Eto, u subotu sam objavio bijeli post.
Kad neki mogu objaviti bijelu knjigu, malo malo pa netko napiše "white paper" što ja ne bih mogao bijeli post?
Što sam ja gori?
Ajde dobro da vam objasnim, sad kad sam se malo smirio.
Prošli tjedan bio je treći po redu u kojem je moj blog doživio nevjerovatnu navalu čitatelja.
Zahvaljujući intervjuima sa najmegacool blogerima kojima ovom prilikom još jednom zahvaljujem na ljubaznom odazivu nevjerovatan se broj ljudi sjatio ovamo.
U tri tjedna na glavnom blogu oko 4000 unique posjeta(!) - za moj blog strašna posjećenost. Na Bloger.hru SVAKI DAN mi je dolazilo (i još dolazi) po 500 ljudi!!!
Ali me baš rastužilo da od svih tih posjetitelja ni pišljivog komentara. Samo mojih standardnih desetak vjernih čitatelja koji komentiraju iz milosrđa a horda čitatelja prođe, pročita i ode ...
Eto zato sam objavio bijeli post. Zanimalo me - ima li bilo kakve razlike pisao ja ili ne pisao.
(Da se razumijemo - ne bih htio da vas pet-šest stalnih komentatora pomislite da je meni svejedno komentirali vi ili ne. Nikako!! Ja sam zahvalan na svakom komentaru, svaka povratna informacija mi je važna jer na određeni način modificira i moj pristup blogu. Ali - vaši komentari su tu i kad je gusto, kad se skupi jedva šačica posjeta. S vama razgovaram i s vama imam i neki reklo bi se prijateljski odnos.)
Mene muče onih 190 posjetitelja koji su se dotepli recimo prošlog petka , pročitali intervju sa Jimbom i odšetali bez riječi. Dobro, k vragu, jel teško kliknuti na link ispod posta i napisati "e dobar intervju", "ja bih pitao ...", "ovo je sranje" ili bilo što drugo što će pokazati da ste pročitali to nešto što vam je predstavljeno i da ste o tom nečemu stekli neko mišljenje?
I onda kao šlag na tortu čujem da se ljudi mimo bloga tj. blogova, telefonima, mailovima, smsovima i golubovima pismonošama međusobno tapšu po leđima i komentiraju kak mi je super blog i kak mi je ovo super ideja sa intervjuima i kaj ja znam ... Vele da im je to sa intervjuima bilo tako dobro da su išli čitati i druge postove ...
Pa papci jedni - nije vam palo na pamet kliknuti na link i ostaviti komentar kad smo već u takvim superlativima!!!!
Grmph!@~#&%€€!
================================================
E - dobro da sam se malo smirio :-)))
================================================
Jednostavno, zanimalo me da li će se oko bijelog posta okupiti više ili manje komentara nego na neki post sa kojom tisućom riječi ...
Ako vas zanima rezultat istraživanja odskrolajte malo niže do bijelog posta pa pogledajte sami.
___________________________________________
==========================================
-----------------------------------------------------------------
Ajde sad, dosta kukanja. Idemo dalje.
Dakle, u subotu smo odradili prvo nadoknađivanje propuštenog.
Sjećate se - ma jarca se sjećate, da se sjećate komentirali bi ponekad ...
Dakle, kao što sam već pisao prošle subote, otkrili smo taj jedan super pub nedaleko od kuće sa točenim Leffom. (Jimbo - imaju i Franziskaner! U boci doduše. Nisam još probao jer sad gasim žeđ za Leffom. To je tako prokleto dobro pivo ...)
Dakle, bio je to dan kad je svatko opičen nogometom, pardon htio sam reći opčinjen nogometom, jednostavno morao subotnje popodne provesti među 90 tisuća sretnika koji su prodali obiteljsku kuću ne bi li kupili karte za utakmicu prvog finala nacionalnog nogometnog kupa na NOVOM WEMBLEYU - molit ću lijepo! Oni koji su malo manje sretni mogli su se sa zadovoljstvom uvaliti u fotelje pred svojim vjerovatno nemalim plazma televizorčinama i posvetiti gledanju utakmice sezone, a blogami i povijesne utakmice jer je to - jesam li već rekao - prva utakmica na NOVOM WEMBLEYU!!!
