Premijerno izlažem dijelove vlastitog tijela ... osjećam se tako jeftino ...

Kew Gardens ne spominjem po prvi put na ovom blogu.

Imate post o tom botaničkom vrtu ovdje i ovdje

U nedjelju smo ponovo otišli tamo.

Uglavnom zato što smo prilikom zadnjeg odlaska skužili da nam se godišnja karta isplati već nakon tri odlaska, a s obzirom da se s izmjenama godišnjih doba mijenja i izgled parka baš će biti zabavno pratiti kako to izgleda.

Uz to nam je i park u dometu biciklističkih snaga pa je sve skupa taj posjet idealan spoj obiteljskog izleta, tjelesne aktivnosti, odmora i ugode u fantastičnom okruženju.

Jedina je nevolja što ja onda uvijek završim birajući slike za blog dugo u noć u ... hm... svibanjsku gluhu noć ...

Dakle, što ima novog u Kewu?

Pa za početak, glavni razlog zašto smo tamo pošli baš ove nedjelje je da uhvatimo Azaleje u cvatu.

Naime, web-site veli da cvatu u svibnju, a nama su dosadašnje nedjelje propale zbog kišnog vremena - nismo baš takvi pacijenti da idemo po kiši samo da vidimo cvijeće.

No, kako gospođa voli Azaleje, a ja je u ove četiri godine nisam stigao odvesti u svibnju u Kew - morao sam joj to priuštiti prije nego odemo odavde ...

I zaista je spektakularno. Vatromet boja, a istovremeno takva smirujuća atmosfera. I fantastičan miris. I gospođa i mala su odmah počele šmrcati (prokleta alergija) ali smo s guštom razgledali taj dio parka.


Sjećate se da sam vam već pričao o posvetama na ovim klupama? Naime, postavlja ih obitelj ljudi koji su iz nekog razloga voljeli neki park ili neko mjesto pa se kupi klupa i na nju postavi pločica u spomen na dragog pokojnika. Tako svi budući posjetitelji dobivaju mjesto gdje mogu sjesti i uživati u mjestu u spomen na nekoga tko je to mjesto također volio.

No ovo je fora koju sam negdje našao na tu temu:



Da pojasnim - ovo nije sa klupe u Kewu!


Slijedeći na listi za obavezno pogledati bio je paviljon sa lopočima. Lopoče smo već ranije vidjeli - oni puno duže traju od azaleja, ali smo svejedno i ovaj put razgledali te prekrasne cvjetove



Potom smo otišli do velikog staklenika i prošetali kroz njegove zakutke.

Ovom prilikom sam vam odlučio pokazati biljku koja potječe sa Novog Zelanda a inače je značajna po tome što je izvjesnim dizajenrima dala ideju za tzv. "Superpraška" - sjeća li se netko te reklame? Koristite li ga u svom domu?



I onda je ostatak dana prošao u neobaveznoj šetnji između raznih dijelova vrta koje vam neću sad posebno opisivati, ali ću vam pokazati slike.

Prvo jedan predstavnik lokalne faune. Jest da sam ga dugo vrebao da se okrene kako spada (stalno je pokazivao rit), ali konačno sam ga uspio uloviti u punoj ljepoti ...



Onda su tu neki mikročešeri. Bili su mi zgodni tako malecki pa sam i njih uslikao.



U onom stakleniku našao sam i ovaj primjerak neke neobične Ivančice (ne pitajte me zaboga kako se ovo cvijeće zbilja zove ...)



A malo dalje od Ivančice bili su i ovi džinovski zvončići ili - bolje bi bilo reći zvončine.

Za usporedbu veličina uslikao sam cvijet skupa sa svojim palcem.



Eto, sad znate kako izgleda neutrinov palac ... pomalo me strah zbog ovog pokazivanja u javnosti i sad ću vjerovatno stalno strahovati da će me netko na ulici prepoznati po palcu ...

A možda je to i dobro. Kad mi netko vidi palac - reći će: "Hej Neutrino, dobar ti je blog".

Eto, toliko od mene za danas.

Samo još nešto - Otrovna jabuka mi je zadnji put dala ideju pa sam vam većinu današnjih slika odlučio staviti na raspolaganje u formatu pogodnom za pozadinu na vašem ekranu.

Jednostavno, ako mislite da slika išta vrijedi i ako biste je željeli staviti na pozadinu vašeg ekrana, kliknite na nju i kad vam se otvori cijela kliknite je desnim gumbom miša i odaberite "Set as background"

E da - i nemojte ni slučajno komentirati :-))