E da mi je netko rekao da će mi se Goring ovoliko svidjeti

Blože kako ja dobro pišem ...

Mislim, znam da zvuči užasno umišljeno, ali moji su mi tekstovi "pravo dobri" što bi rekao Jimbo...

Jutros ustadoh u praskozorje (8:30) dok su cure još spavale (moram i njima dati jedan dan mira) pa rekoh da se iskradem da im ne smetam vrpoljenjem na katu.

Sjednem u mir dnevne sobe i odlučim da ću izradu prezentacije za sastanak u utorak ipak ostaviti za ponedjeljak ujutro. Donio sam posao doma, ali mi se ipak ne da sad preslagivati te stvari. Uz to, ako se zadubim u posao kako spada nećemo ništa drugo obaviti ovog jutra, a popodne nam dolaze gosti ...

Tako da sam samo pregledao uredski e-mail (fala blogu ništa važno, odnosno ništa što bi mi nabilo grč u želucu) iako sam se jednom davno zarekao sebi da to nikad neću činiti nedjeljom. Tja, reko pa poreko ... što ću sad tu... nego, kad sam to pogledao odlučio sam napisati post na blogu. Imam ono brdo slika o kojime sam već pričao sa našeg izleta od prije dva tjedna i red bi bio da vam ih pokažem.

Nisam se mogao sjetiti jesam li već nešto pripremao na tu temu, pa sam virnuo u blogeditor (to je ono mjesto gdje spremam draftove prije objavljivanja). E sad, kako sam ja općepoznato smušena narav, ima u tom blogeditoru nekih postova koji su skoro sasvim gotovi ali im je "proš'o rok". Napisani su dok je neka stvar bila aktualna, a nisu objavljeni jer ili je naišlo nešto aktualnije ili je mene uhvatio jedan od onih opisivanih virova na poslu pa kad me pustilo stvar je već bila passe ...

I tako sam pročitao jedno četiri pet tih postova i došao do zaključka s kojim sam započeo današnji post ...

E a sad o naslovu:

Nema straha, nećemo danas o drugom čovjeku Trećeg Reicha - taj se piše sa onim točkicama na slovu o. Ovaj Goring iz naslova obično ide u paru sa svojim manjim bratom Streatleyem.

Obojica su zapravo sela sjeverozapadno od Londona, uzvodno Temzom.

Crveno vam je na karti London, a plavo ova dva mjesta.

Prema opisima na intenetu, to su dva lijepa idilična seoca uz rijeku. I zbilja jesu. Samo što naziv selo možda malo vara. Mjesta su naime vrlo uređena i dotjerana, kao u seriji Midsomer Murders ...

Nama je bilo važno da je lokacija dostupna vlakom, a ova jest. Nakon svega sat vremena od našeg Ealinga, našli smo se u idili makete. Znate ono kad na nekoj izložbi vidite maketu na kojoj je netko lijepo izdjeljao kućice i stabla, cestice, kravice, rječicu, brodiće ... tako lijepo i mirno da se poželite smanjiti i ući u taj krajolik? E pa, dobrodošli u Goring i Streatley.

Ove slike vam možda uspiju ponešto od toga dočarati, ali zapravo ih uzmite sa rezervom. Prvih par sati proljetnog izleta sve su samo "aaaah" i "ooooh" ... a njih se ne uspijeva uslkati.

Ne znam, kad ih sad gledam ove mi slike nisu ni upola tako lijepe kao mjesta sama... u ovoj seriji vam donosm samo neke kuće, a u slijedećim postovima malo o rijeci, krajoliku i - naravno - klopi ...

Evo glavne ulice u Goringu. Goring je inače puno veći od Steatleya. Ima preko 3000 stanovnika. Streatley, s druge strane rijeke, svega 900. Interesantno je da ih danas povezuje most, pa žive kao jedno mjesto unatoč tome što su u različitim županijama. Ali, da stvar bude bolja, kroz povijest prije mosta uopće nisu međusobno komunicirali i - Streatley je bio veći od dvojice ...

Eh što ti je progres ...

Evo prvog puba na kojeg smo naišli u Goringu. Ima ih pet u petsto metara ceste od pruge do rijeke ... našli smo poslije bolje mjesto pa ovdje nismo ni jeli ni pili, ali smo ga uslikali jer je slikovit. Ima neki posh gurmanski restoran unutra a mi baš i nismo bili za te stvari ...

I drugi pub. Ni ovdje nismo svraćali. Pogledali smo ga i lijep je, ali nema naročitu terasu. Malo zbijenu i bez pogleda. No zato bi za hladnijeg vremena mogao biti lijep jer je lijepo opremljen unutra, a ima i nešto soba za umorne šetače ...

E sad, il ovaj cucak za sobom ostavlja zlatne tragove ili je tu netko puknut gore od mene. Soma funti je oko jedanaest tisuća kuna ...

Tu se već ide prema mostu i Streatleyu.

Ovdje rez!

Most, ustave, restoran, brodići i druge posebnosti idu u drugom postu. Danas, kako rekoh, samo o arhitekturi. Tako da ćemo dio sa rijekom preskočiti i idemo sa par sličica Streatleya (sve do sada je bio Goring, to ste valjda skužili ...)

Ima i Goring svoju crkvicu, ali meni je ova Streatleyevska bila fotogeničnija. Normanski stil, za one koje interesira.

Posebnost su zvona koja nedjeljom u 9:30 zvone na misu u Goringu a u 10:30 u Streatleyu. I to zato da zvonari stignu odzvoniti svoju kompoziciju u jednom pa u drugom mjestu. Naime, za razliku od europskih standarda gdje je zvono klasično ding-dong , ovdje od toga rade nauku pa crkva u jednom mjestu ima 6 a u drugom mislim 7 zvona. Svako zvono svoj ton, pa se onda zvonari okupljaju srijedama popodne i uvježbavaju zvonjavu e kako bi u nedjelju sve išlo kako spada.

U ljetna nedjeljna popodneva znaju zvoniti i popodne, pa smo tako imali prilike čuti te uratke dok smo stajali na brežuljku i gledali krajolik. Mogu vam reći da je sve skupa sasvim otkačeno. Na žalost, ne mogu vam to dočarati - nemam tonski zapis.

Kuća pokrivena slamom. Zato se i zove "thatched lodge".

A ovo je još jedan pub kojeg smo pogledali i izvana i iznutra, ali nismo isprobali njihovo gostoprimstvo (jel mi to već treći u ovom postu?). Inače je pub znamenit po tome što ga spominje Jerome K Jerome u svojem "3 čovjeka u čamcu (a o psu da se i ne govori)" Veli da su se tu dobro odmorili.

Puno sam se puta boraveći na ovom mjestu sjetio te knjige. Zbog krajolika, ne zbog nevjerovatnih zavrzlama koje Jerome opisuje u svojoj knjizi.

No o tome više drugi puta.

---------------------------

Samo da velim da je danas Father's day i da sam ja izgleda jaaako dobar tata jer sam dobio O G R O M N U čestitku. Mala me neutrinka potpuno iznenadila jer sam baš jučer htio pitati kad je taj dan ... na kraju nisam jer sam zaboravio, a onda je ona jutros utrčala u sobu sa poklonom.

Nego, otvarajući ukrasni papir sjetio sam se da najboljeg tatu na svijetu zapravo imam ja, a ne ona. Ali moj tata neće dobiti ogromnu čestitku, on već ima O G R O M N O G sina ...

Sretan dan očeva svim tatama, a posebno mom!