Oni pak koji vole društvo, muške zagrljaje, urlike, vrisku znoj i pivska isparavanja zaputili su se u svoje lokalne pubove pred plazma televizorčine i zidne ekrane prema kojima su one kućne televizorčine tek portabl televizorčići.
Ne znam da li sam vam jasno dočarao kako je važan subotnji dan bio za obožavatelje nogometa. Čak je i odmjereni BBC počeo prijenos DVA I POL SATA PRIJE UTAKMICE!!
E, vidite - u tu smo subotu - moja obitelj i ja odlučili ponovo otići u naš lokalni pub.
To je jedan od rijetkih koji naime nemaju televizor ... :-))
I što da vam velim. Bilo nam je sjajno.
Nije da ne volimo nogomet - dapače (treba samo čuti kako gospođa podvrisne u subotnju večer kad se golmanove rukavice ispriječe pred udarac nekog od omiljenih joj golgettera), ali sav taj Bru-ha-ha oko jedne utakmice nam je malo ipak previše. I jest da igraju Manchester i Chelsea - dvije najbolje momčadi lige, a to znači i poznatog nam svemira, i jest da mala neutrinka spava pod Chelseaovim šalom (ovo gore je njena soba) - ali mi smo odlučili tek sve to lijepo snimiti (dobro, stići ćemo doma vidjeti drugo poluvrijeme) - tome na kraju krajeva ona srebrna naprava ispod TV-a i služi zar ne??
I tako smo se zatekli najprije na polupraznoj terasi u netipičnom backyardu našeg puba (sjećate se da sam vam pričao o tome kako inače izgledaju stražnja dvorišta pubova ovdje? Ne sjećate se? Pa skoknite do onog posta od prošle subote ...)
Lijepo smo se uvalili i proučili menu. Onda smo se malena i ja odšetali do šanka da naručimo klopu i donesemo piće. To je još jedna posebnost pubova - iako konobari donose klopu za stol i skupljaju prazne čaše i tanjure sa stolova, naručuje se za šankom. Odmah se plaća (trebam li uopće reći da i zadnja rupa prima kartice i ima pin-aparat?) a odmah se i dobija piće ... ovdje zbilja morate brzo naučiti kako odnijeti tri vrhom pune pinte do svog stola bez da prolijete dragocjenu tekućinu ...
Gospođa i ja smo pijuckali Leffe a malena je pila ovo što vidite u daljoj čaši a što ona rado zove Guiness.
Onda smo zaključili da je ipak možda bolje da sjednemo unutra kako nam vjetar ne bi bacao prašinu u klopu.
A što smo jeli?
Najprije oprostite što hranu nisam slikao - jednostavno zato što smo bili tako gladni da smo sve smazali prije nego što mi je palo na pamet da bih mogao slikati ... sorry bit će slika hrane iduće subote ...
Predomislio sam se - neću vam pričati što smo jeli. Pokušao sam naime opisati gospođin fish and chips and mushy pea pa sam već samo za opis čipsa potrošio dva odlomka ...
Ali ću reći da smo na kraju svi podijelili jednu porciju "cheese & biscuits" - evo sam se sjetio da imam kameru :-))
Dakle, da vidimo što tu ima: ovaj pljesnjivi sir u lijevom donjem uglu je Stilton. Iako englezi po siru baš i nisu poznati imaju neke sireve koji meni jako fino pašu - a Stilton je jedan od njih.
Radi se o kravljem siru reskog okusa, vrlo punog teka koji se lijepi u ustima i koji se intenzivno osjeća. Naravno da se radi o siru koji upravo "pita" neki kreker ili bar komadić kruha. I uz pivo ide fenomenalno ... iako vele da se tradicionalno uz njega pije Porto meni je i Leffe fantastično legao ...
