija POeticeskogo JAZyka - Society for the Study of Poetic Language) in St. Petersburg and the Linguistic Circle in Moscow. Therefore, it is more precise to refer to the "Russian Formalists", rather than to use the more encompassing and abstract term of "Formalism". (to ti prevodi, ti živiš u Londonu, hehehe)
Mislim da sam ti dao odgovor.

Kaže još da su revolucionaizirali (jel' se tako prevodi "revolutionised"?) književni kriticizam uspostavljajući posebnost i nezavisnost poetskog jezika i literature. Za Staljna postao pejorativan pojam elitističke umjetnosti.

If, pa gdje ćeš bolje!

Opa - ovo je upravo postao jedan o najucenijih interviewa ikad ... ne znam stari, ja za tipove poput Viktor Shklovsky, Yuri Tynianov, Boris Eichenbaum, Roman Jakobson, Grigory Vinokur nikad cuo ...

Ali ja sam ionako slabo obrazovan ...

Nevjerovatno kako je lako bilo razgovarati s Jimbom ... jednostavno samo s teme na temu napunismo ovoliki post a to je tek trećina što smo sve pričali ...

Što da vam velim nego svratite i idućeg petka po nastavak, a u međuvremenu čitajte i ostale blogere koje sam intervjuirao ...