Uz Stilton je inače vezana i jedna zanimljivost. Ime Stilton dolazi od sela Stilton koje se nalazi u pokrajini Cambridgeshire. No međutim, ime sira registrirana je robna marka i Stilton sir smije proizvoditi samo šest mljekara od kojih ni jedna nije u selu Stilton. Nisu čak ni u Cambridgeshireu ... Podsjeća li to nekoga na priču o Istarskom pršutu? ;-)) Znate ono, tehnologija, napredak, kaj su jeli naši stari ...
Ajde dobro, Stilton se ne zove tako zato što se taj sir u selu Stilton proizvodio nego se tamo prodavao, ali opet ... meni to sa imenima po lokacijama glupo i gotovo.
No, da se vratim plati s gornje slike. Onaj žuti sir u sredini desno je Cheddar. Cheddar je najpoznatiji i najstariji engleski sir. Zna se da se proizvodio već u 12 stoljeću. Ime duguje selu Cheddar u Sommersetu, ali se proizvodi posvuda - hvala blogu da se tu nije našao neki pametnjaković koji bi "zaštitio" više stoljeća stari recept.
Ovaj Cheddar e tzv "mild" iliti "blagi". Naime, što duže zrije Cheddar postaje sve snažniji, sve slaniji i sve punijeg okusa. Najzreliji Cheddar (zvani "mature") snažan je poput najsnažnijeg Parmigiana i slično poput Parmigiana nije baš sir kojeg bi čovjek lako narezao i uvalio hrgu u sendvič.
Unatoč imenu, ovaj iz našeg puba nije tako blag kako bi se očekivalo. Ima vrlo prepoznatljiv slankast okus. Znate li što je umami? E pa ima tog umamija koliko hoćete ...
Ovaj bijeli sir od kojeg je ostalo samo par komadića u donjem desnom uglu je neki meki kozji sir. Ne znam koji je, ali se vidi da je dobar. Vidi se po tome što su ga cure prvog sredile ...
Ona bijela hrga iznad Cheddara je Brie. Brie je francuski sir, a ovaj i nije bio blogznašto pa neću o njemu ...
Eto, tako smo završili naš ručak - ja nisam imao snage da ponovim prošlotjedni rezultat od tri pinte pa sam nakon prve dvije za kraj uzeo samo polovinu - ali zato u lijepoj čaši ...
A kad smo došli doma, pred kraj prvog poluvremena, vidjeli smo da nismo ništa propustili. Rezultat je bio nula-nula. Gary Lineker, Alan Shearer i druge veličine u studiju mučili su se da nađu dvije-tri dobre akcije u prvom poluvremenu. Ja sam se mučio da ostanem budan u drugom. Samo zahvaljujući upornom drmusanju gospođe Neutrino izdržao sam do produžetaka. Izdržao sam i kroz produžetke i vidio sam najbolji (i jedini) potez na utakmici - fantastični dupli pas Drogbe i Lamparda koji je Drogba završio neobranjivim baletnim dodirom u šesnaestercu ... pet minuta prije penala ...
Tako je Chelsea uzeo i drugi kup ove godine, a ja sam se mogao polako posvetiti pisanju ovog posta.
Točno tako.
Ovaj post napisao sam još u subotu, ali ga baš nisam htio objaviti ... iz inata!
Zato što me interesiralo hoće li na post bez riječi biti puno komentara.
A s ovim postom želim otkriti nešto drugo ...
Postovi
25 komentara:
Kaj hoćeš otkrit ovim postom?
a brate svašta ti napisa.
nego.
ima franziskanera. to je dobro.
dalje. komentari.
pa meni ljudi prilaze sa svih strana pričat o mojim posotvima i o mom blogu a vidiš moju mizeriju komentara.
a najbolje je kad ljudi pričaju: "e zakon su ti bili oni intervjui kod neutrina..."
pa gukni golube!
Argh, sad sam gladna.
hihihi naljutio si xiolu... propustio si staviti upozorenje "ne čitajte gladni"... hehehe
za komentare - baš si sladak kad se ljutiš! :D
ovaj cijeli post - kad sam uočila u rss vieweru da imaš novi post, omaklo mi se sretno cičanje! :) a dok sam ga pročitala do kraja, suze su mi išle koliko si me nasmijao! :D
istraživanje - ako ćeš objavit rezultate, onda mogu strpljivo čekat... valjda! :D (moram naći vunu i heklicu) :))) i da, naravno da opet ništa ne kužim šta istražuješ! koliko moram narasti da shvatim šta ti tu muljaš?! nadam se da ne puno... ili barem ne u visinu... :)))
@ ponocna strina - ah, pa mislio sam da je to ocito ...
@ jimbo - a sto da guknem ... pa jel da idem po ulici i vicem ja sam onineutrino sto pise blog! Ma cak da to i radim - tko bi me ovdje razumio??
@ xiola - oprosti, stavio bih ja upozorenje za tebe, ali znam da ne citas dugacke postove pa rekoh - nema opasnosti ...
@ jabuka - ja sam uvijek sladak, pitaj gospodju ako meni ne vjerujes ;-) .
Oh sad mi se razjasnilo otkud je dopiralo ono cicanje sto sam ga sinoc cuo ...
Ma istrazivanje je prejaka rijec. Jednostavno sad malo pomnije pratim sto se komentira. Kad bih ti rekao da je ovaj post nastao zbog jednog prastarog strininog komentara odmah bi ti bilo jasno koliko su meni komentari vazni....
Evo, slijedeci ce post biti tragom jednog od tvojih komentara ...
Čuj Neutrino, meni su doma zabranili jer im idem na živce što stalno skandiram "Drogba, Drogba!" i to bez ikakve utakmice igdje, čak i kad igra Dinamo ;), a sjećam se i kako sam jednom kod tebe pomiješala nogometne klubove, pa radije ne bih o nogometu :)
Neće mi se niti o hrani, piću i sirevima jer sam gladna ko vuk. A gablec nikako da dođe..
(ovo sve ti nabrajam da vidiš da sam pročitala post ;) )
Nego ću o donjem postu i komentarima.
Čak niti ja brbljava nekad ne mogu ostaviti komentar. Nešto me omete, zvoni telefon, netko drugi baš MORA na komp, ne znam što bi rekla ili bude tako neki razlog.
Na bijeli post nisi dobio komentar od mene jer sam mislila da je neko istraživanje u pitanju, pa nisam htjela kvariti i kao što vidim, bila sam u pravu :)
Jel smijem sad za kraj viknuti jednom "Drogba, Drogba!"? Smijem jel da? Čak ima veze i s tvojim postom :))
Drogba, Drogba! :))))
@ trill
Eh, gle sad nju ... ma ne moras se ni ti niti itko drugi ispricavati zasto jesu ili nisu komentirali post. Kuzis ne ljutim se ja ni na koga odredjenog. Nije pitanje zasto bas ti nisi komentirala nego je pitanje zasto od tri-cetiri puta vise posjetitelja nego obicno nema barem duplo vise komentara nego obicno?
Kuzis?
Kad je tu 50 ljudi, onda je 5 komentara. Kad je 200 ljudi - opet 5 komentara ...
A Drogba je zakon, potpuno te podrzavam!!
Kužim :)
Na svom primjeru sam htjela reći zašto ljudi ne ostavlaju komentare, čak i kad im se sviđa pročitano :)
Postoje još neki razlozi kao recimo, nepristupačan ili novi bloger.
Nepristupačan nisi, a i odgovaraš na komentare što je veliki plus. Mislim da si za veliku većinu tvojih novih čitatelja (u ovo vrijeme intervjua) ti bio novi bloger. U smislu da su prvi put došli do tebe, pa su se zbog toga sustezali komentirati. Pa onda još i to da se ovdje komentira malo drugačije nego što su navikli i zahtjeva određen trud i snalaženje, barem prvi puta...
Eto, ja mislim da su to glavni razlozi ne proporcijonalnosti broja posjeta i komentara :)
pomodan ukus (po meni) imaju ovi koji hvale ovčji ili kozji sir (nemoj misliti da ih nisam probao)
pa da vidiš kakav sir rade u našoj lokalnoj mljekari, glava boli, ali mi nemamo zvučno ime (brie, cheddar...ma zamisli), niti izlaz iz balkanskih vrleti
Taj tvoj pub izgleda ko neki gastro pub.
'Pravi' pub ima u vrtu drvene klupe i stolove.
Sir ne volim pa ga i necu komentirati, tu bi se ti mogao porazgovarati s mojim muzem.
Nogac ne pratim (ma ni nemamo ni TV da ga pratimo).
Jel pala odluka gdje se selite?
Joj Neutrino nisam mislio na tebe, nego na čitatelje anti-komentatore...
e jebga, Neutrino, meni se nekad treba crtat:)
No, sad o komentiranju. Pusti, ba, ljude nek čitaju i šute ako im se čita i šuti. Jedan pametni stari internaut je te šutljive od milja zvao škiljanima. I svako malo im se obraćao: gledaj, škiljo, ovo, počuj škiljo ono. A ti udario u tužaljku u cmizdr:) modu. Hoću komentareeeee, dajte komentareee-ee-ee-šmrc. Povratna info je zlata vrijedna, ali nju ionako dobiješ prije ili kasnije, direktno ili indirektno, institucionalno ili vaninstitucionalno:) Ajd, nemoj mi se ljutit, voli te Strina
@ Trill - ma ne bih htio da sad ispadne broj komentara najvaznija stvar na svijetu. Bilo me malo ljutilo, pa sam malo sizio, pa sam se sad smirio i nastavljamo po starom ...
@ paor - otkad je ovcji sir pomodna stvar? Ne znam znace li ti nesto Paski sir, ali mogu ti reci da em je ime, em je, vidi vraga - ovcji! Kozji sirevi su u nas prilicno rijetki jer valjd imamo malo koza - ali uzivanje u kozjem siru jednako je pomodno kao i uzivanje u kavi, cokoladi ili caju - ni oni naime u nas ne rastu ...U Engleskoj, medjutim, postoji zbilja nevjerovatan izbor hrane sa svih kontinenata - ukljucivo i Podravkine marmelade, cokolino, napolitanke, bajadere i ajvar. Ne bi ima se covjek nadao, ali su eto nekako nasli izlaz kroz balkanske vrleti ...
@ zvrk - eh sad, jel gastro ili pravi ne bih ti znao. Klopa im je dobra, pa onda valjda jest gastro. A ovaj je malo "obiteljski" ali aj to volim - mi i jesmo obitelj ... Nemam pojma kuda cemo - ovi su najavili da se selimo ali meni jos nitko nisrta sluzbeno nije priopcio a kamoli krenuo pregovarati ...
@ jimbo - ma dobro, dobro ... ne znam vise sav sam smotan ovih dana ...
@ ponocna strina - ma sigurno da cmizdrim. Dobro, malo se i pravim vazan sa preko 4K posjeta ovaj mjesec ;-) Ipak, meni neke stvari spadaju i u tu neku netiquette. Mislim, udjes nekom u kucu i pozdravis, sretnes nekog na puteljku u parku i klimnes glavom, prolazis kraj portira ujutro i osmjehnes se i pozdravis, procitas neciji post koji ti se ucini OK i ostavis komentar. Zasto? Pa zato sto kad recimo nitko ne bi komentirao ja ne bih vise pisao. Ne zato sto je to ucjena nego zato sto, za razliku od nekih, meni blog nema nikakvu svrhu ako ne znam da je taj post netko procitao. Ja sam kao neka cvjecka - ako me ne zalijevate - usahnut cu vam ;-)) Uha al me oce ove pjesnicke slike danas ...
ma joj...kad vidim duzinu tvojih postova nemam uopce volje citat do kraja...zato mi se ne da ni komentirat
@ dado - dobro je dado, ti si isprican ... :-)) Nije tebi lako ;-)
E, ovo me je već počelo podsjećat na dobra stara vremena naših petnaeststraničnih forumskih diskusija.
Mi stalno pravimo te paralele internetskog i real lifea - ko ovo tvoje kad dođeš kod nekoga u stan, pa red je pozdraviti i to. A to nekako nije prenosivo ovdje. Ne kažem da je komunikacija virtuale nužno inferiorna onoj u r.l. - ona je jednostavno drugačija. Ovdje se ima prilike biti i iskren i neiskren do kraja, kako već čovjek izabere.
Evo uzet ću vlastiti strinski primjer, jerbo mi je najbliži. Ima sjajnih blogova/postova koje čitam a nemam nikakvu ili skoro nikakvu potrebu komentirat. I oni su mi i dalje odlični, ali nisam bila izazvana komentirat. Onda ima blogova/postova koje ne mogu prestat komentirat. Mogu bit sjajni a ne moraju. Sve je to stvar triggera. A trigger više ima veze sa čitateljem nego s piscem, pa ti vidi.
ako nešto valja, onda je to paška janjetina, a sir je definitivno precijenjen i navikan
ma istina je i da svaki cigo svog konja hvali - vi englezi ovčetinu, mi slavonci govedinu...
@ strina - bome i mene ponekad uhvati zal za forumasenjem, ali se onda sjetim moderatorskih vremena pa me odmah prodje volja ... Paralela sa RL je tocno to - paralela. Nisam rekao da svatko tko procita mora i ostaviti komentar jer je to pristojno (a nije da nije) ... I nema to puno veze sa iskrenosti. Vise sa statistikom tj korelacijom izmedju broja posjeta i broja komentara. No meni je neobicno da ljudi okolo hvale moj blog, a da ja o tome pojma nemam ... Kuzis?
Da me ogovaraju i o meni ruzno govore rekao bih "tracibabe", zavidnici, hulje, podlaci i izrodi.
Ovako, ne ljuti me ono sto govore, nego sto to ne kazu i meni.
Sjedim ja ovdje u mojoj kuli bjelokosnoj i premecem svoje tracking podatke. Listam guglarije da vidim sto se trazi, gledam otkuda mi dolaze ljudi, pamtim tvoje pretpotopne komentare, pitam druge blogere - sve ne bih li skuzio sto ljude zanima ... sav sam se pretvorio u customer oriented uslugu, a od customera ni k.
@ paor - eh sad si mene u engleze utrpao ... pa nisam ni ja tu oduvijek, a necu izgleda ni ostati zauvijek. Nego sto fali Paskom siru?
Želiš otkriti što? Da smo gamad koja ostavlja komentare tek kad nas popljuješ? Heh, batina možda ipak fercera :). Uglavnom, htjedoh reći da sam ponukana ovim sličicama morala skočit do frižidera po pivo i sjelo mi je ko kec na desetku. Živio!
@ athena - ma ne bih ja nista tako strasno rekao mojim dragim posjetiteljima. Komentirali ili ne bolje da ste tu nego da vas nema - jelda ...
Ma ima to svake veze sa iskrenošću, moj Neutrino. Kad sretneš susjeda na cesti obično ćeš reći dobar-dan, pa čak i kad ti se ne da pričat, ako se radi o starijoj osobi koja očekuje par rečenica, odvalit ćeš i tih par (uobičajenih, obično krajnje klišeiziranih), mada bi najradije prohujo s vihorom. Ovdje na netu, stvar je drugačija. Kao prvo, ne moraš uopće ulaziti u spiku sa onima koji ti nisu zanimljivi. Plus ovo: Pročitah Neutrinov post, ne da mi se komentirat- ne komentiram. Ne da mi se čitat do kraja (a nekad mi se ne da) - ne čitam. Da mi se komentirat i to u nastavcima kao sada - komentiram. Da mi se kritizirat - kritiziram. (Premda to baš nisi puno doživljavo od mene, s razlogom.)
btw.Evo, ovaj ti je post po broju komentara prešišo onaj prazni. Jesi li htio dokazati suprotno? Nisi uspio (beee:)
:-)) Ja sam sa bijelim postom DOKAZAO da dobijem vise komentara kad ne napisem nista (vidi komentare na prethodnim postovima) - ili barem nista vidljivo. A ovdje sam dokazao da komentara imam kad od toga napravim slucaj ...
Ali necu vise o komentarima. Ionako je sad to vec postao puno veci slucaj nego sto zasluzuje ...
neću ništa reći, imaš komentara za izvoz
@ Vlasta - oh, a ja sam se nadao komentaru od tebe ... ipak je ovo sa geografskim porijeklima tvoje podrucje ... ;-))
Objavi komentar